 |
|||
Ne tako doslovno, pokušavam, primjera radi, malo to pojednostaviti. Ali, ako je neko "potegnuo" čak i do placentofagije, mislim da to nije došlo onako... s neba pa u rebra, nego je "organski" izraslo iz nekog seta uvjerenja/pročitane literature. Ni više, ni manje.vertex prvotno napisa
Pa jest, vjerojatno je tako. Ali opet, to mi ne govori puno o tome bi li mi taj netko pokazao djetetu kemiju, voli li planinarit u društvu ili kakav je slušač. Ono, još je milijun stvari koje čine osobu.
Of kors, of kors. Ali, da bi mi ticala bila na gotovs/red alert, i da ne bi "prirodno stremila" takvoj osobi jer bih pretpostavila da "placentofagija" ide u paketu s brojnim stvarima koje nisu moj đir i da bi iskolačila oči (barem ove unutarnje, ako mi samokontrola ne bi dozvolila trzaj face) da mi neko to kaže da je napravio - a bi, što da sebe i tu osobu - lažem. Iako, paradoksalno, mi često i na živce idu ovi "to se radi ovako i ovako i točka".
Nije tu samo problem u jedenju posteljice (za mene). Nego u uvjerenju da je to bitno/super/all refreshing itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.04.2012. at 14:34
ina, potpis. to je taj "sektaški" pristup, koji ipak odiše iz uvodnog posta i koji mi stavlja ticala na "gotovs".
npr da je marta jako krvarila nakon poroda i popila taj šejk, koji je bio u frižideru just in case - ne bih joj zamjerila. ono, ne može škodit, čula sam da može pomoć, pa da probam dok ne dođem do bolnice.
ovako, kad sve to dobije tu "uzvišenu" dimenziju, meni ide na živce. i ne mogu si pomoć. i dojenje, i porod i sve skupa. ne inspirira me ništa od toga. ne vidim te više sfere.
Odlično si to verbalizirala, to je upravo ono što je meni odbojno, to što ja percipiram "uzvišenošću/patetikom/mističnom dimenzijom", na sve žive teme, a to mi, najiskrenije, ide i na živce i ako se uplete i kod meni bliske teme - neplodnosti - meni je upalilo ovo i ovo, svkakao probati itd. Ono - bitno je ovo, pa je bitno ovo, sreća je u ovome, ako se ne napravi ovo, nije dovoljno dobro, meni je to bilo prefantastično, a ono sve neke... periferne stvari, po meni. To mi je ??? I to nije moj... ne mentalni, nego temperamentalni sklop. I to mi je odbojno. Jer to nisam ja - meni je ta mistifkacija... a ono, što je mistično, to mi je... prodaja (ideje), za koju je upitno postoji li podloga.ina, potpis. to je taj "sektaški" pristup, koji ipak odiše iz uvodnog posta i koji mi stavlja ticala na "gotovs"
npr da je marta jako krvarila nakon poroda i popila taj šejk, koji je bio u frižideru just in case - ne bih joj zamjerila
ovako, kad sve to dobije tu "uzvišenu" dimenziju, meni ide na živce. i ne mogu si pomoć. i dojenje, i porod i sve skupa. ne inspirira me ništa od toga. ne vidim te više sfere.
Ovi što su slikali placentu... nije mi ni bljak ni horor, ali ni wow. Posebice kad zamišljam odrasle ljude da oblikuju srčeka od pupčane vrpce za fotku i onda se još trude oko websitea ono??? Ali, de gustibus.. .de gustibus, na kraju, možemo samo disputandum.
Ne osjećam strah (jedino eventualno od toga da bih se možda i priklonila koliko sam povodljiva, sva sreća da ne planiram više imati posteljicu). Samo me onako, antropološki zanimaAli iz nekih komentara kao da se osjeća strah da će nas par takvih objava na netu, ili nedajbože podrškasti topic za placentofage na rodi sve zajedno povući u bezdan kamenog doba
I to je ono što mi čini temu zanimljivom. Sam čin ne.
Ovo je ono što meni bode oči. Ne čin sam po sebi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom