-
Evo, iz mog iskustva ispitivanja znanja (konkretno, jezik, za rad u turizmu) - najsamouvjereniji (ono, daleko, najuvjereniji da je to svladivo, nadoknadivo itd.) bili su oni koji su znali jako malo (eufemizam), oni su svoje znanje, recimo, ocjenjivali (na skali od 1-10) oko... 8. Ovi što su realno bili za znanje 8-9, ocjenjivali su se oko 2-3. Ocjenjivala sam (na vrlo blitz način) sigurno po turističkoj sezoni par stotina ljudi, tako da sam iz toga stvorila neko pravilo - uostalom, scio me nihil scire je ta maksima, tj. ovdje je bilo na djelu obrnuto. Evo, meni se baš čini da nas je naš faks optustio taman kad smo došli do razine "znam da ništa ne znam" i da je to takvo znanje di ti možeš onda samostalno kopat i samoobrazovat se dalje.
Ne bih htjela bit osobna, ali, evo... na temelju forumskih primjera zainteresiranosti za homeschooling, izuzimam one koji ga stvarno provode vani, jer je žena ziher obrazovana (saradadevii), većina mi se čini da upada baš u ovu "neopreznu kategoriju" - ne znam što ne znam (jer ne znam koliko znanja ima i koliko ga je teško steći).
Ne znam kako su arhitekti homeschoolinga to zamislili, ne mogu gledat te video prezentacije, meni bi najbolje došao PPT s buletima.
A vezano za pekmeze itd. - al' je to predmet tog obrazovanja? Mislim - za domaćinstvo (ako nije vrhunsko), idemo ipak u neku drugu školu (životnu), ali ne govorimo tu o klasičnom obrazovanju (iako se svaku toliko to provuče i u kurikulum).
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.05.2011. at 16:23
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma