Sto bi reko Edo Maajka, "kazu da pare ljude kvare. upozno sam ih mnogo bez para, pokvareni su do jaja"rehab prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Sto bi reko Edo Maajka, "kazu da pare ljude kvare. upozno sam ih mnogo bez para, pokvareni su do jaja"
osim što Nike jest s*anje
Netko je zadovoljan sa vremenom koje ima, pa ma kakvo ono bilo, a netko mora u tom svom vremenu imati i materijalna dobra, pa i u većim količinama, da bi mu to vrijeme bilo nešto vrijedno i življenja i uspomena. Ili mu ne vrijedi.
Različiti smo mi ljudi.
I ne, nećeš živjeti samo od uspomena, živi se sa svakim danom kojeg imamo. A uspomene iz doba malog djeteta i glupiranja tako lijepo poništi pogled pubertetlije kojemu si dosadna, blesava i zaostala, tako nekako...I ako mu pri tome nemaš novaca za ono s*anje od nikeica ili ...Možda tebi bude drugačije, ne kažem.
No, mislim da me nitko ne može uvjeriti u to da više toga valja u braku kad nema novaca, nego kad ima. Probala sam oboje, i po mom iskustvu bolje je kad se ima dovoljno. Ne treba višak novaca, ali ono...taman...
I trampolina, sjećam se tog osjećaja, o, da. I troje djece na dvije ruke, ali i plaćenih računa, i silne želje koja raste svakim tjednom što prolazi, jer je sve bliže i susret...konačno, i zatim 24/7 zajedno tjednima, bez brige o novcu.
Ne treba se bojati povremenih rastanaka radi posla ako je brak na dobrim temeljima.
Ma naravno, slažem se.
No, ja sam govorila o najkicama, ne o kruhu.
Koliko sam shvatila mishekicu, njima ništa ne fali, ali njezin muž želi više. Želi da njihovo dijete ima sve, da ima najkice, da mu se drugi ne sprdaju.
Jesu li najkice vrjednije od oca? Nisu.
Rehab, napisala sam. Dakle, "to", u cjelini. Jer meni to zaista jesu s*anja. Toliko novaca izdvojiti za što?da su to totalna sranja koja treba u širokom luku izbjegavati
Ok, tvom djetetu odgovaraju jer ima širok rist. I dobro. Hvala Bogu što postoje. Ali da ja udovoljavam djetetu fore poput markirane odjeće i obuće, u pubertetu ili bilo kada, nema šanse.
Kao što trampolina reče, nikad ne reci nikad. I možda stvarno skrenem s pameti pa dam 700 kuna za markiranu obuću, a da se s druge strane ubijam od posla da bi ona te najkice imala. Nadam se da ću je odgojiti u pametnu djevojčicu kojoj će biti važnije druge stvari, koje neće biti materijalne do te mjere da joj bude važnije što ja radim super plaćen posao i što ona ima najkice nego da radim onoliko koliko želim i što želim.
Ja trenutno radim super posao. Od kuće. Par sati dnevno. Maksimalno zaradim 1.500 kn mjesečno. Kroz godinu dana mi se možda osmijehne i stalan posao, ali sigurna sam da neću prihvatiti toliko posla gdje ću se ubijati i ostajati do ne znam koliko sati i ne vidjeti svoje dijete do navečer. Znam da neki moraju. Ja sam odlučila da neću morati. Barem za sada. Dok smo zdravi i dok imamo što jesti.
MM ima super posao. On je prosvjetar. Dok platimo kredit i režije, ostane nam za hranu. Nema za najkice. MM je zadovoljan svojim poslom. Mogao bi natući još jednu plaću s instrukcijama, ali sam ja prva koja se tome protivi.
Da, imamo zaleđe. On je jedinac. Ja imam tetu s njezinom ušteđevinom i kućom koju će mi vjerojatno ostaviti. Eto, možda će sada nekima biti lakše.
A crni fond, da sada ne idem na Anemonin topic jer imam posla..., crni fond nam se skoro otopio.
Ostavljali smo hrpu love sa strane dok sam bila na čuvanju trudnoće i porodiljnom.
Naime, ostala sam bez posla nekoliko mjeseci prije poroda, a u prosjek naknade s HZZO-a mi je ušla jedna velika plaća, prije nego je firma krenula dolje. Gotovo cijelu naknadu smo ostavljali sa strane. Kupili smo platnene pelene i još kojekkave sitnice, od obitelji dobili krevetić, kolica, stolić... Robicu sam dobila polovnu. I to je bilo to.
Znali smo da me ne čeka posao, a kada sam rodila, odlučila sam što duže ostati s M. kod kuće. Svi su me maltretirali što ne počnem tražiti posao iako nikada od nikoga ništa nismo tražili. Dapače, posuđivali smo drugima, a i opraštali dugove.
I eto, novac se otopio, s druge strane je počeo kapati. Uskoro bi trebalo i curiti. Prvo smo maštali kako će ta lova biti za M. studiranje pa ovo, ono... No, mislim da je ovo bio najbolje uložen novac ikad. U njezine prve tri godine.
Mnogima je to luksuz.
Eto, mi smo sebi svoj luksuz udovoljili.
Samo bih primjetila da se s tvog aspekta nekako sve čini jednostavno. I ne znaš kolko bih voljela da si u pravu, ali život nisu samo kruh i najkice...između toga ima toliko toga da ti pamet stane iako mi ove najkice i nisu neki primjer jer stvarno ne vidim da su one u današnje doba simbol nekog prestiža, dapače...prosječna marka sa širokim rasponom cijena
I moram još nadodati da se slažem s Beti da potrebe djece rastu kao što i oni rastu stoga te kao mamu malog djeteta donekle razumijem. A to što otac (ponekad i majka) nije uvijek s djetetom ne znači da će njihov odnos biti išta lošiji od odnosa koje tvoje dijete ima s vama. Pa svi smo se više puta složili da nije sve u kvantiteti, valjda i kvaliteta nešto znači. Pa makar ta kvaliteta podrazumijeva i koji par najkica.
bodulice potpisujem od prve do zadnje.Samo bih primjetila da se s tvog aspekta nekako sve čini jednostavno. I ne znaš kolko bih voljela da si u pravu, ali život nisu samo kruh i najkice...između toga ima toliko toga da ti pamet stane iako mi ove najkice i nisu neki primjer jer stvarno ne vidim da su one u današnje doba simbol nekog prestiža, dapače...prosječna marka sa širokim rasponom cijena
I moram još nadodati da se slažem s Beti da potrebe djece rastu kao što i oni rastu stoga te kao mamu malog djeteta donekle razumijem. A to što otac (ponekad i majka) nije uvijek s djetetom ne znači da će njihov odnos biti išta lošiji od odnosa koje tvoje dijete ima s vama. Pa svi smo se više puta složili da nije sve u kvantiteti, valjda i kvaliteta nešto znači. Pa makar ta kvaliteta podrazumijeva i koji par najkica.
Sikapika, super si mi.
I ja nekako kao i ti mislim da u životu u biti jest sve jednostavno. To što
mi volimo komplicirati stvari je drugi par opanaka.
Posljednje uređivanje od Dijana : 23.08.2012. at 08:25
A ja ću samo dodati da famozne Nike patike
Pa valjda je jasno da su najkice bile samo simbol materijalnog?A ja ću samo dodati da famozne Nike patike
Nema mi smisla taj simbol, kad ne drži vodu.
A koji bi ti simbol?Nema mi smisla taj simbol, kad ne drži vodu.
Inače se slažem s SikomPikom u dijelu filozofije manje rada, nešto odricanja od materijalnog i više vremena za dijete, ali ne volim kad se tu odmah ide u krajnost s Najkicama i nečim sličnim.
