Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[Peterlin]

Često se to pitam....

Ovaj članak http://magazin.net.hr/roditeljstvo/m...kala-sest-dana me potaknuo da i ja napravim nešto u ovom smjeru... Nismo baš u ovoj kategoriji, ali čini mi se da kod ni nas doma dječje obveze ne rastu proporcionalno s njihovim sposobnostima.

Moji rade uz poticaj (ja zagalamim da se odnese smeće, pospreme kreveti, isprazni suđerica i slično) ali sami od sebe ne bi se pomakli ni pol metra, pa bi im možda dobro došla ovakva dresura, he he he...

Neki dan je moj mlađi imao nešto za reći o tome kako su neki drugi članovi obitelji neuredni, a kod njega na stolu Hrelić .

Baš si mislim da bih mogla i ja ovako probati kao roditelji s linka, pa da vidimo tko će prije popustiti... Ima neke debele istine u tome da djeca mnoge stvari uzimaju "zdravo za gotovo" ili trguju uslugama (ako ja TEBI odnesem smeće, što ćeš ti učiniti za mene???). Mi se trudimo djecu rasteretiti jer imaju puno obveza, ali nije se loše podsjetiti s vremena na vrijeme da oni mogu doma doprinositi i puno više nego nam se čini. Ne bih htjela danas sutra imati nesposobnjakoviće koji za sobom ne umiju oprati tanjur ili nemaju pojma gdje im gaće stoje. Gledam oko sebe u susjedstvu i šire punoljetne gotovane i ne sviđa mi se... Ne tvrdim da je opća pojava, ali ima toga više nego bi čovjek pomislio. Onda danas sutra djeca odu, dobiju svoju djecu, a mama im i dalje ide prati i pospremati...

Rado bih znala kako je kod drugih.

[mama pticica]

apsolutno uzimaju sve zdravo za gotovo i treba ih podsjetiti svakak

javljaj kak ide!

[jelena.O]

mene više muči stvari koje stvarno moraju napraviti ( jer kućanske stvari veliki klinac sam napravi od sebe, klinka ne bi ni prstom makla) tipa čišćenja nos ili pijenja nećega bez da im se kaže najmanje 6 puta prije nego to naprave.

[Mima]

Nemam baš definirano mišljenje na ovu temu.
S jedne strane mislim da djeca ne trebaju na sebe preuzimati kućanske poslove. Naravno - svakako ih treba učiti da pospremaju za sobom, da drže u redu svoje stvari, da bacaju svoj prljavi veš, da si znaju sami uzeti jesti i da pospreme za sobom kad sami jedu. Ali, ne sviđa mi se baš kad se (najčešće) na djevojčice prebacuje da peglaju ili kuhaju za cijelu obitelj, ili peru posuđe nakon ručka.

S druge strane, kako će išta naučiti ako to ne rade!? Mene mama nije naučila peglati, recimo, pa sam imala već dosta godina kad me prijateljica vidjela kako peglam košulju i zgrozila se viđenim, pa mi pokazala kako se to radi. Kuhanje me pak oduvijek zanimalo pa sam se stalno motala po kuhinji i tako sve naučila, ali poznajem ljude koji u odrasloj dobi doslovce nisu znali ispeći jaje.

[XENA]

Definitivno se slažem da radimo i previše stvari koja bi naša djeca mogla sama napraviti, radimo to zato što mi to želimo ne zato što su klinci inzistirali na tome ( zapravo mi ih pravimo ne sposobnima iz "ljubavi")
To je klopka koju roditelj sam sebi postavi i upadne u nju a kada jednog dana shvati da je previše zabrazdio sa tim "pomaganjem" onda se teško izvući iz nje pošto su klinci naviknuti na određen poredak stvari i definitivno je teško ispravljati krive drine.
S druge strane, Peterlin brine da će odgojiti "gotovane", ako idemo od polazišta da smo mi toj djeci uzor i ako odrastaju u domu u kojem se roditelji ponašaju onako kako bi voljeli da se i njihova dijeca ponašaju jednog dana nešto od toga će se sigurno "zaljepiti" za njih.

[klokanica1506]

Zanimljiva tema.
U našoj obitelji moj suprug definitivno spada u ovu skupinu gotovana, žalosno, ali istinito.
I ne mora se čovjek duboko zagledati u njegov odnos s majkom da bi shvatio u čemu je problem.
Da se razumijemo, moj suprug je dobra osoba, ali nesposoban pokupiti tanjure nakon jela, baciti prljavo rublje u koš za veš (uvijek pokraj njega), postaviti stol, ma X stvari. Sve to navedeno bez da ga se trkne u nos.
A mene totalno živcira stalno, ali stalno napominjati radnje koje bi se po mojem trebale podrazumijevati.
Znam da si mnogi od vas pomislili kako bi odrastao čovjek trebao sam shvatiti, ali to je poprilično teško nakon cca 30 godina odgoja "nemoj sine ti, ja ću".
Zato drage majke, potičite djecu na rad, na odgovornost i na čišćenje vlastitog nereda (osim ako ne želite da vas buduća snaha, zet koji puta spomene, onako ne baš pristojno kad mu/joj se zamrači pred očima od stalnog ponavljanja gradiva).

[Peterlin]

S druge strane, Peterlin brine da će odgojiti "gotovane", ako idemo od polazišta da smo mi toj djeci uzor i ako odrastaju u domu u kojem se roditelji ponašaju onako kako bi voljeli da se i njihova dijeca ponašaju jednog dana nešto od toga će se sigurno "zaljepiti" za njih.

Pa to sam i ja mislila i tako je uvijek bilo dok su bili sasvim mali - vječito su htjeli usisavati, prati pod, brisati prašinu itd. kako su vidjeli da mi radimo. To je BILO tako dok su poslovi bili u rangu igre. ALi sad, kad su veći dio dana sami i dorasli do toga da za ozbiljno mogu napraviti nešto, teško se znaju organizirati. Nije problem volja nego vrijeme - nekako misle "stignem ja to" i figa - ništ ne stignu ako im netko sa strane ne diše za vrat. Ne pospreme krevet ujutro ako ih ja ne natjeram, pa mi se zna dogoditi da dođem doma u krš i lom, a oni na treningu ili u glazbenoj školi... Ne sviđa mi se to, znaju to oni dobro, ali uzori tu slabo pomažu. Jednostavno ih ponese društvo ili igrice ili bilo što drugo. Fakat bi trebalo pustiti da im sobu potopi kaos, baš da vidim što će se dogoditi.

Offt. isto je i s učenjem - nije da oni ne bi napisali zadaću, ali prečesto se dogodi da zadaće nisu gotove dok mi dođemo s posla, jer eto - malo je došlo društvo, pa su se zaigrali... Stvarno bih si trebala odrediti neki vremenski interval i ne raditi ništa - ne pitati za zadaću, ne buditi ih ujutro (imaju sat i mobitel), ne tjerati na trening... A već sam probavala pa je bilo suza zašto se propustila atletika, kao da sam JA tako ja treba misliti kad je to i tjerati da se spreme... Ufff, pubertet - ne znaju tko im glavu nosi. Ili znaju - mama i tata im nose glavu. E, pa, mislim da je vrijeme da polako počnu i sami.

[martinaP]

Nisam po tom pitanju sigurna što mislim. U teoriji to sve stoji, ali mi je iskustvo sasvim dručije. Jer ni mene ni sestru roditelji nisu tjerali da puno doma sudjelujemo u kućanskim poslovima (mater je često znala reći da će doći vrijeme kad ćemo morati, pa nek sad uživamo), muža njegovi još manje. A sad svi sve rade, točnije odlaskom na fakultet svi smo se osamostalili. Možda bi bilo drukčije da nismo sa 18 otišli iz roditeljskog doma.

[klokanica1506]

Pa to sam i ja mislila i tako je uvijek bilo dok su bili sasvim mali - vječito su htjeli usisavati, prati pod, brisati prašinu itd. kako su vidjeli da mi radimo. To je BILO tako dok su poslovi bili u rangu igre. ALi sad, kad su veći dio dana sami i dorasli do toga da za ozbiljno mogu napraviti nešto, teško se znaju organizirati. Nije problem volja nego vrijeme - nekako misle "stignem ja to" i figa - ništ ne stignu ako im netko sa strane ne diše za vrat. Ne pospreme krevet ujutro ako ih ja ne natjeram, pa mi se zna dogoditi da dođem doma u krš i lom, a oni na treningu ili u glazbenoj školi... Ne sviđa mi se to, znaju to oni dobro, ali uzori tu slabo pomažu. Jednostavno ih ponese društvo ili igrice ili bilo što drugo. Fakat bi trebalo pustiti da im sobu potopi kaos, baš da vidim što će se dogoditi.

Offt. isto je i s učenjem - nije da oni ne bi napisali zadaću, ali prečesto se dogodi da zadaće nisu gotove dok mi dođemo s posla, jer eto - malo je došlo društvo, pa su se zaigrali... Stvarno bih si trebala odrediti neki vremenski interval i ne raditi ništa - ne pitati za zadaću, ne buditi ih ujutro (imaju sat i mobitel), ne tjerati na trening... A već sam probavala pa je bilo suza zašto se propustila atletika, kao da sam JA tako ja treba misliti kad je to i tjerati da se spreme... Ufff, pubertet - ne znaju tko im glavu nosi. Ili znaju - mama i tata im nose glavu. E, pa, mislim da je vrijeme da polako počnu i sami.

Mislim da uzor sam po sebi nije od prevelike koristi, smatram da djecu treba poticati da samostalno obavljaju pojedine zadatke.

