 |
|||
iridana2666, ajme, tek sad sam vidjela da mi se omaknula kriva brojčica.iridana2666 prvotno napisa
Marna draga, to je bilo prošle godine 2007ode ti u kukuruz
Navedene godine smo P. i ja bili jedno, ronio je i plivao u belici.
Meni je i 2007. profijukala.
ivanas, šaljem ti virtualni zagrljaj!
Napisala si divan i iskren post!
ivanas,
ovo je prekrasno što si napisala i nadam se da ćeš uskoro ostvariti sve svoje želje.
kad sam rodila svog T. bila sam sama , mlada i uplašena, ali sam za čitav život zapamtila nešto što mi je rekla jedna divna doktorica u rodilištu i mislim da to vrijedi bez obzira koje je dijete po redu:
" postoji razlog zašto je ovaj anđeo izabrao baš tebe baš sad, i ako nađeš snage u sebi da si sama pomogneš, pomoći će ti i svi oko tebe, a ako ti digneš ruke,i svi će drugi učiniti isto"
Toga se sjetim svaki put kad mi postane preteško i kad mislim da dalje ne mogu i da ne znam kako bi s još jednim...
OT- moje tihe nade su pale u vodu- dobila sam m nakon 89 dana ciklusa...
Kako te je jedan anđeo izabrao, tako će i drugi, samo ne možeš znati njegov raspored, možda je gužva po putuOT- moje tihe nade su pale u vodu- dobila sam m nakon 89 dana ciklusa...
Sada sam naisla na ovu temu i svoj post na njemu, eto moj san, vizija se ostvaruje, dva andela su nam stigla, nadamo se da će nekim čudom i treći. Kad sam pisala na ovoj temi i spomenula dečkića kojeg sam sanjala a on sad spava sa sekom u sobi oblije me duboka radost, život je tako nepredvidljiv i lijep, čuda su uvijek moguća, snovi se ostvaruju ako čvrsto vjerujemo u njih.
bas me iznenadio ovaj topic, procitala sam ga cijelog, post po post, prozivila ponovno sve sto smo tu napisale...
koliko se toga u ove tri godine promijenilo!
ivanas - hvala ti sto si digla topic
bilo bi bas super kad bi se - iz novih perspektiva - javile cure kojima su se zivotni putevi (i broj putnika
Ivana, oduševili su me tvoji postovi na ovoj temi
U prvom kao da čitam sebe. Samo s tom razlikom što mm i ja imamo tu sreću da nam je do sada sve išlo točno kako smo zamislili.
I ja sam još kao jako mlada zamišljala kako ću roditi dvoje djece i možda još koje posvojiti ili udomiti.
Imam divnog muža koji dijeli samnom moje želje i vizije
Sada kad nosim svoje drugo djetešce, mazim svoj trbuh.... plače mi se na pomisao da mi je to možda posljednja trudnoća. Toliko je to neopisivo predivan osijećaj. Plače mi se i plačem kad čitam postove žena koje to svim srcem žele, a možda nikada nece iskusiti.
I dalje razmišljam o djeci kojima je uskraćena roditeljska ljubav i pažnja i sigurnost obitelji. I dalje želim pružiti sve to nekome.
Rene imaš predivan potpis
o kilama, manje-više, i dalje mislimo isto
rasplakala si me
radujem se s tobom!
litala, kod mene je broj vecia osjecaji koje sam imala prije tri godine isti ili jos samo jaci. M je prekrasna bebica ko braco joj i zelim barem jos jednom proci sve.
nismo jos svi na broju
znam da je ovo post iz 2008. ali mi zvuči kao da sam ga ja napisala!Ni o cemu drugom ne razmisljam , samo o tome, i priznajem da sam opsjednuta, ali ja drugih zelja nemam samo to da opet budem trudna! Kad biste vi samo znale koliko je jaka ta moja zelja....
Imam svoju veliku princezu, i ona je moj zivot, ali ja znam da ce ih biti jos, najvise zbog nje jer i ona pati sto nema sestru ili brata (jednom je dosla tuzna iz skole jer su crtali sebe sa bracom ili sestrama, i rekla mi je da je ona jedina u razredu "ostala sama na crtezu!")
I mm jako zeli jos djece, a ja sam vec sludjena sto nam ne uspijeva...
Ali nekako u sebi znam da cu ih imati jos....
baš je lijepo vidjeti da te osjećaj nije prevario, tako se i ja osjećam!
Kod mene se broj povećava. Valjda je želja bila jača od svega. Živci su se obnovili, djeca su narasla i postala samostalna i normalna
Trina čestitam, na bebi i stavu!
ja silno pokušavam olabaviti svoju brigu oko love,
jer činjenica je da se stvarno ljudi uvijek nekako snađu
a nije ni mm baš nesposoban
Dugo sam osjećala kao Anita-zg u svom prvom postu. Ja sam imala divne trudnoće, dobru malu djecu, tako da kad se uvukla želja za trećim nisam bila nimalo iznenađena. Navukla sam "padobran" i hrabro skočila. Ja sam takva, ako me nešto obuzme, ja to moram probati, jer inače sam tužna. A niko u mojoj okolini ne podnosi kada sam ja tužna. Od prošle godine naša porodica je bogatija za još jednog člana. Ona je od samog rođenja postala jedno drago i umiljato biće, ne samo nama, već čitavoj porodici, komšijama, našim prijateljima. Često mi ljudi iz okoline kažu da su sretni jer sam je rodila!!! Vesela i opuštena, živa i razdragana, svakog dana nas raduje. Osjećam da sam rodila svu svoju djecu. Iako, dok sam bila trudna i uživala u svom tom stanju, znala sam pomisliti :"Šteta što je posljednji put!" Pa ko zna, možda kada malo poodraste, kada se živci malo obnove, možda kada budem blizu 40-tim, ponovo osjetim onaj poriv, onu iskonsku želju, da još jednom rodim, pomirišem, poljubim i prvi put odvedem u školu, jedno malo biće. Ljubav naše ljubavi, duša naših duša.
ja bi barem troje...
al neuspjeh i dugo cekanje i na ovo dvoje skroz me spustaju s oblaka
no nadu ne gubim
trina, ne znam dal sam ti već negdje čestitala, nema veze, čestitam ovdje
u mene, ista meta, isto rastojanje, ne sanjam djecu, znam jedino sanjati da rađam kod kućeto mi je od ovog foruma.
kinder prvotno napisa
Od samog početka sam znala da ne želim samo jedno dijete ,sada imam dvoje i mislim da nisam izvršila svoju "misiju ".Jako želim još jedno dijete i ne mogu zamisliti da više neću imati malu bebu
Potpisujem od a do ž.
Pročitala temu, pa u skladu s njom podižem ovo za Angie75...
Naime mi smo jedni od onih koji su htjeli bebu... još barem jednu...
I eto, ostvarilo se...
Sada se neizmjerno veselimo i iščekujemo, ali totalno drugačije nago prije.
Uz početni strah, sada je sve baš cool...
Posljednje uređivanje od AndrejaMa : 02.06.2011. at 13:10
I "ja" bih još jednu malu bebicu,ali moj muž je rekao on nebi sada.To me tako rastužilo,pogotovo kad se izmotava,rekao je da ne zna dali cemo imati jos djece i kada ce to biti.Mislim,ili želiš ili ne.Simple
Ja sam željela, silno željela a ispalo je još puno bolje i čudesnije kad sam se prepustila i dopustila da me život iznenadi. Nisam rodila svoje mrvice jer su one trebale doći na svijet kroz nekoga drugog, ali smo se nasli, oni nas, mi njih. Puno prepreka smo svladali na putu, odbacili hrpe strahova i svega što nam ne treba i otvorili srce i onda su se čuda počela događati. Jer tko god išta zna o posvojenjima u Hr zna da je potrebno čudo da bi uspjeli, i to samo jednom, a nama je uspjelo dva puta, a možda i treći u samo godinu dana.
I u našem "planiranju" obitelji nije bilo kalkulacije, odgađanja, premišljanja, jer odjednom proviri mogućnst, nagovještaj i ako istu sekundu ne kreneš svim srcem propustiš priliku, jer druge možda neće ni biti. Mi smo morali te ogromne odluke donositi praktički pred budnim pogledima drugih ljudi, morali smo jedno drugom pročitati sve u pogledu, u sekundi. I to je tako velika radost, vidjeti da dijeliš život i stvaraš obitelj s nekim s kim se o nečem tako važnom možeš dogovoriti pogledom, da se na najdubljoj razini tako stopljeni usprkos svim svakodnevnim sitnicama i neslaganjima.
Ivanas, nadaš se i trećem?! Ma bravo, majko!
Osjetiti čar majčinstva je nešto što priželjkujem svima, pa nekima bar jednom(jer i jednom je jednako lijepo) a nekima baš onoliko puta za koliko u srcu imaju hrabrosti i želje.
ivanas, jako , jako mi je drago što si svoje želje ostvarila.i držim fige da dođe i treća mrvica.
ja još uvijek jako želim. i.... ništa. moj pcos se razmahao, opet. a ja sam vječni optimist i nadam se da, ako je dvaput došlo samo od sebe kad sam se najmanje nadala, doći će i treći put. samo me nekada onaj test na trudnoću koji sam kupila kod zadnjeg kašnjenja, rastuži i podsjeća me da se možda uzalud nadam.
moj problem je i to što mm ne želi da se upuštamo u ikakve postupke, stimulacije ili išta. i nema šanse da se ikada predomisli. a godine idu...
Vrit i topic i Litala. Kad sam zatrudnila četvrti put jedino što sam osjećala je kolosalna mučnina, nikakav spokoj. A ne osjećam ga ni sad... Nego suluda kakva jesam razmisljam o tome kako sad dečki imaju sestru, ali ju Sofke nema... Meni nema spasa, na kraju cu s osmero zavrsiti...
Marta, ti si moj uzor
ovo je već kao za onaj matematički klokan, koliko djece moraš imati, i kojeg spola moraju biti, da svako dijete ima jednak broj sestara i jednak broj braće
6
marta, i mene puca isto, ne mogu vjerovat.
uvjerena sam da će biti još jedno, ali to još nisam nikom izgovorila jer mislim da bi me proglasili luđakinjom.
a mene puca filing da, iako smo oduvijek planirali troje, izgleda da ipak nismo još gotovi.
ok, nemaš brige, sad većina zna.
marta
nije suludost - to je matematicki mozak :D ja se, doduse, nisam zamarala, jer sam u trenu kad smo posljednju "napravili" - znala da je cura, al me zato ida peglala devet mjeseci da cu - ako se usudi rodit brat - morat rodit jos dvije sestre, ravnoteze radi :D :D
al ja sam isto sva takva - simetricna :D i ako te kosti budu zvale na jos - cekaju te jos dvije sestre za sofku i bracu joj
disklajmer - ako se prije te dvije sestre zalomi koji bratac, nemoj mene krivit
Posljednje uređivanje od litala : 03.06.2011. at 04:43
lutonjice, nemas beda, necemo nikom rec
prekrasno je kako nas zivot vodi onda kad mu se cista srca i otvorene duse prepustimo... a kad na svom putu imamo pored sebe onu svoju davno izgubljenu polovicu, onaj dio sebe koji hoda neovisno o nama - mislim da nema premca tom osjecaju...
duboko me dirnulo tvoje (vase) iskustvo, ivanas... zelim vam puno srece, cijeloj vasoj obitelji
Ja sam eto trudna već godinama, od svega imamo 1 dečka, i dolazi još jedan dao Bog da sve prođe dobro do kraja trudnoće. Ja stvarno fizički ni psihički više nisam spremna na trudnoće, nisam bila spremna ni na ovu sad pa je eto "uletila" prvo sam se smrzla sad sam presretna. Ali mene muči druga stvar. Ja MRZIM biti trudna, ali je moja želja za velikom obitelji i hrpom djece toliko jaka da u onom ključnom trenu zaboravim da mrzim tih 9 mjeseci (ne mrzim zapravo nego umirem od straha da što ne pođe po zlu) i samo mislim o "tom još jednom djetetu" i sva se raspametim, jednostavno, ja bi ih 6-7-8 koliko god. Nemam pojma kako da samu sebe zauzdam, budem za početak sa spiralom....al opet, kad ću ako ne sad do 40-e! Ma poludila sam od hormona...2 će bit skroz super!
ajme koliko trudnica
cestitam Trini, marti, Rozi
ja ne osjecam nista ni u kostima, kako bi rekla Litala, ni u nicemu drugom. meni ovo dvoje aman taman
ja došla vidjeti je l to moja kolegica spajalica ide na treće
i ja se na ovo mogu potpisati
na racionalnoj razini - troje nam je dosta (tak smo oduvijek razmišljali, a i djeca misle da nas je dosta - naročito najstariji); ali uvijek kad kažem da što se djece tiče mislim da je to to uhvati me neka tuga
i praktički se ne usuđujem reći (osim vama ovdje) da negdje duboko u sebi osjećam da nas negdje čeka još jedna mala djevojčica (a možda i blizančice
ok, nemaš brige, sad većina zna.
ha ha
ma to što zna cijela forumska populacija me nije briga..
ja sam mislila na obitelj i bliske mi ljude od kojih ama baš nitko nije na forumu i stvarno nemaju pojma što se ovdje događa, niti poznaju ikoga tko bi im mogao ovako nešto prenijeti
ne bih trenutno mogla na obiteljskom ručku izreći da ja mislim da bih mogla i na 4., na to sam mislila...
Lutonjica samo si daj oduška,
ja isto osjećam da nisam gotova, samo me malčice
uhvatila panika da nemamo previše vremena, a nešto nismo plodonosni,
onako od prve!
ja eto u 36stoj
četvrto zamišljam oko 40te...
sveki ne prati forum ??ha ha
ma to što zna cijela forumska populacija me nije briga..
ja sam mislila na obitelj i bliske mi ljude od kojih ama baš nitko nije na forumu i stvarno nemaju pojma što se ovdje događa, niti poznaju ikoga tko bi im mogao ovako nešto prenijeti
ne bih trenutno mogla na obiteljskom ručku izreći da ja mislim da bih mogla i na 4., na to sam mislila...
rodila sam kad je malisa imao skoro 3,5Ja sam trenutno u tom stanju, mada me u njega ne dovodi pogled na tudju malu djecu - iako me raznjezi skroz - nego prisjecanje na prvu trudnocu i prve mjesece. A nasi su bili prilicno idilicni - vesela beba koja dobro spava, skoro uopce ne place, nema grceve, super napreduje, dojenje ide glatko, ma pravo uzivanje... Malisa je inace nedavno napunio dvije godine, pa se i to poklapa s Anitinim pretpostavkama.
... Bas kako neki osjecaju da je to TO sa jednim djetetom, meni su prazne stolice oko stola, hocu viseglasje sa straznjih sjedala dok se vozimo, hocu cuti kako si sapcu u djecjoj sobi prije spavanja - ja ih trebam jos a vjerujem da trebaju i ona mene
djevojcica je predivna, premila i preslatka, ali ipak nije bilo bas tako glatko ko s bratom, posebno sta se spavanja tice (jos uvijek)
ali stolice su pune, ore se 'mali vlakovi' ili 'kad si sretan' sa straznjeg sjedala, jos ne spavaju skupa u sobi ali se cesto tamo zabave pa ih mi raznjezeno slusamo
srce je puno
a kad zaboravim traumcice i naspavam se, mozda bude i punije, tko zna...
rodila sam kad je malisa imao skoro 3,5
djevojcica je predivna, premila i preslatka, ali ipak nije bilo bas tako glatko ko s bratom, posebno sta se spavanja tice (jos uvijek)
ali stolice su pune, ore se 'mali vlakovi' ili 'kad si sretan' sa straznjeg sjedala, jos ne spavaju skupa u sobi ali se cesto tamo zabave pa ih mi raznjezeno slusamo
srce je puno
a kad zaboravim traumcice i naspavam se, mozda bude i punije, tko zna...
tema o kojoj često razmišljam....
za sad su dvije cure...par minuta nakon poroda druge,govorila sam "to je to" Zatvaram butigu!"
ali...srce neće tako...
radim s njima...s njima sam od prvog udaha života,dijelim s obiteljima onaj osjećaj sreće,euforije,čudesan dolazak djeteta na svijet..pa kako ne bih opet poželjela da i ja budem u toj ulozi?..a ne samo kao pomagač i posmatrač
trudnoće su mi teške,mirovanja i sl. ali volim ih, za porod sam uvijek!! sve ću potrpit,bol i sve jer je iščekivanje i sreća zbog bebe ipak najveća
srce govori svoje...razum,financije,prostor govori svoje...ponekad se razmišljam..i ja bih malo privatnosti,života samo za mm-a i mene...cure rastu, samostalnije su,više vremena je za nas...i opet ALI...
mm se slaže...on bi..i ja bih...i nadam se da ćemo uskoro opet....
Čestitke svim trudnicama
Babyboys, ni Mm nije htio ništa da radi, ono, ako bude treće bude. Kako nije išlo po planu, ja sam ipak otišla uradila sve nalaze, briseve, hormone, i pokazalo se ok. na kraju je čako pristao na inseminaciju 2 puta, jer je vidio da me puca ogromna želja. Moj ginić je rekao, kada prestanem razmišljati i opustim se , desiće se bez pol muke. I tako je i bilo, nakon 3 godine, uzela sam oralnu kontracepciju, da se "sexam" na miru. nakon 5-6 mjeseci korištenja iste, slučajno sam prestala, i odmah isti sljedeći mjesec ostala trudna. A da na trudnoću nismo ni pomišljali. Tako će se desiti i kod tebe.
Lutonjice, i ja sam puno tokom bebine 1. godine razmišljala o 4. djetetu, kako bi to bilo divno, ali sada kada joj je 17. mjesec, nikada ne miruje, trenira nam živce, galami, penje se, skače, bogami, je misao o još jednom daaaaleko od mene. Zaista nije lako. Ali je lijepo.
RozaGroza, jednom neko reče: Nije važno samo dokle si stigao, već odakle si krenuo" . Tako da tvoje 2. uspješne trudnoće vrijede ko mojih 5. Sretno ti bilo, i Trini koja ima toliko hrabrosti i snage.
sjećam se da me jeza prolazila kad sam čitala razmišljanja Anite AZ kad je otvorila topic. Imala sam 40 godina, prvo dijete prirodno i drugo dijete iz MPO-a, MM i ja smo odlučili da smo zaokružili našu obitelj i on nije htio ponovno prolaziti MPO postupke. Bili smo svjesni i svojih godina, ja sam dugo čuvala sve dječje stvarčice, prolazila u DM-u kraj polica s pelenama i mislila kako nikada više neću stavljati pelene jednoj maloj guzi, znala sam se i rasplakati. Onda sam se nekako s tim pomirila (bolje reći, nisam si dopuštala emocijama da provale i savladaju me), rasprodala i podijelila sve osim kindaća i kolica...i ostala trudna. Neplanirano, slučajno, čudom...
