Evo dvije anegdote iz stvarnog života, za primjer koliko smo različiti po pitanju što je obično, a što neobično ime:
1. Moja sestra upisala faks i počela se upoznavati sa studentima kolegama. Pruži jednoj djevojci ruku i razgovor je išao:
- Drago mi je, Simona.
- Simona? Kakvo ti je to ime?
- A kako se ti zoveš?
- Jugana!
2. Prijatelj:
- Ja sam Andrej.
- Andrej? Kakvo ti je to ime?
- A koje je tvoje?
- Jandre!
![]()


Odgovori s citatom

meni ne bi smetalo da moju L tako zovu ....inace kad je do nadimaka ona ima 2 Lulu i Lući...i bas joj nekako pasu ali kad je neko pita za ime uvijek je Lucija ( pa prezime)
- staro dalmatinsko, puno suglasnika i strašno grubo. ajme
i komentara kako je to ime za vraga(iz onog filma...) popustila sam i nastalo je Damian...ipak sam pomalo konformist
njegovoj se mami to jednostavno jako sviđalo i iako je rodila sina, njoj je to pasalo. sad čovjek živi u Austriji i redovno je vrlo čudno, kada se negdje službeno predstavlja... 
