Mislim da se nikad neću naviknuti na to pitanje, jer nekad razmišljam kako ću drugi put biti hrabrija i bez ikakvog straha ću ljudima koje ne znam a koji pitaju za djecu, reći imam dvoje anđela, i onda totalno nepripremljena naletim na takvo pitanje, i to baš danas ujutro dok sam bila s jednim profesorom s faxa na kavi, rekla sam da imam dva anđela, kratko objasnim i skrenem s teme, a vidim da ga je nekako zanimalo što je bilo, pa mi i on ispriča svoju priču, isto dva anđela, isto prvo dečko pa onda cura, u kasnoj trudnoći..ne moram vam ni govorit kako mi je to bilo za ćuti, malo mi je falilo da se rasplačem ispred njega, teško je i njemu bilo govorit o tome, baš mi je bilo žao..
sve me to vrati unazad, i nastojim nekako na sve to gledati ljepšim očima, i onda mi onako kratko srce presječe neka oštra bol, odlutam na skroz neko deseto mjesto..ali takva želja mi se javila za bebom, ne mogu vam opisati, val sreće me oblije od pomisli da opet budem trudna, jedva čekam...jedva čekam..