ŠSJ nije HS nego škola
ok, onda je HS upisati dijete u 10 različitih škola i tečajeva umjesto u jednu-što je parodija.
 |
|||
|
|
|||
ŠSJ nije HS nego škola
ok, onda je HS upisati dijete u 10 različitih škola i tečajeva umjesto u jednu
Sad sam shvatila da niti Saraddevino dijete zapravo ne HE-sa obzirom da ide u školu baleta.
to me malo zezaš, asirius prvotno napisa
Sad sam shvatila da niti Saraddevino dijete zapravo ne HE-sa obzirom da ide u školu baleta.
jedno je poslat dijete na balet, a drugo je da odgovor na pitanje: gdje će dijete učiti engleski? bude :pa na tečaju?!
To uopće nije adekvatan odgovor: Pa na tečaju? Odgovor bi bio valjda: učit će ga roditelji, a ako budu imali problema, obratit će se instruktoru/profesoru/tečaju.
da krenem onda pitati : a gdje da uči hrvatski, a matematiku?prirodu?
sve može na instrukcijama i tečajevima...a ja sam eto, mislila, da je edukator u HSu RODITELJ, a ostali -eventualna pomoć i povremeno uključeni-ne glavni učitelji.
Tečajevi su škole-samo s drugačijim rasporedom i kurikulumom, pa umjesto odvođenja djeteta u jednu školu-odvoditi dijete na xy tečajeva i instrukcija-za to treba biti osobito neobičan. Dijete tu nema ništa pozitivnoga što se naglašava pričom o HSu, a ima puno lošega.
Ah,sad radimo marmeladu od krušaka i jabuka...
odnosilo se na sirius
Posljednje uređivanje od rosa : 31.05.2011. at 07:51
Ima, ali imaš i doma plan i program, ili nemaš, okej.
Biraš dobru nastavnicu, okružje, program s kojim se slažeđ, a i mogu reć da u privatnim institucijama htjeli ne htjeli IPAK Ima više prilagođavanja, dogovaranja, izlaženja u susret na razne načine, što može biti važno ako dijete ima problem, il ako se puno putuje, ili iz nekog drugog razloga.
Ifi,radim u državnoj školi, a godinama sam radila i u školi stranih jezika.
Odgovorno tvrdim da daleko više izlaženja u susret ima u državnim školama.
OSIM ako si mislila na nastavu u ŠSJ-a u obliku jedan na jedan,e tu slažem da ima puno prilagođavanja,no to je gotovo isto kao i klasične instrukcije,razlika je jedino u cijeni.
Škola stranih jezika se od redovne škole razlikuje drastično već po tome što su "razredi" barem tri puta manji.
Vjerojatno svi imamo iskustvo sa školama stranih jezika pa možemo procijeniti - ja mogu reći da mi je u redovnoj školi bilo kao u ŠSJ, sigurno mi ne bi bilo dosadno.
Inače, nisam baš sigurna da postoji neka stroga definicija školovanja kod kuće, ja ga shvaćam i doživljavam kao nepohađanje nastave. Kada bi se moje dijete školovalo kod kuće sigurno je da bi išlo u školu stranih jezika, i u glazbenu školu, i na neki organizirani sport itd itd itd itd.
Pa što je u ŠSJ-a ako ne nastava?
Ok, grupe su,uglavnom manje,ne baš tri puta manje,al ok,
NO dijete i dalje treba dolaziti u točno propisano vrijeme,raditi točno propisane stvari,pisati zadaću i na poslijetku pisati test isti kao i ostali i položiti ga,inače nema prelaska u viši stupanj.
Ja tu ne vidim prednosti koje se najčešće navode kao najveća prednost ,ako ne i razlog za HS.
došli smo na to da je adekvatan HS privilegija hiperbogatih, od kojih jedan ne radi.
Možeš ispisati dijete kad mu postane boring.
Edit. odgovor rosi.
Posljednje uređivanje od Cubana : 31.05.2011. at 09:25
Tako je.
Ali onda dijete obrazuješ bez stranog jezika.Nikakav problem.Hm..
Pa i više su nego tri puta manje, u ŠSJ gdje ide moje dijete ima ih u grupi manje od deset a u razredu će ih biti 28.
I u moje vrijeme je bilo tako, godinama sam išla u Varšavsku školu, bilo nad je desetak u grupi a u školi nas je bilo 35.
A što se tiče prednosti školovanja kod kuće, ljudi imaju vrlo raznolike motive za eventualnu takvu odluku.
Nismo baš jako puno konkretnih iskustava mogli pročitati na temi, ali ja sam ipak pokupila ove koncepte:
-HS se može provoditi u puno različitih oblika
-obično je zamišljen tako da ga provodi grupa edukatora
-nekad se oformi zajednica obitelji čija djeca se obrazuju u nekakvim više ili manje formalnim skupinama
-djeca mogu učiti u grupi ili sama
-koriste se usluge "vanjskih" osoba ili se pohađaju organizirani tečajevi iz pojedinih područja
-podučavaju roditelji, druge odrasle osobe, učitelji koji dolaze doma, ili učitelji u instutucijama gdje se pohađa neki tečaj
Na stranu skupoća, vrijeme, i sve ostalo što ne znamo kako i koliko, ali tko nije ovo gore, ili još i više uspio pročitati (a tu je i odgovor na učenje stranih jezika - i usput, po čemu su jezici istaknuti?) taj se malo previše koncentrirao na svađanje i dokazivanje svoje poante.
Posljednje uređivanje od vertex : 31.05.2011. at 09:45
U svemu ovome što si navela nalazi se sve ono čemu se dio HSovaca protivi-testiranje, pritisak skupine, skupina koja ima ritam, kurikulum, institucije, sustav, opet testiranje-eto, meni to nije jasno.
zdenka, kod vanjske motivacije nisam mislila na tebe.
poanta je bila u tome da cesto zagovornici HS-a "priznaju samo unutarnju motivaciju kao ispravnu, a svaku vanjsku, pogotovo ako dolazi od tako omrazenih institucija kao manipulativnu i losu.
u tom kontekstu sam ja rekla da je u procesu bilo kakvog ucenja (od govora, hodanja, do skolovanja) pogotovo kod male djece, vanjska motivacija prisutna (cak i ako je kao roditelji negiramo, dijete vrlo jasno i nepogresivo "suraduje", te dijete radi mnogo toga iz ljubavi, postovanja, cijenjenja...itd, prema roditelju/odrasloj osobi.
u tom konteksti je vanjska motivacija vazna i po mom misljenju dobra, ako se provodi na pravi nacin i od roditelja i kao u tvom slucaju od profesora.
Ja nisam ni iz čega shvatila da ne smije biti nikakve skupine i nikakvog ritma i nikakvog reda. Zašto misliš da ne mogu postojati tečajevi bez testa na kraju godine? osim toga, pohađala sam škole stranih jezika godinama. Taj test se nikad i nikome nije mogao mjeriti sa školskim testovima u smislu stvaranja pritiska i muke u želucu.
Ovo gore je bilo za krumpirić.
seni, ja nisam shvatila da se vanjska motivacija dokida u HS-u, nego samo da se unutarnja pokušava očuvati više nego što neki smatraju da se radi u klasičnom školskom sustavu.
krumpiric, da se nadovezem na vertex, mislim da su razlozi zbog kojih se roditelji odlucuju na HS vrlo, vrlooo raznoliki, te time i nacini na koje se HS provodi.
meni su neki vise, neki manje razumljivi, neki, da se tako izrazim, pomalo izvan pameti, ali to je druga tema.
kao sto vec rekoh, ima puno razlicitih pristupa. a nesto je naravno (da se malo naslim) i u ocima promatraca.
Je, istina je... Što čovjek više zna o HS-u, to se manje usudi upustiti u tako nešto.
Da me život baci u takvu situaciju da baš moram poučavati svoju djecu, pa vjerojatno bih dala sve od sebe. Ali da bih bila zadovoljna - ne bi. Ne mogu se zamisliti u toj ulozi... Jednostavno se ne osjećam doraslo svemu za što vjerujem da djeca trebaju naučiti.
Druga je stvar da li je sustav škole bolji. To je preširoka tema - nije svejedno ni gdje je škola (u kojoj državi i u kom dijelu države) ni kako je organizirana, nije svejedno ni koja je učiteljica ili koja grupa profesora u igri - sve je to lutrija.
Tako je, različite su motivacije, filozofije i onda valjda i načini.
Vertex, jasno je ovo što si ti lijepo sažela. Ali ja se ne mogu oteti dojmu da je to samo teoretski tako.
Postoje dvije stvari koje me zbunjuju.
Ovo o čemu piše Krumpirićje jedno, ali ako je testiranje u vaninstitucionalnim skupinama ili izvan njih prihvatljivije, ostaje pitanje organizacije (ako zanemarimo financiranje).U svemu ovome što si navela nalazi se sve ono čemu se dio HSovaca protivi-testiranje, pritisak skupine, skupina koja ima ritam, kurikulum, institucije, sustav, opet testiranje-eto, meni to nije jasno.
Jesu li svi ti edukatori u pravilu kvalitetni, kreativni itd...
______
Ne, vanserijska Zdenka nije dobar primjer za ništa što se želi poopćiti.
po ovoj teoriji o šsj, najbolje je dijete upisati u večernju školu, pa se furati da to nije prava škola...
sirius, balet, folklor, tenis, rukomet, jahanje... ne spadaju u školske predmete, zar ne? to su vannastavne aktivnosti. prema tome, ne stoji tvoja provokacija.
Peterlin, ne mogu se ni ja zamisliti da HS-am, to je nama nešto sasvim strano. Ne događa se oko nas, ne sjećamo se nečeg takvog iz djetinjstva, nepoznato nam je. Sigurno je drugačije kad je to pojava prisutna u društvu, kad oduvijek znaš za nekoga tko se obrazuje kod kuće, kad postiji nekava tradicija i kad postoji i infrastruktura (mikka je spominjala nekakve centre u kojima se mogu pohađati pojedini predmeti, npr.).
Mogla bih se zamisliti na jednogodišnjoj plovidbi oko svijeta na kojoj obrazujem svoju djecu.
Kao što je rekla Peterlin, dala bih sve od sebe i ne bih bila zadovoljna...i čekala bih odgovor koliko sam loša/dobra nakon što se djeca vrate u sustav (valjda bi trebali položiti neke ispite).
Sigurno je da bi takva situacija rezultirala izvanrednim znanjem zemljopisa, oceanografije, biologije mora, navigacije, meteorologije...Već vidim da sam u skladu sa svojim interesima povijest ostavila za kraj, a istaknula ono u čemu smo mm i ja doma. I zamišljam kakva bi to priprema morala bit...
Posljednje uređivanje od sis : 31.05.2011. at 10:14
Samo teorijski je jer ovdje razgovaramo s mamama koje su zasad na teoriji (Saradadevii nije puno pisala). Kako je u praksi, to i mene zanima.
Da, slažem se.
I stvarno bi trebala biti neka infrastruktura (logistika) za roditelje/osobe koje se upuste u HS.
Nemojte me razapeti sada zbog ove analogije - to je slično kao i s cijepljenjem: 98% populacije je procijepljeno, pa 2% može i bez toga. Isto, tako dugo dok 98% pučanstva ide u redovnu školu, ima puno ljudi (teoretski) koji bi mogli osigurati edukaciju djeci čiji roditelji odaberu HS, ako su to voljni platiti, blablabla... Jedino ako bi HS uzeo maha, to bi uskoro postala druga priča. Možda griješim... ne znam dovoljno o tome.
Ja sam pragmatična i kad razmišljam o HS-u paralelno s teorijom razmišljam o mogućim rješenjima u praksi. Ako zanemarimo iskustvo (koje uglavnom kod nas nitko nema) kao ograničavajući čimbenik, mene to moje razmišljanje ograničava još puno više.
Ja definitivno mogu zamisliti da podučavam dijete kod kuće u nižim razredima osnovne škole, uz pomoć i podršku škole (kao što je to riješeno u Sloveniji), i uz pomoć i podršku stručne osobe (što imam jer je jedna baka mog djeteta učiteljica u penziji).
Najveći mogući problem koji vidim u toj zamišljenoj situaciji je autoritet mene kao učiteljice.
Peterlin, na tragu tvog razmišljanja i teze koja se negdje pojavila "što tebe briga kako ja obrazujem svoje dijete" mislim da ovih 2 ili malo više postotaka ne bi društvu ništa značilo.
Onda se opet vraćamo na pravo svake osobe da dobije najbolje...i što je najbolje (ja nemam dileme).
Mima, i ja sam zaboravila naglasiti da u najbližoj obitelji imamo cijeli dijapazon prosvjetnih radnika. Koje bih zamolila da krpe rupe nakon povratka s našeg bajnog putovanja. A sve skupa bih se usudila samo na jednu godinu u osnovnoj školi.
a imaš na onim blogovima od sramežljive, tamo je svaka minuta u danu opisana.
i ne bih ja rekla da su zagovaratelji hs-a na ovom topiku zamislili da dijete ide u školu stranih jezika il da ih uče privatni učitelji. ok, osim mikke, koja želi malog rokfelera odgojiti
ostali imaju teoriju da je škola pogrešna. ne samo radi nemogućnosti individualnog rada s djecom, nego radi cijelog niza negativnosti. nekako mi se čini da, barem ovo malo što sam pročitala na netu, slobodno me ispravite, većina se odlučuje na hs ne iz razloga da djeca dobiju bolje znanje nego u školi. nego većinom iz nekih ideoloških razloga. nezadovoljstva školom kao produktom današnjeg društva.
a čokolina je super napisalaupravo je hs produkt današnjeg društva.
a javne škole, besplatne, kvalitetne, zadnja linije obrane.
barem se meni tako u globalu čini.
cvijeta, blogove ne čitam, ničije
Nažalost, ni sve Čokolinine postove jer me forma teksta obeshrabi (sori, Čokolina
Tvoje stajalište mi je u svakom slučaju za razmisliti. I još, gdje se dobiva, a gdje gubi, što je zbog čega bolje - sve mi je to za razmisliti.
S tim da bih rekla da su snažno ideološki obojani obično glasniji i više se trude doprijeti do drugih. Ljudi kojima je HS-anje prirodno ko dobar dan, a nisu osobito skloni pisanju - oni valjda jednostavno HS-aju i žive svoj život.
Možda njima balet glumi tjelesni odgoj? Ili se to ne broji pod tjelesni odgoj ako se ne radi po planu i programu škole?
Vjeronauk- tjedno odlaženje na misu i vjerski odgoj u crkvi nije ili je vjeronauk? Da li se to smije HE-su?
Da li se sa dijetetom mora raditi likovni jedanom tjedno jedan sat po programu, ili je dovoljno ili čak previše posjet muzeju jednom u dva tjedna te izrada ukrasa za blagdane?
Da li je podučavanje jezika odlazak na nekoliko mjeseci u drugu zemlju ili razgovor na drugom jeziku sa bakom koja govori češki? Da li se može upisati škola stranih jezika , ako roditelji ne pričaju i po čemu se to kosi sa HE?
Ili to nisu dovoljno zanimljivi predmeti za ozbiljno obrazovanje.
Ja nemam ideju kako bi HE dadio u višim razredima, ali u nižim mi je prilično jasan.
Posljednje uređivanje od sirius : 31.05.2011. at 10:49
O školi ne znam, ali fleksibilnost i način rada koji sam dobila u jednoj privatnoj školi me oborio s nogu. To je moje iskustvo.
Ima jako puno faktora zašto bi se netko odlučio na HS, nekome je to samo nivo znanja, nekome metode rada, a nekome masu drugih čimbenika. Meni osobno ima više čimbenika naravno.a imaš na onim blogovima od sramežljive, tamo je svaka minuta u danu opisana.
i ne bih ja rekla da su zagovaratelji hs-a na ovom topiku zamislili da dijete ide u školu stranih jezika il da ih uče privatni učitelji. ok, osim mikke, koja želi malog rokfelera odgojiti
ostali imaju teoriju da je škola pogrešna. ne samo radi nemogućnosti individualnog rada s djecom, nego radi cijelog niza negativnosti. nekako mi se čini da, barem ovo malo što sam pročitala na netu, slobodno me ispravite, većina se odlučuje na hs ne iz razloga da djeca dobiju bolje znanje nego u školi. nego većinom iz nekih ideoloških razloga. nezadovoljstva školom kao produktom današnjeg društva.
a čokolina je super napisala
a javne škole, besplatne, kvalitetne, zadnja linije obrane.
barem se meni tako u globalu čini.
Ali nikako mi nije jasno, kako nešto što postoji od uvijek, dakle HS, može bit produktom današnjeg društva? To je kao da rečeš da je organski uzgoj nastao zadnjih 30 godina od kad su ljudi nezadovoljni kvalitetom industrijskog uzgoja. Čista neistina. HS je tu od uvijek kao i organski ili ti ga eco uzgoj, samo što smo od toga otišli, a sad se neki žele tome vratiti jer ne smatraju da je ovo novo što je došlo donjelo neke pozitivne promjene, naprotiv.
I na kraju krajeva, netko je napisao "Što tebe briga kako ja obrazujem svoje dijete" - možda sam to bila i ja ne sječam se - koji je faktor društvu način obrazovanja mog djeteta? I ovako i onako će dosta onih koji izađu iz škole bit tudumi, to dal će moje bit jedno od njih il će možda bit bolji od večine školovanih nije nikakav faktor za život i društvo za Todorića...samo za sistem...sistemu se to baš i ne sviđa. Sloboda individualca je sistemu najgora nočna mora. Zato se zakoni i donose puževim korakom, pogotovo u banana državama poput naše gdje su ljudska prava neki ukras na papiru kojih se zapravo i ne treba pridržavati.
A apropo jezika, ja sam engleski naučila potpuno sama uz filmove i kad su nam ga u 5 osnovne uveli (u moje doba to nije bilo ko sad od 1 ili 2 osnovne) ja sam bila neslužbeno oslobođena nastave jer mi je bilo extra dosadno. U 7 i 8 sam morala bit na nastavi jer kao više nije bila šala - al za mene i dalje jest. Dakle od 4 godine sam engelski govorila, malo kasnije sam ga i pisala, uvijek imala čistu 5, i to se nastavilo i kroz srednju. Bez ikad ičije pomoći. Došlo je do toga da sam od svojih 19- 20 godina pa do 27, davala lekcije klincima u osnovnoj i srednjoj, svi su redom ispravili kečine i dobijali 3 i 4, a ja praktički Selfschooled u jeziku, došla sam do tog nivoa da mogu druge podučiti.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 31.05.2011. at 11:10
RozaGroza ti doista misliš da si dovoljno kompetentna da školuješ svoje dijete?
Ja recimo znam da nisam
Već sam napisala puno puta da mislim da su svi odgovorni, obrazovani i motivirani roditelji u stanju HSat svoje dijete.
Ali ako idemo i dalje od toga, ljudsko je pravo da svaki roditelj svome djetetu pruži obrazovanje kakvo smatra adekvatnim i dobrim za svoje dijete. Ja sam protiv nadziranog HSa tj. kontroliranog, i dala bi i jednoj Romkinji, kojih su se neki dotakli, da HSa svoje dijete, a provjera bi išla do te granice dokle bi se moglo ustanoviti da li su osnovne djetetove potrebe zadovoljene, da li je dijete zbrinuto i voljeno, da li je pismeno i naravno najvažnije od svega vidjeti da nije psihički ni fizički zlostavljano. Sve ostalo bi apsolutno prepustila u ruke roditelja.
joj ovo s kompetencijom me vec pomalo izbacuje iz (preuskoh) cipela
ja si ionako mislim da bi taj neki hs koji bi mi kao obitelj provodili trajao do mozda djetetovih 10 godina, dakle nikakvi visi razredi osnovne ili srednja ili tako nesto. ja bi samo onu dob u kojoj su jos osjetljivi i u kojoj se formira stav prema znanju i ucenju prolongirala na dob u kojoj su to vec osobe i kad ih je malo teze uzdrmati. ja im nakon 10. godine ionako nemam dovoljno znanja za pruziti, tu ce se vec morat poceti akademski snalaziti da dodu do onog sto ih zanima.
i ne smatram da je hs "ne izlazenje iz kuce", sve ono o cemu je sirius pisala spada u (moj tip) hs, sve "vanskolske" aktivnosti, tecajevi, bog zna sta. to je sve obrazovanje. a ja brijem na obrazovanje, ne na skolovanje :100-ti put: :rokefeler:
a protiv neke vrste kontrole u principu nemam nista, vec sam to napisala, ionako idem pedijatru na pregled kad rodim doma, ne pravim se toso. samo mi se cini da nije potrebno da to budu skolski testovi, kad mi to nekak nema logike. iako recimo nemam konkretan prijedlog, osim onog okvirnog, kako bi ta kontrola trebala izgledati. kao neki intervju s djetetom (ne sa roditeljem), da se vidi da dijete uci i radi.
ovo meni cilo vrime nije jasno. to što ti smatraš da društvo ne bi trebala biti briga za pojedinca i kako se on obrazuje.
od čega se sastoji društvo? od cigli ili od pojedinaca?
možda sam naivni utopista, ali sve dok ljudi budu odmahivali rukom ko ti i pljuvali po sistemu i todorić kinda društvu, kako očekivati da se to promijeni?
nije rješenje da svak zgrabi svoje dijete i ode na svoju farmu.
i da te zaboli za ostatak svijeta.
jer na kraju krajeva, tvoja djeca će trebati funkcionirati u tom društvu i svijetu. kada tebe i tvog muža više ne bude.
Mene sve samo ne zaboli za bližnje moje, ja sam tu za svakog kome treba pomoć, da sad idem nabrajati načine na koje ja pomažem ljudima neču jer nisam hvalisavica. Al ako ti ikad nešto treba tu sam. Tako živim svoj život, za svoje uzmeme taman koliko nam je potrebno ostalo djelim i dajem onima kojima vidim da treba - ili ovo nije bilo upučeno meni direknto?! (moš mislit)
Ali to uopće nije nikakav faktor u svemu ovome, jer da mene i zaboli za cijeli svijet to je moje apsolutno pravo, ja imam pravo reči ko vas sve j...odo ja na svoju farmu, kontaš? Konstantno vračanje na moj način života mi je već lagano dosadilo, ajdmo se držat HSa, a to oću ja must krave il vozit ferari tebe ne treba bit briga, košto mene nije briga što ti radiš nit kakva su tvoja uvjerenja. I ne brigaj za moju djecu jer će ona funkcionirat u društvu sasvim solidno ako Bog da, kao i tvoja.
Ja ne pljuvam po ljudima, pljuvam po sistemu, i po tisućiti put, koji vrag se vrijeđate ako netko reče da je sistem koma i da se želi od sistema odjelit? Ne odjeljujem se od ljudi, brišem na ljevo da me ne bodu u glavu sa svojim nebulozama. Al moja naj frendica ima puno pravo nastaviti živjeti unutar sistema, svejedno je volim, svejedno mi je zanimljiva, i mogu puno od nje naučiti, i obrnuto. Neću se odreč ljudi zato jer mi ne paše današnji način života!
htjela sam reći da mi nije jasno kako misliš da društvo ne bi trebala biti briga za pojedinca.
ili sam ja stvarno relikt prošlosti i glupi utopista koji smatra da pojedinci čine društvo i da je briga društva za pojedinca nešto sasvim normalno i prirodno.
Neću citirati, ali postoje ovdje par stvari koje ljudi govore o HS koje mi stvarno počinju ići na živce - sistem i drevnost HS-a ("Roza: kako nešto što postoji od uvijek, dakle HS, može bit produktom današnjeg društva?"). Roza brka to da su dijeca oduvijek nešto učila, jer je to u ljudskoj prirodi, jel to razvoj ili učenje, nije jasno, ali ako ne učiš ne možeš opstati u ovom svijetu. Učenje, uočavanje promjena u okolini, reagiranje na promjene, nošenje s promjenama - to ti je važno za opstanak svakog pojedinca i ljudske vrste uopće. Pitanje je što i kako su učili, sigurna sam ne tako idilični kako Roza kaže, i sigurno ne kako to danas rade u HS.
Sjetila sam se nečega što sam nedavno pročitala u jednoj knjzi o afričkim siročićima. Nadam se da ne izgleda totalno van teme, ali meni je zanimljivo. Knjiga je o jednoj ženi (afrikanki) koja je napravila improvizirano sirotište za gomilu djece čiji su roditelji umrli od AIDSA. Svaki dan netko donosi novu djecu. Jednom joj doveli jednog dječaka koji je govorio čudan jezik koji nitko nije razumio. Maleni stalno nešto govorio, posebno pred spavanje, ali nitko ne razumije. Žena ga odvela na glavnu tržnicu, stavila nasred trga i dok je on stalno ponavljao to što je ponavljao, ona prolaznike pitala znaju li koji je to jezik. Na kraju joj jedan starac kaže da je to jezik tog i tog zabačenog plemena, a da mali ponavlja stalno priče tj. predaje svoga plemena - odakle su, tko su, tko su junaci itd. Žena je maloga poslala u školu skupa sa svom drugom djecom, jer je vjerovala da im je svima škola važna, iako su jedva imali za jesti, a školarinu je trebalo platiti. Jedno veče je pažljivije poslušala što taj mali govori pred spavanje i onda je shvatila da je to amherski alfabet koji sada uči u školi. Rastužila se jer je shvatila da dječak sada počinje zaboravljati znanje svojih predaka i počinje usvajati nova znanja, ali nije mogla ništa napraviti i mislila je da će ipak s novim znanjem dječak imati nekakvu budućnost.
Znam da je ova priča daleko od nas, Afrika, iako vremenski ne tako daleko (dogodilo se unutar zadnjih 7 godina), ali nikad mi nije jasno što netko misli s tim rustikalnim znanjem kad ga ovdje počme uzimati za argument za hs-kuling. Toliko smo puta rekli da je prije jedva bilo učenja u pravom smislu, pa ranije su djeca radila s odraslima i nisu se ni smatrali djecom nego "malim ljudima". Pa i "djetinjstvo" je novoizumljena stvar. Nisam povjesničar, ali kad malo pogledaš povijesne knjige o djeci i djetinjstvu (a ja ih imam par u svojoj knjižnici) vidiš da su djeca završavala u zatvoru s odraslima, s njima se bavilo kao odgovornim osobama sposobnim za rad i za istu kaznu kao odrasli.
Ne mogu čitat sve jer mi malac trči okolo, ali djeca su i prije bila HSana od strane roditelja, ja ne mislim samo na činjenicu da djeca uče od kad su rođena pa je to eto HS; HS je postojao kao način obrazovanja djece, dakle mama, tata, dijete i učenje - ne samo za privilegirane koji su imali privatne učitelje, jer koliko god nam se prošlost mračna ćini, vjerujte i tad je bilo roditelja koji su svojoj djeci željeli najbolje, pa su dio dana/tjedna posvečivali obrazovanju svog djeteta.
