Točno, moj prioritet je spavanje subotom ujutro.
 |
|||
|
|
|||
Točno, moj prioritet je spavanje subotom ujutro.
Draga, šta ti nisi iste struke ko MM-arh, šta ne? pa kako ti je takvo radno vrijeme, nisam ni znala da trebam ovog svog doma hvalit kako se uspijeva organizirat unutar relativno "normalnog" vremena (naravno kljuca da ne stiže ništa, ima svoj business, pa radi još od doma svako veče kad ekipa poliježe) šta ćeš kad sad imate previše legalizacija? gore je bilo prije toga, nigdje niš na vidiku, zato iskoristite situaciju!!apricot prvotno napisa
i sve ovo pišem iz kuta svojega čudnoga radnoga vremena.
koje je od 0 do 24, ali i od 24 do 0
nema subore, nedjelje ni božića
ali nekad ima i ponedjeljka i srijede i četvrtka
moj je život ko ringišpil
i to onaj u vareškom lunaparku, sa iskidanim lancima: nikad ne znaš kad i gdje će te izbaciti.
dobra si
bome i ja volim odspavat vikendom (druga stvar što zbog djece ne mogukad malo porastu)
ja sam "freelancerica"
noćas sam između 23 i 02 napisala barem 40 mailova
Svi smo mi različiti i u različitim situacijama.
Lili75 ti si mi legenda, puna si energije i života a i mlada si.
Činjenica da ti to uspijevaš i nije ti jasno kako drugi ne uspijevaju. Vjeruj nije sve stvar volje i organizacije.
Sport sam uspjela izorganizirati jer mi je bilo neophodno minimum 2x tjedno razgibati se nakon radnog dana od 9-10 sati.
Ali jako rijetko uspijevam otići na kave. Zašto?
Pa ako radim od 7-17 h jurim doma da provedem vrijeme sa djetetom otpadaju kave poslije posla tj. moram ih dobro isplanirati a i onda osjećam grižnju savjesti jer kradem vrijeme svom djetetu.
Obzirom da mi muž radi smjenski znači kače ga i vikendi i noćne, često se potrefi da po dijete ide svekrva/šogorica, da ako ja hoću na sport navečer uskoči svekrva ako muž radi noćnu i onda bih trebala izorganizirati i prijateljice koje imaju isto svoje obaveze (dječje i svoje aktivnosti, tko će ih čuvati i sl.) i svekrvu (žena ima i svojih drugih obaveza) i loviti muževe smjene i u biti nikako da se sve posloži tj. rijetko se ulove trenutci da se uspije sve posložiti (1-2 godišnje).
Fale mi te kavice i druženja ženska da smo u istom kvartu stigle bi to češće. I meni nekad bude da ne stignem ni do frizera.
Nije da cendram već samo iznosim situaciju kakva je.
Također i financije nisu mala stavka danas tako da čovjek sve teže odvoji neke novce da osim ljetovanja (skijanje je već otpalo) ode koji vikend pa makar i preko kolektive na izlet.
Meni najviše fali slobodni vikendi da smo svi na broju (ako u mjesec i pol se potrefi jednom da mi je muž doma subotu i nedjelju) i teško je tu isplanirati izlete pa čak i druženja sa prijateljima, a preko tjedna ja radim.
Superman išla bih ja sa tobom na rafting (meni je to želja a mm se toga grozi) ali eto trenutno trudna teško da ću tako skoro moći negdje zbrisati uskoro. Odi sama sa pričom kako je Lili75 rekla. Vjerujem da se možeš dobro zabaviti jer tebe zanima rafting a druženje sa frendicom možeš i u OS na kavu. Rafting uključuje i druge ljude tj. grupu nije pojedinačni sport pa da si sama.
Ak se ide organiziranim busom, onda zbilja rade ekipe na licu mjesta, ali neki puta, ako nije prijevoz uključen, onda se mora ekipa od 8 prijaviti. Ja sam bila u obje kombinacije. Sad mi se čini opako za rafting, i Sava je dosta visoka. Nisam bila na Neretvi, pa ne znam kako je tamo.
Ja se uopce ne mogu ukjuciti u ovaj razgovor jer moja je zelja lezati na kaucu i odgledati jedan film u komadu. Sama. (s pivom i cigaretom,jeli,da se ne ponavljam)A ovi neki sportovi,vjezbe..sve zeoe oko mene su na zumbi,pilatesu,jogi..ma ne pada mi napamet. To bi mi bila kazna. Ali zato sam ove godine otisla s prijateljicom u terme tri dana. Óstavila djecu muzu (pazi,mala se jos i dojila) i svi su prezivjeli. Pitajte me sto sam radila tamo haha
Nemam još 40.
Volim svoj život! Složila sam sve i uživam. Ne volim vježbanje, ali ću nakon poroda ići na treninig (mislila s bebom, al neću, nego sama). Putujem i izletujem s obitelji, servisa nemam pa sam navikla da idemo svi skupa (ili sama s klincima), nađem vremena za prijatelje. Svake godine se sve bolje osjećam. Lastane jesam li normalna?
Draga, ajd hvala ti puno za ovo mlada a ja natukla 37,5 god
nikako odgovorit na onaj tvoj pp, sorry, ludnica na poslu, moramo na tu kavicu, nešto ćemo izorganizirat nemoj me obeshrabrit, izvući ću ja tebe trudnicesamo da možeš hodat.
wau, to se zove potez....ti si najhrabrija ovdje!!!
Uporna a nase kavice pod pauzom
To mi je super kad radim, imam pauzu samo za sebe! A sad kad sam doma imam za sebe sat subotom ujutro dok odspavam i sat za vjezbanje...ali dobro, djeca su jos stvarno mala. I ja sam jos na hormonima srece od rodjenja druge, pa mi ne smeta previse sto nemam s kim na kavu ni nikog odraslog za popricat, a o kinu/kazalistu/izlascima da ne govorim
Meni fakat ide ono SVE se može kad se hoće. MM otišao van - ima poslovno/kreativno veče, tako da nije na raspolaganju. J. i ja ćemo odvesti F na karate i dok je on tamo (od 8-9) taman ćemo nas dvije na vježbanje u Magic Well. Sinoć mi se gledala nova serija, pa sam ostala do 5, nakon toga ustala u 7, malo s djecom pa na poslovima i u 5 došla doma. Sutra i prekosutra ću raditi cijeli dan, a sigurno ću jedan od ta dva dana i izaći navečer, barem u kino, ako niš više. U nedjelju negdje s klincima obavezno.
Nađem ja i vremena za sebe i za ostalo, naravno nemam ko prije, ali kad želim priuštim si. Više je to stvar volje - jer kad si bi-ne bi, onda je lako odustati pa poslije žaliti što nisam.
No Caine - ne znam kad si se razveo. No ako je to friško (tipa 0-2 god) normalno je da si malo vanzemaljac...treba vremena da se prežale gubitci, ponovno izgradi život, stvore novi prioriteti, izgrade novi odnosi, shvati što je sad ono što želim/ne žalim.... To je ona priče s likom koji se probija kroz džunglu s mačetom. Nije presudno to što se odlično služi mačetom i probija se ko od šale - već je presudno da li svako toliko stane, popne se na drvo i provjeri u kojem se smjeru kreće i ide li tamo gdje je naumio. Možda je ovo trenutak za provjeru.
Kaj, zadnju trećinu života nosiš iste cipele?Moram priznati da, iz svojih sedamnaestogodisnjih cipela, uopce nemam pojma o cemu pricate.
ne znam zašto se ovdje javljaju oni koji nemaju još 40 samo da bi to rekli
Proći će još ohoho mjeseci dok se ne vratim na posao ali sa tobom mi je lako (imaš dužu pauzu i voljna si potegnut do meneUporna a nase kavice pod pauzom) ali računam na te kavice (jedino mi to kratkooooo).
Lili75 pa mlada si jer nisi još u mojoj 40+ skupini, a za kavu može ali samo kad se vrijeme proljepša (da nije kiša i snijeg).
Trina
a živ i zdrav sam, malo više ono prvo. trenutno imam temperaturu i ne mogu baš nešto pisati, al vas čitam. nego lili, pusti ti moje teme, moje postove, nemoj brojati marksu dlake u bradi nego komentiraj kapital. samo sam vidio da li se kod drugih mijenja ono što mislim da se kod mene promijenilo. skoncentriši se na ono što sam napisao, nemoj toliko grebati po površini jer... šta jer? zašto bi uopće kopala?samo pokušavam malo "probudit" Caine-a da živne.
i ne očekujem zadovoljstvo ničijim odgovorom. pa niste na prijemnom kod mene.
Evo, žene, ima nade, pedesete su nove tridesete
evo Lastane mog problema.
vec tri godine plainram putovanje s jos 4 prijateljice. konacno je pao dogovor da se nadjemo na pol puta (Island). e sad Lastane, prije tri godine novcana situacija je bila puno bolja, sad s tim novcima koje bi potrosila na putu mogu:
1. ljetovati sa cijelom svojoj obitelji ovo ljeto 7 dana u hotelu s 5 zvjezdica
2. platiti 2 rate skolarine (ostale su mi jos 3)
3. investirati plakanje kod Apri
4. tu gotovinu investirati u troskove koje se nigdje nece vidjeti (obnoviti svoju garderobu)
Sta da naparvim Lastane? dignem kredit? da li odustati od puta?
i sad dolazimo do onog bitnog, svako moze organizirati bilo sto, Mima moze ici kod frizera u subotu, ali to joj je kao nekima spremanje kuce, muka i beskorisno potroseno vrijeme.
ja mogu ici na Island tjedan dana, ali da li cu kad se vratim sjediti i plakati sljedecih xy mjeseci kad mi stigne rata za skolarinu?
i vidite da nigdje nisam navela djecu kao problem? iako nemamo baka servis.
spajalice, ovako. ako su odgovori na prva dva pitanja DA, onda bih ja išla na island. dakle, jesu ti to dobre prijateljice? jel predviđaš dobru zabavu, odnosno jel su dobro društvo za putovanja?
ljetovanje u hotelu s 5 zvjezdica mi je bzvz ionako. za školarinu ćeš nekako naći novce. plakanje kod apri ne razumijem, a garderoba u odnosu na putovanje, bezbrižno putovanje kao da ste studentice, u zanimljivu zemlju, s uspomenama koje će ti cijeli život ostati...well, neusporedivo.
dakle, školarina se mora platiti, pa mi je čudno da nisi navela to kao jedini razlog. a ti si ih navela 4. znači da imaš neko rješenje za školarinu
Ja ove godine ulazim u četardesete. Ne očekujem neke velike promjene. Posao me često okupira ujutro i popodne. Ali imam vikende koji su rezervirani za obitelj. Osim ljeti kada mm radi non - stop i ne viđamo se puno. Ne vježbam, a sve više se pokušavam prisiliti na to. Pjevala sam u zboru do rođenja djeteta, a kasnije se nisam vratila tome i ponekad mi nedostaje. Opuštam se najviše uz čitanje i filmove. A izleti su nam zajednički, obiteljski i to svi obožavamo i kad god možemo odemo bar na vikend, a jednom godišnje na dulje putovanje za što štedimo tijekom cijele godine. Baka servis nemamo, pa se oko svega snalazimo sami. I za sada sve dobro funkcionira.
plakanje kod apri znaci kupiti nesto za kucu, tipa rasvjetu postaviti je i onda plakati koji sam ja neesteta
a za skolarinu se uvijek nadje.
ovaj vikend moram kupiti avionsku kartu, pa mi je sto bi se reklo sve ovo sjelo ko budala samar.
a frendice, pa takve su da smo zajedno proslavile nas 20ti, 30ti, a sad je valjda i red na 40ti.
prica ide da sa 20. smo imale tulum, sa 30. smo svrljale zagrebom, po ducanima, restoranima i sl. (taman smo sve pocele raditi, sve su dosle u ZGB jer jedina ja jos tu zivim, one u bijelom svijetu), pa smo odlucile da za 40ti mora biti nesto zanimljivo. i nema djeca, nema bilo sto, ali eto lova je uvijek probelm.
sad kad sam ovo sve napisala, mozda je bolje da odmah kliknem tu kartu
bome klikni!
kod mene plakati možeš i za džabe
I mene bi tu možda samo školarina pokolebala.
Klikni!
Nije da me netko nešt pita, ali i ja bi s frendicama na Island.
Spajalica, nema dileme. Slavlje 40-og, definitivno. Od staraca, rodbine, prijatelja, susjeda i poznanika trazi da ti za 40-i poklone cash za placanje skolarine.
Nadam se da si kartu vec kupila. Prije nego ti poskupi.
Ma Island!
ako sad ne odes, pitanje je hoces li ikad. glas za island.
Ja glasam za sva sranja koja ikad ikome padnu na pamet, jer na umoru ljudi ne zale previse za stvarima koje su ucinili nego za onima koje NISU ucinili.
nema veličine fonta kojim ovo potpisujem
nažalost, malo me djeca koče u "svim sranjima"
ne zato što ne bih imala kamo s njima, nego što sam nekako postala strašljivija, pa sada više ne bih išla na bungee ili let balonom
što mi prije nije bilo frkovito
Marta, rispekt do neba!
marta to je istina,
naravno da cu to napraviti, i da cu ici.
samo sto kaze apri djeca mijenjaju percepciju svega.
Mijenjaju, točno.
Ali ja već sad žalim (nisam čak ni trebala čekati samrtnu postelju), što ljetos nisam iskoristila priliku da idem u Prag, praktički besplatno, trebala sam samo osigurati lovu za džeparac, smještaj mi je bio plaćen.
Prag obožavam, mogla sam ići s prijateljima koje jako volim.
Ali nisam, jer kako ću ja to, ne mogu ostavljati dijete zbog svog gušta (), tata je bio tada u nekim čudnim kombinacijama pa se nije moglo baš na njega računati, ali mogla sam iznaći način.
I kaj sad imam od toga?
Dijete koje se više ne bi ni sjećalo da me nije bilo 7 dana, a i u tom bi se razdoblju bio svejedno super zabavio bez mene.
Ja bih se, s druge strane, bila fenomenalno provela u gradu koji obožavam i imala bih te uspomene.
Ta promijenjena perspektiva koju daju djeca, sve je to super, ali treba ponekad znati posložiti prioritete, a djeca ne moraju uvijek i bez iznimke biti na vrhu.
marta, naklon!
jesenas sam se tako preispitivala oko amerike. imamo smjestaj, dio hrane, muzevu kartu, al opet, nije put bagatela i sta cemo i kako cemo i ocemo li i jos djeca, i mladja kojoj to jedino moze biti tlaka... ne zalim ni sekunde sto smo otisli.
svimb, potpis.
Skroz sam blizu te THE 40, MM je već u njima, i užasno je. Totalni preokret nagore, čovjek za neprepoznati, mrzovoljan, tjeskoban, ili bi se svađao ili bi spavao. Došlo mi da se rastanem, **** ljubav, ne mogu to više podnijeti, jer ne znam kad i kako će završiti. A svašta smo prošli zajedno, i smrti, bolesti, otkaze, uspjehe i neuspjehe. Još uz njega u 40-tim, jedno u 17-toj, jedno u 4 toj i jedno pred vratima puberteta. Milim da trebam ili nabaviti oklagiju ili početi pušiti.(mislim da bi mi opijanje trenutno pomoglo)
Btw, Caine hvala ti na temi, još nisma ovo izgovorila naglas
Peterlin, mudra ženo, sada mene zanima zašto se ti nebi vratila u 30-te?
Pitam zato što i sama vidim taj neki mir i autentično samopouzdanje žena u 50-tim,
koje susrećem najčešće kroz posao.
40-te su još uvijek neka tranzicija između burnih 30-tih (ambicija+mala djeca=)
i 50-tih kad je ženina osobnost sazrila.
Skroz sam blizu te THE 40, MM je već u njima, i užasno je. Totalni preokret nagore, čovjek za neprepoznati, mrzovoljan, tjeskoban, ili bi se svađao ili bi spavao. Došlo mi da se rastanem, **** ljubav, ne mogu to više podnijeti, jer ne znam kad i kako će završiti. A svašta smo prošli zajedno, i smrti, bolesti, otkaze, uspjehe i neuspjehe. Još uz njega u 40-tim, jedno u 17-toj, jedno u 4 toj i jedno pred vratima puberteta. Milim da trebam ili nabaviti oklagiju ili početi pušiti.(mislim da bi mi opijanje trenutno pomoglo)
Btw, Caine hvala ti na temi, još nisma ovo izgovorila naglas
Jooj, eris, da si mi bliže... kako bi se nalile
Ma po čemu sam ja mudra? Ja sam ti samo iskusna...Peterlin, mudra ženo, sada mene zanima zašto se ti nebi vratila u 30-te?
Pitam zato što i sama vidim taj neki mir i autentično samopouzdanje žena u 50-tim,
koje susrećem najčešće kroz posao.
40-te su još uvijek neka tranzicija između burnih 30-tih (ambicija+mala djeca=
i 50-tih kad je ženina osobnost sazrila.
Ne bih se vratila u tridesete, odnosno ne u vrijeme prije nego sam upoznala mm-a.
Bilo je burno i svakako - ruksak na rame i odoh ja u Češku, u Mađarsku, u štajaznam Singapur (ali to je bilo službeno), u Rim... pa na par mjeseci preko bare... Svuda me bilo. Ali bilo je to vrijeme i velikih frustracija - u Zagrebu sam bila podstanar, firma u kojoj sam radila se raspala kad i Jugoslavija, pa smo svi završili na burzi, dodaj tome ratne godine... ufff, ne bih natrag.
Jest da je bilo lijepih trenutaka, ali ima ih i danas. Ja sam izgleda ipak obiteljska žena, a ne ptičica selica i sad mi je ljepše. Ono prije - kao da je netko drugi živio...
Tu sam iznimka. Jednostavno imam jako malo slobodnog vremena. Preksinoć sma bila na večeri, došla doma, a sin me s tetom čuvalicom čeka u dnevnom, pola 11. Sinoć sam zaspala kraj njega čitajući mu, u tajicama, probudim se 1 sat. Dok sam se otuširala, stavila veš sušiti, oprala suđe, 2 h, taman idealno za po ure vježbanja...Izgleda da nikad neću imati vremena. Moji ne žive u Zg, drugi baka i dida preko tjedna rade jako puno, ponekad vikendom ostavim sina s njima 3-4-5 sati, onda čistim, idem u dućan, nakuhavam za slijedeći tjedan....
Kriza srednjih godina.... Viđam to ponekad oko sebe. Čini mi se da muški to puno teže podnose od žena (naravno, teško je generalizirati) ali zapravo sve se svodi na očekivanja - to su godine kad i muškarci i žene već trebaju znati gdje im je u životu mjesto, kamo su krenuli, što žele... Većina to zna, ali ima i onih koji ne znaju. S druge strane, još je više onih koji se teško mire s tim da neke stvari NIKADA više neće započeti, a kamo li završiti. To nije lako prihvatiti. Što ne znači da druga strana uvijek treba imati razumijevanja. Netko mora biti sidro i prizemljiti onoga koji je u krizi. Ponekad to ide lijepo, a ponekad ga jednostavno treba tresnuti o zemlju.Skroz sam blizu te THE 40, MM je već u njima, i užasno je. Totalni preokret nagore, čovjek za neprepoznati, mrzovoljan, tjeskoban, ili bi se svađao ili bi spavao. Došlo mi da se rastanem, **** ljubav, ne mogu to više podnijeti, jer ne znam kad i kako će završiti. A svašta smo prošli zajedno, i smrti, bolesti, otkaze, uspjehe i neuspjehe. Još uz njega u 40-tim, jedno u 17-toj, jedno u 4 toj i jedno pred vratima puberteta. Milim da trebam ili nabaviti oklagiju ili početi pušiti.(mislim da bi mi opijanje trenutno pomoglo)
Btw, Caine hvala ti na temi, još nisma ovo izgovorila naglas
Cure, ja vam se divim - ja baš nemam puno strpljenja za ovakve krize koje su generirane iznutra, a ne izvana. Tja, teško je prosuditi kad nisam u vašim cipelama, ali nikad se ne zna... možda to i mene slijedi, a mogla bih baš pitati muža kak je njemu s klimakteričnom babom koja uvijek mora imati zadnju riječ (samokritika, he he he).
ako se za školarinu uvijek nađe, ja bi izabrala put u postojećoj garderobi
Hotel s 5 zvjezdica mi uopće nije primamljiv a ja sam laka na trošenju na ono što kasnije ne moraš premještati po stanu
Pa može 14 dana u hotelu sa 3 zvjezdice umjesto 7 dana u hotelu sa 5.
Ja bih uvijek radije odabrala odmor sa obitelji. Ako je situacija stvarno ili-ili.
a ne znamMijenjaju, točno.
Ali ja već sad žalim (nisam čak ni trebala čekati samrtnu postelju), što ljetos nisam iskoristila priliku da idem u Prag, praktički besplatno, trebala sam samo osigurati lovu za džeparac, smještaj mi je bio plaćen.
Prag obožavam, mogla sam ići s prijateljima koje jako volim.
Ali nisam, jer kako ću ja to, ne mogu ostavljati dijete zbog svog gušta (
I kaj sad imam od toga?
Dijete koje se više ne bi ni sjećalo da me nije bilo 7 dana, a i u tom bi se razdoblju bio svejedno super zabavio bez mene.
Ja bih se, s druge strane, bila fenomenalno provela u gradu koji obožavam i imala bih te uspomene.
Ta promijenjena perspektiva koju daju djeca, sve je to super, ali treba ponekad znati posložiti prioritete, a djeca ne moraju uvijek i bez iznimke biti na vrhu.
ja u martinoj izjavi (koja je, btw. vrlo česta u našoj obitelji) nisam vidjela neke tako "obične" stvari kao što je put u Prag, Opatiju... na nekoliko dana.
ok, vjerujem da je to moja perspektiva; ima ljudi kojima je i odlazak do karlovca - nešto
kad sam govorila o mijenjanju, mislila sam koliko sam sada strašljivija: strah me ući u avion, strah me sjesti u auto, strah me otići na rafting... svega me strah
a prije me ničega nije bilo strah.
iskoristila sam sve što sam moglča i što je bilo dostupno u to vrijeme.
a sada se nudi puno više.
a mene strah
Nešto slično se dešava MM-u. Ne boji se on za sebe, ni ovakvih situacija, ali prvo što se našlo na udaru jest planinarenje. Visokogorsko.
Nikad nismo bili alpinisti, ali smo zajedno znali napraviti prekrasnih tura po Alpama. I sad nam je taman sin dorastao tako da može sam hodati, i ima želje, volje i entuzijazma. Dakle, mogli bismo utroje provesti prekrasne izlete (dok ja još mogu hodati, dok mi zglobovi ne otkažu, jer su se počeli buniti).
Ali MM više neće. Kaže, bezveze mu je to, i još se k tome boji da će mu se entuzijastični sin jedinac skotrljati niz neku padinu.
I da, on je u 40-tima, ja sam još u 30-tima, ali nazirem im kraj
Glupo se osjećam: još bi mi rit htjela svašta vidjeti i doživjeti, i dijete je raspoloženo da idemo skupa (nije još u fazi da su mu roditelji dosadni i glupi), ali MM neće. I osjećam kako se prisilno zatvaram u rutinski život, i ne paše mi to... još.
Kužim, apri, ja sam se nadovezala sa svojom situacijom, jer mi ove ekstremne nikad nisu bile privlačne.
Inače, u svakodnevnom životu, i meni dijete mijenja stavove, čini me odgovornijom i općenito nesklonom rizicima bilo kakve vrste.
Prije nisam razmišljala o mračnim ulicama ili strahovala od sistematskog.
Tako da ja govorim o nečem drugom, a što je ipak vezano uz tu martinu rečenicu.
Bar u mom svijetu jest.
Eris, to je valjda muska menopauza. MM je stariji. Puno stariji, tek sadaprolazi kroz tu fazu i fakat je koma, bas kao sto kazes, mrzovoljan, zivcan,plane na svaku sitnicu, postao je totalni couch potato. Ima dobrih dana, alinajdraze mu sjedit pred TV-om sa casom u ruci i da ga nitko ne dira. Srecom imamene da ga gurnem jer bi se vec ucrvio. Tjesim se da ce ko i sve ostalo uzivotu-proci. Pa kad postane senilan onda cu zaliti za danima kad je bio u menopauzi.
Alkemicarka, nije ti dosadno, to je dobro.
Caine, mozda si i ti u muskoj menopauzi?
Uh.
Ovo je to (tužna priča, pjevačeva mladost vezana je za bivši SSSR, odn. Ukrajinu, Černobil itd., ali stvar diže iz mrtvih, kao, uostalom i cijeli njihov opus
I WOULD NEVER WANNA BE YOUNG AGAIN (GOGOL BORDELLO)
By the desperate and confused
Emotion of the youth
I was brought to Crisis land
Where after getting checked for fleas
And barricades of embassies
I was sculpted to be overworked and silent
But since the early age
I broke out of the cage
And learned how to make marching drums
From a fish can
And I knew I'll run away
And so without further delay
I said, "Two tears in a bucket
Motherfuck it!"
And it seems like I ran and ran
Through the garbage and quicksand
And after getting checked for fleas
And barricades of embassies
I would never never never never
Want to be young again!
But sudden wind it stole my hat
And I went on chasing it
Before I was just another burned out carnie
Every freak on every day
Lives a life one certain way
And that way is ain't no nothing but a birthright
But since the early age
I broke out of the cage
And it seems like I ran and ran
Through the garbage and quicksand
And after getting checked for fleas
And barricades of embassies
I would never never never never
Want to be young again
I am so glad you stuck true to your obsessions
And filed rest of questions under "false"
I am so glad you never took their offers
I am so glad you never returned their calls
Imala sam jednog druga, sad je bliže 50toj, koji je znao par dana dolaziti kući oko 1 ujutro i opet u 6 na posao, i tako mjesecima. Gdje je bio, šta je radio, niko nikad nije dokučio. Danas je opet normalan, kuha, pegla, puši, čisti, radi, i dolazi na vrijeme.
Zaista sam uvijek vjerovala u svoj život, u našu vezu, pa ja ne bih znala ni šta da kažem na susu kad bi me pitali zbog čega se rastajemo. Ali vjerujte, unutarnji nemiri, povremene anksioznosti, letargija unutar porodice su mnogo gore i opasnije nego što većina može zamisliti. Pogotovo kad napravimo usporedbu JA:ON. Teško za izdržati, vjerujem u boljitak.
Itekako ga trebaš hvaliti.Draga, šta ti nisi iste struke ko MM-arh, šta ne? pa kako ti je takvo radno vrijeme, nisam ni znala da trebam ovog svog doma hvalit kako se uspijeva organizirat unutar relativno "normalnog" vremena (naravno kljuca da ne stiže ništa, ima svoj business, pa radi još od doma svako veče kad ekipa poliježe) šta ćeš kad sad imate previše legalizacija? gore je bilo prije toga, nigdje niš na vidiku, zato iskoristite situaciju!!
Većina ljudi oko mene danas ili radi 24/7 ili ne radi.
MM-a na primjer, kad je gužva, a to je cca 50% vremena, vidimo samo subotom i nedjeljom na ručku, i to je to.
kad nije gužva vidimo ga radnim danom iza 20 i ima slobodan vikend (ili barem jedan dan u vikendu),
a naravno ima i službenih puteva kad ga nema po par dana, ali to je onda isto kao kad je ovdje ali u uredu - ionako
dođe samo prespavati.
a što se mene tiće, apricot: been there, done that i bilo mi je dosta teško (iako i lijepo)
pa sam zbog kombinacije muževog radnog vremena i male djece od toga odustala.
Da li mi je žao, i je i nije. I zato svaka čast ženi koja uspjeva biti likvidni freelancer.
Meni je slobodan vikend kad sam neprekidno s djecom nešto što sada užasno cijenim i on mi je prioritet u ovoj fazi života.
Jasno znam čega sam se odrekla i zašto i nekako sam trenutno mirna s tim...
ali ja imam još par godina do 40 pa ako Bog da još stignem biti i nemirna s tim
neki dan sam naletjela na kolegicu s faksa, ona je rodila nešto mlađa nego ja i baš mi je rekla dobru foru. Klinci su joj veći - veli, moram iskkoristiti ovaj period između brige oko vlastite djece i unuka. Ja još nisam u toj fazi jer moja djeca još uvije žele svugdje s nama, ali čekam početak ove faze između djece i unuka na stražnjim nogama, kako bih odmah bila spremna na skok (ne padobranom), ali putovanje s frendicama ne bi bilo loše, za početak
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
