Citiraj Zvrk prvotno napisa Vidi poruku
Joooj, to dramljenje... srećom, s odrastanjem i emocinalnim sazrijevanjem imamo sve manje takvih ispada, ali i dalje nije zadovoljna sobom u mnogo čemu kad radi. Darovitost + nisko samopouzdanje ( ja to neee moguuu) + perfekcionizam idu zajedno. Uspijeli smo je vremenom naučiti da se suzdržava, da joj izlijevi ljutnje kraće traju ili da su manje vidljivi... . Koristili smo ideju imaginativne loptice u koju skupiš sav bijes, dobro je zgužvaš i baciš daleko od sebe... da ode ljutnja... pa smo vremenom morali dodati i malo duhovitosti - pazi gdje bacaš tu ljutu lopticu mora ići negdje na pučinu ili daleku livadu jer - ako nekome padne na glavu onda će on biti ljut... izvodili cijele predstave kao pala loptica nekom poznatom na glavu i kako bi on reagirao... Problem je što kod malih mudrica stalno moraš nešto novo izmišljati da ih zainteresira jer im ponavljanje fora postaje brzo dosadno. Često je govorila ''utješi me, ne znam kako da se smirim, utješi me... moraš me utješiti'' i sve zbog banalnih stvari koje njoj nisu bile nikako banalne već u tom trenutku životno važne. Uh, mislim da je zadnji puta bilo otprilike prije pola godine. Nije lako, al, evo, prolazi...
Zbog ovakvih cirkusa i frustracija zbog poteškoća s pisanjem (ljevak - ista priča) moj mlađi je hodočastio na terapiju kod Suvagove psihologice. Dobrim dijelom se riješilo, ali ipak u stresnim situacijama još ima elemente nervoze, histerije i samoozljeđivanja.

Eh,da - nije problem nisko samopouzdanje nego previsoko postavljena letvica. Mi nismo to radili svom djetetu, ali takvi to obično naprave sami sebi i onda treba biti lukav kako da ih izbaviš iz zatvorene petlje njegovih samonametnutih očekivanja i stvarnih mogućnosti - između toga je dosta velika razlika koju treba premostiti nečim što djetetu ide dobro. Kod nas je tu rupu efikasno popunila glazbena škola. To mu je bila prava i djelotvorna psihoterapija.

Priča ima i nastavak - u petom razredu moje dijete se krasno osamostalilo i riješilo većinu problema čitanja i pisanja, kao i našlo veliko zadovoljstvo u osnovnoj školi. To mu je nedostajalo u prva četiri razreda... ALI profesorica instrumenta je pitala što se s njim dogodilo jer je zakazao (tj. ostao prosječan) u glazbenoj školi. OBjasnili smo joj i sve je ok. Inače, sad u 2. polugodištu vratila se volja za sviranjem i sve je nekako ponovno došlo na svoje mjesto.

Daj djetetu vremena koje mu je potrebno, a i pobrini se da u školi znaju u čemu je stvar (ako nisu sami uvidjeli - mnogi učitelji to znaju, toleriraju i usmjeravaju) i sve će biti ok. Ima stvari koje dijete mora riješiti samostalno (moj sin je našao sebi načine za dosta toga kojih se ja ne bih ni sjetila) ali treba ga nadzirati i po potrebi pomoći.