zvrk koliko ti kcer ima godina? o preemotivnom djetetu bi mogla napisati roman. u nastavcima.
u jednom sam trenutku prestala skrivati tuzne dijelove prica, jer sam procijenila da joj to vise steti nego koristi. nedavno je morala procitati djevojcicu sa sibicama. unaprijed sam strepila od te lektire. isplakala je valjda sve suze koje je imala. ipak poslije smo normalno popricale. rekla sam joj da asm tu pricu procitala samo jednom, jer je pretuzna. objasnila sam da je to samo prica i da iz nje mozemo svasta nauciti.... i tako je rasprava krenula u konstruktivnom smjeru. prije par godina bi se i ona budila nocu i mucila bi je djevojcica sa sibicama, mislim da se mjesecima ne bi maknula sa repertoara. danas ne zeli pricati o toj lektiri, mislim da je u svojim mozganjima, kad je sama sa sobom, "obradjuje". po tome vidim da napreduje i polako, vrlo polako prihvaca svijet oko sebe onakav kakav je, a ne onakav kakav bi mi htjeli da bude.

samo da jos potpisem peterlin. i mi smo imali dugu fazu, svi su ranjivi samo mama ne. nakon nje dolazi faza prihvacanja da je i mama covjek i pretjerani strah od toga da se mami nesto ne dogodi, pa onda valjda, nadam se spustanje tih emocija na prihvatljivu razinu. do nje jos nismo dosli.