 |
|||
krumpiric, ovo pitanje se moze postaviti i ovako:krumpiric prvotno napisa
Smatrate li druge modelom ispravnog/idealnog života i sigurnim ostvarenjem djetetovih želja?
Odnosno, smatrate li da niste dovoljno dobri da bi bili model za svoje dijete (a u svakom slucaju cete to biti, bili toga svejsni ili ne) i ako smatrate, zasto to ne promijenite? Ako smatrate da i drugi, uz vas trebaju biti model vasem djetetu, zasto mislite da bi to kod HS-a bilo upitno na bilo koji nacin?
Da, smatram da nisam dovoljno dobra da svom djetetu predajem predmete u kojima nisam stručna.
ali svi se smatramo kompetentnima da im kuhamo, da ih odijevamo, da ih vozimo, da ih učimo... ne znam... toleranciji, poštenju, moralu...
ne želim izjednačavati važnost matematike sa toplim čizmama, ali netko bi rekao kako je ovo drugo važnije.
onoga trenutka kada smo prestali roditeljima u parku sugerirati da je smoki smeće, valjda smo postali tolerantni na sve ono što bi drugi odabrali svome djetetu, a mi nikako ne bismo.
pa tako i HS.
slažem se da nije samo nivo znanja u pitanju, već i metodologija, metodika... i cijeli koncept koji ide uz klasično (nama/danas prihvatljivo) školovanje, ali sigurna sam kako postoje i velike razlike od škole do škole, od nastavnika do nastavnika.
zato i postoje cijele skupine roditelja nezadovoljnih (nekim) školama, (nekim) profesorima...
ne možemo uvijek htjeti da neki drugi rade ono što mi mislimo da je za njihovo dijete najbolje.
pa čak i kada mislimo da svojoj djeci čine štetu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom