 anin
 anin prvotno napisa
					
 
				 
				Ne smatram da je udaljavanje od teme ako vam ovdje odgovorim na post...a ne na mail...jer, moj odgovor je direktno povezan za "stanje""biti posvojeno dijete" što je i tema...a mod...neka briše sve ovo ako nisam u pravu...
I ja smatram da je ovo jako važna tema za svako usvojeno dijete, a pogotovo za roditelje takve djece...zato sam i pisala ovdje (i pisat ću), možda nekom bude od koristi.
Ipak, ne bih sudjelovala u nikakvim javnim emisijama, svojim likom, imenom i prezimenom..Ne zato što svoje podrijetlo skrivam, ne zato što se toga sramim...već zbog mojih roditelja koji su već jako stari (preko 70)i bolesni, i koji nikad nisu kvalitetno "preradili" temu o kojoj ovdje govorimo..Kad bi me oni vidjeli u nekoj emisiji kako govorim o svemu tome, to bi uništilo i ovaj neki odnos koji sada imamo, a vjerujem da bi jako loše djelovalo na njihovo psihičko, a samim time i cjelokupno zdravstveno stanje..Žao mi je
No drago mi je što ovu temu čitaju brojne mame posvojene djece i nadam se da će ih čitati sve više...iskreno vjerujem da je za moje roditelje kasno da se promijene u vezi svega toga, da promijene svoj stav, ali za roditelje s malom djecom još nije..
Ja sam tek nedavno stupila u kontakt s nekim članovima biološke obitelji ( ne radi se čak o majci), moja majka to jako loše podnosi...Tata ne podnosi nikako, on o tome, kao i nikad do sad - ne priča.Mama je čak sama sebi donekle pojasnila svoje stanje ("mislila sam da sam s tim u redu, ali nisam"), no to što si ona svoje emocije zna objasnit, nimalo ne umanjuje intenzitet tih negativnih emocija koje osjeća..Ona je povrijeđena, osjeća se izdanom, neprihvaćenom..U svemu tome nije u pravu, ona doslovno sad sama sebe maltretira...i tužna je...
Ja...se borim...nije mi lako...svaki put kad me pogleda na tren (nekad i duuuuži tren) pomislim kako sam nezahvalna i kako je ona sad "zbog mene" tužna...a onda shvatim da:
- ona sve to sama sebi čini i ja joj ne mogu pomoći
- rekla sam joj sve što sam mislila da trebam
-ništa ne radim krivo i nisam kriva za išta
-imam pravo razgovarat s kom hoću
-naš odnos nema veze sa usvojenjem, on se gradio godinama i takav je kakav je, za to smo odgovorne obje, a roditelji i više jer oni su ti koji odgajaju, dakle grade odnos s djecom na nekim primjerima
-što se usvajanja tiče, težište je na meni, a ne na njoj, jer ja sam dijete a ona roditelj
- nisam kriva za svoje želje i osjećaje itditditditditd
I tako, što je tu je, bit će bolje..
Mame, samo volite tu svoju djecu nesebično...i radite na sebi, svom osjećaju sigurnosti u sebe, pročišćavajte emocije..pozzz