Ne znam, moram razmisliti.A koji bi ti simbol?
Blahnikice. He he...
Ma dobro, nekom kvaliteta, nekom kvantiteta. Meni je kvaliteta u kvantiteti. Ne najkica ni nečeg takvog nego vremena, igre, priče, svađanja, galame, zajedničkih ručkova, šetnji... Šta ja znam, svatko ima svoje...
Nego, da ne ispadne kako mjerim ljude po tome što nose. Ne, stvarno ne bih željela ispasti takva. Ima toliko stvari koje me smetaju kod mene same pa bih mogla sama sebi skočiti u želudac kada bih svoje dijete učila da mjeri ljude po tome nose li ovu ili ono odjeću/obuću, puše li, piju, troše, psuju, hodaju bez šešira na suncu, previše jedu ili mrze hranu...
I kada sam napisala da ću je učiti da su te stvari s*anje, to sigurno neće biti tim riječima ni na tako možda ohol i bahat način. Ne, samo ću joj pokušati ukazati na neke druge stvari za koje ja mislim da su važnije.
Osim toga, nikada ljudima ne gledam u cipele. A ni u odjeću. Ono, fora su mi jednostavne ili s druge strane skroz otkačene stvari. Jedino ću to primjetiti. Sredinu ne.
A ne znam... Nekad pomislim da bi bilo bolje da podje na brod pa da smo mirni (MM je inace nauticar koji dana nije proveo na brodu), ali jako rijetko. Vise mi znaci da smo zajedno pa da dijete ima oca, jos kad ih vidim zajedno, rastopim se.
Nekako se tjesim da ce sve biti u redu dok smo zajedno.
Btw on nikad nije otisao na brod jer je oduvijek govorio da ne zeli to priustiti svojoj djeci, jer je iz "pomorskog" grada i obitelji, pa je odrastao s ljudima kojima je otac na brodu. Upisao pomorsku i zakljucio da on to ne moze.
Dijana, X. Ja volim pojednostavljivat, kompliciranja izbjegavam (za razliku od MM).Sikapika, super si mi.
I ja nekako kao i ti mislim da u životu u biti jest sve jednostavno. To što
mi volimo komplicirati stvari je drugi par opanaka.
Samo da je čovjek zdrav, nema toga što se rješiti ne može. Moja baka je očičavala govoriti: "Samo da je zdravlja i mira!" Danas shvaćam snagu te rečenice, bila je jako mudra ženica.
I da složila bih se sa Sikom Pikom da je to markiranje danas previše uzelo maha. Mislim da budem jasna, ja sebi a često i djeci kupujem takvu robu, al ne uvijek i stvarno bih voljela da djeca s godinama izgrade takvu razinu samopouzdanja da se mogu bez problema nosit s vršnjaciam u tom pogledu, znači ono tipa svi imaju šta ja znam Diesel, moram imati i ja da budem jedan/na od njih. Više bih voljela da imaju stav, ne ne moram i ne želim biti kao većina tinejdžera i utopit se u masi, ja sam svoj/a, poseban/a
i ne fermat ta povođenja za drugima. Mislim povođenaj je bilo uvijek, danas je još puno teže zbog medija,ne znam lako je sad pričat živi bili pa vidjeli.
Mama kaže da sam ja uvijek bila svoja i nisu me tangirale neke stvari ,npr. svi su počeli isprobavat alkohol, ja jednostavno nisma htjela i gotovs nije bilo toga tko bi ne nagovorio, em nisma voljela taj okus em ne volim gubit kontrolu nad sobom ha,ha,...
kad sam to poželjela kao odrasla osoba onda sam to i napravila, kako i ne bi u Franucskoj s onakvim viniama...
svašta nadrobih sad al nadam se da se kuži poanta.
al brate da se ljudi bolje slažu u braku kad ne moraju stalno kalkulirat o novcima, to je živa istina!!!
Kad čitam ovaj odlomak, mislim da 90% ljudi želi ovo svojem djetetu - da nije povodljiv, da je svoj i čvrst, ali mislim da put prema tome ne vodi kroz ni jednu krajnost - sigurno ne kroz gledanje svega kroz novac, a bome ne ni kroz stalno naglašavanje da je sve to sranje.
bravo anemona, upravo tako!!!
Sviđa mi se puno toga što ste napisale. Da sad ne komenitram svaki post zasebno, malo ću pojasniti što sam mislila. Neki su me shvatili, neki možda nisu.
Realna (naša trenutna) situacija:
- Oboje visokoobrazovani i zaposleni, s plaćom nešto iznad prosječne.
- Podstanari, bez ikakve mogućnosti nasljeđivanja IČEGA - ne želimo kredit, nemamo od koga posuditi. Već smo milijun puta razgovarali o tome i slažemo se - radije podstanari do kad god treba, nego banka za vratom (Možemo sad na nekoj drugoj temi raspravljati o podstanarstvu vs. kreditu. Svatko ima svoje za i protiv. Nama je ovo, trenutno, bolja varijanta.).
- Prvo dijete stiže u siječnju. Osnovnu opremu ćemo posuditi / kupiti polovnu / dobiti... A nešto ćemo valjda i kupiti novo.
- Auto upravo kupili i to samo zato što dolazi beba. Inače otkad smo zajedno (a ja i cijeli život prije toga) klipsamo pješice, vučemo cekere i ruksake s namirnicama i nikad nam to nije bilo teško. Jest da mi za špeceraj potrošimo cijelo popodne, a drugi ljudi to (autom) obave u pola sata, ali što se može. Sad smo za auto morali povući sve svoje zlatne rezerve (osim onih koje su vremenski blokirane) pa nas malo lovi panika što sad.
Uglavnom, htjedoh reći, bolje nam je (valjda) nego većini u Hrvatskoj. No, s ovim plaćama i ovim tempom, pogotovo sad kad imamo dva nova "troška" - dijete i auto (nemojte mi sad spočitavati da sam dijete nazvala troškom, to je figure of speech
Najkice su spomenute kao statusni simbol iz našeg vremena.
Mislim, ne znam. SADA nam ništa ne fali. Ne znam koliko će se ta financijska konstrukcija promijeniti kad stigne dijete pa kad odem na porodiljni. Strah me i računati. No, mislim da se možemo stisnuti, samo je pitanje moramo li se uvijek za sve stiskati...
Bilo bi lijepo imati vlastitu kućicu s vrtom i crni fond od barem 10 plaća, ali se postavlja pitanje koliko dugo se čovjek mora žrtvovati za sve to i može li se sve to postići, a da se život ne stavlja na čekanje.
Ja ću ti samo reći da su mene prva dva porodiljna strava unazadila, sad za treći radim crni fond. Trebalo mi je oko godine dana da minuse dovedem na razumnu brojku.
mene su porodiljni vratili u plus!
jednostavno, kada sam bila doma, bolje sam planirala, nisam trošila na gablece/kave/odjeću i slično i oba puta sam se izvukla iz minusa... Sad je, tom logikom, vrijeme za novi porodiljni!
Znaci,ako imas i kupis nesto djetetu ne posvecujes mu se,ne igras s njim itd...opet jos jedna od ispraznih floskula.....znaci ne postoje roditelji koji mogu priustiti nesto djetetu a da to ne ide na ustrb vremena provedenog s njom vec je to neko iskupljivanje i nadoknadjivanje?Frend iz razreda prođe s 3, dobije skuter na poklon. Ja cijeli život 5,0 i dobijem: "Čestitam!"
Mishekice, ti si si sama lijepo odgovorila na sve. Sad samo i TM treba malo olabaviti i skužiti što je vrijedno.Sviđa mi se puno toga što ste napisale. Da sad ne komenitram svaki post zasebno, malo ću pojasniti što sam mislila. Neki su me shvatili, neki možda nisu.
