Znaš kad mi je najbolje ići nekam?? Ravno od ručka.
Fino se nanjupamo, ja se dignem od stola i idem spremati klince za van, a on za to vrijeme slicka kuhinju!
 |
|||
|
|
|||
Znaš kad mi je najbolje ići nekam?? Ravno od ručka.
Fino se nanjupamo, ja se dignem od stola i idem spremati klince za van, a on za to vrijeme slicka kuhinju!
I mene je uhvatila iluminacija kad sam pisala post o odgojnim metodama svog tate. Nebih bila to što sam sada, da on nije bio takav kakav je. Svakako bi novi topic dobro došao.ana.m prvotno napisa
A Ana37 je, mislim, malo prebrzo osudila SikuPiku koja sasvim opravdano želi biti doma sa svojom djecom. Njoj treba skinuti kapu, a ne ljudima koji trče za novcem, pritom zaboravljajući važnost vremena provedenog sa djecom. Posebno dok su jako mali.
Nisam dugo bila na temi, ali želim nešto reći o "lakoći življenja" što je lili75 govorila.
Meni je uvijek život bio lijep, i kad mi je bilo najteže(rat i kada su mi roditelji umirali) ja sam samo razmišljala da će doći opet lijepi i sunčani dani za mene. I zaista je tako bilo, i svi me znaju po optimizmu, po toj razigranosti, vječitoj akciji na sve i svašta, neslomljivom duhu. Prije par dana sam hitno uklonila 3 madeža, čekam ph nalaz, ima 14 končića po sebi, mama mi je prije 6 godina umrla od malignog melanoma, i njen rođak isto, ali ja ne mislim o tome na taj način, smatram blagoslovom što sam to učinila na vrijeme i nadam se dobrom ishodu, vjerujući da će tako i da bude.
A MM me totalno kupio, nakon skoro 20 godina poznanstva, jednu noć nakon uklanjanja madeža, ustao je, misleći da spavam, i ljubio me po vratu i mišicama. Mislim da je i plakaoNikada nisam vidjela MM takvog, sad znam da smo nas dvoje imali sreću prilikom odabira, divno je biti voljen.
sad sam se rascmoljila....A MM me totalno kupio, nakon skoro 20 godina poznanstva, jednu noć nakon uklanjanja madeža, ustao je, misleći da spavam, i ljubio me po vratu i mišicama. Mislim da je i plakao
eris, nadam se da će sve biti u redu, od srca
A ne to je za moga znanstvena fantastika, kućanski poslovi, nesposoban do bola, zapravo sposoban ali lijen
ja se vraćam na temu muževa;
baš sam sa svojim u nekoj fazi u kojoj me strašno, ali prestrašno živcira ta njegova nezrelost. Inače sam dosta tolerantna na ta njegova sra*kanja ali kipim.
Ma zapravo ne kipim nego urlam uglavnom, jer ak ne kvocam (a kad kvocam onda sam vještica) on sve shvaća zdravo za gotovo. Samo gleda di će izmaknut *uzicu, a znam da u duši nije takav i da je brižan otac i suprug ali uhvati ga faza teenagera i onda ode sve nizbrdo.
Prošli tjedan se praktički nismo ni vidjeli, em posao, em kavice, em jedno čitavo popodne sa kompićim je proveo u dogovoru i tančiranju detalja jer su u od petka do ponodjelka išli u Beograd na neki aerominitg, pa kad se vratio čitav ponedjeljak popodne i utorak poslije posla proveo uređujući fotke što je fotkao tamo. Mislim cijeli svjet stoji jer je on u euforiji zbog toga.... alo oladi malo, spusti se na zamlju. I takvih situacija ima bar svaka 3-4 mjeseca po jedna. A ja svaki put sve manje i manje strpljenja imama.
i ja... nadam se da će biti sve u redu, zapravo sigurno će biti sve u redu jer toliko vjeruješ u to
hej, eris, sretno!
[QUOTE=Zuska;2215925]Meni je predivno to što je SikaPika napisala i uopće kako razmišljaju o životu. U mlađim danima razmišljala sam kao Ana 37, ali srećom, tada nisam imala djece.
Zato sam i napisala da nas ima svakakvih. Meni je nešto prestrašno, nekom drugom je moje razmišljanje prestrašno ali svi imamo pravo iznošenja mišljenja.
Inače, mislim da se pretjeruje s tim osudama "poslovnih" žena. Nisam ni ja za neke ekstreme. U pravilu sam uvijek u 16 sati doma i nastojim sve preostalo vrijeme provesti s djecom, dok ne odu na spavanje, a tek nakon 22 sata obavljam ukoliko je još nešto potrebno za posao. Isto tako i suprug. Naravo da povremeno imamo sl. puteve i da smo odsutni cijeli dan, al to nije svakodnevno. Meni je to ok, nisam primjetila niti da djeci nešto fali, smatram da su uvijek bile dovoljno mažene i pažene, jer sam se nastojala dobro izorganizirati da bi bila što više s njima.
Hvala vam cure na dobrim željama!
Milana, ne znam koliko imate godina, TM i ti, ali se sjećam jednog trenutka, možda sam tada imala 30 godina, a MM 34. , nešto smo pričali, kovali planove, sjedili smo na terasi nekog kafića i pijuckali kafe, i tada sam pogledala MM, po prvi put kao da sam pogledala duboko u njega, i vidjela uplašenog dječarca, kome treba još vremena i prostora da odraste. Razlika među nama nije bila 4 godine u moju korist, već jedno 10 godina u njegovu, ja sam živjela sa jednim 30. godišnjim balavcem, to je bila realnost, kojeg sam puno voljela. I ja, majka, žena, kraljica, sam skontala da ga pustim još malo, još malo da ga sačekam, valjda nadođe(nije sva germa ni brašno isti, a bome, ni proces miiješanja tijesta), i tamo oko njegove 37. počela se razlika smanjivati, zrelost je nadošla sa prvim sijedim dlakama u kosi i bradi.
To što sam napisala nije nikakva osuda, već iznošenje stava. A to koliko sam postova napisala na forumu je nebitno za ovu temu.
Ifigenija, hvalaDivna si
Hvala ti za ovu priču!
Ja mislim da imam takvo dijete, jedno baremI to je stvarno predivno, na jedan način. Oni složeni, buntovni, oni su divni na drugi način.
.
Baš mi je drago da nas još ima sličnih (sad se ne sjećam svih nickova), bogatstvo je u različitosti.
Htjedoh još reći da ni meni kao ni Beti3 nikad nije dosadno.
i da bilo bi super kad bi se tema podijelila na dvije da ova bude o utjecaju djetinjstva/roditelja na kasnije formiranje karaktera djeca, to bi nam bilo korisno za odgoj naše dječice.
i jako mi je drago da ste u potpunosti shvatile što sam htjela reći, da ste to doživjele na pravi način.
eris, sve će bit dobro, znaš da hoće, ti si velik iborac koliko vidim bila kroz cijeli život, sreća prati hrabre! drž se draga!
mislim da smo iz istog kraja, možda je nešto i u genima, zezam se
I od mene - nadam se da će nalazi doći brzo i pokazati da je sve super! i drago mi je da je dječak odrastao u pravog muškarca. Istina, bez onih sijedih slabo kopčaju
Nadam se da je tako, zapravo vjerujem da će i on sazrjeti.
Vidim da ima potencijala, znam to već odavno, ali nikako da taj ispliva na površinu.
Inače i jedan i drugi imamo po 31 god, ja čak malo starija od njega, 8 mj. al zbilja se nekad ponaša kao da ima 20.
Inače njegovo "muško" društvo, je uglavnom njegovih godina, ali još uvijek neoženjeni, nekolicina starijih, ali sa već srednjoškolcima s kojima oni više nemaju toliko puno hendlanja.... i onda on (i ja rospija koja traži od njega odgovornost za 2 djece, dok drugi provode popodne laganini ispijajući kafe u lokalnom bircu) mislim tko bi me volio
Posljednje uređivanje od Milana : 06.09.2012. at 14:21
To je zato jer se nisu napatili, npr. u vojsci. Da su bili gladni, žedni, neispavani, maltretirani, da su bili na raspolaganju nekom ludom vodniku ili kome već - znači da su prošli više-manje što i jedna prosječna majka, sve bi razumjeli i lakše bi se prilagodili, vjerujem. Ovako - iz srednje na faks, s faksa na playstation, i moš ga frigat. Dok ih život malo ne zašarafi vjeruju da žive u zemlji dembeliji...
[QUOTE=eris;2215984]Nisam dugo bila na temi, ali želim nešto reći o "lakoći življenja" što je lili75 govorila.
Meni je uvijek život bio lijep, i kad mi je bilo najteže(rat i kada su mi roditelji umirali) ja sam samo razmišljala da će doći opet lijepi i sunčani dani za mene. I zaista je tako bilo, i svi me znaju po optimizmu, po toj razigranosti, vječitoj akciji na sve i svašta, neslomljivom duhu. Prije par dana sam hitno uklonila 3 madeža, čekam ph nalaz, ima 14 končića po sebi, mama mi je prije 6 godina umrla od malignog melanoma, i njen rođak isto, ali ja ne mislim o tome na taj način, smatram blagoslovom što sam to učinila na vrijeme i nadam se dobrom ishodu, vjerujući da će tako i da bude.
A MM me totalno kupio, nakon skoro 20 godina poznanstva, jednu noć nakon uklanjanja madeža, ustao je, misleći da spavam, i ljubio me po vratu i mišicama. Mislim da je i plakao
Pardonček, pobjegao mi
Eris, nadam se da bude sve dobro
Nekak vjerujem da nisi ovdje sasvim ozbiljna, ali zar bi tako nešto poželjela npr. svom sinu sutradan? Malo mi se čini da se ovdje o muškarcima
piše kao o nekim debilčekima koje treba dovesti u red. Zamislite da na nekom dominantno muškom forumu muški o svojim ženama pišu na sličan
način..Ne bi nam se svidjelo..
Tko to nije bio u vojsci? Moj je bio! 75. godište.
Malo se zezam! Ali ipak m od Ane.m sve radi i zna -a bio je u vojsci.
Ni slučajno. Izlaz je prilično fleksibilan. Ljeti do 2-3. Jedino ima da se jave kad zovem, a rijetko zovem. Imam povjerenja. Sad, na što se svodi spavanje dok ne začujem ključ u bravi...ah, vidjet ćete same.
ovo sto kazete na utjecaj roditelja,djetinjstvo i to...pa ima tema traume iz djetinjstva...tamo se diskutiralo koliko su neke odgojne metode mogle utjecati na formiranje karatkera te drzi li vodu teorija da neke danasnje mane mozemo svaliti na roditelje i njihove greske u odgoju....
Glede ovih nebuntovnih, znam ja jednu takvu - pod stare dane (45+) je nadoknadila sve propušteno
Šalim se, vjerujem da je puno ljepše prolazit kroz život a da te ne trza na sve strane.
A čuj sad nju...45+ i pod stare dane u istoj rečenici. JAO!
Htjela bih se kratko osvrnuti na ove komentare što je kome neozbiljno (ili "prestrašno")...
Moram priznati da me jako čudi stav nekih moji prijateljica, odn. njihova reakcija kad kažem da bih najradije bila doma s djecom. Zašto je to toliko šokantno?
Završila sam faks i radim, ali to što sam završila i što radim sve mi se manje sviđa. Užasava me pomisao da će mi netko drugi odgajati djecu i nametati im svoje vrijednosti i pogled na svijet (bile to bake, odgajateljice ili "čuvalice"). Jasno mi je da se raditi mora, da se trebaju platiti režije i kupiti koješta, ali zašto je grozno ako netko može i bez toga? Kad bih mogla raditi pola radnog vremena ili pak raditi od doma (za upola manju plaću), objeručke bih to prihvatila jer je moje vrijeme s mojom djecom neprocjenjivo. A ionako će prebrzo odrasti...
Bila sam i ja ambiciozna preko svake mjere, sve dok nisam shvatila da trunem na besperspektivnom poslu, dok mi svaki mjesec propadne jedna jajna stanica.
Mishekica,sve ko da sam ja rekla,dobro osim ove zadnje o propadanju jajnih....
Ja upravo radim na tome da sam samo pola radnog vremena na poslu....
Ja ću upasti ovdje ko iz vedra neba jer ne znam kako drugačije, nevezano za temu i samo reći Ifi isprazni inbox.
Pokušat ću ti ukratko odgovoriti zašto je to meni prestrašno. Osnovni razlog je što zbog nerada potencijalno postoji mogućnost stvaranja većeg broja socijalnih slučajeva, a postoje i neki dokazi da šteti zdravlju. Uz toliko pravih i lažnih umirovljenika, neradnika i ostalih uzdržavanih, nije ni čudo što ne možemo naprijed, al važno da svi kukaju i čekaju da država riješi problem. Seljaci čekaju poticaje, studenti hoće godinama besplatan studij,...svi nešto traže, a kad se od njih traži da zasuču rukave, e onda ne bi. Još mi je razumljivo da je žena na selu nezaposlena, ako uz to ima vrt i više od 2 djece, al žena koja živi u stanu u Zagrebu ima 1 ili 2 djece i ne želi raditi za mene je najblaže rečeno lijenčina.Htjela bih se kratko osvrnuti na ove komentare što je kome neozbiljno (ili "prestrašno")...
Moram priznati da me jako čudi stav nekih moji prijateljica, odn. njihova reakcija kad kažem da bih najradije bila doma s djecom. Zašto je to toliko šokantno?
Završila sam faks i radim, ali to što sam završila i što radim sve mi se manje sviđa. Užasava me pomisao da će mi netko drugi odgajati djecu i nametati im svoje vrijednosti i pogled na svijet (bile to bake, odgajateljice ili "čuvalice"). Jasno mi je da se raditi mora, da se trebaju platiti režije i kupiti koješta, ali zašto je grozno ako netko može i bez toga? Kad bih mogla raditi pola radnog vremena ili pak raditi od doma (za upola manju plaću), objeručke bih to prihvatila jer je moje vrijeme s mojom djecom neprocjenjivo. A ionako će prebrzo odrasti...
Bila sam i ja ambiciozna preko svake mjere, sve dok nisam shvatila da trunem na besperspektivnom poslu, dok mi svaki mjesec propadne jedna jajna stanica.
Osim toga, ako samo jedan bračni partner radi, on je pod većim pritiskom. Zaposleni nikako ne smije ostati bez posla, jedan mora vući za dvoje, dok je druga strana u sasvim drugom filmu pogotovo kad su djeca mala. Zbog toga i dolazi do većeg nerazumjevanja među partnerima, preljuba...
Ali ti brkaš kruške i jabuke. Ja nisam rekla da ne želim raditi, niti išta tražim od ove j*** države (štoviše, primanja će mi se drastično smanjiti kad odem na porodiljni), niti očekujem da me itko uzdržava. Uvijek kažem "kad bismo mogli / da si to mogu priuštiti / da imamo dovoljno i bez mog rada..." Uočavaš razliku?
I ne bih bila doma i ljenčarila s djecom, nego bi ih odgajala - znaš, plaćaš drugim ljudima da to isto rade.
I postoji hrpa stvari koja se može raditi doma i zarađivati novac. I to sam već rekla.
No, kao što sam već spominjala, moj suprug ionako stavlja preveliki pritisak na sebe i želi nam omogućiti lijep život. Naprosto radi njega trenutno nemam obraza ostati doma, tako da se generalno slažem sa zadnjim dijelom tvog posta (ne posve, ali u načelu da). No, s druge strane, u interesu je cijeloj obitelji da ima mene cijelu, živu i zdravu, a ne da umrem u 35. od srčanog udara jer radim stresan posao. Ne misliš li tako?
moja mama je jedno kratko vrijeme radila, cca 4-5 godina, troškovi odlaska na posao tete čuvalice i ostalo su bili skoro veći nego njena plaća, s nama je bila kratko posljepodne, onda su tata i ona odlučili da mama ostane doma. i mislim da nije požalila, možda u nekoj kasnijoj dobi kad je eto došlo do toga da nam ipak fali još malo novaca, a mi smo već bili dovoljno veliki da nam nije potrebna mama cijeli dan doma....
zato mislim da bi idealno bilo kad bi se moglo do negdje kraja drugog osnovne biti s djecom doma, (isto bi u tom vremenu bilo korisno da dijete ide i u vrtić jedan dio vremena) pa onda raditi skraćeno radno vrijeme, raditi od doma, nešto skombinirati, jer djeci je to važno, a važno je i nama roditeljima....
A šta si ga ti sad izgeneralizirala Ana 37
Valjda kad žena ostane doma (i kvalitetno se bavi djecom i kućanstvom) muž ima iznadprosječna primanja, pa ti, što se tiče države, dođe na isto financijski.
disklejmer: izuzimam kućanice koje prate sve sapunice i dogodovštine u susjedstvu. Ako se bavi djecom aktivno ne da nije lijenčina nego... pa recimo da sam se ja išla na posao odmoriti, a radim u školi (opet djeca!) 100km udaljenoj od mjesta gdje živim.
Meni osobno odmak od djece treba, i jedva čekam povratak na posao kad dođe vrijeme. Ali osluškujem što treba mojoj djeci, i apsolutno imaju priporitet pred ekstra financijama, poslom i državom. Mislim, možeš to gledat na način da ulažem vrijeme u odgoj kvalitetnog građanina od kojeg će država imati koristi u budućnosti.
I, da, što se tiče ovog tko što traži od države, to je jedna sasvim nova tema i možemo raspravljati unedogled o tome.
Ne slažem se da svi sve trebaju dobiti na pladnju, ali se bome ne slažem ni s tim da su si svi sami krivi za sve i da je država čista i nedužna u cijeloj priči. Nažalost, nagledala sam se pretužnih životnih priča i odbijam za ikoga reći da si je sam kriv.
Ili, kako Edo kaže: "Za prosjaka kažu IMO BI DA RADI."
Mi, na primjer uopće nemamo televizor, a susjede izbjegavam. Mislim da me to izuzima iz skupine ljenčina.
Posljednje uređivanje od mishekica : 07.09.2012. at 10:19
Logistika petoročlane obitelji iz koje je tata odsutan pola godine je itekako posao s punim radnim vremenom. Na poslu mi je bilo lakše. Uglavnom sam sjedila, radila kad je netko došao (dobro, nekad je veća gužva), ali mogla sam si napraviti pauzu a da to nitko od čekača ne vidi. Kavica, priče, bombonjere.
A doma sam svima na usluzi. Ali, ne žalim se, sama sam odabrala. A kavica i sad slijedi...Valjda nisam lijenčina, ali ako i jesam, po bilo čijem mišljenju, baš me briga. Mojoj obitelji je ljepše ovako. A od države ne tražim ništa. Svoje školovanje sam joj otplatila s godinama staža. I tri stanovnika nova joj rodila. Kud ćeš više!!
Prvo osvrt na ovo boldano, očito nisi seljak ni neznaš što to sve seljak mora napraviti da bi dobio svoj finalni proizvod, ali bitno da znaš prokomentirat da neće da zasuče rukave. Ti ćeš na svom poslu dobit svoju zarađenu plaću bez obzira na vremenske uvijete/prilike i neprilike, a jadni seljak uvelike ovisi o tome kakva će godina biti, hoće biti kiše, poplave, suše, mraza.
To što žena, majka ostaje sa svojom djecom kući i kvalitetno se bavi s njima (uz dogovor sa suprogom, naravno) nije ljenčina, jer biti mama i kućanica je naporno, ali za razliku od drugih poslova "tanemarivo i nepriznato".
