a mozes mu i doviknuti "dobaci/donesi mi japanke"
 |
|||
|
|
|||
a mozes mu i doviknuti "dobaci/donesi mi japanke"
Ne vidim razlog zašto bi trebalo nabadati po kamenju, samo zato da vidiš hoće li ti muž donijeti japanke ili čekati da on primijeti da ti trebaju. Ja bih viknula: "hej, baci mi japanke" i on bi bacio. Mislim da bi to napravila većina muževa, niko ne voli glumiti vidovitog milana i pogađati kaj kome trebaBeti3 prvotno napisa
Ma, naravno da mu se može doviknuti, a mogu i sama doći, nije bit u tome. Bit je da se on SAM sjeti.
Jer, ja se uvijek sjetim. I nosim i njemu i djeci sve što im treba prije nego i znaju da im treba. Ali, naučit ću ja njih svih, kad-tad...ako ništa mogu sanjariti o tome.
Beti, nece jer tebi nista ne treba.
Mene baš briga za japanke, glavno da je uzeo dijete pa da mogu otplivati na miru još jednu rundu. :D
ja citam misli. zato pouzdano znam da oni oko mene ne citaju.
Alkemičarka
Nakon što je par puta uz najbolju volju demonstrirao to da je stvoren za obranu od stranog agresora (izletio s nožem i ganjao provalnike, branio nas od pobjesnjelih turista na magistrali), ubijanje živih životinja (ubio par zmija, spasio me od divlje svinje, uklonio mrtvog psa iz dvorišta...), pomicanje teških predmeta i razumne reakcije u slučajevima strujnih udara, požara i slično, kao i sposobnosti da kao gorila brani moje pravo da rodim dijete u miru, i isto tako da mu kontinuum prostor-vrijeme-kuća-žena-dijete-gaće-godišnje doba-uzrok-posljedica ne leže, ne očekujem od njega da razumije ono što ja razumijem, ne očekujem da iskazuje ljubav kao što ja iskazujem, treniram ga u nekim stvarima koje su mi bitne, i puštam ga u ostalom.
Smeta me samo kad drami, a ja mrzim dramu, pa sam ga naučila ignorirati.
Ali tome sam sama kriva.
Hm ja se ne sjetim šta njemu treba, gdje mi je mob neznam moj je tu, gdje su mi ključevi , ne znam znas da nemam vozački, i tako dalje i tako dalje
sada je već naučio i spremiti stvari
a za curku ja spremam stvari a on je oblači i još je uzmem i prije nego spustim dolje kažem provjeri da li ima dudu i flašu, i onda se vrača, tako da mladi gospodin počeo brzo učiti što sve treba djetetu, imam ja živaca, i volje a ako kasnim ionako imam malo djete, pa neka čekaju
ž
x
ja, evo iskreno, da pazim na dijete, ne bih razmišljala jel muža bode kamenje :D
ionako je zdravo hodati bos :D
da mi vikne, bacila bih
i moj muž i ja imamo mana i loših strana, nekako učimo ispraviti neke stvari, ne samo radi boljeg međusobnog odnosa. već i radi sebe. znam da, kad mi nešto ajmo reći, prigovori, i radi mene same je bolje da to pokušam popraviti. recimo, to što sam zlopamtilo. što me loše raspoloženje zna držati danima. ono, d-mol. što savjete shvaćam kao napad na sebe. i tako.
neke stvari kod njega su mi, ajmo reći ovako, neshvatljive :D
recimo, kad pakuje torbu, stavi kraj mojeg veša svoje japanke, onako, bez vrećice. japanke u kojima hoda po bazenima
al mene to ne ljuti, mogu se samo smijati.
i ja vjerojatno radim njemu neshvatljive stvari. npr. stavim kavu na laptop, ne zatvaram vrata od kuhinjskih elemenata (ne namjerno, zaista. fakat zaboravim) i sl.
Ovakav je i moj, a kad kažem da ih je on mogao spremiti kaže, pa zakaj nisi reklaHaha, sad sam se sjetila...Meni je nabolje kad se spremamo u dućan/van u šetnju ili na kavu/rođendan itd.
Uuuvijek ista scena (kad se ide ujutro u vrtić/školu onda sudjeluje full, oblači cure i tako to).
On "Idemo?"
Ja "Evo, idem ih spremiti"
...pripremanje veša tko će kaj obuči, pripremanje rezrevne robe, natezanje tko gdje, ponesi vodu, grickalice, rezrevne pelene/gaće/mramice/vestu/kajbivećmoglotrebati
On za to vrijeme sjedi i čita novine na netu u stvarima za po doma. Onda kad sam ja pri kraju, on se digne obuče za sekudnu i mene koja sam još sebe trebala spremiti pita
"Kaj JOŠ nisi gotova?"
Aaa, čistim fontanu i odjednom skužim što mi je MarijaP htjela reći, aaa... koji klikeri...Da, točno, rekla sam da imam sve što mi treba.
Potpuno isto kao i kod nas!!!!! Mrak mi na oči padne kad se sjetim!Haha, sad sam se sjetila...Meni je nabolje kad se spremamo u dućan/van u šetnju ili na kavu/rođendan itd.
Uuuvijek ista scena (kad se ide ujutro u vrtić/školu onda sudjeluje full, oblači cure i tako to).
On "Idemo?"
Ja "Evo, idem ih spremiti"
...pripremanje veša tko će kaj obuči, pripremanje rezrevne robe, natezanje tko gdje, ponesi vodu, grickalice, rezrevne pelene/gaće/mramice/vestu/kajbivećmoglotrebati
On za to vrijeme sjedi i čita novine na netu u stvarima za po doma. Onda kad sam ja pri kraju, on se digne obuče za sekudnu i mene koja sam još sebe trebala spremiti pita
"Kaj JOŠ nisi gotova?"
Za ostalo isto potpisujem Trinu, moj mm je isto emocionalni invalid; ono - on bi valjda i htio neku lijepu riječ reći ali nema pojma kako...
A sva 4 kuta u kući su moja i samo moja, sva briga oko doma, djece, mog auta, škole, vrtića, odjeće, obuče, njegove garderobe (jer se gosponu neda hodati kupovati si stvari), nabavki svake vrste + još se brinem i o teško bolesnoj mami i bratu invalidu i o njihovoj kući...
I da, nikad me ne pohvali; nedavno je sinu rekao pohvalu kao za mene, u stilu: "zaista se nemogu požaliti na mamu?!" - još da se i žali?!
S druge strane je znao uvijek primjetiti kod npr. prijatelja, kumova, susjeda, poznanika kako je nekoj ženi teško jer ima malu djecu, kako joj nitko nema za pomoći... A sad - koma. I to me baš rastuži kao čovjeka, ono netrebam zvijezde s neba ali mi treba topla ljudska riječ, zagrljaj. Nije on škrt prema djeci i meni, mogu si kupiti kaj hoću (ak imam love), ali poklon mi je zadnji kupio prije 10 g., od tad samo dobim lovu, a ja ionak tu lovu potrošim na djecu i kuću...
Ono kaj mene zboli još više je to da ga nema doma kroz tjedan jer radi izvan RH, a onda za vikend (ili produljeni vikend) kad je doma visi po cijele dane na tv, a ja se opet i opet sama natežem i djecom i sa svim; jesem ti, kao da tamo nema TV-a!!!!! Mene to dovede do ludila i onda počnem vikati!!!
iam jako puno stvari koje nam idu odlično ali imam malo vremena pa da napišem 4 stvari koej me živciraju kod mog najdražeg:
-kad 100 puta moram nešto reći da bi me čuo (neka poluodsutnost, pripisujem je njegovoj umjetničkoj crti)
-ostavljanje posla (bilo kojeg) poludovršenim, grr.....poludim na to
-100-satno jutarnje razbuđivanje (mislim ono budan je al ne zna za sebe, ja se dignem i evo me odmah u 5-oj brzini), a ako je uz to popraćeno nervozom i razdražljivošću, uh..
-pesimizam čim se pojave neki problemčiči i problemi
e sad puno lijepih stvari dijelimo: strast prema putovanjima, volimo slične stvari, zajedno u harmoniji odgajamo djecu (sličan pristup), oboje smo jako angažirani i oko djece i kućanskih poslova (ja sad malo više jer sam na porodilj. al ne dam se neeeema šanse jer sam dobila polugotov proizvod i trebalo mi je dosta da ga oblikujem u gotov proizvod kad već sveki nije), vrlo malo je u zoni ugode pogotovo otkako imamo naših dvoje malenih, da sad ne nabrajam dalje...
[QUOTE=Sirius Black;2194564 Ja bih viknula: "hej, baci mi japanke" i on bi bacio. Mislim da bi to napravila većina muževa, niko ne voli glumiti vidovitog milana i pogađati kaj kome treba[/QUOTE]
eh kad bi mm razumio/ čuo što li kad se vikne to bi bilo super, ja moram urlat i nacrtati istovremeno... No dobro talentiran je za neke druge stvari
Htjedoh reci da ljudi cije su zelje/potrebe ispunjene od strane drugih cesto nemaju sluha za ispunjivaca zelja/potreba.Aaa, čistim fontanu i odjednom skužim što mi je MarijaP htjela reći, aaa... koji klikeri...Da, točno, rekla sam da imam sve što mi treba
Bar je tako u mom zivotu. Svi padnu na dupe kad kazem ne. Jer su navikli da sam na raspolaganju 24/7.
znaci ti ivaru nisi nista govorila ni obracala mu se dok on sam nije progovorio odnosno gledao te s razumijevanjem?i mala n., rodjena 8/2011. sigurno nista nije razumjela od tvoje price
e kad ste me uzele na tapetu sad cu dodatno pojasnit....
da,zdravo je hodat bos po zalima ali ovo nisu bili zali vec ostre kamencine po umjetno nasutoj plazi,jaaako bolno za hodit bos....no moj dragi i po tom terenu gari bez problema,kad ima djon-papak
ugl,proslo je puuuno vremena dok sam se i ja dopotezala do njih,ono sto je netko napisao,pogled ovlas preko ramena jeli se zena prosula ili jos uvijek nabada bi bio dovoljan...pa bi mi eto zafrljacio te japanke....poanta je da se toga prije sjetio....
no dobro,sad cekam da mi spravi mojito pa idemo van,necu se zalit vise.....
pogotovo nakon sto sam procitala Alkemicarkin post,sad me i sram....
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 27.07.2012. at 21:38
Nemoj se ljutit, al reć ću ti kako ja. Kad su bili mali ovako je bilo i u mene. Sad su ipak porasli, mogu se i sami obut. Dakle, nađem odjeću i pošaljem u dnevni da se obuku/obuju. A tata je tamo spreman i ondas pripomogne. Usput doviknem, aj nalij bicu vode (a mrzi da nemamo vode), ja probam imat torbu s kompletom rezervne robe (kad nam treba) spremnu, pri ruci tako da mi ostane samo da sebe obučem. Delegiranje je fantastična vještina. Uposlim ja i starije dijete da pomaže mlađem, mlađe da čini neke stvari, u početku zna bit trapavo i čupavo, al vjerujte mi da nisam zažalila što sam se oko delegiranja potrudila.Ovakav je i moj, a kad kažem da ih je on mogao spremiti kaže, pa zakaj nisi rekla
Imam ja i nesjajnih epizoda kad sam se polomila ko nekidan i opiturala sobu i očistila i sve, uglavnom posve sama, al evo mi još nitko nije digao spomenik. To je samo zato jer nisam bila sposobna delegirat.
Do ovuda sam pročitala i ova rečenica me posebno bocnula. MM od kad imamo djecu ne održava ni ona 2 i pol prijateljstva koja je do tada, a nije neki totalno povučen tip, ali mu se to ne da, jer muka je i trud održavati odnose. Ono , on je umoran i ide leć u 22 h, a neki "njegovi dečki" se nalaze tek u 21. Ponekad si mislim, ne moram ni zamišljati kako će biti u penziji jer MM već ima taj tempo. Ja doduše u penziji mislim putovati i družiti se s frendicama
A da bih to mogla MM treba razmisliti da idemo živjeti negdje van gdje bi mu njegov doktorat i struka bili doslovno 5 x više plaćeni, a eto on tvrdi da bi meni takav život teško pao jer meni trebaju moje frendice, sestra itd.
Stalno je ta neka spika pa budemo kad djeca odrastu (putovali, posvetili se nama itd.), a kako nam starija puni 5 sve manje mu vjerujem.
A od svakodnevnog, trenutno smo na moru- prljavi ruksak s plaže na fotelju gdje cure sjednu golom guzom ili na stol, sve manje sudjelovanje u kućanstvu (mislim da usisao nije 2,3 g), a meni se ne da žicati.
Organizacija baš bilo čega!!!!?????? Kućni popravci, zvanje majstora, naručivanje namještaja, mjenjanje žarulja, ako ja ne napravim ili dogovorim nemamo svjetla u kuhinji 4 mj. (što sam upravo pustila jer me zanima dokle to tako može)
Veliki plus na odnos s djecom ,iako i to pomalo pada od kad ima novu stresniju poziciju na poslu, i na nošenje s mojim lošim danima i fazama (totalno me pusti i makne djecu i pusti me da se naspavam ili što već, još samo da shvati da mi ponekad ne treba samo mir (kao njemu) nego baš razgovor , utjeha i stajanje na moju stranu.
Ponudio je da se sutra odem u miru okupati i popiti kavu ujutro, a on će s curama nešto i to je veliki pomak jer osim ak se naočigled nisam raspadala već dugo ne bi se bio tako nečega sjetio.
Zaključak: jako dobro se poznajemo i kužimo, ali stres i manjak vremena nas je gadno načeo, a i dosta su nam interesi različiti. Ja moram poraditi na tome jer želim i jer znam da on neće, a njega ću nekako morati navesti da počne razmišljati o nekim odgovornostima u kućanstvu.
Ja nisam baš u kućanstvu bajna, prilično sam šlampava i ne volim kuhati tako da mu nemam 3 čiste prigovarati, a i kad probam on uvijek izvuče tu kartu
E ovaj drugi dio rečenice ti je super. Moram napisati jednu anegdotu koju sam dosad podjelila samo sa sestrom. MM baš nema ugrađen niti odgojem stečen osjećaj za opći dojam. Pozvani smo bili kod njegove frendice da se vidimo nakon sto godina, kao nikad se naći i baš su slavili od malog pričest (imaju četvero djece i godinama se viđamo 5-6 x godišnje, aoni su stari frendovi iz starog kraja i svi smo si ok) na vikendice, dakle kao nismo pozvani na pričest nego na fešt jer eto baš je sad kad smo se planirali vidjeti. Ja nisam prstom mrdnula niti išta rekla da se malom kupi (mislim si godinama kupujem palniram , to je četvero djece, ali ipak je to njegova frendica, pa valda će se sjetit malom 100 kn tutnut, ako ništa drugo) nego sam ponijela bocu vina i dala ženi i lijepo se pogostismo i podružismo i on i dandanas nema pojma da nešto ne štima, ni nakon što nas u roku mjesec dana od toga na 2 rođendana svoje djece nisu zvali iako već 10 g idemo.
E pa to je taj dio, razmislit i organizirat.
Moja sestra nije mogla vjerovat da on uopće nije pomislio da bi tom djetetu trebalo nešto donijeti.
Ja koja vidim i skužim i što treba i što ne treba vrijem na njegovo totalno nedoživljavanje zbivanja oko njega.
Sram vas bilo, tako javno srat i pljuvat po ljudima s kojima ste odlučili osnovati obitelj i podijeliti sve u životu, i dobro i loše...
Ja nekako mislim da četvrti kantun te kuće nisu ni žarulje ni tepisi ni farbanje, nego obrana od zmija, divljih svinja i krepalna, četnika, ustaša i vanzemljaca. Možda i bolje da ne vidimo jače polovice u akciji...
tema je sta vam valja/nevalja u braku
ono sto nam nije po valji je kronicni nedostatak vremena koje bi bilo posveceno samo nama. da nema trcanja i da jednostavno se sjedne i lagano napravi sve sto se treba. imamo to na godisnjem i tad uzivamo oboje. dakle kad se dignemo da ne moramo odamh u 5 brzinu. spremi ovo pripremi ovo i sl.
ono sto je dobro je da ipak kroz tu strku nekako zivimo i da funkicioniramo. tjesimo se kad ovi jos malo odrastu onda ce valjda biti lakse. fizicki sigurno, a za psihicki ne znam.
MM ima hobi i trudim se da ima vremena za njega. kad zeli/mora, zna da moze se osloniti i obaviti sve oko svojih pcelica.
ja trazim svoje vrijeme i dobijem.
nemamo bas back up koja bi nam puno znacio, pa za rijetke trenutke koje provodimo zajdeno, izadjemo van u kino ili na rucak/veceru moramo angazirati tetu igralicu, koju svi obozavamo
finacijski stojim tako kako stojimo, ja znam koliku on placu ima otprilike, on zna koliku ja placu imam otprilike. dakle ne znamo u lipu. novce kao i svi pokusavamo kao akrobate usmjeriti tamo di treba i kako treba. tu je MM puno bolji od mene. oboje zanamo pinove od tokena, koji se zanju di su i mogu se koristiti. ja cesce koristim nejgov nego on moj, ali moja placa je relatvino mala u odnosu na njegovu.
a da me kod MM smetaju stvari smetaju, ali dajte pogledajete realno kad bi oni bili onakvi kakvi mi zelimo da budu tad bi bili mi. da li vi zelite zivjeti same sa sobom?
ja ne, ja sam hladna, nisam sposobna iskazati emocije, zatvorena sam ko skoljka, pa treba puno strpljenja osobi koja je samnom da me otvori. znaet ono vidite skolu otovrenu, pridjete joj ona se zatvori, pa cekate i cekate da se otovri ponovno. nasilno je mozete strgati, i uistiti. da li ja zelim zivejti s takvom osobom, pa ne bas.
ali sam sigurna da neke moje osobine to uspjevaju nadoknaditi. pa da zato MM zivi samnom.
i to vec dobrih 18 godina
baš sam ovako nešto jučer pomislilaja ne, ja sam hladna, nisam sposobna iskazati emocije, zatvorena sam ko skoljka, pa treba puno strpljenja osobi koja je samnom da me otvori. znaet ono vidite skolu otovrenu, pridjete joj ona se zatvori, pa cekate i cekate da se otovri ponovno. nasilno je mozete strgati, i uistiti. da li ja zelim zivejti s takvom osobom, pa ne bas.
ali sam sigurna da neke moje osobine to uspjevaju nadoknaditi. pa da zato MM zivi samnom.
i to vec dobrih 18 godina
i naleti on pored mene dok čitam temu, zakoluta očima i kaže jesam se šta žalila
ja kažem da nisam i da mislim da bi se on mogao od mene razvest prema onome što cure pišu za svoje muževe
a on odgovori da ne sraćkam jer sam mu najbolja
p.s. @tipfelerka - čak nam je i isti broj godina u pitanju
(ne)odgovornost.
On je, sto se posla i financija tice, zrela i odgovorna osoba, ponekad i previse.
Sa svih ostalih strana on je jedno veliko dijete. I koliko god pizdila i govorila da imam dvoje, odnosno sad troje, djece istina je da sam ljubonorna. Svi nasi sukobi vuku korjene iz toga i ja samo ponavljam jako bi ja bila opustebija i lezernija ii zabavnija oaoba kad bi on bio odgovornija i zrelija sa sam ja umorna od bivanja matere svima i da on nikad ne preuzima odgovornoat vec je ona uvijek na meni, a on od nje bjezi, ignorira njeno postojanje.
A zapravo sam ja child in time koje to radi njega ne moze biti.
Al mogla bi potpisat Trinu osim sto ovaj meni da znak paznje tako da me primi za sisu ili guzicu sto me samo raspizdi. I skuha klopu. Al ostavi nered za ubit se. I nema raspodjele icega. On ide na posao a ja hendlam djecu i kucu i nase funkcioniranje. Logistika, teorija, praksa, akcija, reakcija. On je sponzor...
mrzim tipat s moba, al kako djetetu zabranit da ide na igraliste? :D
jel mi imamo istog muza :zubo: jesi li ti moja sestra blizanka?
ja se mmu zadnjih mjeseci divim jer nije lako samnom i jedva cekam da me puste hormoni i da mi prestane ic na zivce svime sto (ne)radi i da mu prestanem cantrat za sve zivo i da me prodje feeling da ga zelim lansirat na mjesec cim ga vidim. naporno mi je to. naporan mi je on. naporna sam ja.
srecom imamo snage navecer pogledat koju epizodu, volimo iste serije, a i breaking bad je opet krenuox
ja, evo iskreno, da pazim na dijete, ne bih razmišljala jel muža bode kamenje :D
ionako je zdravo hodati bos :D
da mi vikne, bacila bih
i moj muž i ja imamo mana i loših strana, nekako učimo ispraviti neke stvari, ne samo radi boljeg međusobnog odnosa. već i radi sebe. znam da, kad mi nešto ajmo reći, prigovori, i radi mene same je bolje da to pokušam popraviti. recimo, to što sam zlopamtilo. što me loše raspoloženje zna držati danima. ono, d-mol. što savjete shvaćam kao napad na sebe. i tako.
neke stvari kod njega su mi, ajmo reći ovako, neshvatljive :D
recimo, kad pakuje torbu, stavi kraj mojeg veša svoje japanke, onako, bez vrećice. japanke u kojima hoda po bazenima
al mene to ne ljuti, mogu se samo smijati.
i ja vjerojatno radim njemu neshvatljive stvari. npr. stavim kavu na laptop, ne zatvaram vrata od kuhinjskih elemenata (ne namjerno, zaista. fakat zaboravim) i sl.
misliš ono što je na njemu loše?Sram vas bilo, tako javno srat i pljuvat po ljudima s kojima ste odlučili osnovati obitelj i podijeliti sve u životu, i dobro i loše...
nitko te nije doživio
evo, mm i ja smo baš u super fazi,volimo se, mazimo, pazimo (ono smeće od jučer što su razbacali psi nitko ne spominje, nije bitno)
zadovoljan?
Moover, pokrij se ušima po glavi, ovo nije tema za tebe i aj ća. Ustvari, možda i nebi bilo loše da viriš iz prikrajka, možda i naučiš nešto pa poštediš vlastitu ženu muka
Meni se čini da muški teško kuže da ih volimo i kad se ljutimo na njih
Moj ulazi u stan nakon 2,5 mj provedena na terenu daaaleeeko od svih nas, ulazi kroz kuhinju i krene pospremat papire na šanku
Al meni je to normalno, prije me nerviralo, sad bi mi bilo čudno da nije tako.
Kod nas sve valja jer se viđamo toliko malo da ne stignemo raspravljat ni zamarat se sitnicama.
Jedino što mu ajmo reći zamjeram je sebičnost, uvijek će prvo mislit na svoje dupe, ali baš uvijek! I ovo što vi kažete, ne razumjevanje da i drugi imaju potrebe. Al eto, i na to sam navikla, ako šta trebam kažem i on to napravi.
Al moram vam ispričat jednu zgodu, ako se tad nisam rastala od njega neću nikad..
Dakle, ja trudna, samo što ne rodim. Idemo na SD na ctg, stariji sin s nama, vani +40. Ja se sjetim da nisam pojela ništa slatko a sestre tamo na tome inzistiraju jer inače beba nije dovoljno aktivna. I pošaljem ga da ode kupit nešto. On okreče oćima, neda mu se nikako al ode. Sin i ja sjedimo u čekaoni, dolazi muž praznih ruku. Iz stražnjeg džepa izvlači jednu rastopljenu čokoladnu torticu!! Sin gleda mene, gleda torticu...naravno...A ja, na +40 gorim do +800 od bijesa. Ništa, trgam djetetu pola tortice, cijedi mi se čokolada po prstima, umrljam i sebe i dijete, pojedem taj jedanzalogaj koji je ustao i razmišljam kud sam gledala kad sam se udavala...
A onda opet, ničim izazvan, ode i kupi mi majicu, prvi put u 12 godina koliko smo zajedno. Ili mi na povratku iz Norveške kupi After eight koji si ja nikad ne kupujem jer mi je preskup a on je valjda negdje načuo da ga jako volim.
I eto, šta da mu radim?
i ja pratim temu i on zna da pratim jer sam mu prepricavala i smijali smo se i bas jucer kazem mu isto ovo i on meni ovako odgovoribaš sam ovako nešto jučer pomislila
i naleti on pored mene dok čitam temu, zakoluta očima i kaže jesam se šta žalila
ja kažem da nisam i da mislim da bi se on mogao od mene razvest prema onome što cure pišu za svoje muževe
a on odgovori da ne sraćkam jer sam mu najbolja
i mislim si: jbt, ak bas nis drugo nemam onda imam naj mužića i bebicu, pa misli idu dalje: count your blessings i zaveži više!
sad smo još i izbirljivi
a za šta bi ti da te primi?
Pa valjda može, pobogu, vlastitu ženu u vlastitoj kući,)
čitam temu, čitam ovaj gornji post m. vile i mislim si - ok, i što je doprinos temi?!!
u redu, Trina je pitala šta valja/ne valja u braku, pa ako krenemo s pretpostavkom da sve i valja, očekivala bi konkretan primjer što to čini "naj mužića" naj mužićem. ovako, barem meni, ružno zvuči "smijali smo se oko stvari koje nekoga drugoga bole, oko stvari koje su za rastavu, samo zato što to nismo mi". I više od ružnog, zvuči mi pomalo kao guranje glave u pijesak.
a za šta bi ti da te primi?
Pa valjda može, pobogu, vlastitu ženu u vlastitoj kući,
pa ono, ja od fast fooda ne mogu zivjet. ponekad je slasan al ipak svakodnevno volim pojest cijeli obrok.
jebes brak u kojem je znak paznje samo seks. reci nam nena kako je to biti neizbirljiv? :p
Mene još jedna stvar jako smeta. Sve se manje uspjevamo konstruktivno posvađati i izluftati i iako sam tome više ja kriva (jer i inače rađe izbjegavam konflikt, a s vremenom sam skužila da se MM puno brže ohladi ako mu dam 5 min tišine), a ako se svađamo ne znamo niti on niti ja konstruktivno i veliki minus s njegove strane što se u životu nije ispričao i priznao grešku i kad bi sam naokolo priznao da nije bio u pravu. Da je po njegovom valda ne bi 5 dana pričali, a mene to previše jede pa zagladim situaciju.
Općenito taj pomanjkani interes za sve osim posla me izluđuje možda i najviše od ovih praktično-operativnih svakodnevnih problema.
Nikoga ne čudi totalni nedostatak poznavanja društvenih konvencija MM-a ili sam naivna kad očekujem da ipak neke stvari shvati?
nemam pojma, ja sam se zezala, nastavno na to što nas je moover kritizirao kako možemo tako svoje odabranike javno ocrnjivati.
mene živcira kad me mm hvata otraga dok perem suđe, kad se u principu osjećam najbijednije i totalno antisexi...
onda je jedna ženska zaključila da oni to rade jer mora da im proradi "patrijarhalni kod", kad se već pale dok je žena za sudoperom, riba pod i to me nasmijalo.
mm kaže da mu se sviđaju "gibanja" pritom pa da zato..., znači, on vidi gibanja, ja vidim suđe, njemu je napaljivo, meni nije.
on je i romantičan, nije da nije, ja se ne mogu na to požaliti, prima se i drugih stvari, ali, čuj, uvijek rukica poleti na ista mjesta,
šta ću sad, kad već ne mogu mijenjati, mogu se bar malo sprdati s tim
Kod nas je to pitanje nedostatka vremena za opuštanje koje je meni potrebno da probudim u sebi ono što mi treba za max užitak. Jednostavno znam da nema dovoljno vremena, i to je sada tako. Nastojimo izdvojiti, koristiti odmore, snaći se, nekad ležati s djecom zajedno na kauču, samo da imamo priliku ćaskati i dodirivati se kulturno pred djecom...
