Ja imam samo dojam da "argumentirano" piliš po njenom slucaju koji je za plakat i usput joj imputiras da je u principu ona za to kriva.zhabica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ja imam samo dojam da "argumentirano" piliš po njenom slucaju koji je za plakat i usput joj imputiras da je u principu ona za to kriva.
Ma o čemu vi to na dvije strane! Odgovornost-čija je , pa umotate "ako se nešto loše dogodi". Napišite to. Ako dijete umre. Ako mama umre.
Iako sam rekla da neću više, išla sam čitati.
Nemate pojma. Ako se nešto loše dogodi...Ako liječnik kaže ili ne kaže neku riječ-neš ti lošega. Dobijete klistir ili, užasa li -drip...Morate ležati lijevo ili desno-strahota... Ctg-ti smeta-nešto neizdrživo...Dajte, to su gluposti.
I bolje da nemate pojma o lošemu. I bolje da ne znate. I bolje da se ne morate pitati tko je kriv. Jer, fućka vam se tko je kriv...Nepovratno je.
I mijenja život, stvarno mijenja. 100%. Nepovratni gubitak mijenja život...
Da, gubitak mjenja život.
I može se dogoditi na raznim mjestima i na razne načine.
Najteže je oprostiti sebi, bilo u bolnici , bilo kod kuće.
Kad bi postojala čarobna formula za zaštitu od gubitka, svi bi platili za nju.
Ako majka ili dijete umru na kucnom porodu u Hrvatskoj, ovako kako je danas neuredjen, odgovorni su iskljucivo roditelji koji su izabrali kucni porod.
Mogu ja to pisat svaki dan ako treba. Nemam s tim problema.
sva sreća da nemamo svi takav dojam, jer to naprosto nije istina.
od početka postoji želja da se raspravlja općenito, ne o pojedinačnom slučaju. posebno ne o dančinom slučaju. ali o onome što izjavljuje, da.
Moguce da sam pristrana, ne bi mi bilo prvi put.
beti, jel ti to zaista mislis da je jedino lose sto ti se moze u rodilistu dogoditi drip i ctg? mislis li da u rodilistu nikad nije dijete ili cak majka umrla samo i iskljucivo zbog lijecnicke pogreske? ja znam osobno dva takva slucaja. mislis da je netko odgovarao? naravno da nije. ah, da sigurno su krivi roditelji jer nisu bili dovoljno uporni u tuzbi...
i ovim zadnjim postom bas vrijedjas.
neznam baš bi li ja rekla gluposti, ali složit ću se s tobom da nisu to nekakve neizrecive strahote ( za klistir i uvjetovani položaj ne znam, ali mislim da bi i to izgurala, da sam trebala).
ALI, isto vrijedi i kad u rodilištu to zagovaraju, kao da im život ovisi o tome.
Kad nije toliko bitno, što toliko inzistiraju na tome ?
ili stvarno misliš da su klistir, drip, višesatni ctg i baš neki položaj medicinski indicirani svaki put kad su predloženi/provedeni u rodilištu?
Ma jok, di bi...
Samo ti ufino imputira da si glupa i ja skup s tobom.
Blackberry ti i ja se očito ne razumijemo, nismo na istoj valnoj dužini. Nisam uspoređivsla bungee sa porodom, bar ne doslovno. Stvar je u tome da se čovjek odvaži učiniti nešto što nije lako, uobičajeno, nešto što nije piece of cake. I je , za mene je bilo koji porod extremna stvar (znam i razliku i utjecaj adrenalina i oksitocina, to nije bila poanta), makar je moj bio bolnički, nije mi bio neš ti stvari i nikad neće biti. U mojim očima je kućni porod još stepenicu više, nešto na što ja nisam spremna. Jedina mi je namjera bila reći da kužim zašto žene to mijenja, osnažuje, pretvara u druge osobe, nazovite to kako hoćete. Ko me shvatio, shvatio je.
Sve medicinske intervencije koje su napravljene bez razloga nose svoje rizike.
Sam Odent kaže da je bolje carski nego dugi, nasilni porod s dripom.
I samo rađanje u ležećem položaju stavlja dijete u poziciju manjeg dotoka krvi zbog pritiska maternica na krvne žile.