[Mima]

Nisam po tom pitanju sigurna što mislim. U teoriji to sve stoji, ali mi je iskustvo sasvim dručije. Jer ni mene ni sestru roditelji nisu tjerali da puno doma sudjelujemo u kućanskim poslovima (mater je često znala reći da će doći vrijeme kad ćemo morati, pa nek sad uživamo), muža njegovi još manje. A sad svi sve rade, točnije odlaskom na fakultet svi smo se osamostalili. Možda bi bilo drukčije da nismo sa 18 otišli iz roditeljskog doma.

Pa tako je i kod nas. MM-u mama još i danas stavlja i mlijeko u kavu kad dođemo k njima. Ali kad smo zajedno počeli živjeti (a to nije bilo kad smo imali 18 nego puno kasnije) počeli smo normalno raditi sve kućanske poslove.
Jedino što stvarno primijećujem da neke stvari nisam znala raditi.
Mislim, nisu kućanski poslovi neki kunst, ali ipak treba ponešto znati.

[klokanica1506]

Ispričavam se na pogrešno postavljenim citatima

[klokanica1506]

Mima, može pitanje?! Živite sami, ili u zajedničkom domaćinstvu s njegovima/tvojima?

[Mima]

Živimo sami.

[klokanica1506]

Hvala na odgovoru. Potaknuta ovom temom pokušavam izanalizirati rizične čimbenike za gotovansko ponašanje, pa da iznesem svoju studiju... nekome

[klokanica1506]

[Peterlin]

Mislim da uzor sam po sebi nije od prevelike koristi, smatram da djecu treba poticati da samostalno obavljaju pojedine zadatke.

Pa to radimo godinama, ALI sad u pubertetu to je prestalo funkcionirati... Kužim ja zašto, misle da znaju sami kako će uhvatiti krivinu, ali figa, još nisu dorasli do toga... Poslušaju oni kad im se kaže SAD, ali ako dogovorimo da krevete pospreme prije odlaska u školu, obično je to nula bodova jer mene nema u blizini da to kontroliram, a oni misle da će ih pospremiti prije nego ja dođem doma. Dogodi se da svratim za vrijeme pauze ili dođem ranije, a ono krš i lom.... Znam ja da će se to s vremenom riješiti (i mene je mama natjeravala da spremam svoje ormare, da čistim cipele...) ali čini mi se da bi išlo brže ako ih pustim da se uvjere kako nitko neće za njih podmetnuti leđa. Moram samo smisliti način i mjesto kako da to ne opterećuje mene, na primjer prestati pospremati NJIHOVU sobu, jer mogu zatvoriti vrata i ne gledati kako im je unutra. Pa kad budu trebali čiste hlače, nek ih potraže u hrpi zmazanih...

[cvijeta73]

Pa to sam i ja mislila i tako je uvijek bilo dok su bili sasvim mali - vječito su htjeli usisavati, prati pod, brisati prašinu itd. kako su vidjeli da mi radimo. To je BILO tako dok su poslovi bili u rangu igre. ALi sad, kad su veći dio dana sami i dorasli do toga da za ozbiljno mogu napraviti nešto, teško se znaju organizirati. Nije problem volja nego vrijeme - nekako misle "stignem ja to" i figa - ništ ne stignu ako im netko sa strane ne diše za vrat. Ne pospreme krevet ujutro ako ih ja ne natjeram, pa mi se zna dogoditi da dođem doma u krš i lom, a oni na treningu ili u glazbenoj školi... Ne sviđa mi se to, znaju to oni dobro, ali uzori tu slabo pomažu. Jednostavno ih ponese društvo ili igrice ili bilo što drugo. Fakat bi trebalo pustiti da im sobu potopi kaos, baš da vidim što će se dogoditi.

Offt. isto je i s učenjem - nije da oni ne bi napisali zadaću, ali prečesto se dogodi da zadaće nisu gotove dok mi dođemo s posla, jer eto - malo je došlo društvo, pa su se zaigrali... Stvarno bih si trebala odrediti neki vremenski interval i ne raditi ništa - ne pitati za zadaću, ne buditi ih ujutro (imaju sat i mobitel), ne tjerati na trening... A već sam probavala pa je bilo suza zašto se propustila atletika, kao da sam JA tako ja treba misliti kad je to i tjerati da se spreme... Ufff, pubertet - ne znaju tko im glavu nosi. Ili znaju - mama i tata im nose glavu. E, pa, mislim da je vrijeme da polako počnu i sami.

ja isto imam napade ludila kad razmišljam o ovoj metodi.
iskreno, ne bojim se ja sad nešto za budućnost, da ću odgojiti gotovane. potpisujem xenu i smatram da je to presudno i od primarne važnosti.
al brate mili - ko će tu budućnost dočekati. dosta mi je gledati tog svog mamlaza kako se vuče po kući, i s učenjem, i s treningom, i s priborom za likovni...sve što si napisala. dosta. ma i zube mu ujutro moram pet put reći da opere.

[klokanica1506]

Vjerujem, odnosno znam da je prilično naporno uvijek iznova ponavljeti, možda teško da bude drugačije, ali vjerujem da će im do neke 20-e godine (ako ne prije) ući u uho. Ono što želim reći, odnosno smatram bitnim, je da roditelj ne podmeće svoja leđa uvijek i svaki put, pogotovo ne u kućanskim poslovima i pospremanju vlastitog nereda.

[Peterlin]

Vjerujem, odnosno znam da je prilično naporno uvijek iznova ponavljeti, možda teško da bude drugačije, ali vjerujem da će im do neke 20-e godine (ako ne prije) ući u uho. Ono što želim reći, odnosno smatram bitnim, je da roditelj ne podmeće svoja leđa uvijek i svaki put, pogotovo ne u kućanskim poslovima i pospremanju vlastitog nereda.

Baš tako....

U ovoj fazi meni bi bilo sasvim dovoljno da moji dečki vode računa SAMO o svojim obvezama i svojim stvarima. To bi već bio napredak. A tako smo lijepo krenuli... i popustili. Kod nas je kao i kod Cvijete - pa kud to vodi da im treba govoriti "operi se, operi zube..." Zaključih da ih treba pustiti nek smrde, sve dok im njihovo društvo to ne kaže. Mi, roditelji, samo dosađujemo...

[klokanica1506]

Baš tako....

U ovoj fazi meni bi bilo sasvim dovoljno da moji dečki vode računa SAMO o svojim obvezama i svojim stvarima. To bi već bio napredak. A tako smo lijepo krenuli... i popustili. Kod nas je kao i kod Cvijete - pa kud to vodi da im treba govoriti "operi se, operi zube..." Zaključih da ih treba pustiti nek smrde, sve dok im njihovo društvo to ne kaže. Mi, roditelji, samo dosađujemo...

Ma bude to sve u redu. Otpor u tim godinama smatram normalnim, sve dok ih se da nagovoriti i dokazati im da se zaista moraju oprati.
U obitelji mog supruga se privola za kupanjem postizala pripremanjem pjenušave kupke i sendviča koji je čekao na veš mašini pokraj kade... mislim

[tanja_b]

Baš tako....

U ovoj fazi meni bi bilo sasvim dovoljno da moji dečki vode računa SAMO o svojim obvezama i svojim stvarima. To bi već bio napredak. A tako smo lijepo krenuli... i popustili. Kod nas je kao i kod Cvijete - pa kud to vodi da im treba govoriti "operi se, operi zube..." Zaključih da ih treba pustiti nek smrde, sve dok im njihovo društvo to ne kaže. Mi, roditelji, samo dosađujemo...

Pokušavam održati bar ovaj nivo, ali teško, kad sam u užoj i široj obitelji jedina koja pred njega postavlja neke zahtjeve.
Naučio je oprati tanjur za sobom, ali teško je održavati tu praksu kad će vrlo često uskočiti tata i oprati za njim. Ista stvar je sa slaganjem kreveta ili spremanjem školske torbe, i sličnim zahtjevima. O bakama da ne govorim
Ipak, da se ne žalim previše, sve će napraviti kad ga se podsjeti. Hm, po ovom što čitam, čini mi se da to baš i nije dovoljno, u ovoj dobi (ima 8 godina), jer se kasnije stvari pogoršavaju

Ovakav "štrajk" kao na linku kod mene bi potpuno propao - naime, mislim da bi muškom dijelu familije bilo potpuno svejedno je li kuhinja čista ili prljava, a ja bih na kraju pošizila u neredu

[emily]

ja sam izgubila iluziju da ce oni SAMI skuziti da treba nesto napraviti u kuci
pa ostavljam precizne i pisane upute (po potrebi, nije svaki dan)
isprazni sudjericu i slozi sudje na mjesto
skini ves sa susila
uzmi svoju odjecu i spremi u ormar (ja npr. skinem sve prije posla, i ostavim na stolu, slozeno. ne jednom me tako docekalo kad sam dosla s posla popodne)

kad su bili na praznicima, vise posla je bilo za napraviti (u svrhu smanjenja dosade i medjusobnog prepucavanja)

klopa, spremanje sobe, ucenje, pranje zuba - to ne pisem

[Bodulica]

Istina je da se stvari godinama pogorsavaju. Moja je sad sa skoro 17 god. gora nego kad je imala 10 sto se tice kucanskih obveza. Toj je tesko i dignuti hlace s poda, a o nekom ozbiljnjijem sudjelovanju da ne govorim. A nije da ne zna ili ne moze. Ovo ljeto je bila sama neko vrijeme na otoku i uredno je sama sebi kuhala i pospremala za sobom jer je znala da ako nesto ne bude u redu iduci put tesko da bi je pustili. A doma eskivira koliko god moze uvijek se izvlaceci na skolu i obveze vezane uz nju. Inace je na tom polju dosta dobra pa onda joj cesto progledamo kroz prste, pogotovo mm koji je toliko slab na djecu da ce radije sam nesto obaviti nego to ocekivati od njih. Sin recimo voli kuhati, ali ostavi takav nered za sobom da svaki put posizim kad vidim da ide prema stednjaku. A poceo je i raditi pa i ono malo sto bi pospremao uredno zaobilazi. Ponekad ga cura natjera na neku manju akciju, ali onda vise ona radi nego on. Lipo sam je svitovala da prekine s tom praksom dok joj je jos vrime .

[cvijeta73]

bodulice, uvijek se iznova iznenadim kolku veliku djecu imaš

[winnerica]

Hmmm, vođena starom narodnom da se grana savija dok je mlada i željezo kuje dok je vruće napravila sam s najstarijim djetetom odličan posao Sin će za 4 mj. napuniti 18 godina i oduvijek zna da se za sobom mora pospremiti, gdje što stoji i sl. Sada, kao gotovo odrasle osobe, njegove su dužnosti npr. nošenje tereta i sl. špeceraja iz auta u kuću, čišćenje njegove sobe (osim pranja prozora), usisavanje kuće (na zahtjev), vešanje veša ili sakupljanje (na zahtjev), pospremiti suđe iz suđerice (na zahtjev), pomoći isprazniti ili servirati stol; zapravo mi je važnije da ima vremena za sebe i učenje nego da očisti jer će ga to u životu kad tad snaći životne prilike i neprilike tj. stvarnost.
Meni je normalno da djeca pomažu u kućanstvu jer ona u njemu i žive i želim da sudjeluju u svakom (za njihovu dob primjerenom) djeliću. Moje dijete 100% nebi dočekalo tolike dane u neredu poput djevojaka iz navedenog linka. Zapravo mi je prestrašno što njihova majka mora svoj dosadašnji dugogodišnji krivi i pogrešan odgoj testirati na takav način, a ničemu ih na koncu nije naučila, samo su malo vidjele drugu stranu...
Mi smo kao djeca pomagali u svemu isto, prali i brisali suđe, prašinu, meli dvorište, nosili ugljen, slagali drva; nekad je zapravo bilo i više poslova za djecu nego sad npr. u stanu. Pogledavši one generacije starijih ljudi koji su još i sa sela; djeca su čuvala piliće, patkice, guske... To je bilo uobičajeno, nije bio težak rad nego su ih privikavali na stvarni život. Vjerujem da bi današnja djeca bila u čudu da im sad damo 10 pilića da ih paze, bog zna tko bi preživio od njih...

[Bodulica]

bodulice, uvijek se iznova iznenadim kolku veliku djecu imaš

Lako sto si ti iznenadjena, nego sto sam i ja iznenadjena.

[jelena.O]

. Mi, roditelji, samo dosađujemo...

meni je već na vrh glava njihovom non-stop šmrcanja, pa svako malo kašljanja, nek malo misle o sebi jer ja ne željim da drugi radi njih budu bolesni.

[Bodulica]

http://magazin.net.hr/roditeljstvo/mama-strajkala-sest-dana

Ja bas ne bi imala zivaca, ali mozda nekom posluzi kao primjer.

[Peterlin]

Update: Počela sam - preskačem preko torbi u predsoblju ili ih gurnem nogom u njihovu sobu i zatvorim vrata (prije sam galamila i tjerala da maknu). Pa da vidimo kad će ih maknuti.... vjerojatno kad im iz njih nešto zatreba.

[Nena-Jabuka]

Super tema, odlična, ja sam nabavila i knjigu po kojoj sam bila sastavila pisani raspored za moje persone, funkcioniralo je to neko vrijeme, onda došli ljetni praznici, pa došla mala beba, sve se pošemerilo.Ključno je bilo da su imale napisano, vrlo precizno što raditi jer njima mozak funkcionira slično ko muževima (ne svima, nemojte se vrijeđati), kako reče seni, da bježi u zonu ugode.

[casa]

Moji jaako ozbiljno shvaćaju upute, tipaa nikad praznih ruku na kat, uvijek ponesi drva... Tako je nekidan moj najstariji doveo prijatelja na igru, a kad tamo i prijatelj nosi drva...

[Peterlin]

Moji jaako ozbiljno shvaćaju upute, tipaa nikad praznih ruku na kat, uvijek ponesi drva... Tako je nekidan moj najstariji doveo prijatelja na igru, a kad tamo i prijatelj nosi drva...

[gita75]

Moji niš ne rade doma.
Nose svoj veš u kantu i skupe tanjure iza sebe sa stola. Ovaj veći teško zabušava s tim vešom, brda se nakupe po sobi dok ga iznese, a ja uporno to ignoriram.
Malo je redovitiji otkad je ostao bez čistih čarapa (sve su bile pobacane po sobi).
Ne znam da li će zbog toga biti gotovani.
Moj brat je imao sve predispozicije za gotovana (mamin sin) ali se na kraju nije razvio u tom smjeru. Doma kuha, pere i čeisti bez problema iako to u roditeljskoj kući nikad nije radio.
Za razliku od njega MM je doma bio izdresiran po špagi i sve je znao. Kasnije dok je živio sam isto je sve znao, a otkad živi samnom lagana amnezija ga hvata. Nije strašno, ali definitivno ne radi neke stvari jer ih ja radim umjesto njega. Doduše ja se ne bunim jer i on radi neke stvari umjesto mene.
Mislim da su stvarno rijetki oni koji postanu pravi gotovani i žive u svinjcu radije nego da pospreme.

[Cheerilee]

Moji zasad imaju obavezu; pospremiti sobu prije spavanja , svaka igračka na svoje mjesto,
zmazanu odjeću odnjet u košaru za rublje,
pospremit stol nakon jela (njihove tanjure i čaše/šalice)
pospremit cipele i jakne...
Smeće u smeće i tako to...

Stari su 6g i 4,5g....
Najmanji ne sudjeluje još u ničemu....

Krenuli smo rano, jer nebih htjela da ostavljeju i s 30g čarape svud za sobom kao mm... Il di se skine tu ostavi jaknu/majicu/hleče svejedno..... Mama je za njima pospremala...

[Angie75]

Moji jaako ozbiljno shvaćaju upute, tipaa nikad praznih ruku na kat, uvijek ponesi drva... Tako je nekidan moj najstariji doveo prijatelja na igru, a kad tamo i prijatelj nosi drva...

genijalno

Ozbiljno, Nijemci imaju poslovicu "Was Hänslein nicht lernt, lernt Hans nimmermehr", što bi značilo nešto tipa "Što mali Ivica ne nauči, Ivo neće nikada", dakle, navike trebaju steći dok su mali. E sad, kad treba početi s tim, ni ja nisam na čisto, ali čini mi se da s ovim sedmogodišnjakom već debelo kasnim

Upravo sam odlučila da s kovanjem željeza krećem sutra ujutro.

[kudri]

moja 3-godišnjakinja isto zapravo puno pomaže i voli sudjelovati u svim aktivnostima. obavezno prije spavanja posrema sobu (ponekad joj ja pomognem), ali uglavnom zatvorim vrata od njezine sobe i ona sprema i fakat dobro pospremi. odnosi prljavu pidžamicu, čarapice i ostalo u svoju vreću za prljavi veš u kupaoni. briše prašinu sa mnom i stvaaarno obriše - ponekad je ulovim kak glanca bočne strane kreveta ili ormare , a to čak niti ja ne radim

riba povrće za juhu, stavlja tanjure na stol, pali mašinu za veš i suđericu(naravno uz moje prisustvo i navigaciju)

uglavnom, stvarno je malena domaćica, ali ne radi to svaki put jer nema uvijek volju, ali da je učim učim. a tek ako ćemo sina nekad imati, naučit će i njega mater da radi po kući!!!

[kudri]

ups, sad vidim da sam fulala dobnu skupinu

[Nena-Jabuka]

ups, sad vidim da sam fulala dobnu skupinu

Bravo. Nek'si ti nama pokazala da više radi tvoja od tri nego naši od 13

[Cathy]

Bravo. Nek'si ti nama pokazala da više radi tvoja od tri nego naši od 13

I moje su sa 3-4 sve radile, a sada 12-10 treba ih sa bičem tjerati (ili ti nema gledanja Galilea i ostalih stvari koje vole gledati).

[winnerica]

I moje su sa 3-4 sve radile, a sada 12-10 treba ih sa bičem tjerati (ili ti nema gledanja Galilea i ostalih stvari koje vole gledati).

Haha, ovo je stari i dobro poznati sindrom; ali najstarijeg sam uspjela dovesti u red, a mlađe su u gore napisanoj dobi kad hoće sve raditi Najmanja ima 28 mj. i sprema igračke za njima Dok traje - traje, uživam u prizoru...

[Zdenka2]

Dobra tema i zanimaju me tuđa iskustva, pogotovo s djecom iste dobi. Moji zahtjevi se svode na pospremanje iza sebe - ne podnosim kad meni ostavljaju svoje suđe ili odjeću, upravo zato što ih želim odgojiti da smo svi ukućani i svi moramo doprinjeti redu u kući. Drugo, ja nisam ničija sluškinja i to ne dovodim u pitanje. Za ostale poslove moram ih podsjetiti: hranjenje životinja i čišćenje za njima, metenje, pranje poda, pospremanje suđa, odnošenje smeća, odlazak u dućan ili pekaru. Tražim od njih i neke usluge - donesi mi ovo ili ono, pomozi mi oko ovog ili onog. Kći jako voli pomagati i nju često ne moram ni podsjećati, ali kad nešto ne zna voli odustati. Tu ja ulijećem s mantrom - ako ne znaš mesti, riješit ćeš to samo metenjem i sl. Za vrijeme praznika rade u kući više, čak i kuhaju kad ih primi volja. Sinak (12) je prošli tjedan napravio čokoladnu tortu s ganache kremom , a znaju si nešto napraviti ili dovršiti i za večeru.


Ove godine sam smanjila zahtjeve prema sinu što se tiče sobe - pomažem mu da je uredi, a često je i sama uredim. Razlog tome je što on ima toliko puno obaveza u školi i izvan škole, a istovremeno je toliko neorganiziran i spor kod pospremanja da to daje protuefekt. Počne se povlačiti po sobi i za ono što bih ja učinila za deset minuta pogubi svo vrijeme koje mu je ostalo za učenje i zadaće između dviju aktivnosti. Zaključila sam da nije vrijedno inzistirati, za sada. Škola je na prvome mjestu, a ostalo kako se stigne. Kod kćeri nema tog problema, jer ona voli uređivati svoju sobu, a ima daleko manje obaveza i u školi i izvan škole.

[makita]

Peterlin, a da pokušaš sa drugačijim postavljanjem pravila: ne da želiš d.r. napisan prije nego dođete doma, nego, npr. u xy sati počni pisat/učit d.r.

Tako možda steknu naviku, uf, dragi prijatelji, 13 je sati, moram ručat, u 13:30 napisat dr, u 15:30 su roditelji doma i idem na trening. I prijatelji u 13:05 gibaju doma
Nadajmo se

[Peterlin]

Peterlin, a da pokušaš sa drugačijim postavljanjem pravila: ne da želiš d.r. napisan prije nego dođete doma, nego, npr. u xy sati počni pisat/učit d.r.

Tako možda steknu naviku, uf, dragi prijatelji, 13 je sati, moram ručat, u 13:30 napisat dr, u 15:30 su roditelji doma i idem na trening. I prijatelji u 13:05 gibaju doma
Nadajmo se

Išlo je baš tako do prošle godine, ali sad je raspored šarolik, a oni su stekli naviku pisati tek kad završi nastava. Ove godine imaju dosta izbornih stvari + glazbenu kasnije, pa zadaća čeka jer ne uspijevaju sami (a mene nema doma u to doba) zaključiti "čekaj, imam 2 sata rupe, mogao bih napisati barem matematilku". To je za njih još u sferi planiranja koje im je komplicirano, pogotovo što taj raspored nije u kamen uklesan nego tjedno ima bar po jedna promjena (pa nemaju prvi sat, pa imaju nadoknadu popodne... baš grdo).

Tako da i ja kao i Zdenka povremeno uskačem i podmetnem leđa za neke stvari koje su bitne, ali ne sve. Oni moraju SAMI naučiti planirati. Ovo što si rekla vrijedilo nam je do četvrtog razreda i bilo je čist ok.

[makita]

Išlo je baš tako do prošle godine, ali sad je raspored šarolik, a oni su stekli naviku pisati tek kad završi nastava. Ove godine imaju dosta izbornih stvari + glazbenu kasnije, pa zadaća čeka jer ne uspijevaju sami (a mene nema doma u to doba) zaključiti "čekaj, imam 2 sata rupe, mogao bih napisati barem matematilku". To je za njih još u sferi planiranja koje im je komplicirano, pogotovo što taj raspored nije u kamen uklesan nego tjedno ima bar po jedna promjena (pa nemaju prvi sat, pa imaju nadoknadu popodne... baš grdo).

Tako da i ja kao i Zdenka povremeno uskačem i podmetnem leđa za neke stvari koje su bitne, ali ne sve. Oni moraju SAMI naučiti planirati. Ovo što si rekla vrijedilo nam je do četvrtog razreda i bilo je čist ok.

moji su još mali pa i moje ideje kaskaju čekamo onda skupa bolji trik.


Mi u drugom razredu štekamo sa usvajanjem rasporeda, koji je dan u tjednu još je upitno

[no@]

Išlo je baš tako do prošle godine, ali sad je raspored šarolik, a oni su stekli naviku pisati tek kad završi nastava. Ove godine imaju dosta izbornih stvari + glazbenu kasnije, pa zadaća čeka jer ne uspijevaju sami (a mene nema doma u to doba) zaključiti "čekaj, imam 2 sata rupe, mogao bih napisati barem matematilku". To je za njih još u sferi planiranja koje im je komplicirano, pogotovo što taj raspored nije u kamen uklesan nego tjedno ima bar po jedna promjena (pa nemaju prvi sat, pa imaju nadoknadu popodne... baš grdo).

Napravi im šprancu odnosno tablicu za cijeli tjedan u koju će SAMI upisivati obaveze u "slobodno" vrijeme odnosno kada nastava završi. Na početku kolona su dani, a na početku redova vrijeme: npr 14, 14.30, 15.....
Bilo bi važno da predvide i upišu sve aktivnosti u izvannasatavno vrijeme - dakle i vrijeme potrebno za jelo, druženje s prijateljima, telefoniranje, gledanje TV-a ali i pisanje zadaće (važno je da konkretno planiraju npr zadaća iz engleskog jezika, učenje povijesti, vježbanje zadataka iz matematike.....), treninge, glazbenu školu i sve ostalo.
Ispočetka će plan biti vrlo nadobudan, ali s vremenom bi se mogli uvježbati.
Izradom ovakvog plana djeca brzo osvijeste što su im (tj koje aktivnosti) zapravo "kradljivci" vremena

[gita75]

Napravi im šprancu odnosno tablicu za cijeli tjedan u koju će SAMI upisivati obaveze u "slobodno" vrijeme odnosno kada nastava završi. Na početku kolona su dani, a na početku redova vrijeme: npr 14, 14.30, 15.....
Bilo bi važno da predvide i upišu sve aktivnosti u izvannasatavno vrijeme - dakle i vrijeme potrebno za jelo, druženje s prijateljima, telefoniranje, gledanje TV-a ali i pisanje zadaće (važno je da konkretno planiraju npr zadaća iz engleskog jezika, učenje povijesti, vježbanje zadataka iz matematike.....), treninge, glazbenu školu i sve ostalo.
Ispočetka će plan biti vrlo nadobudan, ali s vremenom bi se mogli uvježbati.
Izradom ovakvog plana djeca brzo osvijeste što su im (tj koje aktivnosti) zapravo "kradljivci" vremena

ovo je super ideja, ali recimo ja to ne mogu izvesti ni za sebe.
preveliki sam kampanjac, bila i ostala :D.
zato i djeci popuštam na tom planu, nemaju baš uzor u meni pa ne mogu tražiti od njih što ni sama ne radim.

[no@]

Ma možeš, probaj!

Ja si to isto ponekad pomislim kada učenicima govorim o planiranju i organizaciji učenja

[gita75]

Ma možeš, probaj!

Osim što nisam neki uzor, ne da mi se to ni organizirat ni nadzirat.
Propali slučaj, nema mi pomoći. Mene samo zabavne stvari zanimaju, a organizacija vremena to nikako nije .

[no@]

Osim što nisam neki uzor, ne da mi se to ni organizirat ni nadzirat.
Propali slučaj, nema mi pomoći. Mene samo zabavne stvari zanimaju, a organizacija vremena to nikako nije .

Nema propalih slučajeva !
Treba reći djeci (vrijedi i za odrasle) da je kod planiranja i organizacije vremena najvažnije uplanirati zabavu! Naime, treba se se nagraditi za uspješno odrađene (neprimamljive) aktivnosti, pa svakako treba odmah planirati i vrijeme za zabavu.
Također im/nam treba posvijestiti osjećaj kada radimo nešto zabavno i što volimo a ne možemo se u potpunosti prepustiti i uživati jer nam kroz glavu prolazi misao na nenapisanu zadaću, ne pročitanu lektiru (uglavnom sve ono što smo mogli a nismo napravili radi loše organizacije vremena)..... Želja da u potpunosti uživamo može itekako biti motivator.

[Peterlin]

Napravi im šprancu odnosno tablicu za cijeli tjedan u koju će SAMI upisivati obaveze u "slobodno" vrijeme odnosno kada nastava završi. Na početku kolona su dani, a na početku redova vrijeme: npr 14, 14.30, 15.....
Bilo bi važno da predvide i upišu sve aktivnosti u izvannasatavno vrijeme - dakle i vrijeme potrebno za jelo, druženje s prijateljima, telefoniranje, gledanje TV-a ali i pisanje zadaće (važno je da konkretno planiraju npr zadaća iz engleskog jezika, učenje povijesti, vježbanje zadataka iz matematike.....), treninge, glazbenu školu i sve ostalo.
Ispočetka će plan biti vrlo nadobudan, ali s vremenom bi se mogli uvježbati.
Izradom ovakvog plana djeca brzo osvijeste što su im (tj koje aktivnosti) zapravo "kradljivci" vremena

Bumo probali...

Rasporedi im vise na pluto pločama + imamo jedan "horizontalni" kalendar u kojem pišu sve zajedničke i pojedinačne obveze. Ja bez toga ne bih mogla funkcionirati, jer ne mogu sve to popamtiti. Kako da djecu motiviram da malo misle unaprijed, nisam još dokučila. Kradljivci vremena su im uglavnom te "rupe" u rasporedu koje su često prekratke za odraditi nešto konkretno. Ja sam zadovoljna ako se svega sjete i sve odrade, ali to ima svoju cijenu (vidi se u postu s početka teme) - smanjili su participaciju u kući na minimum. Tja, vjerojatno je tako svima. Snalazimo se tako da ih angažiramo vikendima (zaostale školske obveze i minimalni doprinos u kući) ali sve si nekako mislim da bi to moglo i bolje.

Probat ćemo ovako s pisanjem, možda se kome upali lampica. Za sada to funkcionira jednostavno: dok zadaće nisu napisane nema slobodnih aktivnosti (u mjeri u kojoj to mogu kontrolirati, ne mogu potpuno niti mislim da to treba).