 |
|||
...a bilo je nekako, ne idealno, ali ja sam bila stalno na poslu pa neke stvari nisu toliko dolazile do izražaja, ali otkako sam doma, sve je otišlo nizbrdo...toliko sam željela tu svoju bebu i radovala se, ali kad sam otišla na komplikacije i kad sam s njime 24 sata dnevno mogu komotno reći da mi je trudnoća prošla u svađama, ne toliko čestim kao sada, ali ipak...aleksandra70vanja prvotno napisa
Uf, nije lako
Ja bih mu svakako čvrsto i odlučno rekla da je vrijeme za neke pomake i da ovo ovako više ne može jer to nije normalan život. Ili ćemo počet radit na problemu ili sva na svoju stranu. Tu bi on mogao reagirati na više načina:
1) složiti se sa rastavom jer je ustvari jedva čekao da to izgovoriš jer o tome razmišlja, ali nije imao mu.a reći - po meni je to znak da se nema namjeru potruditi i rastava je izgledna (a može se složiti iako tako ne misli, čisto drame radi - to moj radi)
2) uplašiti se za svoju guzi.u jer zna da misliš ozbiljno, ali tu moraš biti na čisto sama sa sobom i vrlo sigurna u svoju odluku
3) nasmijati se jer misli da se šališ, a na tebi je da pokažeš suprotno.
...mislim da ću ipak otići na tjedan-dva kod djeda, btw, on za moju rastavu ne želi ni čuti, to je stara škola, on samo govori da moramo nekako i ne želim njega starog i bolesnog još više šokirati...vidjeti ćemo cure drage, sutra je i opet novi dan
[QUOTE=magriz;1949909]žena koju muž vara, zlostavlja, zanemaruje i/ili ponižava, može bez ikakvog problema prvo odlučiti biti sretna u takvom braku, a tek onda se razvesti.
de otvori savjetovalište, brajša je mila majka za tebe[/QUOTE
ahahahahaaaa,skoro sam se udavila napolitankom
Mayato ukoliko smatraš da si izvukla zadnju niz strpljenja i ljubavi ja ti savjetujem da pripremiš teren gdje možeš s djetetom se smjestiti za prvo vrijeme. Ne vjerujem da bi bilo dobro da ste i dalje u istom stanu. Ako prije okreneš novi list u životu prije ćeš se i oporaviti. Sretno i budi Hrabra vjerujem da ćeš se znati izboriti za sreću svog djeteta!
Dakle,
imaš pravo na povrat uloženog u tuđu nekretninu, to pravo zastarijeva u roku od 5 godina od izvršenog ulaganja. Ulaganja potrebno dokazati (unpr. računima koji glase na tebe, ugovorom o kreditu ako si ga ti podignula npr. za adaptaciju kuće i sl. )-za povrat tih sredstava potrebno je podići tužbu pred nadležnim sudom. (ovo nije zgorega imati na umu unaprijed pa da je brak najbolji, pogotovo ako nije njegovo nego od svekijevaca isl..)
To, npr. što se tiče financija. Onda, pitanje je kako je stekao tu kuću? Ako je stečena nasljedstvom ili darovanjem, ne ulazi u bračnu stečevinu. Dali je možda stečena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju?
Čitala sam veliku većinu postova ovdje, i sa mnogima se donekle slažem, i sa onima koji zastupaju pomirenje, ali i sa onima koji zastupaju razvod, jer pod određenim okolnostima, i jedni i drugi bi mogli biti pravo rješenje, a nama ovdje fali premisa za kvalitetan zaključak. Ipak mislm da svi želimo pomoći mami i djetetu u nezahvalnoj situaciji, najbolje što znamo.
Ona ključna premisa koja meni fali, je dali kod tog čovjeka postoji imalo dobre volje i konstruktivnosti?
Znači, čak i kad je osoba depresivna, ne možeš joj pomoći na silu, već mora barem malo htjeti i prihvaćati tu pomoć. Također, općenito se slažem sa konstrukcijom "u dobru i u zlu", ali zlo mora imati svoje granice koje u pravilu limitira dobrobit djeteta. Znači, ok je i poželjno željeti pomoći mužu i spasiti brak, ali ne pod cijenu da djete pati. Jednom kad se rodi, pada na 1. mjesto, barem kod mene. (osoban dakle, stav, za druge potpuno neobvezujući)
I još jedna tricky sitnica je prisutnost roditelja. Na osobnom primjeru znam da smo mm i ja u skoro bljutavoj idili kad smo sami s djecm, a čim su neki starci u blizini, javljaju se neke tenzije, kraći fitilji itd.. To je vjerovatno vezano uz neke suptilne, energetske utjecaje raznih ljudi, možda čak i energetski vampirizam. Eto, uz rizik da zvučim opičeno i alternativno, izgovorila sam svoje mišljenje, a na tebi je da razmisliš. Eh, da, osobe koje tako crpe druge, mogu površinski djelovati jako milo, tiho i pasivno.
Što se tebe tiče (autorice teme), ti samo moraš malo poraditi na osjećaju niže vrijednosti i kompleksu krivnje (gadna i česta osobina nas žena), i mnoge stvari možda počnu sjedati na mjesto, bilo to u sadašnjoj situaciji, ili kao temelj za budući život, poslije ovoga braka. U svakom slučaju, sretno!
Uf, nije lako
Ja bih mu svakako čvrsto i odlučno rekla da je vrijeme za neke pomake i da ovo ovako više ne može jer to nije normalan život. Ili ćemo počet radit na problemu ili sva na svoju stranu. Tu bi on mogao reagirati na više načina:
1) složiti se sa rastavom jer je ustvari jedva čekao da to izgovoriš jer o tome razmišlja, ali nije imao mu.a reći - po meni je to znak da se nema namjeru potruditi i rastava je izgledna (a može se složiti iako tako ne misli, čisto drame radi - to moj radi
2) uplašiti se za svoju guzi.u jer zna da misliš ozbiljno, ali tu moraš biti na čisto sama sa sobom i vrlo sigurna u svoju odluku
3) nasmijati se jer misli da se šališ, a na tebi je da pokažeš suprotno.
...kad ja spomenem rastavu on kaže:"radi što hoćeš", slegne ramenima i ode, onda dođe i kaže mi da me voli?!?!?! ( samo u tim situacijama mi to kaže ), ali inače slaže se on i s rastavom, on ne prihvaća apsolutno nikakvu odgovornost ni za što pa čak je i rastava samo i isključivo moj problem
aNaučiti se poštovati. A kako si mislila da se to uči?
Koliko vidim, kod vas toga nema uopće, niti je bilo toga.
Nije to nešto što ste imali, pa se eto malo izgubilo s vidika.
Vas dvoje imate totalno poremećnu komunikaciju i sama kažeš da
nikad nije pristajao na razgovore, da je odbijao...pa kako si to sad mislila
da ćeš s njim dogovriti išta, a kamoli poštovanje?
Gle, štogod ti sad učinila, jedno stoji - dijete je tu, a vrijeme ne staje.
Stvari se ne mjenjaju, niti ima ikakvih naznaka da će te išta izkomunicirati.
A to dijete je svejdok koji iz dana u dan sve bolje razumije kako stoje
stvari među vama. I sad se sjetimo one da smo mi, roditelji, oni koji dajemo
temelje svom djetetu za sve ono u što će kasnije izrasti i kakve će odnose
sa društvom, okolinom i svojim partnerom sutra graditi.
Pa kad se tako sagledaju stvari onda ne gajiš nade da će se deseti onih 5%
koji će promijeniti sve na bolje, nego djeluješ odmah, bez mnogo odgoda.
I da, sve ovo ti govorim iz udobnosti svog doma. Ali doma kojeg sam učinila
ugodnijim nakon što sam napravila nekoliko jasnih rezova i procjenila što je
manje zlo za dijete.
Posljednje uređivanje od .kala. : 28.08.2011. at 17:39
isprika na tipfelerima
Da, baš me podsjeća na našu situaciju. MM isto nije prihvaćao nikakvu odgovornost i svako donošenje odluka je bilo prepušteno meni.
A rastava je tvoj problem jer on nema problem, njemu je dobro. I dok god on misli da je to ok da ti rintaš, a on zvoca, a živite od tvojih nofčeka, to ne bu klapalo.
Šta on kaže, njemu je to ok? Ili on misli da nečim drugim doprinosi zajednici, što je po njegovom jednakovrijedno?
Naučiti se poštivati kao roditelji, ne kao supružnici, muškarac i žena iliti ljubavnici već kao otac majku i majka ica, to je potpuno jedna druga stvar
ma ždere se i on zbog cijele situacije, ali ne mrda...veli tak je kak je dok se nekaj ne promijeni, kao da misli da mu bude s neba palo
Ti vjeruješ da se vi možete tolerirati i živjeti jedno ispod drugog, a sve zbog djeteta?
Iako se sada ne možete suzdržati ni svađanja pred tim djetetom?
[QUOTE=.kala.;1950057]Ti vjeruješ da se vi možete tolerirati i živjeti jedno ispod drugog, a sve zbog djeteta?
Iako se sada ne možete suzdržati ni svađanja pred tim djetetom?[/QUOTE
ja nisam rekla da je to moguće već sam pitala da li je moguće što je vidljivo iz mojeg prvog post-a,
Niti te ne pitam o mogućnosti, nego da li vjeruješ u tako nešto?
I u krajnjoj liniji što ti znači tuđi odgovor je li to moguće ili ne?
Kao da će drugi to umjesto tebe odraditi.
Ako ti vjeruješ onda je i moguće, ako ne onda nije. Ma štogod mi ovdje pisali.
Zato te i pitam da li vjeruješ da s njim možeš naći zajednički jezik vezano za suživot pod
krovom iste kuće?
Ja iskreno mislim da ako imaš biti razdvojena/rastavljena od njega bolje ti je nađi neki način i bježi od njih jer ak ostaneš u toj kući bit će ti pakao -zaboravi uloženo, to ćeš jako teško vratiti, jedino ako si čuvala račune i sve kako Solane kaže, a čisto sumnjam da jesi - ko bi čuvo račun od neznamnija pločica od prije 3-4-5 godina.
To ne pranje, samo da se nadovežem, je isto jedan od znakova depresije - ne da te uvjeravam da ti je muž u depri, ali jedan od znakova je loša osobna higijena.
I da, mislim da je pomahnitali control freak sa tim mjerenjem koliko si na wc-u i dal se pereš ili ne itd.
Teška situacija...nadam se da će ti netko u RL ipak pomoći, drži se.
On očito ne bude mrdnuo. Onda neka bude "my way or highway". Ti si kormilar. Ako ti se da. I je li vrijedno? Iskreno, i ja sam se neki puta pitala. Ali si mislim, ako dođe neki drugi, imat će opet neke druge mane s kojima ću se boriti. Nema braka bez problema. Nema odnosa (ne samo bračnog) bez nesuglasica. Radit se mora.
A da krenete (tj. kreneš) korak po korak? Možda od kućanskih poslova. Da li radi što po kući? Koje su uopće njegove obaveze? Što radi oko djeteta?
and here we go again...
I glavobolja može biti od migrene, ali i tumora na mozgu, ali i problema s vidom.
Jel i ovo dg ili je ovo "slobodan prijevod"?
Ovo njegovo trabunjanje koliko stoji na wc-u može isto tako biti i zbog toga da mu jednostavno sve vezano za nju ide na živce, da se ne podnose i iritiraju. Znaš ono "Nije mi jasno sto ne zatvaras zubnu pastu...ustvari, ne volim te, nit sam te ikad volio, na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor..."
Pa normalno da slegne ramenima - rastava znači ne valjaš mi, ti njemu očito valjaš, i sad bi on sebi trebao dopustiti da se raspe pred tobom, moli za milost, plače? Il voliš - ili ne voliš. Je itko od nas hodao za dečkom koji nas neće i govorio - ajde hodaj samnom, ajde molim te. Pravile smo se da nam nije stalo, ili već nešto. Mislim da je jako teško svakome kome partner kaže - ostavljam te, nisi mi dobar. To nije neću kupit tvoj proizvod, neću s tobom na more - nego ti kao ti si mi bljak.... On neće rastavu, pa se oko toga ni ne zabavlja. Ti bi htjela neku njegovu akciju, a on jadan niti zna, niti može... možda se na neke svoje načine trudio, ali si ga otperjala, pa se povukao. Ne rađaju se oni baš kao Don Juan de Marcoi. Oni koji se tako rode tek nisu za brak. Ja često kažem svom - pa daj majketi pogledaj neku romantičnu komediju da vidiš kako ti Richardi Gereovi briju. Ali, to je njemu kao da ja moram s njim gledat Conana ili svjetsko natjecanje iz Judoa, pa smo u pat poziciji. Uvijek ima ta razlika između muža i žene i u spolu, karakteru, odgoju... i ne znači da se ne volimo ako ne hvatamo signal onog drugog uvijek. Možda da malo poštelamo. Meni je dugo trebalo da shvatim tog svog muža i da ga čitam kao knjigu, i moram reći da to nije išlo dok fakat nisam napisala šalabahter - on je muško. Nije mi prijateljica. On mi je muž, prijatelj, suprug, svašta, ali nije baba i ne smijem očekivati da se ponaša kao moja neka baba s kojom ja lajem da lajem.
nije poanta u tome da netko kaze da te voli nego da to pokazuje..da li on ikako pokazuje da te voli (cijeni te, pomaze ti, njezan je, brine se za tebe..?), kakve su njegove obaveze- da li ista radi u kucanstvu?
takodjer je bitno da covjek ima 40tak godina koliko sam procitala..dakle ne radi 20 godina? kad je radio sto je radio otprilike? da li moze opet nesto slicno raditi?
mislis li da se rastanete i odvojite da bi se promijenio time njegov odnos prema djetetu pa te to plasi?
kad si se udavala za njega da li su stvari bile drukcije?
Osobno mislim da je nemoguće. Poznajem jednu osobu čiji su roditelji tako živjeli dugi niz godina, dok se jedan od roditelja (majka) nije udala i odselila. Po meni je to bila totalno bolesna situacija, pogotovo za djecu. Neki dan sam upoznala curu (koincidencija), koja mi je rekla da je živjela s razvedenim roditeljima (svako je živio na svojoj strani kuće) i da je to bio pravi pakao. Njoj kao djetetu je bilo jako bolno odrastati u tim uvjetima.
Eto, to je moj odgovor na tvoje pitanje. Mislim da si ga i sama znala, ali si se možda zadnjim atomima nadala da je ipak moguće.
a jel bi se bio voljan malo preseliti starcima dolje, kao neka međufaza?
Dali bi bio voljan možda naći neki hobi, ili se malo rekreirati na svježem zraku? Eventualna poboljšanja ako bi to uveo bi ti puno rekla. Meni se oni isto čini barem malo depresivan... što dakako nije opravdanje za nerad na sebi, odnosno može biti nekome, ali ne ženi za ostanak uz osobu koja si ni sama ne želi pomoći.. Kad kažeš da je prije "bilo nekako"... dali je to nekako tebi bilo ok? jer dolazak bebe mnogima zaista je veliki stres, koji se može manifestirati na razne načine, i potrebno je to prebroditi. Očevi također često imaju strah kako će prehraniti novo proširenu obitelj.. Ako on nije navikao na introspekciju i rad na sebi, ima li barem volje tebi za ljubav, popričati s nekim stručnim? To nije nikakav bad, niti znači da je osoba luda, a može osvjestiti eventualni problem, i posljedično dovesti do velikih pomaka i poboljšanja. Imate li ikakvih mogućnosti za promjenu sredine, makar nekoliko dana?
Odličan lijek za raspoloženje i depru je sunce, svjež zrak, i dakako rad, ali o tome se već pisalo... jel se bavi barem vrtom za vaše potrebe? (ne znam dali sam dobro shvatila to prijašnje bavljenje vrtom o kojem si pisala, dali imate okućnicu itd..)
I da, pokušaj šta manje uzimati te stvari osobno, i krivit sebe. Meni ovo ne izgelda toliko da on odustaje od tebe i vašeg života, već kako da odustaje od samoga sebe i života općenito. (nije da tebe ne primjećuje, a on s druge strane vodi high life u dobrom raspoloženju, piči okolo itd......). Plus, ovo s tv-om mu je baš bezveze, program je loš i otužan. Bolje volje bi bio da leži i čita knjige, kad već mora ljenčariti u tom stilu. Ja da blejim u tv program kakav je nekoliko dana, mislim da bi izvršila harakiri od količine loših vijesti, lošeg i zatupljujućeg programa, ubojstava i csi-eva.