Realna (naša trenutna) situacija:
- Oboje visokoobrazovani i zaposleni, s plaćom nešto iznad prosječne.
- Podstanari, bez ikakve mogućnosti nasljeđivanja IČEGA - ne želimo kredit, nemamo od koga posuditi. Već smo milijun puta razgovarali o tome i slažemo se - radije podstanari do kad god treba, nego banka za vratom (Možemo sad na nekoj drugoj temi raspravljati o podstanarstvu vs. kreditu. Svatko ima svoje za i protiv. Nama je ovo, trenutno, bolja varijanta.).
- Prvo dijete stiže u siječnju. Osnovnu opremu ćemo posuditi / kupiti polovnu / dobiti... A nešto ćemo valjda i kupiti novo.
- Auto upravo kupili i to samo zato što dolazi beba. Inače otkad smo zajedno (a ja i cijeli život prije toga) klipsamo pješice, vučemo cekere i ruksake s namirnicama i nikad nam to nije bilo teško. Jest da mi za špeceraj potrošimo cijelo popodne, a drugi ljudi to (autom) obave u pola sata, ali što se može. Sad smo za auto morali povući sve svoje zlatne rezerve (osim onih koje su vremenski blokirane) pa nas malo lovi panika što sad.
Uglavnom, htjedoh reći, bolje nam je (valjda) nego većini u Hrvatskoj. No, s ovim plaćama i ovim tempom, pogotovo sad kad imamo dva nova "troška" - dijete i auto (nemojte mi sad spočitavati da sam dijete nazvala troškom, to je figure of speech
Najkice su spomenute kao statusni simbol iz našeg vremena.
Mislim, ne znam. SADA nam ništa ne fali. Ne znam koliko će se ta financijska konstrukcija promijeniti kad stigne dijete pa kad odem na porodiljni. Strah me i računati. No, mislim da se možemo stisnuti, samo je pitanje moramo li se uvijek za sve stiskati...
Bilo bi lijepo imati vlastitu kućicu s vrtom i crni fond od barem 10 plaća, ali se postavlja pitanje koliko dugo se čovjek mora žrtvovati za sve to i može li se sve to postići, a da se život ne stavlja na čekanje.
No, sigurna sam da će sve to doći na svoje kada se dijete rodi.
I ne brini, prvih godinu dana, pa i prvih godina, ako budeš kupovala polovnu odjeću i sl. dijete nije veliki "trošak". Taman dok otplatite auto, onda ćete moći štedjeti/ulagati u nešto drugo.
Što se tiče podstanarstva, iako imamo kredit za stan, često razmišljamo o tom teretu za idućih 20 godina što pogotovo smeta MM.
Gle, meni je ok nagraditi dijete za njegov uspjeh. Sad, o ocijenama i poklonima ne bih. O visini džeparca isto ne bih. To je sve stvar odgoja.
Ni MM ni ja nikada u djetinjstvu nismo nosili marke. Nisu ni moji roditelji. Što ja znam, bila sam okupirana drugim stvarima. Kasnije mi je odjeća služila kao prostor za iskazivanje stava, kojekakvih parola, bila sam šetajući transparent.
Ovo i mene jako smeta. Moj je cilj u životu imati dovoljno vremena za dijete i muža i imati dovoljno novaca da ne moramo na svaki drek paziti.
Vidis ja bas obrnuto razmisljam, valjda sam se pola zivota oblacila u Caritasu i od viskova rodbine, tako da sam razmisljam, ako meni nije nista falilo, nece ni njemu. Cinjenica je da sam nekad patila sto svi imaju tenisice, a ja sam nosila cipele s trenerkom i sl. Iako me tada to smetalo, danas kad se okrenem i sjetim, to mi se cini totalno nebitno.
Ne pamtim kako sam bila obucena za koju prigodu, koliko sam nosila na izlete i sl, ali itekako pamtim odnos izmedju mene i roditelja.
Posljednje uređivanje od Rivendell : 23.08.2012. at 20:02
Rivendell, ave to stoji što kažeš, ali opet kad bih mogla birati naravno da biram opciju dovoljno vremena i dovoljno novaca.
Da je u pitanju jako puno novaca i skoro ništa vremena, to bih odbila.
I tu uopće nije poanta da li ja mislim da bi mojem djetetu nešto falilo ili ne, nego jednostavno više volim (opet kad bih mogla birati) lagodniji život gdje ne trebaš za svaku kunu razmišljati i odvagnuti.
U nas sve valja, možda bi mu mater mjenjala, ali i to je podnošljivije od kad smo daleko.
Rivendell, ali ako si ti patila, zašto bi to isto htjela i njemu priuštiti? Pa nije život sastavljen samo od srcedrapateljnih uspomena, niti su svi trenuci duboki i veleumni.
Ja se majkemi ponekad na ovom forumu osjećam kao da sam pala s nekog materijalističkog Marsa.
Ah, roditelji! Malo je brakova u kojima valja kad se miješaju. Naročito svekrve. A ja mama dva sina. I kćerke. Kad se samo sjetim kolikima ću biti ona koju će podnositi samo kad je daleko...
Ili ću uspjeti biti kako treba? Moja svekrva nije bila kako treba, bila je baš kako ne treba. Ali, brak nam nije pokvarila. A sada je više nema...A ja sam svejedno tužna što je nema, ma kako loša mi bila...Ona je mm-u mama...
U tom i je stvar. Nisam patila. Te teniske su valjda jedino cega se sjecam. Mi smo tako odgajani da smo skakali od srece kad bi dobili kutiju rabljene robe. Dan - danas je tako. Mozda zato obozavam Hrelic
Ali naravno da bi htjela djetetu priustiti vise. To je valjda urodjeno svakom roditelju. Neki dan sam istina plakala sto mu ne mogu kupit cipele od 200 kn, ali dobro...
Hocu rec da se svaki roditelj bori s tim, a u konacnici djetetu to malo znaci. Opet sve zavisno od odgoja.
Eeee, kad bi sve bilo do odgoja, bilo bi puno lakše.
Ne, ne smatram da je sve do odgoja, puno je do karaktera djeteta, puno je do društva u kojem boravi, puno je do 100 drugih faktora.
Naravno da je odgoj jedan osnovni temelj na koji sve ide, ali nije ni svemoguć.
Apsolutno se slažem. Kad je riječ o tim nekim malim stvarima, sigurna sam da je utjecaj društva (vršnjaka) puno veći no roditeljski.
Evo jedan jako banalni primjer: iz nekih svojih razloga (koje zapravo vjerujem većina nas dijeli) nikad nisam kupila djetetu nikakvu pištoljastu igračku, nikakve vojnike, tenkove, ništa. Ali je on ipak počeo "pucati" bilo čime. Onim nesretnim svjetlećim štapom, grančicom, pa makar prstićem.
I onda ljudi eksplodiraju i umiru (dobro, to je utjecaj igrica
Iz tog se primjera vidi a) da baš svi dečki (a sigurno i bar neke cure) moraju proći tu fazu i b) da moje izbjegavanje i "miroljubivi odgoj"
Mislis da ce ti zamjerit kad odraste zbog toga. Ja govorim o odgoju u smislu skromnosti, jer se nema za sve zelje. Ne znam bas nikoga da to zamjera svojim roditeljima.Apsolutno se slažem. Kad je riječ o tim nekim malim stvarima, sigurna sam da je utjecaj društva (vršnjaka) puno veći no roditeljski.
Evo jedan jako banalni primjer: iz nekih svojih razloga (koje zapravo vjerujem većina nas dijeli) nikad nisam kupila djetetu nikakvu pištoljastu igračku, nikakve vojnike, tenkove, ništa. Ali je on ipak počeo "pucati" bilo čime. Onim nesretnim svjetlećim štapom, grančicom, pa makar prstićem.
I onda ljudi eksplodiraju i umiru (dobro, to je utjecaj igrica
Iz tog se primjera vidi a) da baš svi dečki (a sigurno i bar neke cure) moraju proći tu fazu i b) da moje izbjegavanje i "miroljubivi odgoj"
A mozda se ja samo krecem u takvom drustvu...
Posljednje uređivanje od Rivendell : 24.08.2012. at 08:20
Ma ne. Samo sam se nadovezala na to da je sve u odgoju, jer nije.
Inače, čini mi se da ovi zadnji postovi spadaju više na konzumerizam nego na brak, ali dobro, sve se to u konačnici odražava i na bračne odnose.
Ajme Svimbalo, mi kao da imamo isto dijete...
Čak je i pištolj ušao u kuću.
Ali da ne budem totalni off, ovo je jedna od stvari koja ne valja u našem braku, i nema mogućnosti popravka jer mm i ja imamo dijametralno suprotna mišljenja.
A i istog muža...
Moja nekakva analiza odgoja u skromnim uvjetima, na primjeru djece s kojima sam išla u srednju je slijedeća:
(Radi se o vremenu nakon rata kad smo svi živjeli s vrlo skromnim primanjima).
Dijelim djecu na nekoliko grupa:
1.) oni koji su tu situaciju okrenuli u stilu "hebe mi se za sve, ja sam posebna" i isfurali svoj stil, specijalan, prepoznatljiv, koji iskače u svakoj situaciji
2.) koji su na sve mile načine od roditelja pokušavali iskamčiti bolju obleku (markiranu) jer im je to bilo užasno bitno (ti su i dobili)
3.) koji su bili "pomireni" sa situaciju i nisu puna zahtjevali
4.) koji su bili otvoreno nesretni
Moj dojam je da ni jedna od te 4 skupine nije bila sretna, samo su imali različite načine kako se time nositi. To je život.
Želim reči da bih uvijek radije imala umjereno svega.
Trampolina je bas povukla pitanje koje me zanima. Koliko se cesto raspravljate (da ne kazem svadjate
Zadnjih dana se bas bog toga jako ljutim na MM. Njemu je ok pusit u autu dok je beba tu, cak kad netko drugi iz pristojnosti pita da li je ok pusit kraj djeteta on kaze slobodno. To me bas ljuti. U njegovoj kuci je to normalno, a argument mu je da su i oko njega svi pusili pa mu nije nista
Nekad malog zna plesnit lagano po ruci kad dira nesto, to mi isto smeta...
Inace se ne uplice u moje odluke, kaze da ja znam najbolje, da ce se on toga drzati, a kad se ne bude slagao da ce reci.
Bebac je jos mali, ali nekad me strah sto ako se ne budemo slagali oko nekih bitnih stvari oko odgoja.
Ima li kod vas takvih situacija?
Slažemo se dobro po pitanju odgoja, rekla bih i odlično, jedino što mene smeta je što on ne preuzima kormilo malo više na tom polju.
Ja se sa svojim oko mnogih bitnih stvari načelno slažem, ali onda u praksi šteka. Te igrice, on isto misli da je bolje da se dijete igra nečim drugim, ide van i slično, ali onda ipak s njim veselo satima igra PSP.
Ne slažemo se nikako oko dječje ishrane (on je još uvijek u onoj fazi kad nam je oboma bilo bitno da pojede makar što, pa danas kad super jede svejedno mu da kinder čokoladu za doručak
Uglavnom, on je puno blaži i popustljiviji od mene, pa sam ja babaroga, a tata je najljepši, najbolji i najmekaniji na svijetu.
Ali ok, zapravo mislim da je to ponekad dobro, ovako dijete od malena uči da ljudi imaju različito mišljenje.
I još uvijek uspijevam misliti da je najvažnije da imaju super odnos pun ljubavi, a te neke "greške" neće učiniti nikakvu dugoročnu štetu.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 24.08.2012. at 09:42
Oko odgoja djece se slažemo nekih 80%. Ja bi htjela da se on manje petlja u neke odluke i pusti mene da odlučujem, ali šta se može, demokacija na djelu.
Mene ova tema podsjeća na izlaske s MM, kad svečano obećamo da nećemo pričati o djeci nego o nama. Pa za pola sata zna se na čemu završimo
Glede udaraca, mislim da je to jedna od malo stvari zbog kojih bi se bila spremna razvesti istog trena. MM se u teoriji sa svime slaže sa mnom, ali kako reče svimbalo, praksa šteka. Srećom je toga svjestan, pa radi na sebi.
Moj dojam je da se to moze reci za vecinu tinejdzera - bez obzira imali malo, taman ili previse.
I mi se dosta slažemo oko deteta. Zameram mu naprasitu narav i to što se ne stavlja uvek na njenu stranu kad bi trebalo. To naprasito ne mislim da bi je udario, ali lak je na izricanju kazni i pretnji svim i svačim a posle to ne sprovodi.
Trudimo se da se pred malom ne svađamo oko vaspitanja, tu i tamo ja, da ona ne vidi, njemu dam znak očima kad je preterao (mesec dana nema napolje, odnosim TV iz kuće...) pa se to onda uglavnom završi smehom i pretnjama da ćemo joj mi birati muža...
i
Točno tako ! Proživjela sam razne faze u djetinjstvu - od teške besparice, do toga da sam mogla birati što će mi roditelji kupiti bez gledanja na cijenu. Nikada nisam patila na marke jer sam tako naučena, stvari su tu da nama služe, a ne mi njima. Ako vidim neki skup komad odjeće koji mi se stvarno sviđa i za koji znam da ću ga iznositi, kupit ću ga ako si to mogu priuštiti. Ako ne mogu, sačekat ću bolje dane, ili ću odustati. Neću odbaciti nešto samo zato što je neki luksuz i marka, a isto tako neću trčati za nečim samo zato što je luksuz i marka. Vjerujem da odgoj djeteta u bilo kojoj krajnosti dovodi ili do toga da dijete pati za markama, ili do toga da dijete razvija predrasude prema onima koji nose marke, voze bolja auta i sl.
Pazi, u zadnje vreme sam u kontaktu sa dosta tinejdžera. I mogu ti reći da su svi nesretni. I oni koji imaju sve (i materijalno, i pažnju roditelja) i oni koji imaju malo ili ništa.
Ja sam inače okružena već sada roditeljima koji detetu kupuju sedamstopedesetu igračku zato što je svi imaju, ili popuštaju pred mnogim glupostima zato što i druga deca to rade. I uhvatila sam par puta sebe da to radim.
I baš sam se duboko zamislila nad tim školskim periodom koji nas očekuje a gde će se gledati ko šta ima, čiji tata šta vozi i kakav telefon ima mama. I znam da ćemo morati jako da se trudimo da ne upadnemo u tu priču.
Pa to ti je normalno! Teen godine su godine kad se propituje sustav vrijednosti i pocinje intenzivno gledati oko sebe (ne samo rodietlje i kolege nego i vijesti...).
Sjecam se ja i sebe - nist mi nije valjalo, mastala sam o odlasku od kuce, o spasavanju kitova (to je samo primjer), o ovome... o onome... To tako mora biti.
Kasnije, kad stisnu pravi problemi (matura, upis na studij, trazenje posla...) mladi covjek vrlo brzo nauci razlikovati prave od imaginarnih problema. Nazalost, i pravih ostane sasvim dovoljno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 24.08.2012. at 10:57
ja dosla napisati sto ne valja u mom braku, a vi o najkicama pisete
nisam pratila, pa.... /sram/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom