Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Ja mislim da su teenageri redom nesretni jer su neiskorišteni, jer su mi potencijali stavljeni na hold i jer ne rade ništa (osim iznimaka) što bi ih stvarno ispunilo - a to je više ili manje - rad. Sve ostalo imali nemali je ipak sekundarno.
Djetinjstvo mi rat prekinuo, a nikad ni nije bilo bajno, ali nikad nisam bila kronicno nesretna. Uvjek je bilo neki zanimacija, rad, ucenje, zabava, nesto korisno.

I svi (oko mene) koji su bili kronicno nesretni, bili su to iz puke dosade. "Pusti, mama zna bolje" djeca kad dodju do puberteta se bome dobrano napate kroz te svoje pokusaje osamostaljivanja. Lako za najkice. Zaradis ih za kratko radom preko ucenickog servisa.
Ali kad shvatis da ti je mama brisala guzu do prvih stidnih dlacica, a sad ocekuje od tebe da se ponasas zrelo i odgovorno jer vise nisi mali, e, to je nesreca.