kraj braka...

[Beti3]

Iako u pravom uzajamnom odnosu on će se ponekad dignuti s kauča da ode u šetnju s njom, a ona će ponekad umjesto šetnje prihvatiti da sjedne na kauč do njega i pogleda nešto s njim skupa, to se zove dogovaranje i kompromis i temelj je nekog kvalitetnijeg odnosa.

Tako je. Supružnici se tokom braka itekako mijenjaju i trebaju mijenjati.

Ne iz poniznosti, nego iz ljubavi. Prilagoditi. Npr. Više voljeti ženu(muža) nego mamu. Više slušati ženu (muža) nego mamu. Polako, s godinama postajati čovjek koji paše svojoj voljenoj-svome voljenome.

Mm i ja se već i isto potpisujemo. Valjda nismo počeli i ličiti .

A ne kažem da nije bilo i svađa i razmimoilaženja i tuge koja razdvaja i roditelja koji se miješaju...,ali sve se može prevladati.

Ali, moram reći, pa ma što itko komentirao ili mislio, sve je probleme u braku daleko lakše riješiti kada se ima dovoljno novaca. Imali onu kadu ili ne, ali ne morati misliti možete li je kupiti, nego znate da možete.

[Bodulica]

Tako je. Supružnici se tokom braka itekako mijenjaju i trebaju mijenjati.

Ne iz poniznosti, nego iz ljubavi. Prilagoditi. Npr. Više voljeti ženu(muža) nego mamu. Više slušati ženu (muža) nego mamu. Polako, s godinama postajati čovjek koji paše svojoj voljenoj-svome voljenom

Ti ovo Beti ozbiljno ili se malo šališ?

To su tako drugačije vrste ljubavi da se to ne dade i ne treba uspoređivati. Naravno, kad su odnosi u obitelji normalni.
MM ne voli ni mene ni svoju mamu više ili manje nego jednostavno drugačije.

Nekako imam osjećaj da je tebi ta žena kao konkurencija ili ti se opako zamjerila.

[ivanas]

Slažem se s Beti3 po pitanju novaca u braku, ako je uza sve još i neimaština prisutna ona se reflektira i povećava sve druge probleme. Pogotovo ako žena se poželi razići a nema kud s malim djetetom. Samo se meni čini da mi ni to ne bi bio problem kad bih odlučila otići, kad si na čistu sam sa sobom i znaš što želiš čuda se dese i pomoć stigne kad se i najmanje nadaš.

Jako mi je žao kad je netko nesretan u vezi ili braku a nema snage otići, sama sam kao jako mlada nešto slično prošla, ali kad se čovjek izvuče iz svega i sjedne sa sobom i dobro razmisli što je to u njemu privuklo takvu sitaciju i razrješi to, snaga koju stekne je ogromna, puno veća nego da to iskustvo nisi prošao. Isto iz iskustva znam da svaki dan u neodlučnosti jede toliku ogromnu količinu životne energije da ako se dugo živi u takvom stanju od čovjeka ne ostane skoro ništa.

Kad su djeca prisutna to jako komplicira stvari, ali mislim da djeca prije svega trebaju zdravu, sretnu mamu. ako je sreće i takvog tatu koji ne moraju nužno živjeti skupa da bi odgojili dijete. Čuvanje obitelji pod svaku cijenu mi je grozno, kao da djeca rastavljenih ili samohranih roditelja ne mogu izrasti u normalne zdrave ljude.

[Bodulica]

Kad su djeca prisutna to jako komplicira stvari, ali mislim da djeca prije svega trebaju zdravu, sretnu mamu. ako je sreće i takvog tatu koji ne moraju nužno živjeti skupa da bi odgojili dijete. Čuvanje obitelji pod svaku cijenu mi je grozno, kao da djeca rastavljenih ili samohranih roditelja ne mogu izrasti u normalne zdrave ljude.

Ovo je apsolutna istina. Sama institucija braka ne garantira zdravu i normalnu djecu.

A na kraju krajeva, ovdje svi više - manje naglašavamo kako su nam djeca najvažnija.

[blackberry]

Slažem se s Beti3 po pitanju novaca u braku, ako je uza sve još i neimaština prisutna ona se reflektira i povećava sve druge probleme. Pogotovo ako žena se poželi razići a nema kud s malim djetetom. Samo se meni čini da mi ni to ne bi bio problem kad bih odlučila otići, kad si na čistu sam sa sobom i znaš što želiš čuda se dese i pomoć stigne kad se i najmanje nadaš.

Jako mi je žao kad je netko nesretan u vezi ili braku a nema snage otići, sama sam kao jako mlada nešto slično prošla, ali kad se čovjek izvuče iz svega i sjedne sa sobom i dobro razmisli što je to u njemu privuklo takvu sitaciju i razrješi to, snaga koju stekne je ogromna, puno veća nego da to iskustvo nisi prošao. Isto iz iskustva znam da svaki dan u neodlučnosti jede toliku ogromnu količinu životne energije da ako se dugo živi u takvom stanju od čovjeka ne ostane skoro ništa.

Kad su djeca prisutna to jako komplicira stvari, ali mislim da djeca prije svega trebaju zdravu, sretnu mamu. ako je sreće i takvog tatu koji ne moraju nužno živjeti skupa da bi odgojili dijete. Čuvanje obitelji pod svaku cijenu mi je grozno, kao da djeca rastavljenih ili samohranih roditelja ne mogu izrasti u normalne zdrave ljude.

ja se slažem sa svime što si napisala...
i osobno, uopće nemam problema sa rastavom braka...
nego, promatrajući svoje i njihova sastavljanja i rastavljanja zaključih da im se isti obrazac konstantno ponavljao dok nisu neke stvari riješili sami sa sobom...
tj. uhvatili se u koštac sa samima sobom...

a poanta jest....kako je ja razumijem...
da to možeš učiniti i dok si još u braku...i da bi dapače...bilo potrebno to učiniti dok si još u braku, jer u biti ne znaš što ta promjena može donijeti...
a mogla bi donijeti puno...
npr...ti se možeš potpuno bez ikakovog prijezira prema svom partneru okrenuti sebi...i odatle krenuti...
i vidjeti kuda će te to odvesti...
možda u rastavu...ali tad neće biti straha i panike da radiš nešto krivo...jer ćeš biti na čisto sa samom sobom...

[Pinky]

pinguice, zao mi je zbog tvog gubitka.
Podsjecas me na jednu zenu koju znam. Muz narkoman, ona i djeca isli u komunu ali on nije htio. Godine i godine spasavanja braka. S njene strane putem se razvila ogromna ljubav prema isusu (evandjelisti) a s muzeve ljubav prema heroinu ne posustaje.
U medjuvremenu im se stariji sin isto navukao na dop, izbacen iz skole...
Svo to vrijeme ona odrzava taj brak (na debelu stetu sebe i djece) i govori isus spasava. Govori da je njen muz krasan, brizan, da joj kruh doma pece. Da su njena djeca zdrava, prava i dobri djaci.
Zena jednostavno NE VIDI. U svojoj boli je oslijepila i stavila naocale ljubavi prema isusu kroz koje svijet izgleda rozo. A crn je do bola.
Ti me podsjecas na nju izjavom da si najsretnija osoba na forumu jer te grije ljubav bozja. A poslije kazes da si nekidan imala spontani. A sretna si jako.
Ili si bezosjecajna ili imas jako kvalitetne naocale. Mislim da je u pitanju ovo drugo.
Al to niti je zivot nit realnost. To je samo ovisnost od koje ne vidis svijet kakav je, isto ko kod drugih ovisnosti.
Vjera je divna stvar dok se ne pretvori u naocale.

[pinguica]

pinguice, zao mi je zbog tvog gubitka.
Podsjecas me na jednu zenu koju znam. Muz narkoman, ona i djeca isli u komunu ali on nije htio. Godine i godine spasavanja braka. S njene strane putem se razvila ogromna ljubav prema isusu (evandjelisti) a s muzeve ljubav prema heroinu ne posustaje.
U medjuvremenu im se stariji sin isto navukao na dop, izbacen iz skole...
Svo to vrijeme ona odrzava taj brak (na debelu stetu sebe i djece) i govori isus spasava. Govori da je njen muz krasan, brizan, da joj kruh doma pece. Da su njena djeca zdrava, prava i dobri djaci.
Zena jednostavno NE VIDI. U svojoj boli je oslijepila i stavila naocale ljubavi prema isusu kroz koje svijet izgleda rozo. A crn je do bola.
Ti me podsjecas na nju izjavom da si najsretnija osoba na forumu jer te grije ljubav bozja. A poslije kazes da si nekidan imala spontani. A sretna si jako.
Ili si bezosjecajna ili imas jako kvalitetne naocale. Mislim da je u pitanju ovo drugo.
Al to niti je zivot nit realnost. To je samo ovisnost od koje ne vidis svijet kakav je, isto ko kod drugih ovisnosti.
Vjera je divna stvar dok se ne pretvori u naocale.

Ja nisam sretna zbog spontanog. Imala sam vanmateričnu trudnoću, bila sam u bolnici gdje su druge žene zbog toga morale na operaciju, a ja sam molila Boga za zdravlje i meni je to spontano otišlo. Zato sam sretna, što je sve dobro prošlo. Što već za mjesec dana mogu ići na novu trudnoću bez straha. Ja nisam nikada svoje probleme gurala pod tepih. Niti to savjetujem drugima. Ja cijelo vrijeme govorim upravo suprotno. Ne znam zašto te ta žena koja nije riješila ni jedan svoj problem nego se zavarava podsijeća na mene.

[ivanas]

blackberry napisa

poanta jest....kako je ja razumijem...
da to možeš učiniti i dok si još u braku...i da bi dapače...bilo potrebno to učiniti dok si još u braku, jer u biti ne znaš što ta promjena može donijeti...
a mogla bi donijeti puno...
npr...ti se možeš potpuno bez ikakovog prijezira prema svom partneru okrenuti sebi...i odatle krenuti...
i vidjeti kuda će te to odvesti...
možda u rastavu...ali tad neće biti straha i panike da radiš nešto krivo...jer ćeš biti na čisto sa samom sobom...

Naravno da čovjek može i mora krenuti od sebi i slažem se da bi prvi korak bio onako razumski okrenuti se sebi, ali pošto sam bila u takvoj situaciji, jako je teško sagledati sebe i situaciju dok si još svakodnevno u blizini osobe koja crpi svu energiju i život iz tebe, možda nije najsretniji primjer, al to je kao da narkoman treba razmisliti o svojoj ovisnosti i uzrocima iste dok još traje doza. Treba se prvo "skinuti", očiistiti tijelo i um da bi mogao početi razmišljati u pravom smjeru

Odvojen život je neki međukorak, ne mora čovjek odmah krenuti u rastavu i rušiti mostove iza sebe, ali je nekad fizički odmak nužan da bi se mogli okrenuti sebi

[blackberry]

blackberry napisa


Naravno da čovjek može i mora krenuti od sebi i slažem se da bi prvi korak bio onako razumski okrenuti se sebi, ali pošto sam bila u takvoj situaciji, jako je teško sagledati sebe i situaciju dok si još svakodnevno u blizini osobe koja crpi svu energiju i život iz tebe, možda nije najsretniji primjer, al to je kao da narkoman treba razmisliti o svojoj ovisnosti i uzrocima iste dok još traje doza. Treba se prvo "skinuti", očiistiti tijelo i um da bi mogao početi razmišljati u pravom smjeru

Odvojen život je neki međukorak, ne mora čovjek odmah krenuti u rastavu i rušiti mostove iza sebe, ali je nekad fizički odmak nužan da bi se mogli okrenuti sebi

slažem se...nekad je odmak od situacije super korak...
nekad nije...
postoje ljudi koji odlaze pa se vraćaju...pa opet odlaze....pa konstantno potvrđuju primjerom svoju nesigurnost...
nikad nije crno bijelo...i svi smo mi individualci...

nego...kad je o narkomanu riječ....misliš li da će zaista jedan narkoman sam sa sobom doći na čisto i krenuti se mijenjati?
vjeruj, kladila bi se da nema takvih....
taj isti mora primiti veliku dozu nečeg drugog...da nadomjesti dozu koja ga truje...
i to može biti okidač za promjenu...

i što ljudi najčešće čine...narkomane pospremaju u komune...jednu ovisnost zamjenjuju drugom, koju nazivaju terapijom...
sve radije nego da iz temelja promijene obrasce ponašanja u svojoj obitelji...
nije taj narkoman sam odgovoran za svoju dijagnozu...mada mi svi volimo to tako promatrati...
i to samo zato jer je tako jednostavnije...
teško se mijenjati iz temelja...
a pogotovo nekome sa žešćom dijagnozom...

ono što ja mislim da je fer, kad je suživot u pitanju...jest, rasčistiti sa samim sobom želimo li nekome pomoći da riješi svoju dijagnozu, a pritom se i sami iz temelja promijeniti, ili to ne želimo...
po meni je i jedno i drugo u redu, jer nitko ništa ne mora...
ali, ako ne želimo, onda se od takve osobe maknemo, jer očigledno samo pridonosimo razvoju te iste dijagnoze...
i ne radimo dobro ni sebi ni drugome...

ali...zanimljivo je to što se život voli poigrati sa nama pa nas ponovo vratiti u situacilju iz koje smo izmigoljili i odbili nešto naučiti o sebi...
ja samo o tome govorim...

[Ifigenija]

ja se slažem sa svime što si napisala...
i osobno, uopće nemam problema sa rastavom braka...
nego, promatrajući svoje i njihova sastavljanja i rastavljanja zaključih da im se isti obrazac konstantno ponavljao dok nisu neke stvari riješili sami sa sobom...
tj. uhvatili se u koštac sa samima sobom...

a poanta jest....kako je ja razumijem...
da to možeš učiniti i dok si još u braku...i da bi dapače...bilo potrebno to učiniti dok si još u braku, jer u biti ne znaš što ta promjena može donijeti...
a mogla bi donijeti puno...
npr...ti se možeš potpuno bez ikakovog prijezira prema svom partneru okrenuti sebi...i odatle krenuti...
i vidjeti kuda će te to odvesti...
možda u rastavu...ali tad neće biti straha i panike da radiš nešto krivo...jer ćeš biti na čisto sa samom sobom...

xxxx