 |
|||
To bas pokazuje kako smo svi razliciti i da se ne moze svima udovoljiti. Pa zato postoji kurikulum kojem cemo se svi prilagoditi.
Istina, dijete koje ne zeli sudjelovati u radionicama ne mozes na to natjerati, ali nastavnik bi treabao biti profesionalac i odraditi to kako treba.
A to sto ja to ne volim je samo moj problem.
Ajde, baš mi je drago da nisam jedina. Barem nisam ni s kim pričala o tome, možda nas ima još.ivanas prvotno napisa
I ja sam fakultet doživjela kao olakšanje jer dobiješ literaturu i izlaziš na ispit kad naučiš, nema onih okretanja dnevnika bez najave.
Koliko su mi ostali stresovi od tog iznenadnog prozivanja za ocjenu, isto mi se očituje u snovima, uvijek snovi na isti kalup, da su svi nešto naučili, a ja nisam, napisali lektiru, a ja nisam ni knjigu pročitala...
Zadnji takav je bio još gori, "modificiran suvremeno",
sanjam da su na poslu u kadrovskoj odjednom utvrdili da ja uopće nemam diplomu...ja u šoku, odem na faks, a oni meni kažu: "Da, da, kolegice, vi imate još pet ispita po Bologni", a meni znoj niz čelo...budim se sva potresena, uf, dolazim svijesti... sretna što je samo san...
Eto ti školovanje.
Ajde, baš mi je drago da nisam jedina. Barem nisam ni s kim pričala o tome, možda nas ima još.
I ja sam fakultet doživjela kao olakšanje jer dobiješ literaturu i izlaziš na ispit kad naučiš, nema onih okretanja dnevnika bez najave.
Koliko su mi ostali stresovi od tog iznenadnog prozivanja za ocjenu, isto mi se očituje u snovima, uvijek snovi na isti kalup, da su svi nešto naučili, a ja nisam, napisali lektiru, a ja nisam ni knjigu pročitala...
Zadnji takav je bio još gori, "modificiran suvremeno"
sanjam da su na poslu u kadrovskoj odjednom utvrdili da ja uopće nemam diplomu
Eto ti školovanje.
Pričala sam s par prijatelja i mužem onako o tome stresu, i zaključila sam da su pod puno većim stresom bolji đaci, oni kojima je stalo do ocjena. Oni lošiji uglavnom nemaju puno stresa osim na kraju godne, njima svejedno hoće li ovaj ili idući tjedan dobiti jedinicu, amo je bitno da na kraju godine uspiju ispraviti na pozitivnu, i najčešć s nekim teškim minimumom znanja i učenja uspiju.
Nena-jabuka mi smo još i super prošli u usporedbi s današnjim srednjoškolcima, i maturama i tim pustim instrukcijama i "pripremama" na kojima ne stječeš znanje, nego "znanje" kako što bolje proći i zadovoljiti formu.
Ja si baš mislim o toj odgojnoj komponenti... pa ne možeš ti imati djecu oko sebe, a ne djelovati - odgojno. Oni su, po svom ustroju, neodgojeni, ne mislim da im fali kućni odgoj, nego su u procesu da se odgoje, em za društvo, em za učenje, manire, jedni za druge, to jest odrastanje. Oni putem moraju nešto i naučiti, ali ako nisu odgojeni, džaba im sve. I kako sad da ti imaš neku opću neutralnu školu koja ne odgaja s hrpom neodgojenih (u procesu odgajanja, dakle) ljudi? Kad netko ustane i zapjeva ne znam, ustaške, što nastavnik radi? Pravi se mrtav, da ne izrazi neki stav, da ne dođe u neku izmjenu s učenikom? Ili djeluje odgojno, tako da saopći da nije u redu ustati usred nastave, omesti druge, pjevati kad pjevanju nije red, pa još pjevati ustaške? Kad netko prekida nastavnika, kad neko dijete šamara druge, što nastavnik radi? Jednoličnim tonom predaje latinski (imali smo i takve...)?
Kod mene to nije bilo nešto specifično vezano uz pubertet, startalo je otprilike kao i sa Sarinom kćeri odmah po početku škole, samo je kasnije bilo intenzivnije. Uz to sam ja imala malo ubrzaniji i intenzivniji intelektualni razvoj, pa kad sam tamo negdje oko četvrtog - petog razreda počela kužiti kakvi mediokriteti stoje za katedrom (ne svi, ali dio nastavnika koji smo imali su bili onaj tip da ti padne mrak na oči - ne samo na osobnom planu jer su bili samozadovoljni moralizatori koji su uživali u vlastitoj visini s koje "odgajaju" - već i na akademskom planu, prepuni nekih kontradikcija, neracionalni i nesposobni voditi argument jasnom linijom, s rupama u poznavanju onoga što predaju itd.), tad je bijes počeo zamijenjivati prijezir. Nastavilo se to i u srednjoj i na fakultetu, ja sam nekako uvijek odmah prokužila te "lažne autoritete" koji su se postavljali na neke visine kojima realno nisu pripadali ni kao osobe ni kao intelektualci, ali to se s vremenom ipak količinski smanjivalo.
Oni "biznismeni" koji bi došli, pozdravili, odmah prešli na posao, ispredavali, izispitivali, oformili diskusiju o nastavnom sadržaju, koji nisu pričali o svojim obitelja niti gurali nos u moju, koji su na zvonu bili na "hvala, doviđenja do sljedećeg puta", optimalno iskoristili svoje i moje vrijeme - te sam nastavnike u pravilu voljela i cijenila.
Kako sam relativno rano razvila i tu neku buntovnu dječju "ekonomsku svijest"), postavivši problem sebe kao *klijenta* koji je nezadovoljan *uslugom* - akademskom formacijom - i kojega se *potkrada* ako školski sat nije bio optimalno iskorišten isključivo na nastavne sadržaje (45 minuta rada bi uredno bilo 30-ak kad se odbije uredno kašnjenje nastavnika, pa kad se odbiju sva usputna moraliziranja i odgajanja prije, tijekom i po obradi neke lekcije). Naročito me smetalo što nemam zakonsko pravo *odbiti* koristiti nešto čime nisam zadovoljna. U srednjoj školi mi je izrazito smetala obaveza *fizičkog prisustva* na nastavi, smatrala sam da sustav treba biti postavljen kao na fakultetu - predavanja po nekim modulima i ispitni periodi, obavezne eventualno nekakve vježbe i seminarski dio, s dozvoljenom kvotom izostanaka, Pravdanje izostanaka putem liječničkih ispričnica bila mi je neoprostiva povreda osobne privatnosti, smatrala sam da bi u osnovnoj to trebali činiti roditelji (i dati medicinsku dokumentaciju na uvid isključivo ako oni to iz nekog razloga žele, ne kao default očekivanje), a u srednjoj da bi pohađanje dijela nastave ionako dakle trebalo biti fakultativno.
I nekako sve to nikad nisam "prerasla". Mučilo me tad, muči me sad. Upravo čitam kurikulum tog zdravstvenog odgoja pa me sad muči još više. Ne izgleda dobro, nikako, sve jedna razrednička intruzija u privatnost učenika nad drugom.
Posljednje uređivanje od abcdefgh : 30.09.2012. at 00:44
Još nešto vezano uz autoritet(e), što odvajam u zasebni post, ali mislim da ima veze s temom:
Autoritet svojih roditelja sam probavljala relativno bezbolno jer mi je bilo u redu da ti ljudi do moje legalne punoljetnosti i ekonomske emancipacije imaju pravo na konačnu riječ u većini slučajeva i da se neke njihove odluke moraju poštovati, iako se s njima ne slažem. Moji roditelji zapravo nisu uopće imali nekih većih problema sa mnom, poštovala sam njihove želje čak i u onim situacijama kad ne bi mogli saznati što im radim iza leđa. Dolazila sam doma s izlazaka i prije dogovorenog vremena jer mi se često činilo nepristojnim vući ih za riječ i dolaziti u minutu (kašnjenje nije dolazilo u obzir osim iz nekih opravdanih razloga), uglavnom prihvaćala kao nešto u redu i normalno kad bi mi odlučili nešto ne priuštiti jer sam vrlo rano raščistila sa sobom da je to *njihov* novac i da oni imaju pravo njime raspolagati kako žele (nisam smatrala da imam "pravo" na nešto, njihovom obvezom sam smatrala samo one osnovne stvari tipa mjesto za život, nešto hrane i nešto odjeće - sve preko toga sam dosta rano počela poimati kao njihovu dobru volju da mi još nešto priušte, ne kao moje "pravo" na to), mogli su me bez problema poslati negdje samu na više dana ili ostaviti doma samu jer bih se ponašala točno onako kao da oni znaju što radim i nikad nisam koristila taj neki prostor slobode za ludosti. I društvo je pušilo, a ja nisam - zbog roditeljskog stava, *ne* zbog ikakvog preventivnog programa u školi (ako išta, preventivni program bi djelovao tako da im zapalim iz inata - ali se nisam inatila jer *moji roditelji* niti za takvo inaćenje ne voljeli saznati). A kasnije i iz novčanih razloga jer mi se činilo suludim *plaćati* da se razbolim (ta mi je ideja bila totalno
Da sam htjela pušiti, a moji roditelji se tome nisu usprotivili, a da sam još uz to bila malo manje "racionalna" (po pitanju odnosa štete i koristi) - ma nema tog sata razrednika koji bi me spriječio. Isto vrijedi za alkohol.
I za veze. Da moji roditelji i da si ja sama nisam postavila u glavi koje su opasnosti emocionalnog vezivanja prerano, a kamoli tjelesnog - nema tog seksualnog odgoja koji bi spriječio neke prerane veze i aktivnosti.
Na hrani smo recimo falšali. *Moji roditelji*, a ne škola. A škola je isto govorila o važnosti redovitih obroka bez preskakanja, onoj famoznoj piramidi i dr., ali džaba je to sve ako roditelji daju manju važnost tome. Da su se drugačije postavili, kuhala bih si (i njima) kompletne obroke kad njih nije bilo, redovito a ne samo kad mi se prohtije, te se ne bih hranila nečime iz dućana ili gladovala. Samo da su se postavili tako da oni *inzistiraju*, da je njihova želja, da jedem to-i-to, umjesto da jedem to-i-to ili da ne jedem, i da sam bila odgojena u tom duhu.
Zato i nemam neke nade za taj odgoj u školi, jer iz svog i iz iskustva svojih prijatelja, *uglavnom* (a napomenula sam i u ranijem postu - ne *isključivo*, već *uglavnom*, kao neko predvidvljivo pravilo za koje ipak postoje iznimke... koje ga potvrđuju) je do problema dolazilo u obiteljima koje su se postavile u vezi tih stvari na određen način, koji je tada poticao razvoj loših navika makar indirektno. Ove neke stvari tipa zdrava prehrana i sl. su jednostavno neizvedive, logistički, u slučaju ekonomski ovisnog djeteta (a takva su sva djeca) i roditelja koji to ne žele. Da tih par sati i uspije stvoriti u djetetu želju da jede na određen način, nema šanse da se to sprovede u bilo kakvoj praksi do ekonomske neovisnosti, jer je hrana ogromna stavka u budžetu i djeca jednostavno jedu ono što jedu roditelji. Ma isto vrijedi i za pušenje, teško da ijedan tinejđer *čiji roditelji to ne žele financirati* uopće može pušiti - em je nemoguće da roditelj ne primijeti, em je užasno skupo kad postane navika, djeca jednostavno ne raspolažu tolikom količinom novaca osim ako im je daju roditelji. Može on kupiti kutiju pa iz fore tu i tamo zapaliti s prijateljima, ali redovno pušiti, kao pušač, a da to roditelji ne financiraju, može užasno malo djece, dakle na kraju opet ispadne da roditelji to odobravaju jer ne stave nikakva ograničenja na to što se može raditi s *njihovim* novcem. Isto za te famozne izlaske-opijanja, ma u principu teško da maloljetno dijete može išta raditi, a da bude pritom neovisno od roditelja, s obzirom na to da je i studentska "neovisnost" najčešće fiktivna, a gdje onda neće biti ona maloljetnog djeteta. Sve te teme sa satova razrednika se opet na kraju svedu na obitelj. Ne može škola ispravljati krive Drine.
Ne-roditeljski autoritet nikada nisam prihvaćala. Drugi ljudi su mi mogli davati isključivo savjete, a i to isključivo ako sam ja to htjela (inače bi mi bilo uvredljivo) - nikako propise. U kućnom redu osnovne škole je stajalo npr. da se nakon škole treba ići ravno kući, i mnogi nastavnici su to često isticali, što je po meni bila suluda odredba jer škola nikako nije mogla imati ikakav autoritet nada mnom osim vrlo malog *kad sam unutra*, nikako i kad kročim van. Moji roditelji nisu imali problem s time da ne dođem ravno kući iz škole i svaki put bih (u sebi) okretala očima kad bi se pročitala ta odredba. Nije da ju je itko poštivao, ali samo njeno prisustvo u kućnom redu škole je bilo uvredljivo. TO je meni, zapravo, išlo na živce: kad bi netko smatrao da može sa mnom pokušati imati odnos analogan onome kakav imam isključivo s roditeljima, a to su nastavnici redovno radili svakim pokušajem da oblikuju moje vrijednosti govoreći mi što moram misliti, sa svakim takvim blesavim propisom koji spada pod domenu roditelja, tim prisilnim gubljenjem vremena u školi kad se nisu bavili isključivo svojim poslom i sl.
Zbog sveg ovog gore napisanog, mislim da bi bilo daleko pametnije da se ovakav projekt usmjeri *na roditelje* - i da se tada *njima* priđe kao ozbiljnim odraslim ljudima koji mogu odabrati biti ili ne biti prisutni, bez prisile, te da se razlažu ove teme i to koliko su zapravo *oni* u konačnici odgovorni.
Ma to je moja krivnja jer koliko god se u principu znala izražavati, uvijek nekako govorim "drugi jezik". Mislim da ne mislimo na iste stvari pod odgojem.
Ovo o čemu ti govoriš je ta neka spontanost, činjenica da se uči u svakoj situaciji od svake osobe jer je to jednostavno tako, ne može se čovjek "izolirati" od iskustva koje proživljava i to utječe na njega.
Ja pod odgojem podrazumijevam *intencionalnost*, ciljano dijeljenje vrijednosti i ciljanu raspravu o određenim temama, a u cilju utjecaja na osobu, dakle ne samo spontani život.
Ako nastavnik mirno riješi neki konflikt u razredu, djeca uče od njega, ali to po meni nije odgoj. Odgoj mi počinje u onom trenutku kad krenu riječi tipa: "morate se međusobno ophoditi tako i tako", "kao što smo vidjeli na ovom promjeru važno je da ne dođe do šaka jer to nije lijepo", "svi morate biti prijatelji" i sl.
Savršeno mi je normalno i jasno da škola, kao institucija, mora imati neka pravila ponašanja da boravak tamo bude prihvatljiv i *siguran*. Ali ogromna je razlika između naglašavati da su to *interna pravila institucije* koja se moraju poštivati *zato jer smo tada unutar te institucije* - i između pokušaja da se ciljano utječe na cijeli život i vrijednosni sustav nekog djeteta, naročito u vidu moraliziranja kakvih se ja sjećam.
Dakle, ne ometa se *jer su to pravila institucije*, naravno da se profesor neće praviti mrtav, ali zato što *on ima pravo na rad u određenim uvjetima*. Mislim da pothitno treba vratiti mogućnost udaljavanja djeteta sa sata, npr., baš zato da bi se omogućili normalni uvjeti za rad. Ali udaljiti bez moraliziranja, bez "to nije dobro jer tako i tako" - već uz "to je protiv kodeksa ponašanja u ovoj instituciji". A njihovi roditelji neka raspravljaju s njima o tome je li "pristojno" ponašati se tako-i-tako.
Šamaranje ne dolazi u obzir *zbog sigurnosti*, na roditeljima je da s djecom rasprave postoje li, i ako da koje su to, situacije u kojima je opravdano nekoga udariti. Za profesora je dovoljno da je to nedozvoljeno u školi i ne treba razdvajati učenike uz moraliziranje - dovoljno je da se zna da je *nedozvoljeno*, isto kao i pjevanje usred sata, naročito pjesama određenog sadržaja koji je među ostalim često i na rubu legalnosti po svojim porukama.
Već sam rekla da nisam za anarhiju, ne mislim da škole ne bi trebale imati *pravila* niti mehanizme sankcioniranja kršenja pravila - dapače (suspenzija, ukor, udaljivanje sa sata i sl.), ali mislim da si ne smiju dozvoliti taj korak koji postoji između "to ovdje nije dozvoljeno i mi to sankcioniramo jer je nedozvoljeno" i "to nije lijepo, to je nemoralno, dobar čovjek to ne smije učiniti i sl.".
To je ta neka moja granica, koju možda ne približavam baš najjasnije, iako je meni u glavi jasna.
Upravo bih ovako ja ustrojila srednju školu
ne mogu zamisliti da roditelji iskljucivo pravdaju izostanke. takav nacin moze dovesti do grubog zanemarivanja djeteta bez da se ono uoci.
na sustav fakultativnog predavanja u srednjoj skoli vecina bi se pogubila. narocito kampanjci. koliko je vjecnih studenata koji se ne mogu nositi sa tolikom "slobodom" i "kaoticnoscu" pa zavrse kao "losi" studenti ili vjecni studenti. a nisu glupi, dapace.
samim uvidom u prolaznost osnovne i srednje skole te usporedbom sa prolaznoscu studenata (upisani-zavrseni) moze se doci do zakljucka da model koji vi zagovarate bi odgovarao jako maloj skupini i bio bi na stetu velike skupine.
no otisle ste u jos veci topic od muskih prava sa tamo neke strane.
Posljednje uređivanje od leonisa : 30.09.2012. at 17:09
Veliki potpis- ja sam uvjerena da roditelji imaju normalna radna prava i obaveze (od plaće do raznih organizacijskih fleksibilnosti), da su škole kvalitetno opremljene, nastavnici pošteno plaćeni i za administraciju i za roditeljske i pripreme i srz i sve, da škole imaju dostupnu i ekipiranu strušnu službu, da socijalne i školska medicina imaju sredstava za provođenje savjetovanja i kvalitetne prevencije odgoj i "mladi" uopće ne bi bili problem nego radost! Ma koliko sreće i zadovoljstva bi bilo da se djeca mogu svaki dan kretati na početku nastavnog dana. Svi pedagozi i liječnici se slažu da tjelesni prvi ili drugi sat rješava pola problema s disciplinom, zdrava i ukusna prehrana, estetski dobno prilagođen okoliš. Pa u austriji škola izgleda kao mjesto koje bi djeca odabrala da u njoj borave kad pogledaš neki grad, a kod nas dio samo što se ne sruši, dio izgleda tako da padneš u depresiju čim vidiš zgradu, a tek mini udio liči na neko mjesto koje želi dobrodošlicu. ;Ma mogu reći da bi skoro svi prof i nastavnici odgajali primjerom i osobno u manje natrpanim razredima, roditeljski bi služili da su takvoj manjoj zajednici usklade očekivanja profesora i roditelja s potrebama djece, a ne prozivkama i preglasavanjima.... Ah, utopija
Posljednje uređivanje od pikula : 30.09.2012. at 19:23
Nemam vremena za raspravu, samo lijepim link na kurikulum:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11972&sec=1933
Odgovor na pitanje iz naslova-da bar smanji na najmanju moguću mjeru, tamo negdje oko 2025. godine, postotak ljudi koji daju ovakve komentare i onih koji im te komentare lajkaju.
Svi mi koji ovo čitamo smo zapravo debili, jer nas nisu u 5. osnovne naučili kako nategnuti kondom i kako masturbirati... Pa neka su nam djeca nepismena i bez radnih navika, ovo je ipak mnogo važnije gradivo u životu... Kaj će ti mozak ako se znaš služiti spolnim organom....
Jednostavnim uvidom u literaturu na kojoj je nastao ''Kurikulum zdravstvenog odgoja'' dobiva se jasna slika o namjeri uvođenja ovog obaveznog predmeta obrazovanja. Naime, autori i izvori literature, među ostalima, su Sarnavka, Queer Zagreb, Mamula, B.a.b.e. Zagreb... Kako to da Ministarstvo nije uvrstilo autore poput Flander, Kocijan, Warshak... a koji su svoj radni, pa i životni vijek posvetili zaštiti djece od bilo kakvog oblika nasilja? Možda zato što ovi posljednji naglašavaju važnost oba roditelja u životu djeteta (naročito važno u životima djece razvedenih roditelja, kojih je sve više) i važnost cjelovite obitelji u djetetovu životu, što na sve načine opstruiraju ekstremističke rodne skupine, a čije interese Ministarstvo zastupa u ovom školskom programu? Drugim riječima poručuju - dijete, super je ako si homoseksualne orjentacije, a još je bolje ako pri tom nemaš tatu! Činjenica da je Ministarstvo izostavilo upoznati djecu s njihovim zakonskim pravima, izostavljajući Konvenciju o pravima djeteta iz programa, jasno govori o diskriminantnom ''drilanju'' djece kroz ovaj nakaradni program.
Sa jedne strane imamo razvijene zemlje odnosno zemlje koje napreduju ulazu u razvoj skolstva. Njihova djeca uce prirodne znanosti, u osnovnoj skoli stjecu dobre osnove iz matematike, fizike, kemije, informatike kako bi mogli postati dobri inzenjeri, lijecnici, arhitekti ...
Sa druge strane imamo nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju. Njihova djeca uce kako se peru ruke, kako se peru zubi, kako se pravilno masturbira, kako se postaje homoseksualac ...
Sto mislite koji su perspektivniji?I moj apsolutni favorit, koji savršeno potvrđuje da nije potrebno, kako ono, patroniziranje države (34 lajka)Mora de je mastubacija jako zdrava kad djecu treba tako podučavati o tome.
Samo su gospoda zaboravila na ovisnost i beznađe koje dolaze nakon tako divnih iskustava.
Jao jao jao. Idemo ravno na dno.Kao što se i pretpostavljalo, zdravstveni odgoj je uveden da bi se zaobišla deklarirana volja roditelja da se u školama ne promovira homoseksualnost i da se njihova djeca trebaju odgajati prema njihovom svjetonazoru, koji je u Hrvatskoj većinski katolički. Ovo je nasilje manjine nad većinom, te krivih i luzerskih nazora prema životu i svijetu prema onim ispravnima i perspektivnima. Još jednom vlada pokazuje da ima strateški cilj uništenje naroda i države.
Istekao mi je edit, pa da kažem da je gornje kopirano s portala VL http://www.vecernji.hr/zivot/o-mastu...-clanak-459803
Čitanje komentara ispod članaka po netuOvo su sigurno oni relevantni izvori koje ja uvijek zaboravim provjeriti
najnajnajjače. Pa kako se mi nismo dosjetili da ova Vlada, vjerojatno neki doseljenici, imperijalisti s Urana ili Venere,Još jednom vlada pokazuje da ima strateški cilj uništenje naroda i države.
imaju strateški cilj - uništenje vlastitog naroda i države
Zato se oni bore, da unište narod i državu. Genijalno.
a stvarno ima totalnih pacijenata.
al 2025 je preambiciozan cilj, možda tamo treća generacija
citanje komentara po portalima je mazohizam. onaj hardkor.
X
Što je ovdje toliko smiješno?Čitanje komentara ispod članaka po netu
No, zanimljivo, pronašla si se prozvanom.
Ne - krivo, ne osjećam se nimalo prozvana, osim što mi je bilo zabavno poentirati ozbiljnost izvora na koji se mene stalno poziva k'o sam HINA. Ali od vulgarnosti i kretenizama koji se nađu pod člancima na netu način na koji su napisani ovi komentari spadaju u debeli prosjek, ako još i nisu u "finijem" djelu. Ja sam se čak disciplinirala da skrolam tako da ne vidim komentare ispod članka, jer to je ponekad smješno, ali ponekad je takav horor da mi je žao ako to ugledam i krajičkom oka.
Posljednje uređivanje od pikula : 05.10.2012. at 12:37
nisam iščitavala sve stranice ispred pa ne znam - da li ste već razgovarale o zdrav. odgoju uvedenom u škole od ove godine? ako niste, kakav je vaš stav o tome? pitam upravo ovdje (ne otvaram temu zasebno) jer me zanima stav majki koje odgajaju djecu u vjeri (koja god ona bila)
Stavovi su nam različiti. Ja sam svoje rekla ovdje http://forum.roda.hr/threads/71959-%...oli?highlight=,
i pikula, ne sjećam se tko još.
ja sam iziričito protiv ovakvog predloženog odgoja,kao i načina njegovog provođenja
xxx
i da li ste poduzele neke korake da vam djeca (ukoliko imate djecu školske dobi) ne slušaju sporno gradivo?
(pitanje za one koje se ne slažu sa programom uvedenog zdr. odgoja)
Bi li ti htjela ikakav, ili misliš da ne treba nikakav u (državnoj) školi. Ili ne valja baš ovaj konkretni, predloženi?
x
Neno ja mislim da je u osnovnoj školi sasvim dovoljno ono što se uči u sklopu prirode i biologije. Neke teme se i inače rade na satu razrednika.
Većina državnih škola ni nema uvjete za onaj dio zdravstvenog odgoja što se tiče zdravog doručka, pranja zubića i rukica.Naša kvartovska škola ima dva smrdljiva potrgana WC-a, baš me zanima kako bi se išta takvoga tamo provodilo.
Da odgovorim na još jedno pitanje, mene se ne dotiče to pitanje jer mi djeca idu u katoličku školu. Da mi idu u državnu preuzela bih ponuđeni nam obrazac i otišla ga u tajništvo ovjeriti, da izuzmem djecu od tih satova.
sa mnom nešto nije u redu.
Jednostavno imaš drugačije mišljenje i to je OK.
Ja ne bih mogla reći da se ni u čemu ne slažem s ovim modelom zdravstvenog i spolnog odgoja – u nekim stvarima su moja mišljenja podijeljena. Ipak, krajnji je zaključak da sam protiv tog modela. Razlozi za to su različiti, od proceduralnih do sadržajnih. Najviše se protivim tome što je kurikulum izrađen mjesec dana nakon što su škole donijele plan i kurikulum za ovu školsku godinu te tome što je preskočena javna rasprava i neutralne stručne recenzije programa. Nadalje, neprihvatljivo mi je to što mi roditelji nemamo izbora hoće li naša djeca pohađati tako osmišljen zdravstveni i spolni odgoj. Mi smo izuzeti iz odlučivanja, kao nesposobni da biramo odgoj za svoju djecu. Ne sviđa mi se to što će ta nastava oduzeti djeci sat razredne zajednice, vrlo bitan za funkcioniranje razrednog kolektiva. Nadalje, laž je da se radi o „objektivnom“ i „znanstvenom“ odgoju – ovaj program nije lišen ideologije niti je svjetonazorski i moralno neutralan. On ima svoje (pre)odgojne ciljeve koji se ne poklapaju s mojim odgojnim ciljevima. Rješenje? Izbornost.
x
razmišljam što napraviti...
Ja sam protiv, ovo što kaže Zdenka2, tako i ja mislim, ne poklapaju se s mojim odgojnim ciljevima. Uče ih suprotno onome što ih ja učim. Sve sam više razočarana školskim sustavom... Jeste čule da će uvesti predškolu?? Od iduće godine...
Ispričavam se na upadu, koristim dio ovog posta da pitam sve vas, ako vam se da i želite mi odgovoriti, što je to točno u kurikulumu suprotno vašim idejama i načinima?
Pročitala sam ga i ne uspijevam vidjeti ništa sporno ili suprotno, da posudim Zdenkinu formulaciju, vlastitim odgojnim ciljevima (dapače), pa bih voljela vidjeti isto, a tuđim očima.
mislim da sam ove godine čitala o slučaju diksriminacije kršćanskog para prilikom usvajanja dijeteta u VB...
a danas pročitam ovo: http://www.katolik.hr/aktualnomnu/os...omoseksualcima i šokiram se...
kuda ide svijet..
Zar se može?
Od iduće godine imam školarca i nikada nisam čula da je riječ o izbornoj nastavi.
Stvarno bih voljela da mi dijete ima mogućnost polaziti katoličku školu.
Uopće me ne čudi. Savjetujem ti da pročitaš "Dnevnik nevolje" Michaela o Briena. Vidjet ćeš kakav totalitarizam vlada u demokratskim društvima, kakvo neviđeno kršenje ljudskih prava, tortura institucija i medija nad svima koji svoj mozak odbijaju isprati i prilagoditi globalnom mozgu...i kako sve to može uništiti ljudske sudbine. Najgore od svega je što se galopirajuće približavamo takvom sustavu.
Svimbi, mislim da se nikome ne da o ovome. Počela sam, pa mi se ne da. Ako te zanima, pogledaj ili pročitaj ovog čovjeka Christopher West, teologija tijela - ima na youtubeu, ima svoje stranice, pogledaj stranice Vigilarea... ili Katekizam... sve piše
Evo mogu ja odgovoriti, u svoje ime:
Iako ne mislim da je sve loše, zapravo je puno toga već obuhvaćemo školskim programom. Imam preko-nekoliko zamjerki. Kao prvo, mogla bih potpuno citirati Zdenku. Mislim da je neprihvatljivo da se takav program ubaci u škole navrat-nanos, bez ikakve stručne recenzije i bez prethodnog natječaja.
Zatim, kao roditelju mi jako smeta ovo
Znači, za sve ostale predmete mogu prelistati udžbenike i vidjeti što će moja djeca učiti te godine, dok me za zdravstveni odgoj samo mogu čekati iznenađenja (a i profesore, znači da u toku šk. godine saznaju što i kako trebaju raditi - to je ko putovanje u nepoznato)Agencija za odgoj i obrazovanje priprema radne materijale i vodiče za pripremu i provedbu kurikuluma zdravstvenog odgoja, koji će se kontinuirano i sukcesivno objavljivati na internetskim stranicama Agencije.
Evo što me dodatno zasmetalo: Kad sam u kurikulumu čitala npr. modul „živjeti zdravo“ za prvi osnovne, prvo mi je palo na pamet, pa tko tu otkriva toplu vodu, pa sve što je obuhvaćeno učiteljice i tako provode! (bar su provodile učiteljice moje djece). Jedino što će sad, osim što djecu uče gdje je WC i podsjećaju ih da trebaju oprati ruke, još morati pisati i brojne listiće za evaluaciju i samoevaluaciju - samo su im uvalili dodatnu hrpu administacije i prigodno im smanjili plaću.
Onda mi ne sviđa što se neke stvari općenito u našem društvu rješavaju na potpuno krivi način. Npr. na TV je svaka druga reklama za pivo, klinci sve ranije i sve više piju, ali bitno da u 4. razredu nauče u dva školska sata
Pa ako odrasli nisu imuni na utjecaj reklama, kako da to budu djeca? Umjesto da se npr. ograniči vrijeme u kojem se može reklamirati alkohol i postrože kazne za prodaju alkohola djeci.prepoznati utjecaj medija i reklama na rizično ponašanje
Pa da sad ne trančiram cijeli kurikulum, ovo je npr. nešto za što konkretno mislim da je baš neprimjereno, to je tema za 6. razred, znači to mog sina čeka slijedeće godine:
Na koji će način objasniti to djeci, pokazati im pornografske sličice? Dal je nekome palo na pamet da možda ima 12-godišnjaka koji se (ipak) još nisu susreli s pornografijom (a takvih je, ipak, većina) - pa onda ni manje ni više, nego baš škola treba biti prvo mjesto gdje će se s tim upoznati?raspraviti način na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge
I onda uvod u ljudsku spolnost ne krene od partnerskih odnosa i začeća djeteta (što je normalna biološka posljedica), nego baš od objašnjavanja iskrivljene slike ljudske seksualnosti.
Meni bi više imalo smisla napraviti predavanje za roditelje o tome kako postaviti zaštite na kompove i onemogućiti djecu da u dobi kad još nisu ni teenageri nalete na pornografilu, slučajno ili namjerno.
U svakom slučaju, želim vrlo konkretno (opširnije i konkretnije nego što piše u kurikulumu) znati kako će se prezentirati određene teme, pa na temelju toga odlučiti i izabrati što će moja djeca od tog programa slušati u školi, a što će biti ostavljeno nama roditeljima za razgovar u skladu s našim stavovima. Da još napomenem, ne znam da li je bitno za tvoje pitanje, katolkinja sam, politička orijentacija mi je lijevi centar, na hrv. političkoj sceni mi ni jedna od vodećih stranaka ne paše
Hvala na odgovorima, shvatila sam vrlo brzo (nakon zmajinog linka posebno) odgovor i sama.
Opet mi se čini da sa mnom nešto nije u redu, s obzirom da jedina na ovom topicu, opet, nikako da vidim opasnosti za moju djecu konkretno:možda varljiva samouvjerenost:, a ni za većinu hrvatske djece, za koje i dalje mislim da ih ne podučava nitko ništa:možda varljivo pesimist:
Pošto su drugi vrijedniji od mene u proučavanju predloženog, poslužit ću se njihovim izvatcima, samo za ilustraciju koliko smo različiti kao ljudi, koliko istu stvar pogledamo i nemamo uopće istu asocijaciju na to.
Meni to ne da nije suvišnp nego bih im "gluposti" o pranju ruku ponavljala sve do 4. srednje, ruke ne peru ni odrasli, a kamoli djeca i mladi, izlaze iz kafića, janvih WC-a, raznih prostora, ne peru se ruke, svake se godine u vrijeme gripe upozorava i odrasle, a kud neće djecu.
Slažem se i za Tv i za prodaju. A opet, ukazivati djeci na zamke, vještine, trikove i laži reklama, pa kakoOnda mi ne sviđa što se neke stvari općenito u našem društvu rješavaju na potpuno krivi način. Npr. na TV je svaka druga reklama za pivo, klinci sve ranije i sve više piju, ali bitno da u 4. razredu nauče u dva školska sata
Pa ako odrasli nisu imuni na utjecaj reklama, kako da to budu djeca? Umjesto da se npr. ograniči vrijeme u kojem se može reklamirati alkohol i postrože kazne za prodaju alkohola djeci.
će oni to inače skontati ako im netko ne pokuša razviti kritički duh. Puno je reklama usmjereno baš njima, treba stalno udarati kontru.
Naravno da im neće donositi pornografske sličice niti će se tamo s tim glupostima prvi put upoznati, već s informacijom i drugačijim pogledom na to. Na žalost, opet mislim, i opet na žalost, da djeci u stvarnosti, u obiteljskom domu, uvod u ljudsku spolnost ne krene od partnerskih odnosa jer ne žive svi u idiličnim katoličkim obiteljima nego im je baš prvi susret sa spolnosti pornografija s kisoka, iz časopisa i danas interneta i klipića koje im dilaju vršnjaci. Tako je bilo i ranije. Meni bi bilo baš drago da je nama, mojoj generaciji, netko nekad rekao, odmah, u startu, koliko to nema veze sa životom, s normalnom seksualnošću, da je to industrija, trgovina, profit, zarada i glupost. Naročito bi mi bilo drago da to čuju dečki koji misle da moraju biti neki maratonci i cirkuski akrobati, a curice danas, što je još gore, a toga sam čula u RL, ne jednom, da moraju biti vješte u oralnom zadovoljavanju dečki. Strahota jedna. Kao, nisam spavala s njim, samo sam mu...super sam u tome (nemam riječi). To je realnost.Danas. Mene je toga strah, možda ovaj program neće napraviti ništa, fakat ne znam. Ja ću napraviti sa svoje strane što god mogu, ne znam hoće li svi.Na koji će način objasniti to djeci, pokazati im pornografske sličice? Dal je nekome palo na pamet da možda ima 12-godišnjaka koji se (ipak) još nisu susreli s pornografijom (a takvih je, ipak, većina) - pa onda ni manje ni više, nego baš škola treba biti prvo mjesto gdje će se s tim upoznati?
I onda uvod u ljudsku spolnost ne krene od partnerskih odnosa i začeća djeteta (što je normalna biološka posljedica), nego baš od objašnjavanja iskrivljene slike ljudske seksualnosti.
Meni bi više imalo smisla napraviti predavanje za roditelje o tome kako postaviti zaštite na kompove i onemogućiti djecu da u dobi kad još nisu ni teenageri nalete na pornografilu, slučajno ili namjerno.
Slažem se. Milsim da toga već ima u školi, ali neka bude i više.
Sorry cure na upadu, htjela sam se osvrnuti na pranje ruka. Mi smo u školi (osnovnoj) birali higijeničara uz predsjednika razreda, blagajnika i knjižničara. Birali su se među djecom i svako nekoliko izmjenjivali. Zadatak higijeničara je bio da pod nadzorom učiteljice pregleda kolege i upiše u teku plus ili minus za sljedeće: Kosa- počešljana ili ne, nokti uredni ili prljavi, ruke- prljave ili čiste, zubi oprani ili ne, odječa - uredn ili neuredna, nije se ocijenjivalo, ali nam je svima bilo stalo da izbjegnemo minuse. Taj mi je dio u redu.
Što se razgovora o seksu tiče, da barem moja mama nije tako bila odgojena da se srami svoje tjelesnosti, pa da je razgovarala sa mnom o tome, i danas, kad imam dvoje djece i pitam je radi obiteljske povijesti bolesti izvlačim iz nje podatke biranim riječima.
Njen katolički odgoj ju je naučio da se toga srami, a mene da se učim sama, metodom pokušaja i pogreški.
Djeca nisu dovoljno upoznata sa opasnostima, meni je sad kasno guglati simptome HPV-a, za njega nisam ni znala do godine dana
Evo i ja ću pokušati odgovoriti u glavnim crtama, bona fide, u nadi da je pitanje postavljeno u želji za razumijevanjem drugačijeg stava.
Slažem se s Nenom i ostalima da je današnje društvo, ne samo hrvatsko, u dubokoj krizi, koja zahvaća i spolnost. Ali, ne slažem se s time da se zbog toga u spolnom odgoju djece moramo zadovoljiti “vatrogasnom” razinom. Ako i jest istina, kao što kaže Nena, da za mnogu djecu spolni odgoj u obitelji ne polazi od partnerstva i da im prvi susret sa spolnošću predstavljaju devijacije kao što je pornografija, to nije istina za svu djecu.
Postojeći program spolnog odgoja,za moje poimanje potpuno izokreće stvari – ne počinje od početka, od temelja nego od kraja, od posljedica, pa zbog toga i nije odgoj nego primjena “vatrogasnih” metoda. To je suprotno onome kako ja želim da se moja djeca pouče o spolnosti. Spolnost je izuzetno bitna dimenzija čovjeka, velika vrijednost ljudskosti. U odgoju moje djece ne želim prizemni pristup spolnosti, na razini tehnikalija i negativnih strana nego pouku vezanu uz dostojanstvo osobe, ljubav i darivanje. Moj odgojni cilj na području spolnosti moje djece jest da oni svoju spolnost shvate cjelovito, ne samo na tjelesnoj nego i na emotivnoj, moralnoj i duhovnoj razini. Bitno mi je da djeca nauče poštovati i prihvaćati svoje i tuđe tijelo, svoju i tuđu osobnost, na svakom području, pa tako i na području spolnosti. S time ide i odgovornost prema onom trećemu kojeg spolni odnos može stvoriti. Spolni odgoj ponuđen u postojećem programu,po mome mišljenju ih ne uči tome nego ih vodi ka instrumentaliziranju sebe i drugoga i trećega.
Jednako kao i ronin, smatram da osnovne biološke činjenice djeca mogu naučiti kod kuće (moji to znaju još od prije škole) i na satovima biologije. Prvo je obiteljski odgojni pristup, a drugo znanstveni pristup. Ovo što nudi aktualni program nije ni jedno ni drugo. S moga gledišta je govoriti mome, 11, odnosno 12-godišnjem djetetu o stavljanju kondoma, pornografiji, relativiziranju spola i sličnome potpuno neprimjereno. Ako moja kći, jedanaestgodišnja djevojčica koja je još uvijek pravo dijete, želi znati nešto o masturbaciji, pitat će mene, a razgovor o tome u školi, predočavanje raznih iskustava koje ona nema, može je samo posramiti i poremetiti njezin put ka prihvaćanju vlastite tjelesnosti i spolnosti, u tako osjetljivom razdoblju života. Isto tako, moj dvanaestogodišnji sin, suzdržano dijete koje pomno čuva svoju intimu, koje tek upoznaje svoju spolnost, prihvaća je i integrira u svoju osobnost, umjesto podrške tom prirodnom procesu odrastanja morao bi slušati o opasnostima pornografije, s kojom se on nije nikada susreo. Za mene je takav pristup spolnom odgoju priznanje da je nešto bitno promašeno u odgoju uopće i ne želim to za svoju djecu.
Hvala ti na ovim riječima.
Sviđa mi se odmak koji si napravila od upitnih ponašanja, odgoj treba biti za normalne ljude, djecu, za normalno ponašanje i baš kako i kažeš, iz početka, a ne nakakvo gašenje
x
Predivno sročeno!
Mi ćemo ovaj program bojkotirati, nemam nikakvih zadrški u vezi toga.
Mislim da ljudi koji uvode nisu svjesni (ili još gore - nije ih briga) toga da u učionici sjede i djeca koja su zlostavljana, ili koja imaju određenu traumu, i njima neće biti nimalo lako sudjelovati u tim radionicama ne temu prvog iskustva i slično. Neće biti nikome lako, i ja prva se ne bih dovela u situaciju da se o tako osjetljivim pitanjima otvaram pred grupom random odabrane djece (što učionica jest). Da li biste vi o svojim iskustvima pred kolegama s posla, u detalje? Pa još uz obvezu da vas se ocijeni koliko ste otvoreni?
Ifigenija, nešto si pobrkala!
Nema veze s vjerskim odgojem - da ja očekujem ovakav scenario u školi nema tog zakona koji bi me spriječio da smjesta ispišem dijete iz škole....
Kako? Koji je postupak?
X
Na ovom forumu a i RL spoznala sam da ima roditelja koji koriste pornografske materijale i to ne smatraju nečim lošim. Ne želim nikome suditi, štoviše ne želim uopće razmišljati o tome...svatko ima pravo živjeti i odgajati djecu kako želi. Međutim, za pretpostaviti je da moja djeca i njihova djeca neće nikada imati isti odnos prema spolnosti. Upravo zato, pitanje spolnog odgoja je stvar obitelji. I mora ostati u obitelji. Uopće mi ne bi smetalo da mi dijete bude jedan školski sat (ili dva) tjedno na hodniku - samo želim da nam se omogući da odgajamo djecu prema svojim uvjerenjima.
Ako to koriste u privatnosti, a ne pred djecom, ne vidim zašto bi se ta djeca razlikovala od tvoje u odnosu prema spolnosti
Isto. Primijenit ćemo građanski neposluh.
Pravila pisanja postova
