Trina prvotno napisa
Istina, ima ih puno. Znam masu žena koje su kući godinama, kukaju kako se posao ne može naći a lijene su do zla boga i mole boga da nitko ne sazna da su imale tisuću prilika za poslove ali su ih odbile. Ali znaš što ću ti ja reći? Da imam posao s radnim vremenom od jutra do 7,8 navečer i da je to konačno rješenje, ja nebi ni imala djecu. Jer smatram da ta djeca mogu samo gubiti i patiti bez majke. To je po meni rađanje samo da rodiš, da možeš reći da imaš dijete. Ali za dijete to je više manje život u institucijama-vrtić, kasnije škola po čitave dane. E sad, dalo bi se raspravljati i o tome koliko je tu kriva država kao država koja majkama uopće ne ostavlja prostora za opcije (skraćeno radno vrijeme, plaća sukladna odrađenim saima itd) a koliko pojedinci koji se ipak ne žele odreći svog statusa, pa ni na račun vlastitog djeteta. Teško je kod nas uskladiti posao i djecu. Ja sam radila posao za jadnih 2 500 kn ali sam u 13:35 bila kući. I za mene je to bilo prihvatljivije od veće plaće a čitav dan na poslu