petarpan, ne znam, ali ja ne mislim baš tako. za mene bi to bilo u redu kad bi ga jedan roditelj odgajao u vjeri, a drugi ne. što je, moraš priznati, nemoguće
tu mora postojati neki dogovor roditelja. mislim da sikapika ima takvu situaciju.
naravno da će dijete odabrati kad odraste sam, ali bojim se da to sigurno neće biti temeljem odgoja![]()
?
Ne "tučemo se"...Samo imamo drugačiji kut viđenja. Valjda si možemo napisat pokoju o kojoj izrečenoj na ovoj temi i dojam koji je to ostavilo na nas. Čak se nismo ne vrijeđale (usuđujem se reći).
A na sankcije smo valjda automatski "pristale" čim smo počele pisati na vrućoj temi
Na temu:
Cvijeta, govorim iz svog kuta , imajući na umu vlastiti "slučaj" ateistkinje i "papirnog" katolika. To je onda valjda to. Doduše ovaj moj "papirni" baš ne voda dijete u crkvu niti ga "uči" vjeri...Jedino što bi ga on upisao pod rimokatolika zato jer mu je to i "ćukunbaba" bila![]()
Isto, ma identično kod mene kao kod petarpan.
S tim da se MM čak u zadnje vrijeme dvoumi bi li se izjasnio kao katolik ili ne (ali znam što će prevladati-tradicija), ali za dijete smo se dogovorili da se ne izjašnjava.
ulijećem kao padobranac, ali imam potrebu napisati da niti meni daddyjev komentar nije uvredljiv. jer isus na križu i jest prikaz golog čovjeka, mučki pribijenog na križ, ubijenog jer su ga se bojali. neki vjeruju da je božji sin, neki ne. po čemu je to uvredljivo? zašto se vjerski osjećaji toliko štite? praktički su nedodirljivi. pa da se poslužim parafrazom argumenta koji je čest na ovom forumu: ako ste sigurni u svoje osjećaje, zašto vas postojanje različitog mišljenja vrijeđa?
btw, i meni je preslatko kad me djeca oponašaju. ali mi je i smiješno da se tome daje neko dublje značenje. ljiljanin četvorogodišnjak ljubi plastičnog isusa, moj petogodišnjak kaže "mi ne vjerujemo u boga". znam da to nije njegovo mišljenje nego oponaša što je čuo. možda se ejdnog dana odluči da postane vjernik (nadam se da neće), ali zasad samo oponaša što je vidio i čuo doma.
sorry, ljiljan@, meni nema ništa lijepo ni kršćanski u ljubljenju figurice made in china... kužim da ti je to slatko, ali meni to s vjerom nema veze.
ni meni. naprotiv. jako mi je odbojno.
Zanimanje je ono što radiš, a ne ono što ti je na diplomi-iako može biti isto. Npr. dipl. pravnik koji vozi taxi je vozač taxija.
Djelatnost je ono čime se bavi firma u kojoj je osoba zaposlena. Npr. kuharica u dječjem vrtiću, djelatnost je Predškolski odgoj.
Popisivač ima tablicu zanimanja i djelatnosti i oboje možete pogledati kako upisati određeni slučaj.![]()
beti, a šta je s onim prihodima djece? pitanje br 34, na koje se dolazi ako dijete ima manje od 15? jel aurora par stranica prije bila u pravu?
nisam htjela da zvuči kao pljuvanje. moram priznati da nemam svoje simbole i da ne mogu simbole osjećati kao svoje. i pretpostavljam da je svaki argument podložan raspravi, bar na ovom topicu, zato ni ne trolam na odgoju u duhu vjere.
a sad oftopičarim... na temu, izjasnit ću se kao ateist(kinja), i isto ću napisati za djecu. i pozdravljam inicijativu koja poziva da se vjernici deklariraju kao vjernici a ateisti kao ateisti.
ajd sad opet i ja imam potrebu nešto napisati.
a riječ je o dijalogu između vjernika i ateista.
ako su meni bliske osobe vjernici - a jesu, ja moram na neki način razumjeti zašto im je bitno raspelo. teško mi je to samo prihvatiti kao činjenicu, da odrasli čovjek ljubi raspelo jer tako, vjeruje i gotovo.
ne odnosi se samo to na raspelo.
