lidać2, ti se i depiliraš?vau!
Nisam pročitala sve, ali palo mi je na pamet da bi se možda neke od vas bolje osjećale da se malo srede, operu (i isfeniraju) kosu, našminkaju se, lijepo obuku, nabave torbu i izađu u šetnju. Možda bi se osjećale bolje? Isplati se pokušati.
Ne znam tko se uopće može osjećati dobro dok sjedi doma, zapušten i masne kose, u kućnoj robi
A bome niti vašim takve partnerima niste dobro društvo :žuži:
Ne znam, ja bi nešto pokušala promijeniti.
Nije bit majčinstva i obiteljskog života prestati brinuti o sebi i posvetiti se samo djeci i obitelji.
nisi procitala sve kao sto si napisala...
te cure nemaju problem sa sobom i sa brakom kao ja sto perem kosu svaki drugi dan,redovito se depiliram i sl...
mozda bi se trebala prestat prat pa bi i kod mene bilo sve ok...hehehe....
dobro salu na stranu...
mislim da je ovo krenulo u krajnost...
ma ko nije nikad hodao sa masnom kosom,neopranih zuba,neizdepilirani,zmazanih trenirka???
svi smo mi ljudi tj.najvise mame koje jednostavno ponekad na takve gluposti ne gledaju...
pcelica mara, ja se bas obucena kežual (traperice, majica) bez ikakve sminke, ili ako sam negdje vani sjenilo i maskara kao maximum sminke, osjecam nenadhebivo.
znas zasto? jer sam to ja. ne glumim nesto sto nisam kao kad si obucem cipele s nesto pete, najlonke i minjak.
i kao takva, kad sam ja, sam privlacnija, nego kad se pretvaram da sam nesto drugo. znam
jedno je higijena, drugo je...nemam pojma kaj je to drugo
btw. presretna sam kad mogu izaci bez torbe. u dzep ugurat novcanicu, mob i kljuc. osjecam se free as a bird. nesputana.
i platila sam bogatstvo za friz kojeg ne trebam frizirat. pola godine nisam fen primila u ruke. sad skupljam za novu turu. jer ja to zasluzujem
nisu sve zene iste, ne ispunjavaju ih iste stvari i svaka mora naci svoju.
leo, ali tebi te trapke stoje ko iz žurnala
tako da se ne možeš staviti u fijoku "zapuštena"
Lako tebi hodati bez šminke kada si komad. :kissass:
Ja se ipak moram malo bolje upakirati.
Ulet, joe, vidim da se slažemo...
Posljednje uređivanje od piplica : 22.02.2012. at 12:17
Pa neka si ti Leonisa zadovoljna, good for you
A ne sjećam se ni da sam negdje spominjala minjake i štikle
Samo sam htjela reći da se lako upadne u rutinu, pa malo po malo preskačeš stvari koje su ti u tom trenutku niže na listi prioriteta 8poput pranja kose, uređivanja i sl.). Ali, treba se jednom trgnuti i iz takvog stanja, učiniti nešto za sebe i osjećati se dobro u svojoj koži.
To je pjesnik htio reći
mene beskrajno sretnom i zadovoljnom sa samom sobom čini svježe oprana, isfenirana kosa, malo mejkapa, a kad negdje idem i nešto drugo osim trenirke (btw. ni doma ne nosim vrećaste s koljenima, mm bi rekao koje već hodaju same)
za to se uvijek nađe vremena, pa i sad s bebom od dva mjeseca, dojenom na zahtjev, uspavljivanom na rukama...
ali i razumijem ako to nekome nije bitno, ali ako je uvijek se nađe vremena, a i mužiću je drago
Pjesnik je u pravu.
Izaći iz kuće, u izdanju u kojem si sama sebi ok, pričati o nečemu što nisu pelene, brisanje nosa i hranjenje... Neprocjenjivo.
Mislim, i meni su moja djeca prioritet u životu, ali i oni moraju naučiti da su i tuđe potrebe važne, a potreba kojoj se u našoj kući pridaje poprilična važnost jest ta da svatko ima pravo na pola sata mira u kupaoni. Kao i da se nužda može i mora obaviti bez da netko stoji iza zatvorenih vrata kupaone i "mameče".
joj daj ne kakajte. ko se samo javlja :zaljub:
da vam razbijem idilu, evo me pod dekicom u pidzami, frizure kakva moze biti nakon sto se po noci 5 puta preznojis okruzena papirnatim maramicama. ok pidzama je ljubicasta
pcelica mara, ma je stoji to sto si rekla al nema univerzalnog savjeta sta da ucini svaka zena osim da ucini ono u cemu se osjeca najbolje.
evo recimo Trina stavlja sjenilo i maskaru za po doma i vjv se bez toga osjeca gola. imam takve frendice. ustanu, kupaona, izadju ko druge zene. transformersi ja sam im se divila.
s druge strane, ja pak ako ostavim maskaru na ocima, a doma sam, ona uredno zavrsi oko ociju, a ja glumim onog lika iz vrane jer mi ili zasuze oci dok kuham ili dok lezim i citam ili gledam tv pa ih rukom obrisem zaboravljajuci da je nesto na njima. ili ih samo pocesem i sve razmazem. u svakom slucaju horor![]()
kaj cemo se sad natjecati tko ljepse izgleda? ili zapustenije?![]()
miss the point.
cijelo vrijeme se vrti sve oko toga da cinis, radis i ponasas se onako kako tebi odgovara i da si time (a automatski se tako i osjecas) zadovoljna. ispunjena. sretna.
kad to jesi onda zracis i siris energiju oko sebe.
zato sam ti u prvom postu na temi napisala: sjedni i pitaj sebe sto bi sad zeljela raditi, sto bi te usrecilo. i to ucini. iznenadit ces se kad ces skuziti da ces vecinom pomisliti na male stvari, sitnice.
Pa nema. Bit je upravo u tome da svatko učini ono što ga u tom trenutku veseli.
Ja sam danas baš željela obući haljinu i čizme na tak. I osjećam se dobro u tome. Danas.
Što ne znači da sam štikla/minjak tip. Osjećam se dobro i u rebama, a bome i u trenerki.
Sredim se i obučem na način da se u tom trenutku i u toj prilici osjećam dobro.
A koliko sam shvatila, neke žene ovdje se ne osjećaju dobro, općenito. Ali ništa niti ne poduzimaju po tom pitanju. I samo tonu dublje
Ustvari, ovo bi mogao biti taj univerzalni savjet, za sve žene, majke, domaćice...![]()
stvarno ste pretjerale ma bila to i šala, previše je, vratimo se na temu kako bi pomogli autorici da nekako počne rješavat svoje probleme.
lidać2, ja mislim da si ti malo previše samokritična i da si si i samu situaciju takvom prikazala, znači sebe ocrnila opravdavajući tako muževo izbivanje iz kuće...mislim koja žena ne bi bila luda i iscrpljena u tvojoj situaciji ti hendlaš sve, dvoje male djece, kućanstvo a gospodin se ponaša kao gost...laže ona koja kaže da mu ne bi prigovarala za takvo ponašanje, jedino što bi svaka od nas postupila u takvoj situaciji na različite načine u smislu rješavanja iste-netko smireno, netko histerično al puno ovisi i o prirodi karaktera tvog muža, ja znam da npr. kod mog pali da se napravi neka "scena" jedino tad shvati ozbiljnost situacije i sluša S
Mislim da ima mama kojima i za to treba vremena da požele. Ja sam takva. Mene su frendice izvlačile iz kuće dok sam bila na porodiljnom jer moram s njima na kavu, sama bez bebe, i tako ću biti puno sretnija. Ja to nisam htjela, i ako bi i otišla na tu kavu, bila sam živčana, nisam htjela pričati o nečemu što nisu pelene i dohrana i jedva sam čekala da dođem doma i nazovem neku s kojom ću gurati kolica i pričati upravo o tome. Ima nas svakakvih. I dugo mi je trebalo da poželim otići od djeteta na malo vremena.
Možda griješim, ali čini mi se da se kod lidać događa nešto slično - umorna je od rutine, i htjela bi se malo maknuti od cura, a istovremeno i voli i uživa biti s njima i ideja da ode malo od njih joj nije toliko "laka za odlučiti, poželjeti...". Jer da je, ne bi tražila izgovore - "ne mogu se maknuti", našla bih nekih sata vremena za to, umjesto nečeg drugog.
Nego, lidać bi u nedjelju s nama na kavu. Ja sam za! Dogovaramo se na pp, ili...?
ooops pobjeglo.......
ostalo ne pali, ti najbolje znaš kako je kod vas.
Slažem se sa Trinom, bilo bi mi bitno znati jel me prevario (još gore varao) to bih ga pitala otvoreno ili probala saznat sa strane, pa ne možeš reći da bi samo tako prešla preko toga, ipak čovjek treba imati neki ponos, dostojanstvo..i dat to do znanja toj drugoj osobi, ako on vidi i zna (sigurna sam da može osjetit kako ti "dišeš") da može radit što mu je volja to će i radit.
ajd mi molim te, ako ti nije problem, objasni kako to da ga ne možeš ostavit sat-dva samog s dvije curke (a jedna je već velika cura) poslijepodne-predveče?
ako te baš ništa ne zanima (što mi je teško povjerovat) otiđi u DM nabavi što ti treba za djecu, kuću-higijenu, spoji ugodno s korisnim a on nek malo osjeti koliko boravak s našom najdražom dječicom zna bit i iscrpljujući.
urit
to ti govorim iz svoej prespektive-majke dvoje djece s tim da je moja starija 2,5 god a mlađi samo 6,5 mj pa opet muž ostane sam sa njima a ja odem na zmbu malo se ispuhat,o tkad idem na sport (ili whatever you are interested in ) osjećam se puno bolje jer mi je to kao ispušni ventil, iako preko dana imam druženja s mamama, ipak želim da i on osjeti kako je to i da provede kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, znači našom a ne mojom.
znam ka d se vratim na posao koliko ću žurit doam djeci da ih izljubim i izgrlim pa mogli bi i muževi imati taj poriv, osjećaj, ionako vide djecu svega par sati dneveno.
mišljenaj sma ako se ta veza ne uspostavi u najranijoj dobi, neće ni kasnije. sorry na tipfelerima.
ajme pčelica mara daj pročitaj prvi post ili bar prve dvije stranice, ženu muči obiteljska situacija a ne da li hodati uokolo skockana ili manje skockana, baš m ije neukusno kamo je ova rasprava otišla, daleko od onog što nas lidać2 pita.
lidać2, daj se javi ti.
hoću reći nemoj samo sebe okrivljavat jer najveći krivac je on, briga njega, dade krilima vjetra i u provod a ti se muči sama doma i još k toem ne prigovaraj...ma daj molim te...žalosno je kako se neki očevi ponašaju....
ne osjecam se vise ugodno na ovom topicu kao sto sam se osjecala jucer...
ovo u jednu ruku potpisujem...koliko zelim otic od njih toliko i nezelim jer mi se stalno vrti film kako su one i sto rade...Ja to nisam htjela, i ako bi i otišla na tu kavu, bila sam živčana, nisam htjela pričati o nečemu što nisu pelene i dohrana i jedva sam čekala da dođem doma i nazovem neku s kojom ću gurati kolica i pričati upravo o tome. Ima nas svakakvih . I dugo mi je trebalo da poželim otići od djeteta na malo vremena.
isto tako i ovo potpisujem...Možda griješim, ali čini mi se da se kod lidać događa nešto slično - umorna je od rutine, i htjela bi se malo maknuti od cura, a istovremeno i voli i uživa biti s njima i ideja da ode malo od njih joj nije toliko "laka za odlučiti, poželjeti...". Jer da je, ne bi tražila izgovore - "ne mogu se maknuti", našla bih nekih sata vremena za to, umjesto nečeg drugog.
kao sto sam vec par puta rekla zelim se mrdnut i promjeniti tu neku rutinu ali opet i nebi...
ma u biti ja NEMAM POJMA STO UOPCE ZELIM!!!!
vec sam u par postova napisala da mi M dolzi kuci oko 17-18h a u 19h vec krecem sa spremanjem za spavanjem a i kada zaspe nemogu ici jer stalno cika...ajd mi molim te, ako ti nije problem, objasni kako to da ga ne možeš ostavit sat-dva samog s dvije curke (a jedna je već velika cura) poslijepodne-predveče?
u nijednom trenutku cak nisam ni rekla da je mm los otac i da ga nemogu s njima ostaviti vec jednostavno nemam kada...
evo npr.ako dogovorimo kavu u nedjelju ja cu cure ostaviti sa njima jer tada je doma...
lidać2, nadam se da ti se neće zamjerit ovaj topic, baš m i je žao...
mali plače javim se kasnije....
lidac, bin there, done that.
i MM je od jutra do mraka radio i ja sam bila 24/7 s djetetom. pri tome jos nitko od mojih prijatelja ne da nije imao djecu vec nisu o njima jos ni sanjali. taj 24/7 je prakticki bio do polaska u vrtic. nije isla u jaslice.
osjecala sam se da uopce vise nemamo zajednickih tema. osjecala sam se usamljeno i izgubljeno.
ono sto je mene mrdnulo iz te hocu, a necu kolotecine je ovaj forum.
prvo je pocelo s tipkanjem. pa sa nalazenje s mamama s kojima sam se kliknula i imali su klince istog uzrasta (ok, rekla sam, tada su postojali kruzoci pa smo se na njima druzili i upoznavali, a djeca su nam bili jednako stara). pocelo je s nalaskom u prirodi kad su nam klinci bili 3mj. kasnije se nastavilo po kucnim druzenjima.
bile smo sve doma, djeca u istim fazama. kasnije su se djeca igrala na podu, a mi bi sa salicom kave pricale pored njih.
djeca su rasla, trcala bi po parkovima, mi bi sjedile na klupi i zezale se.
kasnije smo se nalazile i bez djece.
ovo je jedan primjer kako se mrdnuti, promijeniti rutinu, a opet ne okrenut zivot za 180.
citajuci te, cini mi se da bi se mogao uklopiti u tvoje zelje i ocekivanja.
i to je pocetak.![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 22.02.2012. at 13:19
htjedoh reći i moj muž dolazi oko 17-18h pa opet bude sat-sat i pol s njima dok sam na zumbi, u međuvremu malenog presvuče, okupa, pospremi u pidžamu, starijoj da večeru...ja dođem podojim malog i stavim u krevet, budemo još malo sa starijom i onda je on ide uspavat s pričicama za laku noć a ja tad obično spremim suđe, veš, i tako...
lidać2, ne trebaš se nikome opravdavati. Bitno je da si shvatila da tako više ne ide, a na tebi je da pronađeš sebi ugodan način kako ćeš mijenjati stvari.
I ja kad se sjetim sebe prije nekih godinu, dvije bilo mi je "nemoguće" pronači vremena za sebe, a sad vidim da je večina prepreka bila u mojoj glavi.
Nemoj se osjećati loše zbog svojih osjećaja koji ti nedopuštaju da ostaviš djecu s ocem, jer stalno vrtiš kako su i što rade.
To su tvoji stvarni osjećaji, bez obzira da li su utemeljeni ili ne.
Teško je raditi promjenu iz korijena, pa nemoj ni pokušavati.
Probaj s malim koracima.
Meni je najteži korak bio da posložim u glavi da ja zaslužujem sama otiči u dućan bez grižnje savjesti. Kad sam to osvjestila i rekla jasno i glasno djetetu: ne, ne možeš ići sa mnom, idem sama, a ti i tata se lijepo zabavljajte, u tom trenu je dijete prestalo cendrati da ide samnom i bez pogovora ostalo doma, a do tada nisam mogla prdnuti bez njega.
Taj korak je bio kao da sam otvorila pandorinu kutiju, osjećala sam se predobro.
sto god da kazem ispada da se izvlacim (sto mozda u jednu ruku i je tako) tako da bolje ne kazem nista...
htjela sam reći što bi u tome bilo loše...a ti za to vrijeme napravi nešto što želiš van kuće...
ako je ovako kao što kaže anemona zanemari moje savjete ja nisam znala da to postoji, al iskreno,taj osjećaj da ne bi ostavila djecu s tatom,al mislim da to nije tvoj slučaj. ti znaš najbolje.
Lili, evo pročitala sam
Pa da ne cjepkam dalje.
Ti očito nisi shvatila, nadam se da Lidać jest.
Pokušavamo joj pomoći da se trgne jer je to jedini način da riješi svoje probleme.
Tek kad se probudi i izvuče iz rutine u koju je zapala, te bude zadovoljna sama sa sobom, moći će rješavati probleme sa svojim mužem.
bas tako.
stvar je u tome da sam ja to shvatila kad sam polako pocela gubit zivce i postajala nervozna i shvatila da moje vrijeme s njom nije toliko kvalitetno, da sam nezadovoljna. i bas kako Anemona kaze, otvorila sam pandorinu kutiju i otkrila kako punim baterije i da sam s tim napunjenim baterijama jos bolja, kako sebi, tako i svima oko sebe.
no tvoj osjecaj koji sada imas je stvaran i normalan. pa i taj osjecaj ni na nebu ni na zemlji (ne znam sta zelim) je takodjer normalan. i ne trebas se zbog njega osjecati lose. niti ikom pravdat. pa ni sebi.
bejbi steps.
sto god napisem uvijek se tucem sa svojim recenicama...
htjela bi izac i rutine i promjeniti nacin svoga zivota-no opet nebi htjela van iz nje jer imam milijun razloga ...
kada razmisljam meni je u biti super u ovome svemu ali sam doslovno ljubomorna na muza sto on ima svoju "slobodu" ,do sada smo cijelo vrijeme bila zajedno a on je sada nasao svoju "zabavu" dok je do sada vrijeme prolazio vrijeme doma...ja sam ostala sama i sada sam ljuta na njega i na cijeli svijet...
htjela novo drustvo a isto tako zelim ostati kuci...
eto procitajte sto ja pisem...nisam normalna ,jelda?
sve hocu ali nista necu...u nekoj klopki sam iz koje nemogu izac jer se bojim iz cim iz nje koracnem da ce se sve raspast...
svega par cura kuze o cemu pricam uopce pricam...
vidis koliko nas je koje smo to prosle.
i naglasak je na prosle. nek ti to bude poticaj i svjetlo u ovoj situaciji jer znas da je ona prolazna.
nadam se da ces uzivati na kavi i da ce ona biti tek jedna od mnogih, kao i pokretac onog zupcanika koji je malo zardjao pa se tesko okrece, called life![]()
Koliko sam ja shvatila, ti uopće ne želiš promijeniti svoj način života, nego njegov.
To je tvoj problem, jel tako?