Imam primjer u svojoj obitelji; šogorica, majka dvoje djece (3,5 god i 1 god) radi u firmi (tatinoj) i još se bavi distribucijom dijetetskih proizvoda. Ta žena nikada nije sa svojom djecom, ganja karijeru 100 na sat. Radila čitavu trudnoću i 3 mj poslije poroda sve vratila full time na posao. Djecu čuvaju; otac koji inače isto radi, 2 čuvalice, stariji ide u vrtić i cjela svita rođaka, kumova, susjeda, tko god stigne jer mame nikad nema. mali ima 3,5 god nezna pričati, svaku žensku osobu zove mama, jer jadno djete nezna što mama zbilja značiprestrašno.
Vidiš takva osoba mene naziva ljenguzom jer od doma radima i skrbim za svoju djecu. kaže da sam neorganizirana kad kažem da ja tako nebi mogla funkcionirati. Ako je organiziranost to da ti svi drugi brinu oko tvoje djece ok. Onda jesam neorganizirana! I lijena!
Ovo je ružno rečeno.
Radili, ili neradili, išla djeca u vrtić ili ih čuvala baka/čuvalica, odgajaju se doma.
Ne znam još za dijete koje je odgojio vrtić, odgajateljice. Ne umanjujem njihovu zaslugu i trud, ali djecu odgajamo MM i ja.
Dobro, tako bi trebalo biti, slažem se.
No, kao što sam već rekla, TKO GOD da ti čuva dijete, (ne)svjesno mu nameće svoje stavove, vrijednosti, jezik... I to smatram odgojem.
A kad je netko na poslu od jutra do sutra, a djeca su u dežurstvu, ili ih čuva bilo tko, kako ih onda odgaja? Pa, sorry, ali dijete se ne odgaja u 3 sata što (NEKI) roditelji provode s njim.
Osim toga, tete u vrtiću su odgajateljice. Ružno je od tebe što misliš da ne utječu na odgoj.
Posljednje uređivanje od mishekica : 07.09.2012. at 10:50
zar opet?
ljudi zivite i pustite druge da zive.
imate svoj zivot da radite, ne radite, ovo ono...
pustite susjede i poznanike i poznate i nepoznate, da zive kako hoce.
Kad budeš odgajala vidjet ćeš u čemu je kvaka.
I da, naravno da utječu, sve utječe.
Surađujem neprestano sa seljacima, dobavljač sam raznih farmi. Znam točni kako što funkcionira i molim te nemoj mi pričati da sve ovisi o godini, tj. kakvo će biti vrijeme u 21. stoljeću. Pogledaj što su Izraelci napravili od pustinje, a neki dan prolazim Slavonijom, sve žuto i suho, al Baja ima John Deere i kukuruz i pšenicu (samo mjesec dana posla godišnje) i sjedi pred gostionom i j*** mate r jakovini jer neda poticaj....zato i kažem da zasuču rukave. Naravno da tu ne mislim na sve, nekima svaka čast.Prvo osvrt na ovo boldano, očito nisi seljak ni neznaš što to sve seljak mora napraviti da bi dobio svoj finalni proizvod, ali bitno da znaš prokomentirat da neće da zasuče rukave. Ti ćeš na svom poslu dobit svoju zarađenu plaću bez obzira na vremenske uvijete/prilike i neprilike, a jadni seljak uvelike ovisi o tome kakva će godina biti, hoće biti kiše, poplave, suše, mraza.
To što žena, majka ostaje sa svojom djecom kući i kvalitetno se bavi s njima (uz dogovor sa suprogom, naravno) nije ljenčina, jer biti mama i kućanica je naporno, ali za razliku od drugih poslova "tanemarivo i nepriznato".
Imam primjer u svojoj obitelji; šogorica, majka dvoje djece (3,5 god i 1 god) radi u firmi (tatinoj) i još se bavi distribucijom dijetetskih proizvoda. Ta žena nikada nije sa svojom djecom, ganja karijeru 100 na sat. Radila čitavu trudnoću i 3 mj poslije poroda sve vratila full time na posao. Djecu čuvaju; otac koji inače isto radi, 2 čuvalice, stariji ide u vrtić i cjela svita rođaka, kumova, susjeda, tko god stigne jer mame nikad nema. mali ima 3,5 god nezna pričati, svaku žensku osobu zove mama, jer jadno djete nezna što mama zbilja znači
Vidiš takva osoba mene naziva ljenguzom jer od doma radima i skrbim za svoju djecu. kaže da sam neorganizirana kad kažem da ja tako nebi mogla funkcionirati. Ako je organiziranost to da ti svi drugi brinu oko tvoje djece ok. Onda jesam neorganizirana! I lijena!
Inače, šogi ti je zakon, mislim da bi se nas dvije super slagale
Šogi je zakon, a i super je zdravlja te ima odličan spolni život s mužem koji ne vara.
Što sve čovjek ovjde neće pročitati. Bolje da ništ ne komentiram!!
live and let live...
Zašto je to tako teško?
Ako šogi paše tako dobro, ako je nekom dovoljna jedna plaća i zadovoljni su i sretni s time pa čak i u stanu bez vrta i koječega opet dobro.
Točno tako...! I ja bih tako da mogu!
Ana37Tvoj post je toliko bezobrazan da ti se nema što odgovoriti. Žao mi je što zbog svojih predrasuda čak i da bude potrebno tvojoj obitelji ili tebi i čak i da imaš mogućnosti nećeš ostati doma neko vrijeme i uživati u drugačijem tempu obiteljskog života. Šteta je u ovim godinama imati tako konačne i uvredljive stavove, život je nešto sasvim drugo.
Mda? Po tvom je drugačije razmišljanje bezobrazno. Nemam ja predrasuda, niti imam uvredljive stavove. Pazi, uvrdljiv stav!? Kako je to moguće da stav bude uvredljiv, ako nikoga ne ugrožava? Sigurno zato što nije u skladu s naukom KC. Ti ćeš me učit što je život
Kod nas je trenutno situacija da je MM doma, a do nedavno sam bila ja i vjeruj mi draga žena ili muž koji je doma može biti sve samo ne ljenčina (ima ih i takvih), ali ovako generalizirati i prosuđivati u današnje vrijeme je meni strašno.
Dok ja dođem s posla kući MM je pospremio stan, otišao u trgovinu, igrao se s djetetom, nahranio ju, presvukao po 3-4 puta, uspavao ju, skuhao ručak, dao mojoj bolesnoj mami da jede, došao na posao po mene, ne ručao već čeka da ja dođem s posla da zajedno ručamo. Sad nam dijete ide u vrtić jer on počinje raditi, ali dok je ona u vrtiću, on brusi vrata i prozore i farba ih jer nemamo love za nove.
Iako je ovo nama bila kratkotrajna situacija od par mjeseci dok nije našao posao, vjeruj mi ja bih bila najsretnija da ne mora niti ići raditi već da može ostati s djetetom i apsolutno ne da nije ljenčina nego je vrijedan da ne može biti više i dok sam ja na poslu on se naradi ko konj i kad pročitam ovakvu rečenicu kosa mi se digne na glavi.
Ako žena živi u stanu ne može biti doma sa djecom?
Neke majke ganjaju karijeru djecu čuvaju drugi, to je njezin izbor.
Neke majke rade i trude se baviti sa djecom i držati ravnotežu između posla i kuće.
Neke majke ostaju doma sa svojom djecom, ulažu u njih i njihovu budućnost na način kako ko može, zna i umije
To su vlastiti izbori i kakvi smo, takvi smo, sami odlučujemo i svaka osuda bilo kojeg izbora mi se ne sviđa.
Rezultati bilo kojeg od gore spomenutih obrasca odgoja su različiti (od ekstrema sa jedne i druge strane), tako da univerzalno pravilo odgoja ne postoji.
Gle Ana 37, okej je reći otvoreno svoje mišljenje, ali fer bi bilo da ne osuđuješ i ne vrijeđaš,
to je kao da je tebi na temi o izlascima netko napisao da si nemajka jer preko tjedna radiš a preko vikenda djecu ostavljaš roditeljima da bi se zabavila i odmorila.
Ne možeš nekoga osuđivati na bazi pretpostavki i predrasuda.
Fala cure. Ana37, svi imaju pravo na svoje misljenje dok ne omalovazavaju druge.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom