mama courage prvotno napisa
ifigenija, kad bi cijelu tu filozofsku konstrukciju postavila drugačije, vidjela bi da ono što MPO-pacijentice "traže" nije ništa što već drugi građani nemaju. niti se drugim bolesnicima takve prepreke postavljaju kao onima koji boluju od neplodnosti - a to je jednostavno i kratko i sasvim logično: najoptimalnije liječenje.
u tom najoptimalnijem liječenju što ga medicina može pružiti bi trebali uživati svi, neovisno jesu li crni, bijeli, žuti, muško, žensko, jesu li u braku ili nisu?
zamisli da na dijalizu smiju ići samo udane (nelezbijske) žene, da na kemoterapiju smiju ići žene ispod 42. godine starosti itd. ili da hzzo preuzima troškove liječenja samo dvije operacije nakon nekakve nesreće, a ostalo pacijentica sama plaća.
državni ustroj ne funkcionira po postulatima neke vjerske filozofije. nešto htijeti i zahtijevati nije grijeh, nije hir. u državi nema potrebe za poniznošću ili utomljavanju vlastitih želja il čega već da ne bi ispao gramziv il što već.
što bi se dogodilo da crkva jehovinih svjedoka u ovoj državi ima političku moć poput kc? na šta bi ličio zakon o zdravstvenoj skrbi koji bi recimo zabranjivao transfuziju krvi? ta crkva sigurno ima razloge zašto zabranjuju transfuziju krvi, zašto cijela država ne bi se liječila po njihovim postulatima?