*Maya, tipfeler
 |
|||
|
|
|||
*Maya, tipfeler
Pčelica Mara, zato se mnogima sviđaju tvoji postovi, i meni naravno. Realni su i ne napadaš ničije mišljenje.
Hvala Beti
Baš razmišljam kako mi je žao ako ono što pišem ljudi doživljavaju ovako
Ja ne želim nikome trljati sol na ranu.RozaGroza prvotno napisa
Želim u ovom moru ružnih uspomena s bolničkih poroda pokazati da i ne mora uvijek biti tako. I u rodilištu porod može biti lijep, ne samo kod kuće.
Znam i da je dosta mojih prijateljica iz RL sasvim zadovoljno svojim bolničkim porodima. Ne znam detalje (s njima baš i ne razglabam o porodima), ali uglavnom je prošlo bez previše intervencija, znači da nije to tako nemoguće i nevjerojatno rijetko.
Dalje, ja se ne osjećam loše pred sobom niti mislim da sebi trebam nešto oprostiti (barem što se poroda tiče).
Čak i da nije sve prošlo kako sam zamislila (tj. drugi put i nije) ne bi se osjećala loše.
Ne osjećam se loše niti kad pročitam one postove s veličanjem pkk uz nepotrebne cinične komentare o početku života djece rođene u bolnici.
Ne bi se osjećala loše čak i da smatram kako sam čin poroda ima neki drastični utjecaj na život osobe, a za što ja osobno mislim da je besmislica. Dajte molim vas, znate nekoga tko ima problema jer su ga pri rođenju zabljesnula svjetla reflektora?
Život nas određuje, a ne porod.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 18.08.2011. at 23:57
ali je život sastavljen od tih malih sličica koje počinju porodom.
ili postoji neka magična crta, neka dob i uzrast od kojega počinje Život koji nas određuje?
inače bih pustila dijete od 7 dana da plače... jer... tko još ima traume od toga što je ostavljen plakao u krevetiću?
Pa ako je tih 7 dana plakanja u krevetiću jedino loše što bi se djetetu dogodilo u djetinjstvu, mislim da ne bi osjećalo nikakve posljedice.
Ili odmah pretpostavljamo da majka koja može ostaviti dijete da samo plače 7 dana i na druge načine zanemaruje i zlostavlja dijete?
Vjerojatno zato što mislim da sam sama kriva, jer nisam ranije išla u rodilište. I to do kraja života neću sa sobom rasčistiti. Podsvjesno, ili ipak svjesno, ali utiče na sve u mom životu. Misliš da mogu to promijeniti?
ne čitaš s razumijevanjem
dijete OD sedam dana ostaviti da plače (minutu, deset ili 30, meni svejedno), a ne 7 dana ostaviti da plače
znači, opet sve ovisi o nama
ja nisam dopuštala da moje dijete ikada zaplače jer to ne bih mogla podnijeti.
i tko zna je li ih i to formiralo u osobe kakve jesu...
neki čak govore kako djeca začeta uz pomoć medicine sanjaju bijele kute :-O
i neki im vjeruju...
Meni u postu y.k. nema apsolutno ništa uvredljivo ni povredljivo...žena je napisala svoju istinu i svoje razloge zašto se odlučila za pkk...nije se dirala u razloge žena koje su rodile u bolnici.
Ja sam sanjala pkk ali sam znala da to nije opcija za mene iz razno raznih razloga ali ne smatram ni da sam manje hrabra, ni glupa jer se nisam mogla odlučiti na pkk.
Apsolutno mi je uvredljivo da netko smatra da žene koje su rodile kod kuće misle da su superiorne, da pametuju ili trljaju nešto nekome na nos.
Ono što sam ja primjetila da mnogo žena u mojoj okolini smatra da zato što i dalje dojim, što koristim pp i što sam uvijek i bez iznimke za AS smatram da sam bolja majka i da one nisu dovoljno dobre iako nikada takvo nešto nisam pomislila niti rekla i nikada ne solim pamet nekome svojim stavovima i odlukama.
Vidim sad, promaklo mi od
Da, ti nisi mogla podnijeti da plače. Sasvim malo dijete se toga plača niti ne sjeća.
Istina, i to pridonosi njegovoj osobnosti, ali u kolikoj mjeri?
Mislim da se previše pažnje daje porodu i njegovu utjecaju na život osobe. Očito je da porod puno više formira rodilju nego novorođenče.
baš tako. zato mi je onaj post nekako, smiješan.
skoro sve navedeno mi se čini tako beznačajno.
kad bi sve to imalo ikakav utjecaj na karakter, ne bi naša vrsta opstala, nema teoretske šanse. uključujući i to minutno plakanje u krevetiću. male sličice čine život. tu su da nam život učine ljepšim, toplijim, a ne da spriječe traume.
a čini mi se beznačajno naročito u odnosu na mogućnost da babica npr zapne u prometu il na granici. kakva je trenutna situacija. porod kod kuće, trenutno, u hrvatskoj, po meni nosi sigurno bar koji postotak veći rizik od rizika poroda u bolnici, sa svom kaskadom intervencija (kako se izražavam, ha).
jer asistirani vrlo lako pređe u neasistirani porod.
tebi je post smiješan, nekome tko se odlučio na pkk nije jer smatra da su to bitne stvari i želi svojem djetetu omogučiti najbolji početak i ne razumijem zašto je to toliko teško shvatiti...ok netko ne misli da će minuta plakanja utjecati na djetetov život i pustiti će dijete da plače dok netko misli da hoće i neće dopustiti da plače pa ni minutu ali ničiju odluku ili razlog ne bih nazvala smiješnimbaš tako. zato mi je onaj post nekako, smiješan.
skoro sve navedeno mi se čini tako beznačajno.
kad bi sve to imalo ikakav utjecaj na karakter, ne bi naša vrsta opstala, nema teoretske šanse. uključujući i to minutno plakanje u krevetiću. male sličice čine život. tu su da nam život učine ljepšim, toplijim, a ne da spriječe traume.
a čini mi se beznačajno naročito u odnosu na mogućnost da babica npr zapne u prometu il na granici. kakva je trenutna situacija. porod kod kuće, trenutno, u hrvatskoj, po meni nosi sigurno bar koji postotak veći rizik od rizika poroda u bolnici, sa svom kaskadom intervencija (kako se izražavam, ha
jer asistirani vrlo lako pređe u neasistirani porod.
volim cvijetu
ja više ne gledam da je bitno da vrsta opstane. promatram u što se pretvaramo...kakvi su ljudi danas...što im je bitno...što nije...promatram kakva smo vrsta postali.baš tako. zato mi je onaj post nekako, smiješan.
skoro sve navedeno mi se čini tako beznačajno.
kad bi sve to imalo ikakav utjecaj na karakter, ne bi naša vrsta opstala, nema teoretske šanse. uključujući i to minutno plakanje u krevetiću. male sličice čine život. tu su da nam život učine ljepšim, toplijim, a ne da spriječe traume.
a čini mi se beznačajno naročito u odnosu na mogućnost da babica npr zapne u prometu il na granici. kakva je trenutna situacija. porod kod kuće, trenutno, u hrvatskoj, po meni nosi sigurno bar koji postotak veći rizik od rizika poroda u bolnici, sa svom kaskadom intervencija (kako se izražavam, ha
jer asistirani vrlo lako pređe u neasistirani porod.
i ne sviđa mi se pretjerano. mislim da smo pobrčkali lončiće.
i mislim da puno stvari koje zanemarujemo ili smo zanemarivali utječe na ono što smo danas. kad to promatraš kao izdvojeni trenutak, možda izgleda beznačajno. al to nikad nije tako...
svi su ti trenuci povezani i čine nas jedinkom. makar ja tako mislim.
ne mogu zanemarit porod kao nebitan....plač nebitan....masa stvari je nebitna jer ih se ne sjećamo....
pa ne čini nas ljudima samo naša svijest, već i podsvijest...a što se u njoj krije i koliko nas ona određuje...znamo li?
ja volim misliti da je u njoj sve zapisano.
Ne bih se složila.
Trauma rođenja je najveća trauma kroz koju ljudsko biće na razini života prolazi. Traumatičan porod (koji to često postaje zbog nestrpljanja lječnika) ostaje utisnut na našoj nesvjesnoj razini. Odvajanje nakon njega (ako do njega dođe, a često dođe u bolnicama) isto tako. Definira naše samopouzdanje, samopoštovanje i cijeli niz obrazaca koji su osnova našeg emotivnog bića. Naše nesvjesno pamti sve. Baš sve. Postoje terapijske tehnike kojima se je moguće vratiti u trenutak rođenja (pa i prije) i osvijestiti ga, ako to netko baš želi. Godinama organiziram seminare za jednu psihoterapeuticu iz jedne EU zemlje, promatrala sam njen rad, u mnogo, mnogo slučajeva, "razrješenje" problema bilo je u osvješćivanju, u spoznavanju traume rođenja, odnosno odvajanja nakon njega. Moderna znanost zvana medicina to jako dobro zna... nažalost, njezini "sektori" ne komuniciraju međusobno, pa su zato porodničari koji su svjesni važnosti trenutka rođenja tako rijetki... pomiču se stvari, da... ali jako sporo. Naravno, u ovoj našoj državi s ministrom koji donosi zakone u skladu s vjerskim uvjerenjima (koja pojednostavljena idu: bog kažnjava ako nisi poslušan!), još sporije.
Formira rodilju? Ne baš. Utječe na nju, da... ali ona je već formirano racionalno biće koje si može pomoći i rasčlaniti neugodna iskustva na porodu i probaviti ih. Ako želi. Malo biće ne može. Otisak mu zauvijek ostaje.
I zato sam ja za pkk ili prirodni porod u bolnici koja je njegujeće okruženje... ako je to ikako moguće.
Svi znamo da ne možemo natjerati biljku da nikne preko noći, čemu onda ubrzavati proces rođenja koji je priroda tako savršeno dizajnirala. Svim živim bićima. Pa tako i nama ljudima, samo mi volimo biti pametni i tamo gdje treba (komplikacije na porodu) i tamo gdje ne treba.
ja se pitam ima li tu vise nego sto je ocito
jer ne znam i ne mogu sa sigurnoscu utvrditi sta ima i koliki utjecaj na nas. nisam neki duhovnjak, prilicno sam prizemna, ali pretpostavljam da u mozgu ima puno vise nego sto se zna. ko svemir, tak nekaj.
a ovo ti je isto vjersko uvjerenje :tom_cruise:
i nema nikakvo znanstveno dokazivo uporište
to je čisto vjerovanje
ovime ne umanjujem važnost prekrasnog poroda i za majku i za dijete
no ostanimo na razini činjenica
ja se pitam ima li tu vise nego sto je ocito
jer ne znam i ne mogu sa sigurnoscu utvrditi sta ima i koliki utjecaj na nas. nisam neki duhovnjak, prilicno sam prizemna, ali pretpostavljam da u mozgu ima puno vise nego sto se zna. ko svemir, tak nekaj.
XXX
Kod mene nikad nije bilo pitanje:
- da li je recimo dojeno dijete zaista više dobilo od djeteta koje nije dojeno,
- da li je NE puštanje djeteta da plače zaista učinilo nešto više za dijete ili se toga ne sjeća pa je sve relativno,
- da li je NOŠENJE zaista bilo korisno,
Kod mene je to uvijek bilo jednostavno postavljeno, dajem ti dijete moje maksimum, ako sam ti dala nešto što će ti više koristiti u životu, ja sam sretna.
Ne gledam samo u budućnost, dajem se 200% jer sam takva.
Da li sam luda što sam se rukama i nogama borila za dojenje, što nikad nije plakala više od par sekundi (doslovno dok dođem do nje), što sam je nosila i nosila kad god je to željela. Ne znam vam reći odgovor. Isto tako više ne znam odgovor na sve napisano. Meni je to sve užasno jednostavno. Ja sam žena, sposobna da ostanem trudna i odlučim kako ću to dijete donijeti na svijet. Smatram da bi mom djetetu bilo najbolje tamo gdje mi je želja, ali nažalost, nemam te mogućnosti. Mislim da smo ja i mm jedine osobe koje su kompetentne za takve odluke. PKK bi bila samo jedna odluka od toliko odluka koje nas čekaju u životu. Puno puta ćemo morati odlučivati o onome što je našoj djeci dobro, a što ne. Da li ih pustiti na taj koncert, na taj izlet, da li kupiti motor ili ne...
Ono što ja mislim na ovu temu i s tim ću završiti pisanje tu, jest da je bitno da žena stoji iza svoje odluke, da je dobro promislila, da je to htjela...znači da ne budem krivo shvaćena, ako žena želi ići u rodilište, neka ide, to je onda ispravna odluka, ne mora ona željeti pkk kao i netko drugi, ali ako netko želi pkk i zna da je to mjesto za nju i njeno dijete, podržavam i nema te situacije koja bi se desila, a koju bi sudila.
Hoćemo li uvijek donositi pravilne odluke u životu. Mislim da ne, ni kad se radi o novorođenčetu niti odrasloj osobi koju spremamo na ženidbu.
Pobogu roditeljstvo je nešto najteže, ali i najljepše.
Moja prijateljica je uvijek bila dosljedna u tome da njena šestogodišnja kći ne vodi sama psa vani. Nakon dvije godine dosljednosti, prvi puta kada je djevojčica izvela psa, pas je potrčao preko ceste za mačkom i udarilo je auto. Djevojčica je ostala živa, ali nikada više neće biti zdrava. Je li to razlog njenoj majci da se grize do kraja života...ne mogu niti pokušati pronaći odgovor na ovo.
Mislim da mora biti malo više fleksibilnosti, nekome nešto valja, a nekome ne. Ja i nakon nelošeg poroda u st rodilištu ne mislim više ići tamo, ići ću u Sinj. Zašto? Ne znam. To je moja odluka i dokle god je iz mog srca ispravna je! Sad netko može kazati da je to glupo, pored st novog rodilišta ja želim u Sinj, gdje recimo uopće nema neonatologije. I kako da vam ja odgovorim na to kad ni sama ne znam odgovor. Ali mi srce kaže da će mi tamo neonatologija manje trebati.
kako se ne složiti s ovom pametnom ženom :uguz:baš tako. zato mi je onaj post nekako, smiješan.
skoro sve navedeno mi se čini tako beznačajno.
kad bi sve to imalo ikakav utjecaj na karakter, ne bi naša vrsta opstala, nema teoretske šanse. uključujući i to minutno plakanje u krevetiću. male sličice čine život. tu su da nam život učine ljepšim, toplijim, a ne da spriječe traume.
a čini mi se beznačajno naročito u odnosu na mogućnost da babica npr zapne u prometu il na granici. kakva je trenutna situacija. porod kod kuće, trenutno, u hrvatskoj, po meni nosi sigurno bar koji postotak veći rizik od rizika poroda u bolnici, sa svom kaskadom intervencija (kako se izražavam, ha
jer asistirani vrlo lako pređe u neasistirani porod.
a i divim se vama kojima dijete nije nikada plakalo.
ja sam svoga nosala danju i noću u rukama, slingovima, meiovomionom, a on je doslovno revao unatoč svemu.
nije da bih ga mogla pustiti da plače, ali nekad se pitam što bi zapravo bilo da sam ga pustila koji puta?!
Potpis. I na Mojcu i na Mikku.
pišem, pišem ali ne postam. uzalud je.
nego, je li tu bio neki mikkin post što bi žena trebala obaviti i koga obavijestiti da misli roditi doma? Tražila sam ga ali nisam našla, možda je pometen greškom
Meni koja rađam u rodilištima nema ničeg uvrijedljivog da mi neko reče da je bolnički početak života mog djeteta traumatičniji od onog kod pkk. Da svjetla mu tuču u oči, doktori ga prevrču po rukama, cijepe ga, mjere, babice se stalno mjenjaju, vozaju ga tamo amo, radio gori, majku vidi svako par sati po sat vremena - to je užasno! I ne znam zašto bi to ikog vrijeđalo?? oje dijete kroz to prolazi kao što ja prolazim kroz neke druge loše stvari, neću se sigurno vrijeđat ako mi neko reče da je kamata na kredit grozna, a opet plačam taj kredit jer moram. Da ima izbora sigruno ne bi jel tako? Pa tako da imam izbora sigurno ne bi dijete podvrgnula svemu tome. I stvano ne razumijem da je nekoj ženi skroz OK sve to što se događa. Ma meni nije OK ništa od samog početka. Rodila sam u 00.50 donjeli su mi sina tek u 09 ujutro, do tad sam plakala i čekala jer nisam znala jel živ ili ne pošto sestre na intenzivnoj ništa ne smiju ili ne znaju reči. Ako i izuzmem tragedije koje su mi se događale prije, čekati cijelu noć budna da vidim napokon svoje dijete je užasno!!! Sad mi se srce stegne kad se sjetim.
Pčelice Maro nisam ja baš tvoje psotove doživila tako kako misliš, bila sam stavila i ono "ti" u navodnike, nego općenito imam dojam da se traume svih nas koje nismo toliko sretne u rodilištima totalno negiraju i odbacuju kako bi se i dalje moglo govoriti o tome da su dkotori ipak većinom OK i da su porodi ipak većinom super u bolnicama - a ovdje nas se javilo masu koje ta tema toliko muči i tišti i nesretne smo, da mi je bezobrazno to negirati. Pogotovo Mujica kad se javi sa svojim pametnim "stručnim" komenatrima i priča i međici, o položaju poroda i svemu tome - common, ja ne znam kako je to pišat stoječki, pa bi bilo cool kad muškarci ne bi prosipali pamet oko poroda jer ne znaju nit će ikad znat kako je to.
Mudro zborite. Ja sam na tragu razmišljanja Mikke, Busybee itd. Mislim da se taj trenutak rođenja previše zanemaruje, a naše nesvjesno igra poprilično veliku ulogu u životu (počnimo od nerealnih strahova na dalje, pojma nemamo zašto se bojimo, al eto naše nesvjesno zapamtilo i ne da nam da zaboravimo
I ovo mi je fenomenalno rečeno
Nakon poroda i ja i MM smo bili izuzetno zadovoljni kako je to sve prošlo (heeeej, nisu me rezali 2003!!), i kad sam prvi put MM-u rekla da nisam zadovoljna s porodom on je ostao, malte ne je bio ljut, a ja nisam mogla to jednostavno objasniti zbog čega nisam bila zadovoljna pa sam naširoko i nadugačko pojašnjavala. Neke stvari su mu sjele neke nisu.
No onda kasnije je meni sjelo zbog čega ja nisam bila zadovoljna sa svojim porodom, zato što sam uvidjela da sam ja prošla na porodu bolje od djeteta. On nije dobio maksimum koji je mogao - i to je ono što mene muči, i što bih definitivno željela da bude drugačije sljedeći put. Ja sam manje bitna u toj cijeloj priči, i grozno mi je da sam ja tada prošla bolje od njega. Nakon takvog objašnjenja MM-u je konačno bilo jasno o čemu ja to pričam (iako ne znam jel bi preživio porod kod kuće
Ja bih se jos nadovezala da smatram da bolnicki porod uopce ne mora biti traumatican za dijete. Ali tada to ovisi o osoblju prisutnom taj tren u radjaonici (i to je ono sto mene osobno ljuti - neke stvari bi trebale biti rutina i svaka zena bi ih trebala dobiti, a ne da se mora za njih boriti) i snazi majke (ili pratnje) da se za to izbori.
Npr. porod moje dvoje djece u istom rodilistu su dva potpuno razlicita dogadjaja, ali sam se morala boriti i izboriti da s drugim djetetom dobijem sve sto je moguce (s obzirom na lagan porod i zdravo novorodjence i nikakve komplikacije nakon poroda) i sto zelim za nas dvoje. A pritisak da ne dobijem sve sto trazim (a sto nije nerazumno) samo zato sto to nije njihova uobicajena praksa i rutina je bio ogroman. I to je ono zalosno. Da se moras boriti da dobijes ono sto je sasvim prirodno i zdravorazumno (npr. da me ne odvajaju od djeteta, da ga ja grijem tijelom, a ne oni pod lampom i sl.).
Još sam pod dojmom jučerašnjeg dokumentarca na HRT-u. Primalje u Liberiji. Jeste li gledale?
Gledala i plakala. MM me držao za ruku kao da ja rađam LOL
Pa mislim da možeš i da bi trebala pokušati. Upravo zbog toga što i sama kažeš da utječe na sve u tvom životu. A to je dugotrajan proces. I ne znam da li ikada završava. Znam po sebi. I pitaš se. Stalno. Pa povremeno. Pa s vremena na vrijeme. Pa pričaš s drugima. Pa sa sobom. I tako. I s vremenom se više toliko ne okrivljuješ. Počneš prihvaćati i pomiriš se sa tim. Prestaneš "plakat za prolivenim miljekom" (izdojenim majčinim, da se vratim na temu
Na strani sam svih onih koji se zalažu za društvo u kojem kolektiv nije na tragu "resistance is futile", jer mi smo svi Borg. Za društvo sam koje je svjesno svakog pojedinca i različitosti svakog elementa. Vjerujem kako i ovom formom foruma možemo malo pomoći na neko bolje stanje u kojem će biti jednakovrijedan svaki izbor. Bez nametanja krivnje onome koji različito razmišlja od nas.
Zašto ne dopustiti pkk, uz adekvatnu kontrolu. Ali i da rađanje u bolnici postane onakvo kakvim ga opisuje engl. primalja iz ovog dokumentarca, neometano, prirodan proces lijep i uzvišen. Sa svim blagodatima i potporom stručnjaka, aparature, lijekova i svega ostaloga što ženama sličnima meni jednostavno treba kako bi bile smirene, kako ne bih u toj podsvjesti o kojoj se razvezla diskusija razvijala ružne scenarije, i zapravo mogle jedino tako neometano roditi, a ne biti u grču u kojem bi najiskrenije protekao moj pkk. I nemojte mi grubim postovima nametati osjećaj krivnje zbog toga, jer ga ne mogu razviti.
i ja otplakala većinu...i mm je u nekim trenucima odlazio piti vode...
ne gledam tv, pa nikad, ali ovo me toliko potreslo i kao ženu i majku, i građanku i ....
Moj post bio je odgovor na pitanje koje je naslov topika!
Tek poslije vidim da se tu vode neke oftopičarske rasprave, ljudi se vrijeđaju, prepiru i nameću ti što si mislila reć.
Iako sam u prvom postu odmah napisala da me ne zanima što o pkk misle drugi ljudi, pa ne moraju ga uzeti za svoj izbor!?
Htjela sam reć da mojem djetetu rođenom doma nisu prekršena nikakva prava jer me članak na neki način osobno proziva i to je to!
A za ove druge rasprave koje se vode trebao bi novi topik izgleda.
Na kojem bih možda napisala, DA, moje dijete rođeno doma prošlo je BOLJE od mog djeteta rođenog u bolnici, ali to ovdje nije tema
Za one koje nisu gledale, ne znam može li se naknadno ili ima li repriza,vrijedi vidjeti.Na temu je ovog topica-bez nekog odgovora osim što se engleska primalja zalaže za bespotrebne intervencije pri porodu, gdje je i ona kao i ja kad sam vidjela temu REportera mislila kako će u Liberiji biti više iskonskog poroda...
Osobito me potresla smrt 21 godišnjakinje koja je na nagovor prijateljica utrpala "lišće smrti" u cerviks, želeći izazvati pobačaj. Nakon komplikacija cura je umrla, jer nisu mogli doći do antibiotika na vrijeme... Pa na kraju Engleskinja konstatira kako njene pacijentice cendraju tražeći epiduralnu, a negdje tamo ne mogu dobiti ni paracetamol...
Žao mi je bilo što nisu snimili nijedan pravi afrički porod doma, dublje u unutrašnjosti Liberije kod tradicionalnih seoskih babica...Vjeorajtno radi konzervativnosti sredine...
potpis do kraja! prije sam provela neko vrijeme pokušavajući ovo sročiti, pod dojmom rasprave mujice i mikke tko je tu bezobrazan - mujice ti to sve na lijepo tumačiš ženama koje su prošle grozne traume da im se to nije dogodilo, meni je zaista teško kad čitam tvoje postove bez obzira što sam svjesna da samo hoćeš na pristojan i malo duhovit način reći svoje mišljenje, ali evo ako želiš donekle razumjeti o čemu mikka govori, prijavi se za dežurstvo jednu noć u nekom od zagrebačkih rodilišta.
Pogodila me i rečenica Beti3 - u rodilištu se sve može dogovoriti - kojem rodilištu? Svakom u RH? Znači li to da izmišljamo? Ja shvaćam i o čemu ti pričaš i zašto, ali ti ne želiš razumjeti drugu stranu.
Pčelica bar ne sugerira da sam ja svoj porod sanjala, ali nekako nameće to svoje pozitivno iskustvo kao "u rodilištima je moguć prirodan porod" umjesto "ovako bi trebao porod u bolnici izgledati i inače".
S ovim se slažem, i zadnje što bih htjela je da ijedna žena ima osjećaj krivnje zbog načina na koji je rodila.
S tim da je meni s porodom u rodilištu stigao i velik osjećaj krivnje što se nisam znala izboriti i zaštititi dijete.
ja sam gledala samo djelić, i to baš taj koji opisuješ.
nekako mi je bilo neetički to snimanje te žene gole na bolničkom stolu. kako se ona morala u tom času osjećati još pred kamerom? nije mi to jasno.
mm je gledao više, moram ga pitati - jesam li dobro shvatila, zalažu se za više intervencija?
a što se tiče snimanja prirodnog poroda, možda bi nama to bilo zanimljivo gledati na ekranu, ali vjerujem da bi rodilji iz unutrašnjosti Liberije bilo puno manje zabavno rađati uz filmsku ekipu. Kao i meni, uostalom.
ne, Engleskinja se zalaže za manje , odnosno bez ikakvih intervencija... Liberijska bolnica za siromašne u kojoj je snimano radi sve ono protiv čega mi ovdje govorimo, nalijeganje na trbuh, ubrzavanje poroda, drip nemaju čisto iz siromaštva... Dopustili su je da vodi jedan porod gdje je pacijentica lijepo rodila pod njenim nadzorom.
I slažem se s tobom pomakiki, kako je svaka takva tema i snimanje zapravo zadiranje u intimu i dostojanstvo žene, ali sam je dokumentarac napravljen nevoajerski, čisto dokumentaristički. Inače gledam REportere i volim RAkićku, a ovo mi je jučer baš blisko...
Pogotovo Mujica kad se javi sa svojim pametnim "stručnim" komenatrima i priča i međici, o položaju poroda i svemu tome - common, ja ne znam kako je to pišat stoječki, pa bi bilo cool kad muškarci ne bi prosipali pamet oko poroda jer ne znaju nit će ikad znat kako je to.Dajte RozaGroza i pomikaki...
odite vi lijepo pročitajte iznova sve moje postove, pa će vam biti neugodno jer ćete vidjeti da ja nigdje ne prosipam pamet oko poroda niti ništa ženama ne tumačim, jer mi to nije struka.
Ja jednostavno reagiram na isključive postove poput "nikada nije potrebna epiziotomija" "nikome ne valja rađati na leđima" "ginekolozi ne poznaju fiziologiju poroda" i slične nebuloze.
I u svim postovima u kojima ukazujem na netočnosti ovakvih isključivih izjava trudim se ne biti vulgaran poput mikke i RozeGroze.
Ali
ja sam isto gledala sinoć dokumentarac, možda bi bilo najbolje na poseban topic.
oni koriste dosta intervencija ali nemaju opreme niti lijekova za posljedice tih intervencija (tipo rađanje na leđima, naljeganje na trbuh čak sam vidjela da koriste oksitocin ali mi nije jasno koliko često i zašto), niti infrastrukturu ako se nešto zakomplicira (ceste, sanitarije itd). sviđalo mi se kako je britanka se trudila biti pozitivna i što se nije nadmetala kao najpametnija (to ne bi bilo završilo dobro, jer bi ju ljudi odmah bili otkantali), a opet kako je bila zgrožena intervencijama i tome da žena mora rađat na leđima. posebno me dojmilo kako je bila uzašena kako se tek rođeno dijete stavi 'negdje tamo' i da mama nema priliku ga niti pomaziti te kako hendlaju same novorođene bebe.
potpis minimini, žao mi je što nisu pokazali tradicionalan liberijski porod.
srce mi se kida kad vidim kako se reproduktivna prava žena tako bacaju pod noge - nema mogućnost kontracepcije, abortusa (složili se mi s njime ili ne on je jedan od načela reproduktivnih prava, a ono gdje je žena sama inducirala abortus i njen očajan pogled ...uff), dostojanstvo u porodu i nakon njega i osnovna mogućnost da se djeca odgoje (ne kao ona žena koja je britanki nudila svoju djecu da ih odgoji jer ona nemože i ne zna kako će platiti infuziju koju je primila).
Evo primjera primaljske klinike u JAR za usporedbu, bus fare babies
http://forum.roda.hr/threads/67299-n....tko-je-gledao
mujice, čitala sam tvoje postove. Problem je u tome što ti ne osjećaš po koliko osjetljivom terenu gaziš kod nekih žena.
X
jedini post koji me zaista povrijedio bio je od mujice
čisto omalovažavanje
a nisam baš nekaj pretjerano osjetljiva
?
Ma koji?
Priznajem da je post grub.
Ali to nije omalovažavanje tebe, već onoga što si napisala, možda još više tona kojim si to napisala.
Po kojem ispada da ginekolozi u pravilu rade nepotrebne zahvate i time nanose štetu djeci. I još začinjeno sa "Helou", kao da su svi koji imaju drukčije viđenje od tvog, malo priglupi.
Istina je da si u virtualnom prostoru ljudi dozvole izraziti se grublje nego što bi se u izravnom kontaktu izrazili.
Pa tako i ja.
Ali isto tako je istina da u izravnom kontaktu jako, jako rijetko čujem stvari kakve ovdje pročitam i na način kako u ovdje iznesene.
Vjerojatno niti ti meni ne bi uživo rekla to što si ovdje bila napisala (jer bi više razmislila o tome koliko ta izjava ima smisla i kako zvuči), pa niti ja tebi ne bih na ovaj način odgovorio.
Posljednje uređivanje od mujica : 19.08.2011. at 20:57
mujice, ja sam DOSLOVNO opisala porod MOG djeteta
koje je ručno okretano nekolilko puta, od strane nekoliko ljudi, i koje je vučeno na vakum
pritom sam morala ležati na leđima sa nogama u zraku (a prije toga 12 sati na boku u predrađaoni)
Ne znam kojim tonom bih to mogla napisati osim onim koji je prirodan u takvoj situaciji?
samo ću reći da je komentar mog muža (koji nije znao tada ništa o prirodnom rađanju i koji je imao 100% povjerenje u doktore i čiji je prijatelj porodničar u toj bolnici) koji je prisustvovao izgonu bio: Ovo su mesari, ovo je najbrutalnija stvar koju sam vidio i doživio. nikad više
I da, gotovo u pravilu porodničari rade zahvate i intervencije koje štete djetetu
za mene neosporno
Da. I ustvrdila si da ručno okretanje nije bilo potrebno, jer bi se dijete samo okrenulo samo da su dozvolili i da su nepotrebno koristili vakuum ekstraktor.
Moguće je da si u pravu.
A isto je tako moguće da su time spasili i tebi i djetetu život. To ti nije palo na pamet?
I kako ćemo znati jesi li u pravu što misliš da su te nepotrebno mrcvarili?
Ja sam skloniji vjerovati da se to moralo. Stvarno ne znam kakvi bi to psihopati morali biti da s vakumom izvlače dijete ako nije potrebno.
Dojam koji je porod ostavio na tvog muža je prikladan emotivan začin postu, ali ne govori apsolutno ništa o potrebi za tim zahvatima.
Sigurno će i ovaj moj post samim time što je razuman i ne povlađuje emocijama, od nekih biti proglašen omalovažavajućim i uvredljivim.
Ja imam osjećaj Mujice kad ti pišeš da niti malo ne shvaćaš kroz što su neke od nas prošle nego kao i uvijek javiš se da bi malo začinio raspravu (ili nemaš pametnijeg posla ne znam). Al postoje teme koje su preosjetljive i nisu nešto gdje bi se ti uopće trebao javljatr, jer nit si rodio nit ćeš rodit, a ova tema je usko povezana sa iskustvom poroda i fizički i psihički.
pomikaki, ako je netko osjetljiv na neku temu zbog toga što je emocionalno angažiran, ne znači da je više u pravu.
Bezbroj puta sam na ovom forumu vidio da forumaši iznimno emotivno pišu čak i totalne gluposti, a rijetko tko mu/joj se usuditi napisati da nije u pravu. gluposti. Ali to ne bi tako smjelo biti.. Jer ta emocionalna angažiranost nimalo ne daje kredbilitet stavovima.
(u biti, prema tako obojenim postovima bismo trebali biti posebno podozrivi)
Ali, nedavno sam u jednoj privatnoj poruci upozoren da se razumnim argumentima ne može utjecati na nerazumne stavove. Pa možda bolje da se ubuduće držim tako.
RozaGroza, znam ja da bi ti najradije da se ja nigdje ne javljam. (ovo o emocijama u pristupu je ujedno i odgovor na tvoj zadnji post)
Posljednje uređivanje od mujica : 19.08.2011. at 22:38
Po mome mišljenju muškarci imaju pravo sudjelovati u raspravama o svim aspektima roditeljstva, pa i o tome kako dijete uđe i izađe iz žene.
Mujice fakat nemam ništa protiv toga da se javljaš na temama, al mislim da si ovdje na tankom ledu, jer kako Beti kaže, imaš pravo sudjelovat u raspravi, al ne možeš baš dat konkretan input pošto to nisi doživio. Pogotovo kad je taj input praktički soljenje pameti ženama koje su prošle kroz porode, bilo traumatične ili ne.
Beti može moj muž samnom raspravljat o porodu, al ne može nikad znat kako je to roditi dijete, ne može znat koliko to boli niti kolika je trauma kad 3 godine nakon poroda ožiljak od rezanaj full boli, i ne vidim kako ja sa Mujicom (npr) mogu raspravljat o tim "detaljčićima" pogotovo kad on ima stav - vi sve preuveličavate i nema šanse da vam je bilo tako loše.
Opa, Beti pazi na klizav si teren. Ženin izbor je zakonom zajamčen, a bome ako ima pravo sama se odlučiti za kontracepciju i abortus bome ima pravo sama odlučiti kako i gdje će dijete izaći iz nje. Slušat tuđe mišljenje ako želi, ali konačna odluka je njena.
Nemojte zaboraviti da to što je žena trudna ne znači da ona više nema osnovna ljudska prava.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 19.08.2011. at 22:50
Pravila pisanja postova
