Ifigenija prvotno napisa
Mislim da ljudi koji uvode nisu svjesni (ili još gore - nije ih briga) toga da u učionici sjede i djeca koja su zlostavljana, ili koja imaju određenu traumu, i njima neće biti nimalo lako sudjelovati u tim radionicama ne temu prvog iskustva i slično. Neće biti nikome lako, i ja prva se ne bih dovela u situaciju da se o tako osjetljivim pitanjima otvaram pred grupom random odabrane djece (što učionica jest). Da li biste vi o svojim iskustvima pred kolegama s posla, u detalje? Pa još uz obvezu da vas se ocijeni koliko ste otvoreni?