meni se čini da zadruge dobivaju i neke poticaje, trebalo bi to ispitati- mislim da nam ovdje treba pravna služba![]()
Pratim temu, zanimljive ideje, i sama sam u razmisljanjima sto bi mogla pokrenuti.......
Roza, čestitam od srca![]()
A da se umjesto firme ili obrta otvori udruga koja bi okupljala clanove koji se bave rucnim radom i uzgojem eko voca i povrca?
Definira se tako da bi clanovi preko udruge mogli nuditi svoje proizvode, a udruga bi dobivala odredjeni postotak od zarade kao donaciju, s time bi se udruga financirala (eventualni web shop ili slicno).
Sto se dostave po cijeloj HR tice, udruga moze napraviti ugovor s npr. HP ekspresom pa za recimo cca 30kn mozete imati dostavu u roku 24h, nije to tako losa opcija![]()
Ovo je bilo na HRT2 prije nekih tri mjeseca (možda su je sad reprizireli, nemam pojma). Elem, radi se o projektu organskog uzgoja povrća, a kasnije su se proširili i na cvijeće, sa ciljem zapošljavanja ljudi koji su ostali bez posla i reintegracije u društvo duševnih bolesnika i ljudi koji su izašli iz zatvora. Projekat sufinansira vlada (e, sad, dal' državna ili pokrajinska/gradska, to ne znam), i bez te subvencije ne bi uspjeli sa projektom. Istina, fora je, i super to sa sezonskim zdravim povrćem u korpama, ali sami kažu da ne bi uspjeli sve isfinasirati (i sadnice i staklenike i troškove dostave, i skromne plate radnicima) da nije tog sufinansiranja od strane države. Država je shvatila da je to super projekat i uključili su se, svake godine sa više sredstava, jer se "posao širi" na sve veće površine (državnog, neobrađenog) zamljišta.
Just my five cents![]()
Dakle, što se tiče žireva, zaradila je 7.000,00 mjesečno. Otkupljuju šumarije za pošumljavanje. Zarada je i više nego dobra, već se spremam za iduću sezonu.
Ova ideja sa zadrugom je super, čitam i fućkam si kad se mnogo malih složi...bilo bi genijalno da stvarno zaživi.
Mislim da je jedna cura nudila i kompost od kalifornijskih glista, jel ovdje ili na trampi, više neznam. I to bi se dalo dobro iskoristiti za organsku proizvodnju.
Ja vam mogu ponuditi proizvode od tartufa i drugih gljiva, od moje seke, a od mene osobno ručni rad.
Trenutno se spremam na tečaj tiffany, nešto brljam sama, ali želim baš krenuti od početka. Inače radim sve i svašta, osim šivanja, pletenja. Heklam pomalo, uči me sveki, ona je maherica.
uuuuuuu
a kako dobiti posao branja zireva? (moze i na pp, ja prva u redu)
iskustva moje poznanice s otkupom žira (ona je s druge strane pulta): otkup traje dok određena uprava šuma ne dobije predviđenu kvotu, a cijena je oko 4 kn neto (7 kn brutto). otkup obično traje maksimalno 2 tjedna, ljudi su dobro organizirani, dovoze žir traktorima, nakon cca mjesec i pol vam isplaćuju naknadu. to vam ulazi u prihode, pa ako primate socijalnu pomoć ili dječji doplatak, treba vidjeti kako utječe na prosjek primanja. naravno možete žir predati i na tuđe ime.
ali treba naći hrastovu šumu, nabrati dosta žira, odvesti to do šumarije.... nije jednostavno.
[QUOTE=RozaGroza;1825271] sad sam trudna QUOTE]
iskrene čestitke od... nisam mogla izdržati a da vam malo ne poremetim temu
Huh, oluja ideja još bjesni u mojoj glavi, ali na dobar način. Hvala svima za doprinos na ovom topicu! Bilo mi je baš korisno!
Ali da kažem da se meni s vremenom ideja zadruge učinila tako divnom; ali tako neodrživom stvari.
To bi više išlo u karitativni rad, ili društveno korisni rad, a manje u posao za majke. Em nije biznis, po lovi, em je posla više i za stalno zaposlenog tatu, a i paradajzi se kvare i trunu i tako. Ipak, hrana i paradajzi i ziminica i sve ostalo je fundament, i mislim da itekako ima posla u tom segmentu, ali ne na taj način. Ako imate nekoga tko bi proizvodio i prodavao hranu, nekoga tko ima nečega, a ne može plasirati, možete mi se javiti, jer imam ideju što i kako s time. Ne obećavam da će se realizirati, ali intenzivno dumam o tome.
Evo mene padobranca opet!
Rozo
A sad se vraćam na početak 3. stranice!
I da, za domaću zadaću sam smislila ovo:
Baš razmišljam kako je puno starih ljudi koji žive sami i ne da im se kuhati. Osim što su mirovine male, jednostavno im se ne da kuhati za same sebe.
Evo, imam susjedu koja živi s kćerkom, zetom i unukom. Ima malo bašče pored zgrade (dio je i meni dala prošle godine) u kojoj ima i kelja. No, njoj se samoj ne da kuhati za sebe, a kćerki se ne da kuhati jer ostatak obitelji to ne jede.
Budući da uvijek tog njezinog kelja napravim punu lončinu, odnesem ja njoj neki dan u šerpici. I još kažem MM, ajme, što li će reći - u kelju batat, đumbir..., nije baba navikla na sve te okuse. A ona meni sutra dan, nažderala sam se kelja samo tako!
Pa si mislim. Tko je vješt u izradi tjestenine i sl., može koji vikend na pijac ponuditi tjesteninu (dakle nešto što se ne kvari tako lako), a onda reklamirati da će idući vikend na tom štandu biti, ne znam, varivo od kelja, kiselog kupusa... Ono, privući te starce pa predbilježiti narudžbe. Ok, bit će i da će ostati, da svi oni neće doći, ali polako. Kad se pročuje.
Ne znam kakva je zakonska regulativa, smije lis e takva hrana prodavati vani. No, kontam ako mogu pekarski proizvodi (pereci, kolači), valjda može i ovo.
Ma, kad čitam sve vaše ideje, sigurna sam, neću biti gladna nikada!
Stvarno, jel zna netko kako dobiti posao branja žireva?
Dragonfly, ako može za žireve - strpljivo čekam u redu
I molim vas za one ankete, jel se za to još može prijaviti?
Hvala, cure!
treba dozvola za ugostiteljstvo- Jedino da zamrzneš i dostavljaš inkognito po noći... zezam se- Meni je to bila idjea kad sam uvodila nadohranu - kuhanje zdravih i sježih mama i beba ručkova po uzrastima i kalendaru nadohrane. Ali trebaš haccap i sanitarnu- ma čak i da te ne ulove, zamisli da slučajno nešto zezneš i da se netko razboli... Mislim ni ovi restorani koje se zeznu sa salmonelom ne rade to namjerno, valjda
istina, s hranom jako teško.
Prije su žene pekle kolače za svatove na veliko, i to je bio ono pravi biznis ali i to je sada ne moguće.
ja se ne mogu požali, žena, odnosno bračni par koji je nama pekao kolače za svadbu je svoj posao stvarno profesionalno odradio, maksimalno iskoristio namirnice i stvarno ukusni kolači i torte. Ali to više ne frcera, danas za recimo svatove moraš imati ugovor sa svim i svakim od pekara do cvjećara.
Meni je to isto glupo, što ako baš želim "kolač tete Mare" na svadbi? Fakat još malo pa će nam i dozvole za udisanje zraka počet prodavat.
Legislativa jest takva, to je istina. To ima i dobru stranu, naravno, ali da bismo kao građani trebali kritički promišljat zakone i vršit pritisak na svoje zastupnike, trebali bismo. No to je drugi topic, druga tema.
Ja moram reći da se u startu uopće ne slažem s idejom počinjanja rada bez jasnog koncepta, tržišnog branda, uopće ozbiljnog poslovnog plana - čak ako je riječ o prodavanju kupina ili koprive na obližnjem placu. Ako gradimo odokativni projekt, tipa - sad ćemo malo na crno, pa malo na bijelo, ulažemo trud, energiju, stvaramo tržište koje ćemo u jednom trenutku izgubit, čim EU uvede vladavinu zakona u RH. Gerilski pristup stvarima da, ali samo kao dio dugoročne strategije, usmjerene ka cilju da naš proizvod ili usluga postane brand za sebe.
Uopće, biznis podrazumijeva obrtaj novca u kojem koristimo poluge novca, tuđeg rada ili bilo čega drugoga s ciljem da se prihod akcelerira, nikako vlastiti rad, i samo vlastiti rad.
Dobro, neke stvari čovjek radi sam, ali i dalje treba brand, treba PR, taman je sam radio, treba cijelu tu mašineriju koja zapravo nosi proizvod.
Ako počinjem s poslom, moram se pitati zašto i kako taj proizvod mom kupcu donosi novu vrijednost, što je to što je u mom proizvodu, a da mu poboljšava život, smanjuje troškove, veseli ga više u odnosu na konkurentske proizvode.
Ova ideja s kolačima nije neodrživa - iako treba i HACCAP i čudo stvari - možda je tu rješenje u umrežavanju, u nekoj zadruzi - Roda kao takva već je kanal i brand za sebe, i jaka marketinška poluga. Samo se treba pitati na koji točno način će moj proizvod zvoniti više od drugih, sličnih kolača za svadbe...
Ja nekako najviše volim taj ležerni pristup, doduše ako misliš živjet od toga što treba prodat onda nema baš previše mjesta ležernosti.
Svakako znam kad krenem prodavat/trampit svoje proizvode, nema šanse da se "peglam" sa zakonitošču toga - vjerovatno ću zato više trampit nego prodavat.
Gledam svoju mljekaricu i mesara, nikad nisam dobila račun, odem do njih doma i kupim što mi treba, eventualno mi donesu u grad kad dolaze. Vuk sit koza cijela i svi zaobišli tonu bespotrebne papirologije i omraženi mi pedeve. A babe na pjaci plačaju paušalno godišnje najamninu za štand, i to je to. Meni je sasvim logično ako mogu kupit pancetu na pjaci bez puno muke, da mogu naručit tetku da mi napravi klopu za svadbu - ali meni logično, državi nije![]()
Dakle, što se tiče žireva, susjeda ne želi baš dati previše informacija. Ja ću se zaletit do šumarije pa ću se raspitat. Jedino što sam saznala je da otkup traje dok se ne ispuni kvota, kao što je Roza napisala. Ona je skupljala dugo, pa je predala u par navrata. Naravno, lokaciju šume nije htjela odati.
Nije lagan posao, treba se organizirat, ali zarada je jako dobra.
Čitam vas jer bih htjela ostati na porodiljskom duže od godinu za 3. dijete, ali sve nabrojano, što bih mogla i znala raditi, traži i to da mi netko pazi na djecu dok to obavljam i tu se gubi računica. Jedino da žireve skupljam po mjesečini.
Marija, ja se slažem, uz tako malenu djecu je stvarno teško. Eventualno da žena ima nešto uhodano, u čemu je vješta, i što može obaviti usput. Ali startati nešto novo - to je koma dok su stvarno mali. Ja se trenutno inspiriram, i računam da će mi mlađe dijete biti oko četiri godine kad počnem raditi. I to je rano, i ne bih se čudila da odgodim cijeli projekt. Ili odustanem, barem od ovog što trenutno razrađujem.
Ako nešto doprinosi obiteljskom životu - idem u to. Ako shvatim da nas trga - nema šanse.
Mogu probat... i sanjat.
U proizvodnji hrane ne treba imati uveden HACCAP, da vas malo utješim, ali se treba pridržavati načela HACCAP-a.
Pravilnik o higijeni hrane (NN 99/07).
HACCAP je ipak certifikat koji košta, ne bi bilo zgodno da ga svaka kumica koja proizvodi sir i vrhnje mora imati.
Dragonfly, hvala ti puno!
Čekamo daljnje onformacije!
A dal je tko čuo za firmu Mondo 1??? I ima li tko kakva iskustva sa njima?
Pa da! Dobro, nisam znala ovaj podatak, ali sam pretpostavila jer redovito viđam bakice na pijaci koje prodaju kiflice, pečene sa svinjskom masti, u krušnoj peći. Pa kojekakve kolače, pite, štrudle, gužvare...
Pa žena koja prodaje paštetu od soje.
I da, žene s mlijekom, sirom, vrhnjem...
Ma zeznuto je, nije samo tako, ali si mislim, kada bi prigustilo, ideja više.
Ovo je sjajna ideja!
Kad sam M. uvela dohranu, počela sam kupovati "organsko". Istina, samo jedan od njih ima certifikat, svi ostali su na riječ. Većini vjerujem.
No, htjela sam reći da kada sam kretala dohranom, išla sam se raspitivati tko kako uzgaja. Ono, telefonski imenik i upisuj u tražilicu eko, organsko... Majko mila, danima sam visila na telefonu da bih od ovih ili onih udruženja saznala tko, gdje, što prodaje... Sad imam svoju mrežu, ali tada je baš bilo teško doći do tih ljudi.
Razmišljala sam i o nekakvoj prodaji organski uzgojenog sjemenja, komposta i sličnih fora, ali mislim da to ovdje ipak ne bi uspjelo. Kontam da oni koji proizvode imaju već svoje sjeme, kanale. Tu bi stvarno morao imati biznis, a uz malo dijete bi bilo teško.
Ja s ovim svojim komentarima k'o baba iz bolesti.
MOžda već netko i odgovorio, a ja se sjetim...
No, nema veze, od viška glava ne boli.
Ne znam jesi li tražila domaćeg češnjaka na tržnici. Ja ga uredno viđam i jako je skup. Tri kune glavica. Kažu prodavači/uzgajivači, ubio nas kineski. E sad, zašto ga onda ne prodaju jeftinije, tko će znati. To bi valjda bilo u bescjenje. Ovako ipak prodaju kroz cijelu zimu.
domaći češnjak kod nas na placu je 100 kn onaj jedan pleter, kolut kako god! ja sam se šokirala i odlučila ga ove godine sama uzgojiti. tako ako ima neko tko bi bio voljan poslati sjemena bila bih zahvalna, kontakt na pp!
a što se tiče mog malog posla od kuće ovaj topik me je prosvjetlio, točnije uobličio neke moje predideje i odluka je pala! u 5. mj. krećem s nekim projektima, a javit ću se nakon par mj. na ovu temu sa konkretnim vijestima...
Česan sadiš tako da pice stavljaš u rupe u zemlji, mislim jedno 5-10 cm nisam sigurna, sa razmakom od 20-30 cm između biljaka.
Ovako nekako http://www.macgyverservices.net/planting%20garlic.jpg
Ali malo pogledaj o vrsti zemlje, treba malo mješati razne tipove, nisma nikad sadila pa ne znam točno.
prijevod za flopicu, pice su kod Roze režnjevi češnjaka
znači uzmi slobodno dve tri glavice češnjaka s placa ili bilo koji da znaš da je domaći, podijeli na režnjeve (ili kako ih već zoveš), i dalje prema uputama. Možeš tako iskoristiti i bilo koji češnjak koji ti previše isklija pa nije baš za jelo.
ma skužila sam, al u prvi mah sam baš pomislila pice?!
znači mogu s placa slobodno iskoristiti ok. to mi je dobra info...
imam knjigu bio vrtlarstvo i još jednu takve tematike pa ih sad studiram, tako da znam ovo za zemlju , ma uspjet će sigurna sam!
9 Essential Steps For A Home Business That Works
pametan članak, meni se dopalo, možda će i vama
Od češnjaka se siju samo vanjski režnjevi. Tako me nona naučila i nisam se pitala zašto. Ja sijem u najnormalniju zemlju, ne treba češnjaku gnojivo. I jede se i cvijet tj, dugačka stapka sa pupom na vrhu, mi je koristimo kao i šparoge. Deblji je češnjak ako mu ne dozvoliš da radi cvijet ( češnjak je lukovica).
Naravno i to se prodaje na placi, u mac vezano. Ali, ja posadim samo za osobnu potrebu.
http://www.gospodarski-list.hr/clana...refID=01042008
http://www.hzpss.hr/?page=savjeti,17,152
Sad kad čitam vidim da ima dvije vrste, jedan koji cvate, a drugi ne.