Dakle, te bebe... Ja ništa, ali ništa ne znam, sve sam pozaboravljala i pola vremena sam skroz na čudu što sad.

Prvo aktualno: J. ima 8 tjedana i uglavnom je cicoljubac osim povremenih ratova s cicom - prišteka se kao veliki bijeli, povuče par puta i onda krene urlati i mahati glavom. Nakon toga mu ustima približim zglob svog malog prsta koji zagrize poput jata pirana i glođe, glođe, ne pušta. Pokušam mu dati dudu, ali ili uopće ne zatvori usta oko nje nego uvrijeđeno urla ili ju počne dudati tako intenizivno da ju kompletno izbacuje iz usta. Što mu je i što zapravo želi? Je li moguće da beba ne zna cuclati dudu? Postoje li dude u obliku ljudskog prsta? :D Palac još ne zna staviti u usta, a voljela bih da to ni ne radi.

Drugo - te zimske bebe! S T. je bilo lako, navučem bodić i gotovo. Sad mi je svaki izlazak izazov, navlačenje svih tih slojeva odjeće, male, nježne ručice kroz te uske rukaviće, on urla jer sam nespretna i jer mu je dosta... Kad smo vani i kad ga moram podignuti, podojiti - kao da lutku uzimam, od tih slojeva uopće ne mogu do bebe, sav je krut, ne može ruke spustiti uz tijelo... Kako vi oblačite bebe kad je zima i imate li neke tips and tricks kako ih što lakše uvući u odjeću?

Treće - J. kaka jedno 48 puta dnevno. Do kad to traje?

Četvrto - kako izgleda uobičajen dan dvomjesecne bebe? Koliko spavaju, koliko plaču? Ponekad imam dojam da ga svo budno vrijeme samo pokušavam uspavati nazad jer je plačljiv i čini mi se umoran, ima možda sve skupa dva sata u danu kad je budan i zadovoljan i kad se nekako normalno podružimo.

Peto - beba koja sama zaspi - mit ili istina?

Sjetit ću se još kasnije. Hvala svima na pomoći i savjetima.