la_mama prvotno napisa
da se nadovežem na cvijetu i taj duhovni doček bebe na svijet. ni meni ne nedostaje, nemam potrebe za tim.
u jednoj mi je prilici draga prijateljica, vjernica, na lijepi način pokušala dokazati da sam duhovno inferiorna prema vjernicima.
jer nemam, je li, duhovni život.
ok, izgladili smo tu konstataciju kasnije u razgovoru, ali mi je dala misliti - da li je i koliko je važna ta duhovna komponenta u svakodnevnom životu.
u ovih 42 godine nisam osjetila potrebu obratiti se nekoj onozemaljskoj instanci, i tome učim djecu.
da sve svoje probleme i dileme rješavaju s nama, sami (koliko mogu) ili s prijateljima i tetama u vrtiću.
(mada se ti raznorazni obredi mogu svakojako shvatiti i manje i više duhovni, ne bih ja to gledala tako kruto), ali jesam socijalna. shvatila sam da mi je jako bitno da se osim s mojim prijateljicama različite vjere i vjerovanja i u različitih biti priča (tj. odakle se poznajemo), intenzivno družim i s istomišljenicima na ovu temu. to je jedna vrsta "duhovne", rekla bih prije "intelektualne" hrane koja mi je jako draga. posebice mi je drago što nam je svima i feminizam jako bitan, pa se lijepo udopunjujemo kao žene slobodne misliteljice i feministkinje. i drago mi je što nam se djeca međusobno druže.
