Naša audicija je bila vrlo stresna i formalna, 5 članova komisije nepoznati ljudi, dijete ulazi samo od prve, sigurno nije bila stvar u sluhu ili spremnosti,moji su išli privatno godinu prije na klavir i solfeggio,uz učiteljicu klavira, više prijatelja prof.glazbe je jedno dijete ocijenilo baš kao iznimno darovito, a drugo dijete kao prosječno i nisu prošli. Oprostite,ali ja sam nakon toga odustala. Što će mi još jedna takva komplikacija (već imamo takve osnovne škole) u životu? Idu dalje privatno, raspored i tempo prilagođavamo sebi, obožavaju svoje učitelje i ne moramo nikamo jurcati. Jurcanje smo ostavili za sportove. Meni je to kao one nogometne škole koje traže Maradonu među petogodišnjacima.