hibiskus prvotno napisa
... nedavno je morala procitati djevojcicu sa sibicama. unaprijed sam strepila od te lektire. isplakala je valjda sve suze koje je imala. ipak poslije smo normalno popricale. rekla sam joj da asm tu pricu procitala samo jednom, jer je pretuzna. objasnila sam da je to samo prica i da iz nje mozemo svasta nauciti.... i tako je rasprava krenula u konstruktivnom smjeru. prije par godina bi se i ona budila nocu i mucila bi je djevojcica sa sibicama, mislim da se mjesecima ne bi maknula sa repertoara. danas ne zeli pricati o toj lektiri, mislim da je u svojim mozganjima, kad je sama sa sobom, "obradjuje". po tome vidim da napreduje i polako, vrlo polako prihvaca svijet oko sebe onakav kakav je, a ne onakav kakav bi mi htjeli da bude.
. Ja sam isto emotivac. Sjećam se pjesme iz svoje čitanke, mislim da je bila za 2. razred, znam da je početak bio "Raslo jelenče maleno, ko cvijeće u gori šareno...", uglavnom, lovci su ga ubili i pjesma završava "Košuta tužno leleče, mrtvo je moje jelenče!" Evo suze mi oči i sada dok pišem, sjećam se da je mene ta pjesma duuugo vremena progonila, nisam uopće smjela knjigu otvoriti na toj stranici. (ne znam samo tko je pametan išao staviti tu pjesmu u čitanku!)
Odgovori s citatom