Sad ću je otkriti toplu vodu. Problem je u tome što se on ne želi mijenjati, njemu paše ovakva situacija i naravno da ne želi promjenu.
Tvoj je problem što ti " ne uživaš" u ulozi koja ti je dodjeljena. Znači, jedino što možeš učiniti je otići ili pomiriti se sa ulogom i nastaviti i dalje ovako, ali spustiti glavu i reći mu svaki put " Da dragi" . Ne vidim drugo rješenje, jer je njemu super i uopće tvoje prigovaranje ne smatra ozbiljnom prijetnjom.
Jedino što ja nebih odmah žurila s rastavom, otišla bi i čekala njegovu reakciju , ako mu je stalo do vas, doći će, ako ne dođe, znaš da nisi pogriješila.
S obzirom da on nema prihoda , kako stoje stvari sa uzdržavanjem supružnika ?
ja moram priznati, da ne mislim da je on zadovoljan ičime, pa ni sa status quo-om. uopće mi se ne čini kao zadovoljna osoba...
što se tiče muških i pokazivanja pažnje... moj isto nekad djeluje hladno i distancirano, kad želim cvijeće npr. ja ga tražim, haha, teško da se on sam sjeti. Što bi moja mama rekla: " ne daj bože da ti nosi cvijeće, kad to počne, onda znaš da je neko sranje!"
ali, ono što želim reći, nije lako s malom djecom i bebama, mi npr. toliko dajemo i dajemo kroz dan njima, da je sasvim razumljivo i biti "potrošen", pa i naći ono nešto- energije, vremena za dati sebi i partneru iziskuje ponekad svjestan trud.
Također, složila bih se s Ifinim postom #168, ni ja ne mislim da on ŽELI razvod.
Koliko sam shvatila, on je oduvijek takav, nije to faza koj će proći. On je takav čovjek, sretan ili ne , on je to što jest . Njemu se mora desiti jako velika promjena koja će ga dobrano uzdrmati, i eventualno pokrenuti, ali osobno čisto sumnjam . Mislim da su moguće tek male promjene , pitanje je hoće li to biti dovoljno. Vuk dlaku mijenja ....Ja nikoga ne nagovaram na razvod, ali on nikada neće postati srdčan i mio, eventualno može pokušati pronaći posao . On je jednostavno takav, pomiri se s tim ili ostavi.
Veeelikiii potpis i ujedno odgovor Cvijeti. Granice se počinju postavljati upravo ovako za početak (ako ne moraš bježati zbog vlastite sigurnosti ili sl), ne daš da te netko gurne nego kažeš nemoj, od malih, najmanjih stvari postavljaš granice tamo gdje te nešto vrijeđa, guši, smeta. Smireno i odlučno. Korak po korak. Mnogi koji bi mijenjali firme, države svijet, zapravo samo ne znaju reći "Hej ovo sam ja , ovo si ti, ovo želim, ovo ne, prestani" na osobnoj razini pa misle da će se u većim parametrima promjeniti načela, a neće.
Pravi stručnjak znao bi voditi određeni stupanj razdvajanja ako je potreban kao bi se mogle početi postavljati granice ako je netko ugrožen u sadašnjoj poziciji i kasnije obnavljati ono što zove Sears banka ljubavi.
nego, ako se ne razvedete, pomirite, ponovo zaljubite itd... lijepo bi bilo od njega da majku svoga djeteta i svoju suprugu osigura na način da joj prepiše pola kuće, tim više što ulaže, doprinosi... itd... to do the right thing.
s druge strane, nije tema koja je za spominjati dok su odnosi ovako poremećeni.
zašto to pišem? prvenstveno zbog djeteta. najsigurniji način za osigurati neko dijete, često je osigurati njegovu majku. Ti sada pored velikih emotivnih, imaš i praktične egzistencijalne probleme koje moraš uzeti u obzir, a koji se prelamaju i na djetetu.
Divan post i da odgovorim čemu pjenjenje - pa zato jer je lakše na forumu nečijeg muža zvat gnjidom i smećem nego venitlirat svoje frustracije na svojem pravom mužu, šefu, svekrvi (nastavi niz) no ne izuzimam opciju da dio gospođa koje tako pišu i uživo ne viču "smeće jedno" za svojim bližnjima i ponose se time.Nije mi jasno čemu ljutnja i pjenjenje zato što je netko dao savjet da pokuša sačuvati brak (dakle, ne da pod svaku cijenu ostane u braku) i zato što je nekome palo na pamet da se možda radi o depresiji (dakle nitko nije dao konačnu dijagnozu, samo pretpostavku). Žena je pitala za savjet što i kako dalje, i svatko je iznio svoje iskustvo i mišljenje. Ja bih se osobno borila za brak dokle god mogu i dok ne iscrpim sva moguća rješenja. Razvod nije nešto što mi odmah pada na pamet, dapače, to mi je zadnja opcija. Zavjet "u dobru i zlu" nisam dala tek tako, nego sam zaista mislila ono što sam izrekla. Mayato se može odlučiti za opciju koju sam ja predložila, ali može i za onu suprotnu opciju. Zato pišemo na ovoj temi, da joj pomognemo svojim razmišljanjima.
U svakom slučaju Mayato, što god odlučila, ja ti želim svu sreću ovog svijeta, tebi i tvom djetetu.
Posljednje uređivanje od pikula : 28.08.2011. at 19:23
Pa gledaj to ovako, kad imaš iskustva sa određenim ljudskim stanjima i bolestima i pročitaš da netko ima probleme slične kakve si i ti imala (ne sa mužem al sa osobom u užoj obitelji) onda podjeliš svoje iskustvo sa tom osobom. Ako ti ne možeš sa sigurnošću tvrditi da njen muž ne pati od neke vrste depresije, ćemu čuđenje???
I btw. depresiju nije tako jako lako prepoznati ako nije baš izrazita, nekad su potrebne godine, ili desetljeća.
mislim da nitko nije njenog muza nazvao gnjidom i smecem ali sloziti cemo se svi da njegov nacin zivota nije odgovoran ni prema djetetu ni prema njoj a jos manje njegovo ponasanje koje je opisala..stvarno nije lijepo da to radi majci svojeg djeteta s kojom dijeli zivot..stoga joj je vecina cura preporucila sto moze pokusati napraviti da situaciju poboljsa, ona ce sama najbolje znati izabrati ciji savjet joj se cini primjenjiv na njenu situaciju..
niciji brak nije idealan jer je to nemoguce ali uvijek se zivot bilo samostalan bilo u paru moze uciniti ljepsim uz trud
Samo da dodam da meni netko doslovno itko tko mi je drag i s kojim dijelim neko prijateljstvo kaže "napravi to i to ili ću te otpisati" za mene bi to značilo da me taj čovjek uopće ne voli, da me nije volio i da ne želi biti samnom nego sad samo želi izgovor za svoju grižnju savjesti jer negdje ima bolju opciju. Jer ako je napikirao moju najslabiju točku i sad me ucjenjuje otpisivanjem da promjenim što bih promjenila odavno da mogu kao prvo na svoju sreću, a ne znam i ne mogu, meni bi ti bio samo najveći mogući znak nepoštovanja, neljubavi i jako bih se teško suzdržala da tu osobu ne lansiram po uzorak vode na Mars.
lore ja vidla da piše smeće, đubre, a za gnjidu ne garantiram, ali bilo je još sočnih
Posljednje uređivanje od pikula : 28.08.2011. at 19:34
...mislim da ću i krenuti korak po korak...pa ću vidjeti...baca smeće, mete terasu, tu i tam usisa, igra se s bebom, presvuče ju kad ga zamolim, ma dobro, da ne dužim, možda stvarno treba korak po korak, možda smo malo zapeli, a stvari možda i nisu nepopravljive, neznam, neznam i neznam...
ne volim pljuvati ni po kome, a posebice ne po ocu svojeg djeteta i hvala svima na odgovorima, podršci i savjetima, a slijediti ću za sada tvoj primjer i tvoje iskustvo, i Ifigenijino, jer kao što izreka kaže: "Kuda god otišli nosimo sebe sa sobom"
...sad vas cure pozdravljam i ljubim i još jednom hvala vam...a ja ću sebi dati još jednu šansu da budem u koliko-toliko normalnom braku pa ako i potone, znat ću da sam još jednom probala...
Krasno si to sročila.
Nevjerovatno mi je da se uopće dozvoljavaju ovakve "google dijagnoze".
.kala. što si ti negativna!
Posljednje uređivanje od Beti3 : 28.08.2011. at 20:35
Jer tvrdim da je keljenje dijagnoza neprimjereno?
A nije ti negativno kad se čovjeku dodjeljuju neuroze i psihoze(!!) na osnovu ženinog upisa da nikad nije ništa radio?
Kala nažalost nije google dijagnoza, čitaj što pišem umjesto da samo trkeljaš i tražiš nekog za ispuhat se. I ne pišem tebi niti me tvoje mišljenje o mojim postovima zanima 5%.
Aha, znači ti imaš nekog u obitelji sa dg depresija pa ti to daje pravo davati dijagnoze po netu? Zanimljivo.
Da si psihijatrica ne bi si smjela dozvoliti takvo što, a kamoli ovako.
Ne zanimate te moje mišljenje jer se ne poklapa s tvojim i jer smatram neprikladnim ovakvo razgovaranje?
Ovo je forum i ako nisi spremna prihvatiti tuđe mišljenje onda ni ne sudjeluješ u raspravama.
I ne laskaj si, ne hvatam tvoje postove zato što su tvoji već zato što mi je neshvatljivo što si neki ljudi mogu dopustiti.
Posljednje uređivanje od .kala. : 28.08.2011. at 21:54
Evo i tebi dijagnosticiram da imaš problema. Sew me.
mayato, sretno tebi i tvojoj obitelji
pod pretpostavkom da njegovi roditelji prihvate takvu ideju....
kad neko ima problema o kojima pises takvu osobu (pretpostavka je da ti je o te neke osobe stalo) ne mozes davanjem savijeta pomaknuti nego si ti ta koja stvarno preuzima inicijativu.
kod mojeg klinca to konkretno izgleda tako da mu 3 ili 5 puta nesto kazem i kad nema reakcije ja ga uvedem u aktivnost
znaci kreiras situaciju tako da ga odvuces pod tus pa se otusiraj skupa sa njim i u principu prezentiraj to u nekoj pozitivnoj formi jer negativa nikog nije potaknula da se pomakne
u trenu kad ste smireni i pozitivni pokusaj mu reci da mislis da je toliko pasivan jer je depresivan i istovremeno nadji neko njemu prihvatljivo obrazlozenje. recimo ekonomska kriza, sto god, nesto sto ce umanjiti njegov osjecaj krivice
moju je depru dijagnosticirao bratic psihijatar i to mi je rekao prilicno u rukavicama. ispitivao me da li se smijem, da li se zadnje vrijeme ikada osjecam sretna i onda mi je rekao da sumnja na depresiju. mene je samljelo sebastianovo potonuce u autizam koje se poklopilo sa nekim dodacima koje suizveli moji starci i sestra i bili smo mats i ja u svemu tome stvarno potpuno sami.
ja sam momantalno krenula na terapije jer nisam htjela piti antidepresive.
sjecam se samo da mi je psiholog jednom prilikom pricao kako ljudi najcesce imaju problema sa otvaranjem, i stvarnim osvjestavanjem stanja u kojem su
RozaGroza, ponestalo ti je argumenata (tj. nisi ih ni imala) pa si raspravu svela na vrijeđanje na osobnoj razini?
Prijavljeno s moje strane moderatorima.
http://depression.about.com/od/diagnosis/tp/tests.htm
http://depression.about.com/cs/diagnosis/l/blscreenquiz.htm
http://depression.about.com/cs/diagn...screenquiz.htm
tu imas online upitnik koji ti moze pomoci da skuzis simptome
Pa dobro je za početak. Ja sam imala popis stvari koje su kao naše obaveze. Trebalo je vremena da se MM nauči da ih radimo ili zajedno ili ih podijelimo. Npr. subotom je čišćenje i to je trebalo usvojiti pod normalno. U početku je bilo "Kaj stvarno to moramo? Svake subote?
Sad, nakon što 4 godine živimo skupa, mogu reći da je usvojio neke obaveze (na neke ga i dalje moram podsjećat neki puta, a neke napravi samoinicijativno) i ne okreće očima kad kažem da se to mora napraviti.
S druge strane, na mom popisu je bilo i bezveznih stvari s kojima sam se opterećivala. Pa sam ih makla s popisa
I pitala sam se kako će taj čovjek čuvat dijete?! I na početku je bio dosta nervozan i jedva je čekao da dođem s posla, živčan ako bih došla 15 minuta kasnije nego sam rekla da ću doć, ali naviknuo se jer smo na početku raščistili da ja idem radit i od te moje plaće živimo i nema kaj prigovarat, derat se i gledat na sat. I danas je super. Malom skuha, nahrani ga, igraju se, uči ga sve i svašta itd.
I žarko bih željela da ne moram raditi posao koji je moja sveki morala odraditi years ago, ali šta ću, volim ga. I koji puta bih htjela da imam partnera, a ne malo dijete, ali valjda ću i to dočekat :nadaumirezadnja:
vjerovatno ti je promaknulo da je ona napisala puno vise od detalja da nikad nije radioJer tvrdim da je keljenje dijagnoza neprimjereno?
A nije ti negativno kad se čovjeku dodjeljuju neuroze i psihoze(!!) na osnovu ženinog upisa da nikad nije ništa radio?
X
Iziskuje trud, ali mislim da vrijedi. Ja to gledam ovako - uložit ću npr. 5 godina, a ostalih 40 ću živjeti sa čovjekom po svojoj mjeri
Sjedni 5.
To radi u situaciji kad osoba osjeća da je istinski (ispod svega) prihvaćena, poštovana i voljena od one druge osobe.X
Iziskuje trud, ali mislim da vrijedi. Ja to gledam ovako - uložit ću npr. 5 godina, a ostalih 40 ću živjeti sa čovjekom po svojoj mjeri
Ako tog osjećaja nema, ali onako zaista, tada nema niti smisla provoditi nazovimo to- preodgoj karaktera.
Dok je ovaj post, blago rečeno, odvratan i ispod bilo kojeg nivoa.
Ako te uistinu zanima čemu negativna reakcija na dijagnozu, odi na prvi post od stray cat pa pogledaj u kojem je (optuživačkom) tonu napisan.
Nisam vidjela da je bilo tko upotrijebio krasne epitete koje spominješ, ako jest vjerojatno mi je promaklo i onda ti se duboko ispričavam.
Uh ovako sam se i ja osjećala na početku, nisam mogla vjerovat da je netko tako malo odgojen! U nas je vrijedio jako sličan trening kao u vas, i danas rezultati ne mogu bit bolji, isplatlo se fakat, već je nakon par godina pokazao napredak, a sad nakon skoro 7 radi stvari bolje nego ja!
Svaka čast tebi na trudu, ali i mužu koji se "dao odgajati" tj. prihvatio je promjene u svom životu. Neki ljudi su sposobni (i voljni) za tako nešto, neki nažalost nisu ili nisu u svakom trenutku. Brak i nije drugo nego hrpa malih kompromisa, a to je naročito vidljivo na početku, pa kad dolaze djeca, pa u stresnim situacijama.... Ponekad je teško. Ponekad se dalje ne može...
Osobno, ja bih se borila za svoj brak sve do točke kad bi mi se učinilo da cijela priča više nema smisla i da je za mene i/ili za dijete bolja druga opcija. Jedino mayato sama zna s koje strane te crte se nalazi. Ja joj držim fige da donese najpametniju odluku za sve umočene. Sretno, što god odlučila...
ne postoji nikakvo pravilo u kojem ti roku moras donijeti definitivnu odluku
ti si ta koja je odgovorna za sebe i za dijete
solange ti je lijepo napisala dio o postavljanju granica. osim djeteta u to ukljuci i sebe. ti takodjer uz sve njegove probleme imas puno pravo na crtu preko koje ne mozes. pod pretpostavkom da je stvarno neka dijagnoza i dalje je ok spasavati sebe i dijete ako on ne zeli pomoc
pokusaj se skoncentrirati na sebe, na dijete a kroz dan, dva ili 10 bit ces bistrije glave. nemoj nista odlucivati i raditi stihijski. imas vrlo malo dijete, moguce je da te pucaju hormoni i upravo zbog toga nemoj se izletavati sa odlukama
osim sebe moras stvarno voditi racuna i o djetetu
Pravila pisanja postova
