I tu opet dolazi do izražaja karakter roditelja i karakter djeteta. Ti si cvijeto "zaboravila" bicikl, netko drugi ne bi.
Tako npr. ja ne mogu zaboraviti barbiku koju nikad nisam dobila, jer nije bilo novaca, a s druge strane roditeljima se onda nije dalo zahebavati i nabavljati barbiku iz Austrije, računali su da ću moči bez nje. Zdrava frustracija i slične gluposti.
A mene dan danas svaki put štrecne kad me dijete moli da mu kupim neku igračku, a ja kažem ne.
I tako sitnica, po sitnica.

Uglavnom, smatram da ne reagiraju svi jednako.

Moj brat jednako tako nije dobivao specijalne igračke kao ni ja, pa ih ni ne kupuje djeci.