ja ne znam kako vama, al meni je onaj vjerski topik baš jako pomogao da shvatim kako netko može biti vjernik i istovremeno imati sve stavove užasno bliske mojim stavovima. kako može vjerovati u teoriju evolucije i istovremeno biti vjernik. na kraju krajeva, biti znanstvenik i biti vjernik. biti vjernik, a ne slagati se s crkvom itd
znam da zvučim ko roza![]()
možda to vama zvuči smiješno, možda oholo, nemam pojma, možda ste vi užasno tolerantni i prihvaćate sve različitosti bez obzira. ja, eto, nisam. jesam, naravno, na "vanjskoj" razini, ali onoj intimnoj - a ne baš.
da bih to razumjela, moramo razgovarati. moram moć pitat![]()
da bi mogli razgovarati, ne smijemo vrijeđati. jer onda - razgovora nema, naravno.
e sad, problem je u tome što često povrijedimo jedni druge, a da nismo toga ni svjesni. nenamjerno.
a nismo blesavi, ja mislim da možemo procijeniti kad je namjera očita, a kad nije, treba ukazati na to što nas je povrijedilo i nastaviti dalje dijalog. nekad i pretjeramo, ljudi smo, isprovocira nas nešto, kažemo i ono što ne bi rekli u normalno situaciji. dijalog po mom mišljenju, je i toga vrijedan.
mislim da moramo biti sposobni razgovarati otvoreno i o temi kakva je ova. jel vi vjerujete da je takav razgovor moguć? jel vjerujete da je takav razgovor potreban uopće?
disklejmer: neda mi se o tome raspravljat, pitanja su više onako, rekli bi, retorička![]()
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 01.04.2011. at 12:10
I ja često čitam na temi odgoj u duhu vjere, no ne pišem, da me se krivo ne shvati. Mislim da je takav razgovor moguć (između vjernika i nevjernika), ali ne u mojoj bližoj okolini. Barem se ja ne osječam dovoljno jakom/mudrom/tolerantnom, a i ne želim da se zgražanje, išćuđavanje, i sve ostalo što bi se moglo dogoditi prelomi preko leđa mog djeteta. U međuvremenu, ako se tema vjere potegne, čekam da vidim što mi taj drugi ima za reći, i po tome zaključujem dali da se otvorim ili ne.
Moja djeca će na pitanje vjere i narodnosti odgovoriti da se ne izjašnjavaju. Jer će se o tome izjasniti sami. Ja ne želim umjesto njih reći koje su narodnosti i koje vjere.
Ja nisam pripadnik nijedne narodnosti i nijedne vjeroispovjesti.
samo kratko: za mene je vrijeđanje znak nesigurnosti i nelagode.
Tko se vrijeđa i ljuti na pitanja o vjeri, nacionalnosti i slično, za mene znači da je duboko nesiguran u sebe i ta pitanja.
A jako je teško naći sugovornike koji se ne vrijeđaju ako se ne slažemo, nego to ne slaganje vide kao priliku za otvoren dijalog... takve volim naći.
OK, eto da ponovimo riječ koju smo naučili na ovom topiku - ireligiozan
I jedan članak o (ne)izjašnjavanji o vjeri http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/3189/
ma daj, nemoj zezat, zar ne hodaju vjernici po cesti s molitvenikom u rukama i u štofanoj suknji, duljina - obavezno pedalj ispod koljena?
šalim se, drago mi je da nekom pomogne, a ne razjari ga razotkrivanje još (samo) jednog dijela nečijeg života. naravno, od tebe nisam ništa manje ni očekivala, se razme![]()
[QUOTE=Nika;1856721]OK, eto da ponovimo riječ koju smo naučili na ovom topiku - ireligiozan
QUOTE]
Tako je, bravo, ja sam ga već primijenila.
a šta sad, moram ja sebi neke kockice u glavi posložit. za to mi je najbolje moja nona vjernica "služila".
e da, to sve skupa ne znači da ne mogu biti bliska s ljudima s kojima ne dijelim neke stavove.
ako su mi simpa. ko npr roza.![]()
Što se tiče onih primanja u naturi, Kako ja živim na selu, stalno nekakva natura prelazi iz ruke u ruku, ja dam viška gomolj susjedi, ona meni pošalje kolača. Nikakav posao nije sklopljen, to su normalne ljubaznosti, dali se to pitanje odnosi na takve stvari? U nas je inače nekakva seoska deviza: daj kad imaš, da bi imao kad nemaš, to mi je predivno, ali hoće li ispasti da cijelo selo daje u naturi?
samo da velim da je vjera najmanji problem. nama u novom zagrebu ispalo da NEMAMO KUHINJU. naime, veli naš popisivač, ako nam kuhinja nije zidom odvojena od ostatka stana/soba računa se kao da živimo u stanu u kojem ne postoji jer dnevni boravak/trpezarija/kuhinja ne mogu bit kuhinja jer se ne može izračunat površina same kuhinje?!?!?!?!?! i on nama brojio hodnik kao posebnu sobu!
Meni vjera ionako nije problem; pa je li drsko od mene ako zamolim za kakav link na kojem su pitanja za popisivače. Nas neće biti kod kuće u vrijeme popisa. Prošli puta je MM na netu pronašao pitanja, mi smo napisali odgovore i potpisali se. Baka i deda su to predali popisivaču i sve je bilo OK.
A sada ako ne odgovoriš na neka pitanja, kaže da su kazne od 300 -800 kn. Jadni moji mama i tata, stari su. Bojim se da oni uopće niti ne razumiju što su to istospolne zajednice. Kako će reći svoj stav o tome? Pomogla bi mi popisna pitanja da ih malo pripremim, da ih ne kazne visinom jedne mirovine...baš kao što je rekla Cvijeta...bojim se popisa...da nekog od mojih ne opale po džepu.
cvijeto ide to tebidobro kažeš sve što kažeš.
ja mislim da svi mi imamo simbole. zapravo vjerujem da svi imamo. evo samo jednog primjera himna ili zastava države u kojoj živimo. zamisli dođeš u neku stranu zemlju, a domaćini ti počnu ismijavati tvoju himnu npr. "prekrste" ju u mol ili ju počnu svirati u stilu cajkiisto tako nekog vjernika vrijeđa kad netko za njegov vjerski simbol kaže da je plastična made in china figura polugolog muškarca. no tko ne shvaća taj neće ni shvatiti.
nego da ja vas pitam najvažnije od svih pitanja u vezi popisa stanovništva. zadnjih dana sam u totalnoj komi sa vremenom. po cijele dane sam vani, danas cijeli dan u zg i nikako da pospremim stan. postoji li neka kazna ako mi čovjek uđe u kuću, a ono prašine, suđa i veša svuda okolo? majke ti sramota me, valjda ću stić pospremit prije nego čovjek dođe da ne priča selo kako je prljavo kod mene![]()
Najbolje da za mjesec dana otvorimo topik - koliko nas je koštao popis - po glavi i po kućanstvu.
http://www.tportal.hr/komentari/kome...a-gradana.html
iz ovoga se može saznati nešto - kao npr. Ta famozna Popisnica, naime, uopće nije namijenjena ispitanicima, niti će je ispitanici svojeručno ispunjavati i 'precrtavati kućice', nego samim popisivačima, da bi na što lakši i brži način obavili svoju zadaću, te statističarima koji će prikupljene podatke poslije obrađivati. Građane se, riječju, neće pitati: 'Jeste li vi: a) katolik, b) nešto drugo, c) niste vjernik ili d) ne želite se izjasniti', nego će ih se, naprosto, pitati kako se žele izjasniti po pitanju svoje vjere. Popisivači će pak, u skladu s odgovorom građana na to jednostavno i ni po čemu sugerirajuće pitanje, u većini slučajeva morati tek nešto zaokružiti (a, b, c ili d), a tek u manjem broju slučajeva, pod rubriku b), i upisati nešto. Jednostavno, logično, praktično. Da je sve to sasvim u skladu i s preporukama Konferencije europskih statističara, prema kojima se popisi 'trebaju temeljiti na slobodnom samoizjašnjavanju osobe, a upitnici trebaju sadržati otvorena pitanja da bi se omogućilo prepoznavanje malih ili izdvojenih skupina i lokalnih vjeroispovijesti', trebalo bi biti jasno svakome tko pažljivo pogleda hrvatski popisni formular, a o postupku samog popisivanja barem nešto zna...
Izvor: www.tportal.hr
No više od samog formulara javnost je, osobito onu medijsku, zaintrigirala akcija građanske inicijative za sekularnost hrvatske države Nisam vjernik. Zainteresirala je tako i potpisnika ovih redaka. Stoga sam, nakon što sam u jednom TV sučeljavanju od predstavnika te inicijative čuo da im je glavni interes postići to da Hrvatska kroz aktualni popis dođe do što vjerodostojnijeg podatka o istinskom broju ne/vjernika, znatiželjan kakav već jesam, otišao i na njihove internetske stranice. No tamo sam, umjesto objektivnog nastojanja da se taj hvalevrijedan cilj postigne, našao nešto sasvim drugo - neskrivenu odbojnost prema vodstvu i statusu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ne voljeti neku instituciju i smatrati da ona uživa neprimjeren status, naravno, sasvim je legitimno. Kao što je legitimno i korektno pozivati one ljude koji ne vjeruju, ili pripadaju nekim drugim vjerskim zajednicama, da se izjasne u skladu sa svojim uvjerenjima. Sve je to u duhu vjerskih sloboda, koje su jedan od temelja demokratskog svijeta. Pa i pozivati ateiste i agnostike da se ne boje izjasniti i 'izađu iz ormara', kolikogod to neuvjerljivo i nategnuto zvučalo u zemlji koja je triput zaredom na izravnim izborima birala agnostika za predsjednika, nije nešto što bi zasluživalo neki poseban osvrt. No mnoge druge teze sadržane u toj inicijativi, po mom dubokom uvjerenju, izlaze iz okvira i korektnosti i legitimnosti. Dotaknut ću se, ovdje, samo nekih.
Tko to, sa strane, može procijeniti je li netko pravi ili nedovoljno pravi vjernik?
Ponajprije, za jednu udrugu aktivnih ateista, kako se sami predstavljaju, i više je nego preuzetno procjenjivati koliko koja vjerska zajednica 'živi po Bibliji', a sasvim neprimjereno propisivati kriterije po kojima bi se ljudi trebali ravnati kod izražavanja svoje vjeroispovijesti. Pa bi tako, kako kažu, oni koji ne idu redovito u crkvu ili ne prihvaćaju cjelokupno učenje Katoličke crkve ili su katolici samo iz 'tradicionalnih' razloga ili im se ne sviđa ponašanje katoličkog klera... zapravo nisu pravi katolici te bi se trebali izjasniti nekako drugačije. Usput još, sa svojih plakata, poručuju da 'tradicionalne vjernike' njihova vjera skupo košta (Koliko skupo? 5, 6 kuna mjesečno?!).
Da bi se uočila sva apsurdnost ovakvih stavova, dovoljno je ovaj kriterij pokušati primijeniti na nekog drugog, a ne katolika. Evo, mogli bismo, za početak, na ateiste. Kako bi njima zazvučao poziv neke vjerske zajednice da se, prije izjašnjavanja ateistima na predstojećem popisu, ipak malo zamisle: jesu li oni baš sigurni da su ateisti; nisu li možda ponekad pomislili da Bog ipak postoji ili su se u nekom teškom životnom trenutku otišli u tišini pomoliti u crkvu (jednom godišnje u 10 godina?) – ako jesu, neka se ne izjašnjavaju ateistima, nego nekako drugačije?! Ili, kako bi bio doživljen poziv Srbima u Hrvatskoj da dobro razmisle kako će se izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti, jer ih je njihovo nekadašnje 'kriminalno' političko vodstvo prije 20 godina povelo u rat, a današnje pak održava HDZ na vlasti?! I, uostalom, zašto ne razmisle o tome jesu li oni stvarno Srbi, ili su Srbi samo 'iz tradicijskih razloga'? I koliko novca iz državnog proračuna ide srpskim udrugama i organizacijama samo zato što su se oni izjasnili Srbima?!
Ne bi li takvo razmišljanje bilo nakaradno i ne bi li djelovalo barem kao pokušaj udara na najintimnije osjećaje i temeljna prava svakog pojedinca? A ova inicijativa, namjerno ili ne, čini upravo to: izravno čak poziva i one prave katolike koji, međutim, smatraju da je djelovanje njihove 'službene Rimokatoličke crkve u društvu neprihvatljivo' da 'dobro razmisle' hoće li na popisu 'dati snagu u brojkama službenoj Crkvi'! Čak i kad bi sve optužbe koje su iznesene na račun djelovanja Katoličke crkve na toj internetskoj stranici bile istinite (a nisu, no njihovom opovrgavanju ovdje nije ni vrijeme ni mjesto), zašto bi vjernik zatomio i prešutio svoj vjerski osjećaj i identitet zbog ponašanja nekoga drugoga?! Zašto bi se vjernik trebao sramiti svoga identiteta zbog ponašanja ovog ili onog svećenika ili biskupa? Samo zato što u Hrvatskoj, po mišljenju članova neke građanske inicijative, nikako ne može biti 88 posto katolika, jer takav postotak omogućuje ugovore s Crkvom i sufinanciranje njenih aktivnosti iz proračuna? A koliki bi smio biti? 70, 75 posto?!
Davno sam polagala Političku ekonomiju na EFZG. Morala sam pročitati jedan poduži članak prof. dr. Branka Horvata. Mislila sam - bit će dosadno. Nije bilo. Profesor - agnostik obračunavao se s ateistima i marksistima. Pa kaže da marksizam u mnogočemu oponaša vjeru. Umjesto deset zapovijedi marksizam je uemeljio deset teorija vrijednosti. Trojstvo im je u Marksu, Engelsu i Lenjinu. Svoje istine brane sa žarom koje on zove vjerskim (no vjerski žar je inspiriran ljubavlju, to moram reći). Puno oga je još naveo, ne sjećam se svega, ali zaključak je - ateizam je po svemu svojevrsna religija.
pametan neki lik....ante mikić....evo vid što kaže ovdje
e stvarno sve što je napisao ja potpisujem, vrijeska ajd baš mi je drago da si iskopala taj članakUzalud se, dakle, ljude i ranije uvjeravalo da ne budu to što jesu i da razmisle o tome nisu li ipak nešto drugo. Oni su, tvrdoglavi kakvi već jesu, najčešće ipak samosvjesniji, pa i pametniji, od predodžbi onih koji bi im htjeli biti dušobrižnicima. Oni, naprosto, puno bolje od bilo koga sa strane znaju tko su i kako se osjećaju. Zato je popis, kao jedna od rijetkih prilika u kojima se građane izravno i 'u četiri oka' nešto pita o njima, njihovome stanju i osjećajima, zadnje mjesto na kojem treba voditi ideološke bitke.![]()
Vec sam pisala da je tako moj otac odlucio za svojeg sina (mojeg polubrata) - niti na jednom jedinom dokumentu, dok god je polubrat bio maloljetan ili dok ih sam nije mogao popunjavati, nije pisala narodnost i vjeroispovijest jer je moj otac smatrao da nije u redu opteretiti ili odrediti dijete bilo kojim od tih obiljezja.
To nije znacilo da polubrata nitko nije odgajao ili da je boravio sam samcat u pecini.
Na popisu cu se izjasniti kao neizjasnjena. Jer se nemam o cemu izjasniti; vjera mi je poprilicno nevazna kao nesto sto se moze odrediti jednom rijecju ili bilo kakvim imenom.
hvala ljiljana....nadam se da će ante priznati od koga je pokupio inspiraciju i da će se okrenuti koja runda ovdje u osijeku, može i janje![]()
Ja ne mogu doći k sebi koliko smo mi kao narod lakovjerni. Trenutno su najveći državni problemi kazne za kućnu prašinu u vrijeme ulaska popisivača u kuću, hoće li baba ili strina napisati moj OIB i hoće li se usuditi reći ima li joj unuk ženu ili muža, figurice Made in China i sl. Sve ostalo pada u zaborav, na mjesec dana. Kako nas samo lijepo zabavljaju i kakav su nam spin uvaljali! A sve ono važno što se događa ili će se dogoditi u narednom razdoblju (sjetimo se da slijedi i presuda hrvatskim generalima u Hagu) ostat će u sjeni činjenice da pola Hrvata nema wc kak˙ se spada i da ne zna što su tablični izračuni, a kamoli izrađivati ih ...
evo ja ću, vidim da nitko nije:RozaGroza prvotno napisa
Nađi mi generaliziranje u mojem postu please.
Je li dječja patnja "samo"?
Zar se tebi - pogotovo kao vjernici - zbilja bljuje od toga da želimo zaštititi svoju djecu od šikaniranja kojem su neka od njih itekako izložena? Ili barem od osjećaja da su drugačiji od svih u dobi kad je najvažnije pripadati i kad je pritisak okoline prejak da na njihova mala leđa natovarimo i taj teret?
Pa i protiv naših uvjerenja - ni prvi ni zadnji roditelji koji su to učinili.
Jer je od mojih principa važnije dijete.
Ako je licemjerno štititi dijete, pristajem da me proglasite licemjerom.
Natrag na temu:
Svi ćemo se upisati kao ateisti.
Bili smo to i prošli puta.
OK.
I da, bljuje mi se na licemjernost, svake vrste. Ako sam vjernica ne znači da sam uškopljena. A ja osobno bez problema na svoje dijete stavim teško breme ne slavljenja Božića.
Bilo bi zaista smješno da je popis baš u doba Božića - pa dođe popisivač, u stanu stoji okičen bor a obitelj se izjasni kao atesiti.
zašto? piše li o kićenju bora u bibliji, ili je to preuzet neki krivovjernički običaj?