Nama se prije dva tjedna otvorio novi svijet, nama je ovo dijete čudo kojem se ne prestajemo diviti i zahvalni smo prirodi, Bogu, sudbini ... koji su nam dozvolili osjetiti još jednom ovakvu ljubav.
O, da, znam taj osjećaj. Vrijedi svega, zar ne?
Čestitam cure na prinovi
Kod mene je islo sve nekako ubrzano. troje djece u cetiri godine..sok za obitelj, prijatelje, okolinu. Valjda zato sto nikada nisam pricala o velikoj obitelji, niti razmisljanja o njoj. Za mene je to bilo prirodno..htjela sam djecu, ne znam koliko, ovisi s kakvim cu ih muskarcem stvarati -tako sam uvijek govorila
I danas kad gledam svoje pilice, srce mi je ogromno. Starija cura koja ce tek sada 4 godine jos ne izgovara sva slova, mladja koja ima 20. mjeseci tek spaja dvije-tri rijeci, a nas maleni momak ima tek 3,5 mjeseca i poceo je gugutati.
Hocemo li jos jednu bebu? MM teoretski odmah odbija pricu o tome...vise nam nitko ne govori "kad cete jos jedno", a meni pomalo zao sto i podsvjesno znam da je gotovo.
Čestitke na prinovama!
Mene ne obuzme želja za malcem kada vidim, pomirišem drugu bebu, niti me pusti kada se sjetim neprospavanih noći i sl. Doduše mi takvih prevelikih problema nismo imali, meni je gore ovo razdoblje od 2-4, kada su nerazumni, nestašni do bola...ali isto tako me i raduje kada ih navečer potrpam u krevet i s mm-om prepričavam njihove nepodopštine, nabrajamo mjesta gdje su se uspjeli popet, kakvu su novu glupost smislili...
Uglavnom mene ta želja spopadne kad ih vidim moje momke kako se igraju, kako se grle, kada spavaju...jednostavno ludim od želje.
Ali, u zadnjih godinu dana smo mm i ja imali problema sa zdravljem, imali smo tri situacije(jedno juš nismo zgotovili) kada sa strepnjom očekujemo nalaze i jednostavno taj strah mi je kako da kažem pomutio želju.
Tu je naravno i mm i njegove želje i potrebe, on tvrdi da su ga hahari iscrpili i da nema snage za još jedno.
No kako za kontacepciju koristim jednu od najnesigurnijih metoda, još uvijek se nekako nadam, bez obzira ne sve ovo što sam napisala omaći još barem jedno
pituljice, uživaj, prva godina je divna, sljedeće baš bude naporno, ali zanimljivo. A ti kosjenka, ko zna , možda se i omakne, velika strast je zaista nepredvidiva.
flopica, hvala ti na lijepim rijecima, i sto si me podsjetila na ovo...nevjerovatno je da sam bas danas razmisljala o rodjenju naseg bebana i cak i pricu sa poroda napisala, i sad naletim na ovo...
Evo, nama se zelja ispunila, konacno smo dobili jos jedno dijete, meni je skoro 39, malac me slomio, grcevi, fimoza, plac do besvijesti mjesecima, nespavanje, ma svega je bilo- a sad sa skoro godinu dana to je jedno umiljato pile, moj dobri djecak...ma i dalje se budi nocu, jer sika je glavna, ali ja se polako vracam u normalu , i mislim da nije kraj
Baš čitam ovaj topic i smijem se,
Anita je bacila bombu i zbrisala, a mi svi ostali se navukli i rodili po još jedno,
uključujući i Deaedi koja je decidirano tvrdila da nema šanse da se navuče...
A jok, nisu svi. Eno kory nema prinovu. Nemam ni ja.
Kod nas sve po starom, osim sto je financijsko-lokacijska situacija sve pet. I onaj bioloski sat je u banani. Valjda.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
