Meni je godinama "nešto" falilo. Filing neki. Ništa protiv čitanja, ni učenja, nemam, dapače, inače bih bila pobornik višestoljetne nepismenosti puka. Jesam prije par postova pisala o želji za knjižnicama, da ljudi čitaju? Jesam.
Čitam i ja, sv. Pavao mi nije ono baš favorit, naravno da ima savršenih stvari, uostalom,najviše toga je i napisao, izdvajam one "duhovne" poruke od onih njegovih, kako ih zovem, "menadžerskih", jer on je bio i organizator i korektiv svih tih crkava, a malo mi se zamjerio i zbog onoga samouvjerenog isključivanja žena iz učenja i propovijedanja, te pokrivanja,
više su mi legle (kratke i rijetko se za njih čuje, tu i tamo na misi) Jakovljeve poslanice.
Dobro, nema veze.
Samo sam uočila, a ne samo ja, da ljudi teško mogu samo na taj način biti dugo povezani s onih "duhovnim". Treba neka "nadogradnja",
da oni to što čitaju zaista i osjećaju na nekim dubljim razinama, a sad ne znam gdje i kako netko to nađe, stvarno individualno, nekome je baš Euharistija taj connect (taj izraz koristim jer se svaki dan spajam na net, sorry zmaj, othrvatila ja sve živo), meni je bila hagioterapija, pa onda opet kombinacija, Euharistija,pa predavanje, živa riječ, pa čitanje, pa neka molitva ili meditacija...
Nekad sam i nekoliko tjedana stalno konektirana, a nekad se tako diskonektiram zbog nekih životnih obveza da obavezno osjetim nemir i točno znam da mi je status "disconnect".
Kad budem svaki dan i non-stop povezana znat ćete možda po tome što neću imati prisilnu radnju ispoljavanja bolesnog humora, sad si ne mogu pomoći. A zapravo, možda neću moći nikad, i to je pitanje.
Ugl, što sam ono htjela reći? Ne znam više sad, malo sam odlutala.
Treba za neke stvari uložiti napor, ne dolazi sve spontano.To sam isto htjela razraditi, no, ne mogu sad nastaviti, moram presvući malu.