Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
Da je Bog htio da se konstantno odričemo i zanemarujemo svog tjelesni dio, ne bi nam ga ni dao.
Apsolutno. Ne bi stvorio čovjeka "na svoju sliku i priliku", ne bi se utjelovio, umro na križu, uskrsnuo, dao nam svoje tijelo za jelo i uskrsnuće tijela. Za kršćanstvo tijelo nije "sluga duše", smetnja ni izvor problema nad kojima duša mora stalno bdjeti. Bilo je utjecaja gnosticizma na tjelesnost i u ranom razdoblju Crkve i kasnije, kod Augustina i u askezi monaštva, ali sam Novi zavjet otvorio je potpuno novo poglavlje u odnosu prema tijelu, bolje rečeno ljudskosti. U to je uključen i pojam Još od Tome Akvinskog nema tog dualizma duše i tijela u kršćanstvu, osim u herezama. Kršćanska antropologija čovjeka vidi kao cjelovitog, tjelesnog i duhovnog i takav cjelovit će postati u onostranom. Tijelo nije ljuštura - ono nam omogućava postojanje u povijesti, očitovanje duha i komunikaciju s drugim ljudima. I taj cjeloviti čovjek je slobodan, ima slobodnu volju, sam bira kojim će putem ići.