Moje iskustvo placentofagije

[ina33]

I zato ja pitam gdje je granica povratka "iskonskom".
Ne za jednu osobu, unutar svoja 4 zida, nego do kuda ćemo ići u povratku onome što su radili naši preci (uključujući i one iz Muzeja krapinskog pračovjeka).
I znam da nije usporedivo (bar meni nije dugogodišnje dojenje i PKK sa placentofagijom), ali baš me zanima hoćemo li za par godina imati mainstream topike ili bar one podrškaste na temu placentofagije.
Ne zgražam se i ne smatram ništa nemogućim i neprihvatljivim (bili su mi i platneni ulošci i MC odbojni), ali baš me zanima jel idemo u tom smjeru.

Zanimljiv mi je ovaj topic. Ja mislim da se razdvajamo na dvije polutke - jedna "Iskon", a druga "modernizam extreme", a ovi koji bi srednjim putom se pitaju ??? i ne nalaze se nigdje, ko Woody Allen u Hannah i njene sestre.... dobro, opet se negdje našao, pa tako ćemo se i mi svi.

Ja nisam za mitsko i mistično, tj. meni je to sve ono... placebo... "opijum za mase", ali na kraju, svako ima svoj "opijum", tj. ne zanima me toliko taj đir "Korijena", ali već je poznat moj virtualni lik.