Mislim da ima mama kojima i za to treba vremena da požele. Ja sam takva. Mene su frendice izvlačile iz kuće dok sam bila na porodiljnom jer moram s njima na kavu, sama bez bebe, i tako ću biti puno sretnija. Ja to nisam htjela, i ako bi i otišla na tu kavu, bila sam živčana, nisam htjela pričati o nečemu što nisu pelene i dohrana i jedva sam čekala da dođem doma i nazovem neku s kojom ću gurati kolica i pričati upravo o tome. Ima nas svakakvih. I dugo mi je trebalo da poželim otići od djeteta na malo vremena.
Možda griješim, ali čini mi se da se kod lidać događa nešto slično - umorna je od rutine, i htjela bi se malo maknuti od cura, a istovremeno i voli i uživa biti s njima i ideja da ode malo od njih joj nije toliko "laka za odlučiti, poželjeti...". Jer da je, ne bi tražila izgovore - "ne mogu se maknuti", našla bih nekih sata vremena za to, umjesto nečeg drugog.
Nego, lidać bi u nedjelju s nama na kavu. Ja sam za! Dogovaramo se na pp, ili...?