French made kod
Meni ovaj topic ful iscjeljujući, baš je puno, a na pametan način rečeno, nekih ovih "općih mjesta"... dođe mi ko dobar brainstorming da vidim što se da mijenjat, a što je "kod"
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.07.2012. at 16:04
Vezano na ovo, moj dragi se većinom sjeti kako mu je super sa mnom kad čuje od nekih prijatelja kakve su njihove cure/žene. A kako muški o tome rijetko pričaju, onda rijetko to i shvati. baš neki dan se vratio s izlaska na kojem mu je prijatelj pričao o problemima s curom, pa mi je cijeli dan pričao kako je sretan što me ima.baš sam ovako nešto jučer pomislila
i naleti on pored mene dok čitam temu, zakoluta očima i kaže jesam se šta žalila
ja kažem da nisam i da mislim da bi se on mogao od mene razvest prema onome što cure pišu za svoje muževe
a on odgovori da ne sraćkam jer sam mu najbolja
p.s. @tipfelerka - čak nam je i isti broj godina u pitanju
I ja sam sretna što njega imam, i često pomislim na to što on misli o meni. Ali tu se već vraćamo na priču s početka teme, o radu na sebi, koje vjerujem, muški rjeđe prakticiraju.
Haha i moj ovako, a tek kad se sagnem mesti ili brisati pod. Kao smeta mi, a kad nekad to ne napravi onda se zabrinem :mrgreen.mene živcira kad me mm hvata otraga dok perem suđe, kad se u principu osjećam najbijednije i totalno antisexi...
onda je jedna ženska zaključila da oni to rade jer mora da im proradi "patrijarhalni kod", kad se već pale dok je žena za sudoperom, riba pod i to me nasmijalo.
mm kaže da mu se sviđaju "gibanja" pritom pa da zato..., znači, on vidi gibanja, ja vidim suđe, njemu je napaljivo, meni nije.
on je i romantičan, nije da nije, ja se ne mogu na to požaliti, prima se i drugih stvari, ali, čuj, uvijek rukica poleti na ista mjesta,
šta ću sad, kad već ne mogu mijenjati, mogu se bar malo sprdati s tim
ja bih samo dodala da smatram je romantika precjenjena, mene ona baljezganja u romantičnim filmovima tako temeljito uspavaju da je to čudo
Baš zanimljiva tema i zanimljivo mi je kako različito razmišljanje bi imala prije 5, 1 godinu ili sad.
Kad bi nabrajala što valja/ ne valja popis što valja bi bio puuuno duži od onog što ne valja, zato smo skupa.
90% svih naših sukoba i razgovora u 9godišnjoj vezi je bio oko kućanskih poslova. On sudjeluje i dijeli kućanske poslove i brigu o djeci ali to još nije niti blizu pola-pola. Kad bi imali dovoljno novca za platiti pomoć valjda bi nam bilo presavršeno u životu pa ne bi stigli raditi na sebi i svojim manama i očekivanjima. Ono što sam iz zajedničkih rasprava skužila je da se on trudi ali jdnostavno ne može raditi više stvari odjednom tipa kuhati ručak i usput prati suđe koje zamaže pa ostane hrpetina koja se onda do večeri ili do sutradan razvlači po kući i kju dok sredi prođe cijeli dan pa se on naradio(skuhao ručak i oprao suđe i to rastegao na cijeli dan a ja obavila u to vrijeme 10 obaveza ) a ja još grintavica prigovaram i nisam zadovoljna.
Shvatila sam da temeljne osobine ne možeš a niti ne smiješ pokušavati mijenjati kod drugoga zato jer ja ne bi želila da netko tako temeljito mijenja mene, on je usporen, ali ono što napravi napravi pedantno i dobro,sam ne stigne onoliko koliko bi ja htjela ja brza ali često previdim nešto važno.
Zato njemu ostavljam poslove koji ne ne moraju napraviti odmah ali se trebaju napraviti pažljivo, tipa oprati pećnicu ili odlediti i oprati frižider, a ja one svakodnevne brze. Isto tako mu prepuštam kad je doma kuhanje i pranje suđa, jer i sam je gladan i kuži da se to mora, brisanje prašine ili slaganje ormara ne bi mu u milijun godina pali na pamet, zato to radim ja.
Kad čitamo o odgoju djece i pohvalama/kritikama piše da trebamo uvijek više hvaliti nego prigovarati, omjer bi trebao biti 80/20 a iskreno kakav je omjer kad se radi o partnerima?
Pa pokušavam što manje pažnje obraćati onome što mi smeta a primjećivati ono što volim kod njega, i ide mi zasad relativno dobro (osim kad se približavam PMS-u,poneki mjesec kao da neka čangrizava baba zaposjedne moju dušu i samo primjećuje gluposti i prigovara zbog njih)
Što se tiče romantike i nježnosti, kad gledam koji je primjer MM imao doma , imam razumjevanja prema tome da mu je teško izražavati neku nježnost i osjećaje, pa kad mi to treba jednostavno kažem daj zagrli me ili ga podsjetm da je prošlo pola dana bez neke nježnosti, prije sam ponekad držala u sebi nezadovoljstvo ili prigovarala, sada samo tražim. Da bi mi bilo drago da se sam češće sjeti, bi, ali i ovako je ok.
S djecom je divan i nježan i puno ih mazi, s njima uspjeva to lakše izraziti, i otkad imamo djecu puno je otvoreniji po tom pitanju, kao da su mu oni pomogli odčepiti nešto u sebi.
Godišnjica, rođendana i sl. se sjeti jedva, teško mi je to pamtiti, nema pojma koliko točno smo skupa i sl. To mi ne smeta puno, ja ga podsjetim ako treba, jednom sam mu htjela poslati poruku da mu je sestri rođenda i da joj čestita i zabunom kako mi je ona bila u mislima pošaljem njoj
Što se tiče bilo kojeg odnosa probam svjesno obrati pažnju na dobre osobine osobe, samo je to puno lakše kad nisi jako puno vremena s nekim, npr. frendovima, dok s partnerom živimo i dijelimo sve pa je puno teže sadržati fokus.Meni pomaže to što smo razdvojeni pola mjeseca nekad i više i tada mi toliko fali da se nekig gluposti nemam kada sjetiti, i to vrijeme razdvojenosti namjerno koristim da misliim samo o dobrim stranama.
Moram dodati da bi meni bilo malo bed da mi zaboravi rođendan, iako sam ja jednom u još prvim godinama veze zaboravila čestitati, sjetila sam se dan prije, ali taj dan sam zaboravila da je taj datum, bili smo razdvojeni i ja zaboravila iako smo pričali čestitati. Tako da bi imala razumijevanja i da se njemu desi.
Sad sam se sjetila kad sam išla roditi drugo dijete. ja pošla na kontrolu, kad tamo, neočekivano, dr kaže da moram ostati roditi (isto tako neočekivano se otvorila 7 cm, dijete samo što ne ispadne). Izađem ja tako od dr, kad vani moj dragi priča s jednim prijateljem kojeg je slučajno sreo. I oni skroz u neku priču ušli o poslu, uživili se totalno. Kažem ja njemu da moram ići roditi. I da odemo po stvari u auto. On na to :"Stvarno? Ajde super": I krenemo prema parkiralištu, on i njegov prijatelj nastavili razgovor a ja cupkam dva metra iza njih i razmišljam kome da javim da rađam a da će se veseliti. Jer muž je bio skroz nezainteresiran. Ja bijesna, ljuta, ne mogu vjerovati da se to dešava, a on ništa, k oda sam mu rekla da moram po kruh. To sam mu nabijala na nos dugo, do trećeg poroda
Inače, on meni stalno prigovara da me nije briga za njega. kad ga nešto boli, mene isto boli. Ono, zaboli me, u tom smislu. A što ću kad je on poluhipohondar. Od svih njegovih dijagnoza točne su bile možda dvi, tri i onda je završio u bolnici. A ja mu nsiam vjerovala dok god ga nisu uspavali
Imaš svakakvih situacija. Ja recimo ne bih htjela da dijelimo poslove. Hvala lijepo, radije ću nešto skuhati i poslije složiti suđe u suđericu nego cijepati drva i ložiti u centralno u šest ujutro.
A inače ovaj tip muškarca što opisuje Trina - dosta je muških na ovim prostorima odgojeno u surovim uvjetima neimaštine i teškog rada roditelja, uslijed čega im kao djeci nije pružana nježnost i pažnja. I onda dobiješ upravo takvog prototipa iz Trininog prvog posta - škrt na riječima i izljevima nježnosti. Međutim, meni to u ovim godinama više ne smeta. Bitno mi je da se mogu osloniti na njega kad zatreba (i on na mene, naravno), od riječi je malo koristi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
