Zahtjevna djeca

[Zuska]

Hvala vam na podršci.
Ma nije da svoje roditeljstvo baziram na knjigama, knjigu o AP sam pročitala tek ovo ljeto kad je već bilo "kasno", tj. AP sam uvela sama, instinktivno i bez spoznaje da to ima ime, baš kao što kaže Mitovski. Tek sam kasnije, upravo kroz upoznavanje s pojmovima zahtjevne djece, odnosno djece s visokom razinom potreba, došla do Searsa i uopće pojma AP-a. Voljela bih, naravno, čuti različita mišljenja, a posebno iskustva o AP-u, iako ovo nije topic o tome (mođemo se preseliti na topic o AP-u, tako da, Maria71, ako želiš, nemoj se cenzurirati).
U pravu si Marta, trebam naći svoju mjeru, u mnogome mi to uspijeva, a forum mi u tome pomaže. Kad imam nedoumice, odem, gledam, čitam, pitam. Nemam puno ljudi oko sebe s kojima o tome mogu razgovarati. Naš problem je u tome što mi je dijete jako intenzivno (drago mi je i Mitovski spomenula tu intenzivnost jer to je to) u svakom aspektu, stalno traži još i više...a ja nekad nemam snage...Drugi dio problema je taj što me, ako ne dam ama baš sve od sebe (djetetu, poslu, odnosima), peče savjest da nisam dala još više, da nisam dovoljno dobra, da sam mogla još bolje... I onda me to frustrira pa se krećem u krug...

Trampolina, super savjet oko smijanja. Znala sam si ga sama davati, ali zaboravim...pogotovo kad je teško.
Dobila, evo, danas preuranjeni menzis od stresa, a inače je točan u sat, bit će, izgleda, da smo obje oprane od viroze i hormona, još da mi je glavobolju otjerat pa, nakon 3 dana, i pojest nešto. Ali ovo oko smijanja mi je povuklo osmijeh na lice...

[marta]

Drugi dio problema je taj što me, ako ne dam ama baš sve od sebe (djetetu, poslu, odnosima), peče savjest da nisam dala još više, da nisam dovoljno dobra, da sam mogla još bolje... I onda me to frustrira pa se krećem u krug...

Zuska, ja bih rekla da ti je ovo prvi i osnovni problem. Mislim da problemi krecu iz nas samih jer nesto mozemo podnijeti a nesto ne mozemo. I onda djeca pritiscu to sto ne mozemo. Na tome treba raditi.

[Peterlin]

Hvala vam na podršci.
Ma nije da svoje roditeljstvo baziram na knjigama, knjigu o AP sam pročitala tek ovo ljeto kad je već bilo "kasno", tj. AP sam uvela sama, instinktivno i bez spoznaje da to ima ime, baš kao što kaže Mitovski. Tek sam kasnije, upravo kroz upoznavanje s pojmovima zahtjevne djece, odnosno djece s visokom razinom potreba, došla do Searsa i uopće pojma AP-a. Voljela bih, naravno, čuti različita mišljenja, a posebno iskustva o AP-u, iako ovo nije topic o tome (mođemo se preseliti na topic o AP-u, tako da, Maria71, ako želiš, nemoj se cenzurirati).
U pravu si Marta, trebam naći svoju mjeru, u mnogome mi to uspijeva, a forum mi u tome pomaže. Kad imam nedoumice, odem, gledam, čitam, pitam. Nemam puno ljudi oko sebe s kojima o tome mogu razgovarati. Naš problem je u tome što mi je dijete jako intenzivno (drago mi je i Mitovski spomenula tu intenzivnost jer to je to) u svakom aspektu, stalno traži još i više...a ja nekad nemam snage...Drugi dio problema je taj što me, ako ne dam ama baš sve od sebe (djetetu, poslu, odnosima), peče savjest da nisam dala još više, da nisam dovoljno dobra, da sam mogla još bolje... I onda me to frustrira pa se krećem u krug...

Trampolina, super savjet oko smijanja. Znala sam si ga sama davati, ali zaboravim...pogotovo kad je teško.
Dobila, evo, danas preuranjeni menzis od stresa, a inače je točan u sat, bit će, izgleda, da smo obje oprane od viroze i hormona, još da mi je glavobolju otjerat pa, nakon 3 dana, i pojest nešto. Ali ovo oko smijanja mi je povuklo osmijeh na lice...

Znaš kaj je mene po kratkom postupku izliječilo od pregaranja? Drugo dijete! Pa sam brzo došla k pameti jer nisam fizički ni psihički mogla dojiti 24 sata, nositi 24 sata itd. Sveli smo sve na pravu mjeru i dobro. Istina, i dalje se pitam jesam li što mogla više...ali opet... neke stvari treba odrezati.

Što misliš u kakvoj su poziciji mame vježbača (pogotovo onih koji moraju malo žešće raditi) a djeca se deru??? Pa da, deru se, ali ti znaš da radiš za njihovo dobro i guliš po svome. Isto ako te dijete iscrpljuje noćnim nacicavanjem a ti znaš da se moraš naspavati jerbo ćeš u protivnom sutra zaglaviti u kakvoj saobraćajki nedajbog, onda napraviš rez. I gotovo! Dijete zna što hoće, ali to ne mora uvijek biti za njegovo dobro. Teško je to, ali treba napraviti neki kompromis.

[naniluc]

Znaš kaj je mene po kratkom postupku izliječilo od pregaranja? Drugo dijete!

Mene treće