I mislim da društvo apsolutno treba biti briga za pojedinca, ali dokle ta briga treba ići, jer možemo onda doći do stanja u kojem nas stvarno kontroliraju kao BB za naše dobro. Super je meni da ja brinem za bližnje i bližnji za mene, al jel ta briga dobra i onda kad se osjećam apsolutno ugnjetavanom i kad se moja osnovna ljudska prava krše? To me podsjeća na to ko kad bi moja pokojna none rekla nemoj mi više pomagat molim te...ja valjda imam pravo izabrat do koje granice mi je pomoć zaista pomoć a od koje mi postaje ugnjetavanje.
Da ne izgleda da stalno pljujem po HS-u, postoje neke stvari koje su mi jasne i koje i ja smatram da bi trebale biti drugačije, ali nisam sigurna da bi baš svi roditelji u HS-u to znanje i pokrili. Recimo, ove priče o tim grupama gdje djecu poučavaju razni predavači mi ne znače puno - kakvi su to ljudi, kakvo je to stvarno znanje, itd. Ne osjećam tu sigurnost i ne znam da li bih tako lako ostavila svoje dijete u nekoj takvoj grupi. Pogotovo ako bi se predavači često mijenjali, kao i djeca u tim grupama. Mislim da je za djecu dobro da imaju nekakvu stalnost. Ali, naravno danas nigdje nemaš sigurnosti, pojavi se i u školi neki luđak koji zlsotavlja djecu.
AKo ćemo baš o znanju, znam što Roza misli - da je možda bolje da dijete zna kako saditi i uzgajati za hranu i kako preživjeti, jer je to možda i korisnije od toga da zna pravilno č i ć (što Rozi baš ne ide). Tu se i ja slažem, mislim da danas u školama ima puno teoretskog znanja koje možda nikada neće biti korisno i da mnogi od nas ne znaju neke važnije stvari. Naravno da na jednoj stranic usvajamo znanje zbog opće kulture, vlastitog interessa itd, ali kakvo je to znanje ako nema neku dobru primjenu. Recimo zna li itko kako preživjeti kad se nađeš duže vrrijeme bez vode, ili vidiš nekoga da se sruši nasred ulice, da li bi stvarno znala pomoći toj osobi, i slično, koliko nas stvarno zna pružiti prvu pomoć i ima hrabrosti pokušati spasiti nečiji život. Koliko djece zna što je zdravo jesti a što nije i koliko ih to stvaro zanima. Mislim da danas zapravo ni nema više domaćinstva u pravom smislu, a meni je to baš bila dobra stvar i drago mi je kad djeca o tim stvarima uče u školi. Ali nisam za odbacivanje škole jer ona još ima dobrih elemenata i nisu sve škole iste, a HS mi nije zadovoljavajući, pored svega onoga što sam već rekla, posebno zbog jednog važnog elementa - traži da roditelji (a to će najviše biti mame) budu stalno s djecom. Mislim da bi ako bi sad svi HS-lirari djecu došlo do toga da bi žene opet bile samo kod kuće i opet bi počela nova diskriminacija prema ženama ili bi nastala nova diskriminacija gdje bi se cijenile samo mame koje mogu raditi kod kuće.
Roza, ako su ih učili, učili su ih uglavnom čitati i pisati, i sigurno jako malo roditelja jer je većina bila nepismena. A i ne možeš uspoređivati to učenje u prošlosti jer je znanje bilo puno manjeg obujma itd. Ne da mi se više pisati o tome, najiskrenije. Mislim da sam rekla sve što sam htjela, malo sam riješila sebi u glavi to što mmislim o hs i to je to.
tko je uopće rekao da bi mi svi ili većina trebala provodite HE?? Ono ukinimo škole, a ostavimo samo fakultete? Govorimo o legalnoj mogućnosti da to provode obitelji koje žele, a ne o nećemu što bi postalo pravilo za cijelo društvo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom