Hvala Alef sto si napisala svoje iskustvo
 |
|||
|
|
|||
Hvala Alef sto si napisala svoje iskustvo
alef
I ja sam jako, jako dugo prelazila u roditeljski krevet. Makar ujutru, kad vec svane, a imala sam vec 11-12 godina sigurno. I kad god bi tata bio negde na putu, spavala sam sa mamom. A kao beba nikad nisam spavala sa roditeljima, uvek su insisitirali na vracanju u krevetic. Tek kad sam izasla iz kreveca, pocela sam da im dolazim, jer je tad bilo lako izaci iz kreveta.
Kad sam rodila Nadju, bez imalo razmisljanja, planiranja smo je odmah stavili izmedju nas. Secam se, kad je imala nekih 2-3 meseca, gleda moja mama mene i nju, ona spava na sisi, ja gledam Tv i kaze: Da sam bar ja znala da je tako jednostavno! Hranila sam te na svaka 3h a izmedju smo te nosali da ne places, jer je doktor rekao da bebe ne smeju da jedu cesce. Vracali smo te u krevet svaki put posle podoja, sedeli pored krevetica satima jer si se budila stalno....
Sto se tice prospavanih noci, mi smo sredili nocno budjenje i sisanje onda kad je to jednostavno preslo moje granice. Do tad smo pokusavali par puta, bezuspesno. Ja sam sebi nekako odredila granicu nespavanja od nekih 18 meseci, dok sam bila trudna sam jos rekla sebi da najverovatnije prvih 18 meseci necu bas spavati, pa sam se na to i pripremila. I stvarno, kako nista drugo nisam ni ocekivala, prilicno sam dobro gurala i nije mi tesko padalo. Ali kad smo prosli tih 18 meseci nekako sam postala nervozna, umor je cinio svoje. Skupila se zelja za neprekidanim snom, umorna i bolna ledja od poze za nocno dojenje, zelja da budem malo nasamo sa MMom (ne mislim u krevetu, krevet je i dalje zajednicki). I tako sam sa njene nepune 2 godine jednostavno rekla: nema vise sise po noci. Budila se jos par dana, dobila zagrljaj i to je bilo to. Ali sam stvarno bila resena da ne dam, ranije je uvek bilo da probamo, a tog puta: ne dam, i gotovo.
Ja svoga sinoć uspjela uspavati u krevetiću
zar vas nije strah da ne poklopite bebicu dok spava s vama u krevetu?? ja se toga uzasno bojimpredjutro sam ga pustala da nakon podoja ostane spavati kraj mene ali ja tad uopce nebih spavala ako bih malo i zakunjala probudila bih se strasno ukocena jer jednom rukom ga obgrlim da ga slucajno mm ne gurne ili stane na njega a ja ka kip stojim i onda kad bih se digla sve me kosti su me bolile ukocena budem pola dana ma uglavnom grozno ,pustila bi ga samo zato sta budem premorena od cijele noci i nemam snage za jos jedno uspavljivanje,,jednom sam skoro na njega stala
samo sam se htjela okrenit na drugu stranu i kad sam vidila u polusnu te male okice kako me gledaju zbunjeno srce mi je skoro puklo popola
sta da se nisam trgnila sta bi se dogodilo nebih si to nikad oprostila tu ljenost sta ga nisam nahranila malo pomazila uspavala i vratila u njegov krevet,nisam za to spavanje beba u krevetu s roditeljima,,,, mislim da je to normalno krevetici nebi ni postojali mislim da se tako ide linijom manjeg otpora i da vam je tako jednostavnije ,,,,,
eh da i ja mislila da je moj bebac nemiran i da imamo problemaoko 10 ga nahranim izguramo grceve i spava do 2 u dva cim pojede ide natrag u krevet i opet u 5 isto a u 7 ipo 8 budenje a kad sam vidila sve ove postove pa mi smo super
e da i imamo 22 dana
Zato se još bojiš da ćeš ga poklopiti, tek 22 dana. Vidjet ćeš sa iskustvom kako se to mijenja.Originally Posted by marjetarino
e da i imamo 22 dana
No, ako hoće u krevetiću, samo ga ti stavljaj.
22 noći nespavanja su ništa prema npr. 222 ili ..., ma, bolje da ti ne pričam. Možda budeš imala sreće i ne saznaš što je to.
Uživajte, i spavajte kako vam najbolje paše.
e pa nadam se da necu otkrit sta su to neprospavane 222 noci ,,,,, za sad smo super koliko vidim ostala iskustva , i prva curica ona sad ima 5 ipo isto je super bila sa 2 mjeseca cilu noc je spavala i uvjek u svom kreveticu ,jos bi plakala da je pustim na miru
hehe, ovako sam i ja mislila posle prve dve devojčice...i dobila malog nespavača, tu je negde oko broja 222, ljubi ga majka...e pa nadam se da necu otkrit sta su to neprospavane 222 noci ,,,,, za sad smo super koliko vidim ostala iskustva , i prva curica ona sad ima 5 ipo isto je super bila sa 2 mjeseca cilu noc je spavala i uvjek u svom kreveticu ,jos bi plakala da je pustim na miru
zbog PMS-a?
iskreno, meni je u tom njenom postu previse generalizacija u vidu trebanja, nedopuštanja, moranja da bi ga shvatila neutralno. da ne spominjem kontradiktornosti.
al nebitno sad. proso pms
Nisam čitala svih deset stranica, ali mislim da ispravno činim kada moja troipolgodišnja curka spava od prvog dana samnom u krevetu.
Ima svoju sobu i uvjete da se odvoji, od šest mjeseci starosti se uopće noću ne budi, ali ovako ju noću imam pod okom, često ju pokrivam, kada je bolesna osluškujem joj disanje i postavljam ju u položaje u kojima može lakše disati, ona mirnije spava, a bome i ja.
Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo
Last edited by marijanada; 08.12.2010 at 16:43.
Kod mene je situacija takva da se muž odvojio od nas i spava u boravku, jer ne voli spavati u malim mračnim sobama i često noću ustaje, pa da nas ne bi uznemiravao, Marija i ja carujemo u bračnom krevetu.
sta reci, negoPrije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo
E pa vidiš, u tome i jest fora, što si se trgnula, instinktivno. Misliš da druge mame čija djeca spavaju s njima u krevetu ne rade tako? Ajme, koliko puta sam se znala trgnuti pa joj micati sisu s lica
MM se bojao prva dva mjeseca i spavao u dnevnom. Prvo me je toljutilo, ali sam shvatila da on nema tako izražen osjećaj. No, sada ju itetkako sto puta noću pokrije.
Ma, ne mogu zamisliti da spavamo drugačije nego zajedno. Baš sam noćas nakon što sam iščitala većinu postova (krenuvši od onog o malim teroristima
Jedno vrijeme sam ju i stavljala u krevetić nakon uspavljivanja, isto sikom, no ona ima tako lagan san da či mu uzmeš, odmah se budi. Onda sam skužila da to nema smisla i jednostavno ju ostavim u krevetu kada ju uspavam. Spava između nas dvoje, često i poprečno, budi se nekoliko puta za sisanje... MM i ja idemojako kasno spavati (ja nekada i oko 5 ujutro), ali zato smo s njom do u krevetu i do 10 sati (osim kad MM ima jutarnju smjenu, onda se on ranije ustaje). Jedne subote smo svi troje ni manje ni više spavali do 12.30. Znam da ćete reći da nismo normalni, ali ja, nekadašnja radoholičarka, prvi puta uživam k'o prase u svom životu.
Znam da bi mi dijete trebalo ići ranije u krevet (ide tek oko 23 sata), no nemam ju srca ujutro ranije probuditi pa da sve pomaknemo ranije. I nas dvoje smo noćne ptice (kod nas MM drnda na električnoj gitari do 22 h) pa onda to valjda osjeti i ona.
E sad, što će biti ako nekada počnem raditi, kako ćemo izvesti to buđenje ujutro jer je vrlo vjerojatno da će se buditi kada i ja (inače čim se ustanem iz kreveta, evo i nje za max 15 minuta). Onda će vjerojatno ranije na spavanje... ma, prilagodit će se.
Ne mogu reći da sam neispavana, dapače, totalno sam mirna. NOću spavam 5 sati, a popodne s njom pola sata, sat. Meni dosta.
Jedino me strašno muči to što u posljednjih mjesec dana pravi problema s večernjim spavanjem, uspavljujem ju po sat vremena. Odnosno, legne, posisa, u međuvremenu se pomolimo i onda hop na noge lagane. Onda skače po meni, pjeva, glupira se, liže zid... Više ne znam kako to riješiti jer mi pred kraj već sve krene ići na živce. Ne znam, da joj ne dam odmah siku nego da pročitamo slikovnicu ili nešto...
Inače imamo uvijek istu rutinu. Večera, malo se poigramo, kupanje, spavanje.
To sam i ja odmah pomislila.Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo
U pecinama se zbilja mogu iscitati da je to zaista bilo tako ali kada su ljudi poceli hodati uspravno djeca su spavala sa rodteljima u sobi , ne u zajednickoj postelji vec su imala krevetic-njihaljku pored postelje roditelja sto se jos uvijek moze vidjeti u kucama po hrv. selima koje sluze kao ogledan primjer kako su ljudi zivjeli u proslosti...ustvari ne moramo ici tako blizu u proslost.....mozemo poceti od stare Grcke i Rima....Nisam čitala svih deset stranica, ali mislim da ispravno činim kada moja troipolgodišnja curka spava od prvog dana samnom u krevetu.
Ima svoju sobu i uvjete da se odvoji, od šest mjeseci starosti se uopće noću ne budi, ali ovako ju noću imam pod okom, često ju pokrivam, kada je bolesna osluškujem joj disanje i postavljam ju u položaje u kojima može lakše disati, ona mirnije spava, a bome i ja.
Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo
Evo se malo ventiliram: curka koja je do prije 3 tjedna spavala cijelu noć (što u svom krevetiću, što kraj mene), počela se okretati i sad se u snu okreće, hoće se dizati na sve 4 i budi se barem svaka 2 sata. Juhuu... a tek puzanje, hodanje... Ali ovaj put mi je puno lakše nego sa prvim djetetom, jer znam da je normalno i da prolazi.
i naše mlađe dijete u zadnja dva tjedna ima samo jedno do dva buđenja. :jupi:
ali i to moramo platiti: ide spavati tek oko 23
e kad se vec hvalite, moja je zamjenila dan za noc pa nam je bas veselo...same nigdje nikog MM spava, nikud ne mozemo van...i tako vec 10 dana uhhh
bilo bi zanimljivo vidjeti u kojem periodu su ljudi zivjeli u pecinama ili neki drugim jednostavnim nastambama bez kreveta i spavali zajedno, a u kojem u krevetima i odvojeno, i koji je od ta dva perioda duzi. i koji to tocno ljudi.
cini mi se da si ti izjednacila period uspravnog hoda i spavanje u krevetima i sobama, sto je apsurdno. ljudska vrsta je vrlo dugi period zivjela bez kreveta. ili si se krivo izrazila, ili si nesto gadno pobrkala.
osim toga, krevetic za bebu je jedan, u njemu spava beba, ali djeca su spavala ili uz roditelje, ili s bracom i sestrama, ili s nekim drugim clanom obitelji, ili na peci, tj.gdje god bi si nasli mjesta, pa cak i u stali ili kod susjeda. jer jednostavno nije bilo dosta kreveta.
...cuj mozda u jako jako siromasnim obiteljima..
istina, samo u jako siromasnim obiteljima. koje su cinile 90% sveukupne populacije
Povijest odgojne metode puštanja djece da plaču
Ako beba spava blizu majke, uopće se ne pojavljuje pitanje treba li bebu noću ostaviti da plače ili ne. Povijest ovakvog pristupa i povijest zajedničkog spavanja povezani su. Antropološki dokazi pokazuju da su tijekom prethistorijskog razdoblja bebe spavale na majčinom tijelu ili vrlo blizu nje, tako da nikad nisu bile ostavljane da plaču. Zajedničko spavanje je i danas uobičajena praksa u mnogim tradicionalnim plemenskim kulturama. Pa ipak, tamo gdje je zabilježen tehnološki napredak civilizacije, roditelji su malo po malo napuštali princip zajedničkog spavanja i usvajali praksu odvojenog spavanja, osobito u Europi i Sjevernoj Americi.
Kad i zašto su roditelji u Zapadnim kulturama napustili prirodnu praksu zajedničkog spavanja? Tijekom trinaestog stoljeća u Europi, katolički svećenici preporučivali su majkama da prestanu spavati s djecom. Glavni, možda i nesvjesni razlog za takav savjet bio je razvoj patrijarhata te sve veći strah od prejakog ženskog utjecaja na djecu, osobito dječake. Međutim, razlog koji su svećenici naveli bio je opasnost od gušenja djeteta. Povjesničari danas znaju da je većina smrti kod djece u Srednjem vijeku u Europi bila uzrokovana bolešću ili čedomorstvom. Ako je i došlo do slučajnog gušenja, vjerojatno su roditelji bili pod utjecajem alkohola.
Nakon industrijske revolucije u 18. stoljeću, pojam "razmaženost" postao je vrlo raširen u industrijaliziranim državama i majke su upozoravane da ne nose djecu i ne odgovaraju na svaki njihov "hir", kako ne bi stvorile zahtjevna čudovišta. U većim kućama, roditelji su stavljali kolijevke i krevetiće u odvojenu sobu. S djecom koja su spavala u posebnim sobama, roditeljima je bilo lako pratiti savjete metode puštanja djece da plaču, čak i ako je to bilo protiv njihovog instinkta.
Odvajanju majki i djece pomogao je i rastući trend opadanja dojenja. Uvođenjem bočice od rođenja, i zadnja poveznica koja je još ostala s majčinim tijelom bila je uklonjena, a rezultat je bijedna, jadna i žalosna metoda odgoja koja je dominirala zapadnim civilizacijama tijekom dvadesetog stoljeća..Daljnja podrška za povezujuće roditeljstvo bila su istraživanja psihologije stresa. Razina kortizola je pouzdan mjerač stresa, a lako se može izmjeriti u uzorku iz sline. Istraživači su otkrili da čak i kratka odvojenost djeteta od majke utječe na razinu kortizola. U jednom istraživanju, bebe od devet mjeseci bile su kratko odvojene od majke i ostavljene same, doživjele su porast razine kortizola, što je bio fiziološki odgovor na stres. Ipak, kad su bebe ostavljene s toplom i brižnom zamjenskom osobom, razina kortizola nije toliko narasla. Istraživači su zaključili da je za bebe stresno ako ostanu same
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=168&Show=1923
zanimljiv clanak
http://www.nospank.net/demause1.htm
mozda je izbacivanje djeteta u njegov krevet stvarno bilo opravdano, jer je smanjivalo mogucnost zlostavljanja
Draga Sandee,
kao da sam ja napisala tvoj tekst samo prije nekoliko mjeseci!
I onda sam dosla do tocke "e sad je dosta" i krenula u znanstveno i kavrtovsko i obiteljsko upoznavanje tematike .. i mogu reci da sad puno toga znam - ne samo na svom primjeru nego i mnogima s kojima sam se susrela. Nakon nekoliko mjeseci poboljsanja i pogorsanja spavanja odnosno mojih uspijelih i neuspjielih pokusaja, moje dijete sad spava uredno i po danu i po noci (da i dalje nije "dijete od mira i sna" .. i uvijek se nade koji izuzetak, ali samo izuzetak). Sto je najvaznije on je sad vidljivo sretnija beba koja se puno vise smije, sudjeluje,samostalniji je, ne mrgodi na stvari na koje prije je ... uglavnom, vjerujem da sam mu uz svu brigu oko njega (dojenje, prehrana, maznja, paznja...) dala najveci poklon koji sam mogla.
Cvrsto vjerujem da
- da je spavanje jos vaznije dijetetu nego roditeljima
- da zdravo dijete moze nauciti zaspati i spavati velik broj sati u komadu
- da je potrebno puno znanja a najvise truda i konzistentnog ustrajanja da bi se uspostavio sretan sn
- "djeca spavaci" imat ce svoje prolazne "lose faze" (zubi, bolest, lokacija ...) ali da "djeca nespavaci" to i ostaju dugo, dugo . ili dok ih netko ne nauciv drugacije
Kako? Ovisno o osobinama i stanju mame (i tate) i bebe, osmisliti strogi plan za uspostavljanje stretnog sna - redovnog i neprekinutog spavanja i sprovesti ga. Zvuci jednostaavno, ali ponekad nije - nekad zbog bebe, nekad zbog mame, nekad jer je krivi plan izabran. Zvuci pomalo ko Pantley - vrlo cijenim njenu knjigu, ali nisam nista uspijela postici s njom sve dok je nisam skombinirala s hrpom drugih metoda ...
Za pocetak mislim da je mamim odabir da li zeli nesto poduzeti ili ostaviti stvari kako jesu do daljnjega...
kaje ovo
i ja se baš pitala što je to s mlađim - ko da me pustio na miru
Moja nespavacica sad odspava do pred jutro(5/6)onda zica siku pa je uzmem k sebi u krevet
i druzimo se do ustajanja za vrtic.
Tada je obicno moram buditi,jer po Marfijevom zakonu spavaaaa ko da je pilulu popila
Zato vikendom uz potpuno istu rutinu,ujutro djipi ko oparena vec u 7
Ipak je bolje(osim kada je slinava i kaslje,tada naravno spavanja nema)ima 2 godine pa se nadam da je konacno ukapirala da je noc za spavanje...dok me ponovo ne iznenadi....
... da prije su ljudi zivjeli bez struje i auta i mobitela i bez ljekova umirali su od danas najobicnijih malih bolesti ali smisao je da se vremena mjenjaju ,,,tako da mi je ova usporedba malo hmmmda i bilo je normalno da beba od 3 mjeseca jede sve pa danas nije to normalno ...... ali naravno svak za sebe i svoje djete zna najbolje ,,, moji su u svojim kreveticima od prvog dana i nista im nije i normalna su djeca i zadovoljna ......i daaa se pohvalim mamin momak ima mjesec dana danas i sinoc prvi put spavao od
9 do 5
marjetarino, svima nam je jasno da su se vremena promijenila, ali mislim da se mi nismo načelno promijenili kada su u pitanju zadovoljenja naših emocionalnih potreba.
I dalje su nam potrebni ljubav, toplina, roditeljska zaštita, puuuuuno više fizičkog kontakta nego što smo u današnje moderno vrijeme to u mogućnosti jedni drugima pružiti i da ne nabrajam dalje.
Vremena su se u mnogo stvari promijenila na bolje, ali kada je u pitanju problematika o kojoj ovdje govorimo mislim da bih se vratila puno, puno unazad kada su nam na raspolaganju bili bake, dede, prabake...
Ne vidim vezu između umiranja od najobičnijih bolesti sa onim što sam napisala u svom prethodnom postu.
Što se tiče toga da su djeca prije jela sve puno ranije nego danas, zar je teško zamisliti kako na probavni sustav malog djeteta djeluje industrijski uzgojena mrkva puna pesticida? Moja prabaka nije u vrtu imala takvu, pa ju je zato mogla dati mojoj mami. A gdje ju sada možeš naći? Ali, sad idemo off topic...
Upravo je napisano u članku (nisam sve pročitala) razlog zašto ne volim čuti usporedbe s prijašnjim roditeljstvom. I zajedničko spavanje i nošenje i odgovaranje na potrebe djeteta nemaju veze danas s onim što je bilo prije. Možda su nanašali dijete do 6 mj. neprestano, ali su joj par godina kasnije odrezali klitoris pa mi takva usporedba loše sjeda.
OK, i sad ima svega, ali je to bar dobilo ime - zlostavljanje.
Niti eko mrkva sa Tibeta ne odgovara tromjesečnom djetetu.
Prije se nije puno znalo pa se radilo kako je kome palo na pamet. Sad ipak postoje znanstveno utemeljene smjernice vezane za prehranu djeteta. To što se dosta ljudi poziva na ono što se radilo prije (a životni vijek samo prije 50 god je bio debelo kraći), ne mora značiti da je to prije bilo bolje pa makar i u eko/bio verziji.
da, slažem se u potpunosti.
Jedino ne volim miješati kruške i jabuke, volim se držati teme, a to je zajedničko spavanje, ne zanimaju me sad klitorisi i tome slično
slazem se. niti je cinjenica da se prije spavalo ili ne zajedno argument za niti protiv zajednickog spavanja, a culo se na ovoj temi i jednog i drugog.
tesko je u stvari reci za covjeka da je ista prirodno/neprirodno. ono sto je jedino prirodno je prilagodavanje situaciji i danim uvjetima i trazenje najboljeg rjesenja u tome svemu. e, u tom kontekstu sam navela ovaj clanak. vjerojatno je izbacivanje djeteta iz kreveta i osiguravanje osobnog tjelesnog integriteta bio napredak u odredenom trenutku i ispunio je svoju svrhu. ali danas je fizicki integritet ugrozen od drugog ekstrema, neodstatka neposrednog kontakta, na svim razinama.
Moje prekrasno djete, par postova prije od drugih nazvano teroristom, noćima ne spava. Prije dva tjedna je imao trodnevnu groznicu,a sad su mu izbila dva zubića. Po noći ne skupim ni 3 sata spavanja.Mm je danas rekao da sam se počela gubiti. Sve bi to nekak izgurala da nemam ribicu od dvije godine koja isto hoće svoju mamu. K je dojena beba,sad sa 4 mj ima 8 kg,super napreduje ali ja ne znam kaj mu je?! Budi se, urla, izvija..ne pali nošenje, cicanje, pjavanje ni skakanje. Preko dana normalno odspava,znači tri puta po sat vremena. Nakon svih stranica iščitanih ne znam što da napravim.
Razlog tipfelera je moje nespavanje
a da ga probas preko dana drzati budnog?
nemam pametniji savjet ......... moj brat kad je bio beba nije spavao 7 mjeseci po noci ,,,jednostavno ima takvih beba nespavalica .........mogu zamislit kako ti je zbog curke starije
Pozdrav svima, dugo vas pratim, naročito teme o spavanju/nespavanju.
Ovako je i kod nas. Imam osjećaj da ona nije budna, nego da plače u snu. Ponekad se smiri mazenjem po glavi i prijivanje uz mene, ponekad duda, ponekad nosanje, ponekad ništa. Mislim da ti napadaji noćnog plača idu ruku pod ruku uz razvoj jer je ima faze kada dobro spava i faze kada svako toliko plače.
Zadnja dva tjedna smo u lošoj fazi jer je upravo savladala posjedanje i kreće puzanje...
evo sad cu ti dati savjet pa me ti popljuj koliko god hoces....od 16 h nemoj mu dati da spava..igraj se sa djetetom...plesite...pjevajte ...zveckaj sa zveckama....u 20 sati ga nahrani i vidjeti ces kako ce ti odspavati....ja sam isto imala problema sa svojim malcima ...slusajuci savjete ljudi oko mene i mog pedijatra me nije dovelo nigdje....svi su rekli ..pa pusti djecu spavati a to sto su onda meni lupali po glavi do 22 - 23 h na vecer ..sto smo svi bili vec na rubu snaga...mm koma...starci koma ...to nikome nista...onda sam ja okrenula plocu i jedostavno tako...od 16 sata nije bilo spavanja....sad mi spavaju u komadu cijelu noc...12 h bez ikakvog problema...eh da stari su 4 i pol mjeseca i sad sami ne spavaju od 16 popodne....prek dana otpile jos kakvih 3 sata ukupno a onda spavaju po noci..
Ja bih predložila suprotno, da mu probaš poboljšati kvalitetan san po danu. Kod mog starijeg je tako bilo, kad bi dobro spavao po danu i noći bi bile bolje, inače je preumoran da padne u onaj pravi, duboki san. Evo jedna stara, dobra tema o spavanju: no cry to sleep. Sretnoa da ga probas preko dana drzati budnog?
nemam pametniji savjet ......... moj brat kad je bio beba nije spavao 7 mjeseci po noci ,,,jednostavno ima takvih beba nespavalica .........mogu zamislit kako ti je zbog curke starije
Moj A. je grozno spavao po noći ako nije dobro spavao po danu, tako da je moje mišljenje potpuno suprotno. On bi bio jako umoran i brzo bi zaspao, ali se po noći puno budio, ružno sanjao i svašta nešto... Ne bi nikako uspijevao čvrsto zaspati.
veliki sam protivnik uskraćivanja sna djetetu.
to je fiziološka potreba, kao hrana, piće, vršenje nužde...
kako mi ne pada na pamet izgladnjivati dijete ili mu ne dati da piški, tako ne bih ni odgađala spavanje.
xveliki sam protivnik uskraćivanja sna djetetu.
to je fiziološka potreba, kao hrana, piće, vršenje nužde...
kako mi ne pada na pamet izgladnjivati dijete ili mu ne dati da piški
opće je poznato da su bebe puno nemirnije tijekom noći ukoliko se dobro ne odmore tijekom dana, tako da uskraćivanje sna tijekom dana da bi dobro spavalo po noći ne stoji - to je kontraefektno
ovo zvuci kao moj zivotni moto - treba se dobro odmoriti preko dana da mozes dobro spavat po noci
ja sam oduvijek tvrdila da sam dijete u dusi do smrti
mozak me boli ....da mora zbilja da je tako jer moje tri bebe spavaju ko topovi po noci....od 7 do 7 ....
ja sam veliki protivnik mog i muzevog nespavanja i smatram da dobra mama moze biti samo odmorna mama ....da bi se svi odmorili svi se trebamo i naspavati....i neke stvari staviti u red....tako i spavanje djece....
Bonizg, tvoje bebe spavaju, ali ne mora značit, odnosno ne znači da to funkcionira kod svake bebe. Iz svog iskustva, doduše s jednom bebom(3mj), naučila sam da mora spavat kad želi, inače je toliko nervozan pred spavanje, brzo zaspi, još brže se probudi, nemiran, i sl. A prijateljica mi, maloj (8mj) ne da spavat po cijelo popodne, mala zaspi oko 8 do 8 i po, doslovno joj samo padne glava od umora,a otad party do zore
Cure hvala na prijedlozima...ali stvar je u tome da on preko dana ima kvalitetan i čvrsti san. A onda dođe vrijeme kad curka dolazi iz vrtića pa je braco ovo,braco ono...pa braco naočigled poludi. Zaspi on super i nakon pola sata kao oparen, urla, vrišti...neće cicu, ne pali nošenje. Eto meni stvarno nije jasan. Znam samo da sam jako umorna.
Možda samo faza :? Svakako smanjite aktivnosti pred spavanje, barem dva sata prije...
istina. svo troje moje dece trebala su dobar dnevni san da bi i noćni bio kvalitetan. ipak, takođe je (barem kod mojih) tačno i to da ako spavaju do kasno popodne, večernje uspavljivanje ide teško.
treba naći neku sredinu, uspostaviti ritam koji odgovara svakoj bebi ponaosob. kod mog malca, koji još uvek spava dva puta u toku dana, vredi pravilo da ga se po danu stavlja na spavanje tri sata nakon prethodnog ustajanja. tako najbolje izbegavamo dnevno kenjkanje.
noći su, kako rekoh, bez pravila. ali, definitivno najlošije spava kada je premoren.
Last edited by Vishnja; 16.12.2010 at 17:57.
Posting Permissions
Reply With Quote