mayato prvotno napisa
Ja sam davnih dana napravila kardinalnu pogrešku zbog koje sam dan-danas vrlo nesretna i osjećam duboku krivnju- iako sam vjernica pristala sam samo na civilni brak jer se MM ne osjeća ugodno u crkvi i jer zazire uopće od pojma vjere, Boga, sakramenata itd. Molila sam ga određeni niz godina da se vjenčamo i u crkvi i da meni to jako puno znači, ali on neće i točka. Prvo vrijeme je govorio da ćemo to uraditi i da samo treba vremena i ovo ljeto je obećao da ćemo u 10.mj. stati pred oltar međutim i to je opet bila laž...To je bila kap koja je prelila čašu i tada sam započela ovaj topic - ne zbog toga što me ne želi oženiti u crkvi već zbog te usrane laži i kukavičluka da mi otvorenokaže:"Gle, neću igotovo". Nego me navlači, obećaje, samo da bi dobio ono kaj hoće ...
Ma gledajte, moja je teorija - ako nema poštovanja, onda nema NIČEGA!
Fućkam više i ljubav i nježnost i slične gluposti, ako ti mene ne poštuješ kao osobu,kao invalida koji ti je rodio prekrasno , živo, zdravo i napredno dijete,koji radi da bi ti mogao pušiti Marlboro... e onda NEMAMO VIŠE O ČEMU RAZGOVARATI!
A od ljubavi dižem ruke...
Sa malim djetetom ne idem van na cestu, mogu jedino zašutiti i ne svađati se i gutati dokle ide, a Bog sve vidi ivjerovatnoće se kad tad otvoriti neka vrata i za mene...