Mi smo se a propos režija sredili kad sam ja uzela račune od dvije protekle godine (prvo naše, a onda od gazdarice koja je živjela u kući koju smo kupili), zbrojila i podijelila na 12. Tako sam dobila prosječnu mjesečnu potrošnju, pa me ne zblesaju razlike od struje, plina ili slično. Znam koliko mogu potrošiti, pa na to računam. Jedno vrijeme smo sami od sebe plaćali paušal koji smo zbrojili, a sad sebi ostavljamo doma, pa kad dođe zima, očitamo i odmah platimo sa razlikom koju smo ostavili. Razlike plina i struje su grozan šok, nama je znalo doći po 4700 kn. Koma... Sad smo uvijek na vrijeme i ažurni, i super mi je znati kako stojim, u kunu. Trebalo je neko vrijeme da uberem gdje smo, kako se očitava, računa, i tako, ali sad je to automatika.

A druga strategija je da sam za svaki mjesec (zimski ili ljetni) izračunala koliko kn košta grijanje ili struja na dnevnoj bazi.

I šokirala se. Ispalo je da smo kurili po 100 kn i više, pa smo počeli racionalnije grijati. Shvatila sam da mi neke sobe treba grijati par sati dnevno, neke dulje, neke kraće, pa gasim i palim radijatore po potrebi, a i u određenim dijelovima jeseni i proljeća imam isprogramirano da se pali ujutro na dva sata, oko podneva dva sata i navečer dva sata - i bude sasvim dovoljno . Meni je trebalo da si to izračunam na godišnjoj ravni, i na dnevnoj, pa da se zamislim i počnem trošiti racionalnije.

Kad čekaš te uplatnice da te šokiraju, to je koma. Ovako si gazda, nema šokova, i imaš kontrolu.

Isto i sa strujom, ali tu nema puno filozofije, nemam puno uređaja, a perilice smo kupili s odgodom, pa perem noću.

I benzin sam si odlučila koliko ću skuriti, i ne nerviram se više oko toga. Dam koliko dam, više ne dam i gotovo.