I nije to nešto što se MOŽE pretrpiti, to je nešto što se MOŽE izbjeći, u bilo kakvom porodu.
I ja znam, zamisli, jedan takav slučaj. Svoj. I zato ne vrijeđam, nego sam samo povrijeđena kad čitam. Zato, stvarno neću više čitati.
I naravno da nisam nikog tužila. Zašto? Da mi vrati moje dijete u život? O, da. Kakva tužba, kad ti potone cijeli svijet...Stvarno, neću više.
U našim uvjetima ne da nije za svakoga nego je za rijetko koga.
U cijeloj Hrvatskoj se godišnje rodi blizu 45.000 djece. Koliko ih je rođeno kod kuće u toj godini, planirano?
Brojimo na prste.
Bio je i pokoji brzi ulet, pola doma, pola u autu i slično.
To je jako, jako malo i ne bih rekla da se radi o bilo kakvom trendu jer se takav dojam stječe samo u Rodinom krugu, što je i normalno, udruga
se zalaže za zakonsko reguliranje asistiranog kućnog poroda, "povratak" primaljstva i onda, bilo tko ko je u doticaju s tim informacijama stječe dojam da je to neka masovna pojava, a nije.
Više se priča, više se piše, više žena se odluči roditi doma, ali to je još uvijek jako mali broj.
Ovdje se pretaču jedne te iste priče od prije više godina, gdje su te nove?
Sigurna sam, da se ta mogućnost zakonski uredi, puno više žena bi se za to odlučilo, ali opet ne previše. Jak je pritisak okoline, obitelji, strah, tradicija (ne ona stara, nego nova, bolnička).
U mojoj okolini ideje o porodu doma su još uvijek u domeni "najela se ludih gljiva" .
A za koga je to uopće sada, u ovim okolnostima?
Zdravstveno i fiziološki mislim da bi porod doma bio dobrobit za mnoge zdrave trudnice, ali ići čvrsto protiv vjetrenjača najbolje mogu ili one ektra stabilne osobe
ili one lagano (do poprilično) "puknute".
Obje skupine prolaze, vjerujem, odlično.
Odvaže se i one neiskusne i neinformirane "lepršavice", koje sve ponese, to mi se čini znatno lošija varijanta.
Da sve ide kroz sustav, mislim da bi rijetko gdje bilo problema, znalo bi se tko može, tko ne može, tko živi dovoljno blizu za transport, a tko je kockar, žene bi osjećale dodatnu sigurnost što su doma, a ipak će imati dobrodošlicu ako se predomisle.
Ovako, trebaš imati petlje za biti gerilac.
Nena, postoje nove, prelijepe priče, i zadak i VBAC i prelijepi porodi u rodilištu nakon transfera, ali žene ih više ne žele dijeliti, nije lako staviti svoju intimu na analizu. (I meni je dugo trebalo da me ne štrecne kad krenu fore s vešmašinom.)
ja bi rekla, sve med. intervencije nose svoje rizike. i kad su sa razlogom napravljene, mogu poći po zlu, ali je bar odluka o interveciji bila opravdana (kolika je to utjeha, hm?, meni bi bilo lakše nego u slučaju da na meni provedu nešto potpuno nepotrebno i još upadnem u zlu statistiku)
meni je to nešto što se može izbjeći, ali se može i pretrpiti. ali samim tim što se može izbjeći jer nije nužno - podržavam borbu protiv takve intervencionističke prakse.I nije to nešto što se MOŽE pretrpiti, to je nešto što se MOŽE izbjeći, u bilo kakvom porodu.
ja sam pretrpila, bez posljedica
osobno iskustvo, intervencija se sastojala od dripa, nalijeganja i epi ( skoro full paket).
zadovoljna sam sobom jer sam odbila hospitalizaciju u 36. i 38 tt, tako sam izbjegla i inducirani porod.zadovoljna sam što sam rodila 41+1, izbjegla klistir i predrađaonu, rodila u roku 1h.
nezadovoljna sam sobom, jer se nisam dovoljno snažno suprostavila intervencijama.
drugi puta ću pametnije.
treći put ću pkk
cek, cek... ja sam govorila o slucajevima kad je dijete umrlo samo i iskljucivo zbog lijecnicke pogreske. koliko sam shvatila, to kod tebe nije bio slucaj (i zaista mi je zao zbog toga sto se dogodilo tvojoj obitelji).
fidji, meni se cak cini da rodine forumasice zbog svih ovih rasprava manje razmisljaju o kucnom porodu nego ostatak populacije. sve ove nove koje su rodile doma nisu na forumu, odnosno ako i jesu forum nije imao nikakve veze s odlukom o pkk.
a da kucni porod nije za svakoga, pa to stalno ponavljamo. posebno u situaciji kakva je kod nas, gdje moras kako kaze nena biti spreman na gerilske borbe da bi izborila svoje pravo da rodis u vlastitom domu.
ali barem si imala kome se žaliti
oprosti beti, ovo ne ide tebi nego zhabici
Molim te, budi ljubazna pa mi linkaj gdje mogu pročitati tvoj slučaj/slučajeve, da napokon otkrijem enigmu - je li bio splet nesretnih okolnosti, nečije krivice, rađanja doma, nerađanja doma, da shvatim kakve ima veze s kućnim porodom i da vidim ima li (po meni) tu mjesta stalnom zastrašivanju trudnica, koje su ionako same po sebi dovoljno zastrašene.
Ne vidim da se RozaGroza stalno javlja sa svojom situacijom na svaku temu ili druge majke anđela. Dapače, žene koje su imale spontani vidim da tješe one druge koje dožive krvarenje i slično - smiri se, strpi, se , odi na pregled, vibramo da sve bude u redu...bez obzira što je kod njih ishod bio loš, svi se nekako tješe i ohrabruju jedne druge da zadrže optimizam i da vjeruju da će biti dobro i da će roditi živo i zdravo dijete.
Pa to i medicinari kažu - obavite sve što treba, ali ostanite vedre, mirne i bez crnih misli.
Ti vjeruješ da činiš nešto dobro i sigurno nemaš dojam da svako malo izlijećeš s prijetnjom - pazite, možete roditi mrtvorođenče, možete roditi mrtvorođenče...., i vi možete umrijeti...to se događa!
Probaj se malo kontrolirati, to stalno poručivati trudnicama nije baš uobičajeno ni zdravo.
(ne znam koji je slučaj pa zato pišem o dojmu)
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 10.02.2012. at 13:44
nisko, rahela
ne da se trebaš kome žaliti, nego da netko treba preuzeti odgovornost.
Felix, da li je liječnička greška ako na pregledu 4 dana prije poroda ne vidi čvor na pupčanoj vrpci ili nije? Ili nije ni mogao vidjeti? Ili jednostavno nije gledao kako treba? Ali, nije ni bitno tko je kriv. Meni više ne. Nekad imaš sreće, nekad ne. Sudbina ili...
potpisujem, zasto sad to ide zhabici?
po tebi, rahela, nemaju smisla tuzbe i zalbe?
naravno da se gubitak ne moze nadoknaditi, ali mora se cuti za slucaj, kazniti odgovorne, upozoriti na propust kako bi se mozda kasnije izbjeglo ponavljanje...
Posljednje uređivanje od summer : 10.02.2012. at 13:48
ma ne...razumijem ja što si ti htjela reći...nego si me baš strefila...
mm i ekstremni sportovi su si bliski prijatelji...pa se nisam htjela svrstati u tu kategoriju
zbog čega je nisko?
Beti nije imala snage, ni volje (pretpostavljam) da se upušta u sve ono što joj je omogućeno time što je rodila u bolnici
- žaliti se na postupke doktora prije poroda i za vrijeme poroda (pa onda i tužiti)
odgovornost je uvijek na rodilji, gdje god rađala, a tek ako rađa u bolnici, djelomično je odgovoran i liječnik (i ostatak tima)
pa imaju smisla, ali koliko majki je u stanju žaliti se, pravno goniti odgovorne...
ne znam točne podatke, ali mislim da su ipak u manjini oni podižu tužbe (na žalost, jer imaju tu mogućnost)
zhabici ide samo zato što uvjerava da je korisno tužiti nekoga
nekad ne možeš naći odvajtnika koji želi preuzeti slučaj, nekad nemaš novaca da uzmeš onoga tko želi preuzeti slučaj, nekad nemaš snage i ne vidiš poantu i smisao jer si izgubio sve to u jednom trenutku i više ti nije važno...
Eto si mi pomogla s ovim postom bolje razjasniti svoje zadnje postove!
...kod činjenice da znam koji su nedostaci poroda u bolnici, posebno uvažavajući činjenicu da sam to isto mogla i kući, pa imati opciju transfera ako baš moram, mislim da bi odgovornost preuzela na sebe. Znala sam da mi je neka vrsta rizika veća nego recimo kući. Kad pričam o ovome ne mislim na posebno teške okolnosti gdje čovjeka proždire tolika bol i tuga da više ne razmišlja normalno, ali preuranjeni drip, nespuštanje bebe u porođajni kanal i sl. pa poslije komplikacije definitivno su odgovornost dr-a. Ali ne mogu reći da ne bi znala unaprijed da me može čekati takav scenarij.
Radim gdje radim (o tome ne smijem javno) i samo ću kazati da se slažem s zadnjim riječima citiranog posta!
Pa niste baš toliko naivne da ne pretpostavljate da se dosta toga zataška...
oprosti ali ne slazem se.
kad se radi o patologiji i majka cini sve sto doktor kaze, kako moze biti odgovornost na majci?
moze biti mozda neki njen unutarnji osjecaj da je mogla ili trebala nesto sto ni sama nije znala niti mogla znati, ali to je pogresno. pogresno je kriviti rodilju.
kad dodje do patologije tu je iskljucivo nadlezan i odgovoran lijecnicki tim. rodilja/majka jedino preuzima odgovornost kada odbije ciniti ono sto joj specijalisticki tim savjetuje. zbog toga se u takvim situacijama cesto trazi da odbijanje majka i potpise jer time skidaju odgovornost i mogucu krivnju sa sebe i preuzima ju rodilja/majka.
zena koja je izgubila dijete u trudnoci ili za vrijeme poroda ili neposredno nakon, a pridrzavala se svega sto joj je struka govorila kako moze biti odgovorna za svoj gubitak? mislim da je takva teza cak malo i brutalna
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.02.2012. at 14:23
Kad smo već do odgovornosti liječnika, evo baš imam u svojoj blizini tragediju, gdje je žena saznala da nosi totalno retardiranu djecu, njena ginićka to nije vidjela. Djeca su normalno funkcionirala i rasla, nisu imali problema, ali su u rodilištu u sedmom mjesecu trudnoće napravili cr. Sada se sve to pokušava zataškati, jer nije bilo indikacija za cr iako su djeca bila ajme, pluća zgnječena i još sto stvari. Stvar je u tome da su još živi, nakon sigurno mjesec i pol-dva...mislim da će oko toga biti svega.
xxxoprosti ali ne slazem se.
kad se radi o patologiji i majka cini sve sto doktor kaze, kako moze biti odgovornost na majci?
moze biti mozda neki njen unutarnji osjecaj da je mogla ili trebala nesto sto ni sama nije znala niti mogla znati, ali to je pogresno. pogresno je kriviti rodilju.
kad dodje do patologije tu je iskljucivo nadlezan i odgovoran lijecnicki tim. rodilja/majka jedino preuzima odgovornost kada odbije ciniti ono sto joj specijalisticki tim savjetuje. zbog toga se u takvim situacijama cesto trazi da odbijanje majka i potpise jer time skidaju odgovornost i mogucu krivnju sa sebe i preuzima ju rodilja/majka.
zena koja je izgubila dijete u trudnoci ili za vrijeme poroda ili neposredno nakon, a pridrzavala se svega sto joj je struka govorila kako moze biti odgovorna za svoj gubitak? mislim da je takva teza cak malo i brutalna
Da nadodam, čak kad nešto ne želimo često traže naš potpis.
Moja cura je jučer udarila glavom i to dobro, imala je neke simptome lagane i odveli smo je.
Njima je najlakše poslati na snimanje glave, odbila sam, tražili su me potpis, e u tom trenutku je sva odgovornost bila na meni, do tada je bila na njima i zato su me i poslali na snimanje glave.
Međutim, prije nego sam potpisala tražila sam drugog liječnika, on m je rekao da ne bi snimao glavu, da je dijete ok i da samo pratim.
Mene bi zanimale te strašne komplikacije na kućnom porodu, naročito te gdje bi umrle majka ili beba? Koje su to, a da se ne mogu na vrijeme prepoznat i napravit transfer u bolnicu?
Imala sam prilike razgovarati s nizozemskom primaljom koja radi više od 30 godina i bavi se samo kućnim porodima. Pitala sam je za smrtne slučajeve i nije imala nijedan u cijelom stažu, ni majka ni dijete. Jednom je ispala pupkovina kod prsnuća vodenjaka, ali to se desilo prije dolaska trudova pa bi i tako žena išla u bolnicu; bilo gdje da je planirala rodit. I ta je stigla na CR i beba je bila dobro (baš zato kaj nije bilo trudova).
Kaže da se problemi najave na vrijeme i da se uvijek stigne u bolnicu. Ona sama je 1. dijete rađala doma i izgon nikako nije išao, u jednom je trenu njena primalja rekla "u bolnicu". Onda su sjeli u auto i dovezli se u bolnicu, tamo su bez epiziotomije napravili vakuum ekstrakciju i nakon 4 sata je poslali doma. Eh, da, tad je bila u 44. godini.
Meni je tada njena priča bila totalni SF.... a možda mi je i sad
Samo želim reć da sam se za svoj kućni porod pripremila najbolje što sam mogla, ne moram ovdje iznosit svoju intimu ali vjerujte u bolnicu nisam mogla više nikad.
da ima kakva kuća za rađanje ili porodni centar... ovako je to kod nas tako, ili bolnica ili kućni. I to je prejadno, taj tromi, zastarjeli, postkomunistički zdravstveni sistem
I ako je nekom utjeha dobit tužbu zato kaj ti dijete prohoda s 3 godine, a progovori nikad, onda ok, ali meni ne bi bila.
Moram ovo potpisati!
Osobno ne znam bi li imala snage za sud i sve ostalo. Iskreno, nadam se bezuvjetnom, a onda kad počmu rasprave na kojima čuješ svašta...shvatiš da ponekad ima stvari koje te još više ubijaju, umjesto da eto bude nešto što si očekivao.
Osobno sam bila na raspravi gdje je jedna žena tužila nekoga...da ne pričam detalje...nadala se pravdi, a završila je klečeći na podu u sudnici i plakajući, jer nije mogla više slušati opravdavanja...
mene bi pak zanimalo koliko vi uopce mislite da ima poroda kod kuce u hrvatskoj u zadnjih par godina. imam osjecaj da neki misle da je to ogromna epidemija koja je zadesila nasu sirotu drzavu, a sve pocinje na ovom forumu gdje svaki dan regrutiramo bar jednu militantnu trudnicu spremnu roditi kod kuce kud puklo da puklo.
karikiram, naravno, ali eto bas me zanima. da se razumijemo, ne znam ni ja koji je tocan broj, znam samo za svoje prijateljice i poznanice.
Felix u tome i jest problem, nagađanja i nagađanja...
...i još nešto (počela sam se i ja nizat stalno...) meni bi bilo draže da je epidemija, ali normalnih i promišljenih ljudi, mislim da bi tako rizici bili smanjeni u određenom postotku, više djece bi se rađalo bez dripa i sl. manje bi možda ili sigurno bilo cr i da ne nabrajam ostalo...
felix, mislis na autoricu teme?
Posljednje uređivanje od summer : 10.02.2012. at 15:24
Čemu ovakvi komentari ?? bože svašta
Moja računica (bazirana isključivo na znanju s interneta i foruma, poneku knjigu sam pročitala, ali nikako se ne mogu nazvati relevantnim izvorom) je da su u današnje vrijeme, uzevši u obzir prenatalnu dijagnostiku, higijenu, standard u kojem živimo, podjednako male šanse da se dogode neke komplikacije i u bolnici i kod kuće. Sigurna sam da i pri kućnom porodu može doći do komplikacija koje bi bile fatalne za majku ili dijete. Ali vjerujem da sa sličnim stupnjem rizika idemo i u bolnicu.
U hrvatskim rodilištima, nažalost, prisutna je puno veća vjerojatnost da doživim traumatično iskustvo, da rađam u neprikladnom položaju, da mi pritišću trbuh, režu me, da me ne pitaju za dopuštenje za intervencije koje će mi raditi. I da te intervencije budu potpuno nepotrebne prema mišljenju vodećih svjetskih stručnjaka za opstetriku. Da se dijete nasilno istiskuje iz mene, da ostane bez puno krvi zbog preranog rezanja pupkovine, da pati zbog predugih trudova i lošeg položaja pri porodu. S druge strane, u bolnici imam osoblje koje će biti prisutno da odmah zakrpa nastale štetetako da je rezultat, najvjerojatnije, opet živo i zdravo dijete i majka koja će se oporaviti kroz par mjeseci.
Tu je i onaj faktor psihe. U rodilištu imam veliku šansu da mi dijete bude odvojeno satima od mene (premda se to zove rooming in), da njime barata osoblje koje je na rubu živaca i iscrpljenosti, da ja budem na isto takvom rubu svađajući se s njima. Da budem potpuno bespomoćna, izložena nepotrebnim bolovima, a i moje dijete sa mnom.
Dobro je rečeno, pkk nije za svakog, rodilište nije za svakog.
Rizik je zaista jako mali ukoliko je trudnoća uredna i ukoliko je uz rodilju netko s iskustvom. Mislim da u oba slučaja govorimo o 0,0nešto % vjerojatnosti za smrtni slučaj ili teže posljedice po dijete ili majku. Te statistike se očito jako lako mogu natezati s 0.02 na 0.03 u korist pkk ili rodilišta, ali taj dio me zaista toliko ne zanima. Taj sam rizik preuzela u trenutku kad sam odlučila roditi dijete. Nitko, pa ni ja ne želim biti dio te loše statistike, ali jednostavno treba shvatiti - nema nerizične opcije.
Stoga, moj bi izbor bio svakako pkk, ako bi mi to bilo moguće. Nažalost, kako je već rečeno nije lako, nema babica koje bi ovdje na to pristale, troškovi za dopremanje inozemne babice su veliki, i ne može si svatko u RH dopustiti mogućnost izbora već i zbog financijskih razloga.
Ali tu je povrh svega još i pritisak okoline... e to je nešto o čemu bi se zbilja moglo dugo govoriti, ta potreba nepoznatih ili malo poznatih ljudi da se petljaju u tuđi život i da upru prstom u nekog tko radi drugačije od onog što je ustaljena praksa.
Nemam puno vremena, samo se nadam da nisam nešto puno zbrljala post
ja mislim da je svaka takva ozbiljan atak na opstojnost države i na dobre stare tradicijske vrijednosti
ali ozbiljno, ako netko raspolaže s podacima, rado bi ih čula.
Interes za kućne porod u recimo Velikoj Britaniji je oko 2 % i raste zadnjih godina.
Ako bi kod nas zainteresiranost bila pola od toga to je oko 450 žena godišnje.
Čim uđemo u Evropsku uniju primalje iz bližih zemalja će zatražiti radne dozvole kao što su ih zatražile (i dobile) za Sloveniju.
To je veliki gubitak za naše primalje kojima to neće biti omogućeno.
Tek tada će možda doći do "ekspanzije" kućnih poroda kod nas.
Naročito ako se ne otvori nijedan porodni centar, kuća za rađanje... i opet ostajemo na opciji ili bolnica ili doma.
Beti, oprosti ako će pitanje biti netaktično, i ako ne želiš odgovoriti slobodno ignoriraj.
Ali iz ovog posta shvatila sam da smatraš da je za tvoj gubitak odgovorno osoblje, odnosno da je došlo do liječničke pogreške, a do sada sam imala suprotan dojam?
Fidji, hvala na odgovoru
pomikaki, sviđa mi se to što si napisala,
felix, ja stvarno nagađam, čak nemam ni te prijateljice koje su rodile doma, pa bezveze lupam procjenu da ih 20-30 godišnje planirano rodi doma (od toga se neke ponavljaju) i valjda stotinjak onih što ih zadesi, no tu je skupinu je teže zabilježiti jer ih je oduvijek bilo (otoci, odsječena mjesta, vlak, auto, brzi porodi višerotki, one što im se nikud ne žuri...razno) i obično odu u u rodilište nakon poroda.
pomikaki, krivila sam svih i svakoga. Profesoricu koja je bila na godišnjem taj zadnji pregled u trudnoći, liječnika koji me je pregledao i rekao da je sve u redu ( a što će drugo kad je pred njim mlada, zdrava drugorotka sa normalnom trudnoćom i isto takvim prethodnim porodom), mjesto stanovanja koje je daleko od rodilišta, datum jer je sve bilo u prvim satima Nove godine, a najviše i najgore sebe. Jer nisam dobro pratila pokrete bebe, jer sam se išla tuširati, umjesto odmah u rodilište kad mi je pukla voda, jer nisam prepoznala bebinu patnju...Beti, oprosti ako će pitanje biti netaktično, i ako ne želiš odgovoriti slobodno ignoriraj.
Ali iz ovog posta shvatila sam da smatraš da je za tvoj gubitak odgovorno osoblje, odnosno da je došlo do liječničke pogreške, a do sada sam imala suprotan dojam?
Fidji, hvala na odgovoru
Oni u rodilištu više nisu mogli ništa, došla sam prekasno. Mogli su samo biti suosjećajni i tješiti me. A to su itekako bili.
Ne želim plašiti nikoga, tri puta moji su porodi rezultirali zdravim djetetom, ali da sam znala, da sam išla ranije, da...možda bi i taj bio.
beti, oprosti ako se petljam tamo gdje mi nije mjesto, ali meni se cini da ti sebi jos nisi oprostila. a zaista se nemas za sto kriviti, uvjerena sam. ponekad se takve stvari dese, nije se moglo predvidjeti, nije se moglo sprijeciti i nitko nije kriv, niti ti niti lijecnici. neke bebe odluce otici prije nego su dosle, i koliko god medicina napredovala neke bebe se nece moci spasiti. trudnoca i porod su kao zivot, nema garancija.
jos jednom, jako mi je zao.
Beti, hvala
zaista je strašno kad se dogodi, ali nažalost, mislim da nema nijednog mjesta, ni jedne ustanove, ni situacije u kojoj se može sa potpunom sigurnošću garantirati sretan ishod poroda
i najčešće je zaista nepotrebno, beskorisno istraživati tko je kriv kad se već dogodi, tužbe su potpuno uzaludne.
Ono što je bitno je raditi na poboljšanju uvjeta u rodilištima, na mogućnosti izbora pkk ili kuća za porode. Zaista je žalosno da smo na takav način ograničene.
Drago mi je da se u medijima ipak u zadnje vrijeme o tome malo pozitivnije govori, posebno je bila dobra emisija o pkk D. Trbović (8 kat), a meni je značajan bio i onaj dokumentarac koji su snimili Britanci u liberijskim rodilištima, gdje su posebno osudili rezanje i nalijeganje na trbuh kao štetne i nepotrebne intervencije, za koje je šokantno da se još uvijek igdje provode - vjerojatno i neke druge (nisam sve ni gledala, dio sam pročitala tek na forumu, moram priznati), ali ja sam zapamtila ove jer sam ih dobila u našem rodilištu s titulom Prijatelja djece kao dio školskog i prirodnog poroda.
A mislim da ne bi bilo loše ni raditi na smanjenju krivice i staha koje osjećaju žene prije i poslije poroda, dok odlučuju o načinu poroda.
Informacije da, ali bez straha i krivice.
Ulet Felix, koji potpisujem.
Isto tako mislim. Vjerujem i da bi velika većina ljudi također okrivljivala sebe, mučila se i mučila, pitala se, vraćala film, milijun puta željela biti onih par minuta ranije pa postupiti drugačije...ali ni tih par minuta ranije ništa ne bi promijenilo. Sve se zapetljalo već prije i ti znaš da ne možemo baš na sve utjecati niti sve prevenirati.
Ja sam došla u rodilište odmah nako pucanja vodenjaka, a nisam trebala, i nema šansi da bih to opet napravila i tamo provala onoliko sati koliko sam provela, bez obzira na tvoje iskustvo.
Zacijeljenja tog ožiljka nema, ali mislim da ti nisi ni sa sobom raščistila pa otud ovo što je meni ostavljalo dojam stalnog zastrašivanja trudnica, to sam te pitala u prethodnom postu. Sad mi je tek malo jasnije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom