Pročitah na brzinu postove i slažem se sa Zdenkom.
Ne volim pretjerano kroatiziranje (i ono nije uvijek ni moguće, recimo u jednom je vrlo prodavanom medicinskom udžbeniku revni lektor šok nazvao krvotočnim urušajem, naravno da su i autori i studenti umrli od smijeha, i za očekivati je da izraz nikad nije prihvaćen).
Ono što mi smeta puno više od upotrebe tuđica je nepoznavanje pravopisa. Teško mi je vjerovati da generacija moga posinka (20 g.) zna savršeno na engleskome napisati baš svaku riječ koju znaju upotrijebiti i u govoru, a ne znaju razlikovati -č i -ć i -ije i -je u pisanju, i nemam opravdanja za to.