po meni je stvar, kad maknemo predrasude i priče o "određenoj" manjini na stranu, jednostavna
nikome ne možemo odrediti koliko će djece rađati
(neukusno je to kometirati
još veći neukus kad se ti komentari usmjeravaju prema nacionalnosti, jer kako znamo ta medalja ima dvije strane)
ono što se treba sankcionirati je zanemarivanje i maltretiranje djece
(prošnja s djecom ulazi u tu kategoriju
a život bez struje ne)
sama ne bih odabrala da ostavim posao i rodim ne znam koliko djece, ali me ta priča o dobivanju doplatka ne smeta
tih nekoliko obitelji koje su zaradile primanja rađajući djecu mi nisu trn u oku
smeta me što su nas oderale banke i političari, to već da
jer to što ja ne znam kakva će biti budućnost mog djeteta i hoću li bankrotirati ima veze s drugim, ne s prvim
a kad pričamo o tome kako se osjećaju djeca iz mnogobrojnih obitelji
ja sam čula jako često da se sjećaju lijepog odrastanja s mnogobrojnom braćom i da im je to bilo super
a sad od vas čujem i da se mnoga osjećaju loše
zato što svakodnevno slušaju komentare o tome da su ih roditelji naštancali
komentare kakve uostalom ta djeca mogu pročitati
u svakom drugom postu na ovoj temi
ili mislite da nijedno od njih neće nikad dobiti obrazovanje dovoljno da se uključi komp
ili vam nije stalo?
