Citiraj zeljka231 prvotno napisa Vidi poruku
Nena, draga, nisam baš razumijela što si htjela reći. ja jako volim Pavla zbog njegovog "ne živim više ja, već živi Krist u meni". i ta njegova borba sa samim sobom, sa svojim obrazovanjem, znanjem da bi na kraju sve to ostavio i smisao pronašao u Kristu.
prošle godine sam znala imati meditativni sat. pjesma, Sveto Pismo, meditacija, osluškivanje Božje Riječi. neki su prihvatili odlično, jedan dečko je i zaplakao (vjerojatno jer sam govorila o Bogu Ocu, a on svog oca nema), a neki su rekli šta ćemo opet spavati. al, ja sam hrabro nastavila. Duh Sveti djeluje.
A, ko da je bitno. Pavao je puno toga napisao pa je logično da nekome više odgovara nešto, a nešto manje. Sve one silne upute, poslanice svim tim crkvama i vjernicima, korekcije, djelovao je kao neki koordinator među njima, nije samo prenosio Kristovu riječ nego je unosio i neke svoje, organizacijske prijedloge, bilo o braku, ženama, svemu. Imao je i vrlo praktične prijedloge kako propovijedati,kako se približiti različitim narodima, biti dio njih, jesti što i oni, živjeti kao oni, sve da bi im prenio Riječ i da bi ih spasio. Sve je to odlično obavljao i nema to veze što ja mislim, to sam samo ja, ne mora meni baš sve od A do Ž biti super, ko da je to bitno.

Ovaj drugi pasus što si napisala,
podsjetilo me na jedno davno izlaganje našeg župnika kad je rekao kako je propovijedanje o Božoj ljubavi nekome tko nikad nije osjetio ljudsku ljubav, ni od jednog čovjeka, apstraktno i teško to može pojmiti.
Čovjek treba doživjeti ljubav prvo od roditelja, a onda i od drugih ljudi, da bi uopće mogao pojmiti da postoji i nešto više od te elementarne, uvjetne i ograničene ljubavi. Kako gladnom kruha pričati o slasti kolača?
Nije usko vezano za tvoju temu (opet će biti da sam nejasna), samo mi se pojavila blic asocijacija.