Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[Mury]

Mury, draga, molim te nemoj tako razmišljati - kao da ti i bez toga nije dovoljno teško jedan dan razlike i prirodni trudovi ne bi napravili nikakvu razliku, vjeruj mi! i prirodni su trudovi silni, grčenje maternice je strašno snažno i što se više bliži kraj poroda, sve je jače i sve je manji razmak među trudovima - na dripu se to samo ranije odvilo, ali taj dio poroda bi se dogodio kad tad. da i nije bilo dripa, ništa se ne bi promijenilo... nemoj razmišljati o tom jednom danu i dripu kao da je namučio bebice - bebice bi se vjerovatno strašno namučile da su preživjele nemoj tako, draga, molim te...

cure drage, srce me boli zbog svih vas držite se...

Hvala Frka ...ma u ovoj ludoj glavi se svašta događa, svakakve misli spopadaju...iako znam da to u biti nema veze...ali eto, uvijek neki vrag neda mira

[Bellinda]

Crvenkapice, samo ti mogu poslati jedna virtualni zagrljaj, jer svaka riječ je suvišna i nije dovoljna utjeha

[malaana]

Crvenkapice, analiza nakon poroda je pokazale. Enterokok je bio u posteljicama, pupčanim vrpcama, plodnoj vodi i plodovim ovoijma, dakle sve je zahvatio. A 5 tjedana prije toga sam imala sterilne briseve cerviksa. Odnosno sa 11 TT kada sam bila u bolnici na preventivnim pretragama su mi na brisu cerviksa našli: enterokok, stafilokok i e coli, tada popila kuru klavocina (10 dana 2*1), i u 16 TT ponovila bris koji je bio čist. Sa 20 TT me uhvatio "proljev", kao nekakva viroza, nakon 3 dana što me nije puštao (3.3.) odem na SD na hitnu, tamo sve ok, zatvoren, cerviks 32mm, ali CTG pokazao male kontrakcije. Dr. rekao da te kontrakcije nisu ništa zabrinjavajuće, da je maternica vjer. iziritirana od čestih proljevastih stolica...i uputio me na zarazno. Taj dan sam se super osjećala, kao i sljedeći (malo me proljev popustio), da bi 5.3. opet ludnica, proljev..ja na zarazno, tamo mi izvade krv, kažu sve ok, ne smiju mi ništa dati jer sam trudnica, da i dalje budem na dijeti, čaju i rehidromiksu (da ne dehidriram). I te dane, jedan dan bolje, drugi lošije...i tako do 10.03. kada su proljevi više bili nesnosni, bolni, česti... nisam silazila sa wc školjke, opet na zarazno, da bi mi tek tada uzeli uzorak stolice,a nalaz tek za 4 dana, i opet me pošalju na ginek. Na ginekologiji šok, ja skroz otvorena, vodenjak već u rodnici. Odmah mi u venu uključe antibiotik lendacin ( tada su dr.-i bili 99% sigurni da je u pitanju infekcija), i stave me na najstože mirovanje (samo na wc). 11.3. naprave sve pretrage (bris, stolicu, urinokulturu), i sve sterilno, zamisli, a u maternici bakterija sve zauzela (tada to još nismo znali).I tako sam gurala do 16.3. kada sam prokrvarila, trudovi počeli opet i našim bebama nije bilo spasa. Nakon poroda su dr.-i sve poslali na analizu, i analiza pokazala enterokok u svim poslaanim uzorcima. Sada mi predlažu biopsiju endometrija, pa tek onda sljedeći IVF (jer brisevi cerviksa nažalost i dalje mogu biti sterilni, a beštija u maternici vrebati). Ali draga crvenkapice, nemoj se sada prepasti, vjerujem da će kod tebe ovaj put biti sve ok, iako znam da te užasno strah, jer i mene će biti ako ikada više zatrudnim...samo molim tebe, i sve žene ako budete imali česti nagon na stolicu, neka vas odmah ostave u bolnici i mjere vam cerviks, i po mogućnosti daju antibiotike koji će ubiti beštiju prije nego se razbukti i uništi vam život kao što je nama

Draga, to nažalost ništa ne znači... znaš moju priču... i kod mene se bakterija pokazala u posteljici i pupkovini, a bila sam u bolnici na antibioticima... otvorila sam se doslovno preko noći, popodne bila skroz zatvorena, a poslije ponoći mi ispao cervikalni čep... i biopsija endometrija mi je sada sterilna... i kako sada uopće znati od kud je ta bakterija dospjela do posteljice i bebe? ne želim nikoga plašiti, ali s trudnoćom (pogotovo kod nas s problemima) ne možeš biti siguran do samog kraja...

[renchy]

Crvenkapice strasno mi je zao ...saljem zagrljaj...

[mačkulina]

crvenkapice... primi moju sućut :grli:

[mačkulina]

Draga, to nažalost ništa ne znači... znaš moju priču... i kod mene se bakterija pokazala u posteljici i pupkovini, a bila sam u bolnici na antibioticima... otvorila sam se doslovno preko noći, popodne bila skroz zatvorena, a poslije ponoći mi ispao cervikalni čep... i biopsija endometrija mi je sada sterilna... i kako sada uopće znati od kud je ta bakterija dospjela do posteljice i bebe? ne želim nikoga plašiti, ali s trudnoćom (pogotovo kod nas s problemima) ne možeš biti siguran do samog kraja...

ja sam u zadnjoj trudnoći bila puna Streptokoka, enterokoka, stafilokoka, - uglavnom cijele porodice bakretija KOK (završavaju na kok)... i čak me slali na zaraznu po mišljenje infektologa... (domaćin sam te bekterije u sebi - imam ju, živi u meni ali u nekim stanjima kao što je trudnoća se aktivira).
I opet ću i tu ponoviti CRP CRP CRP svakih 10 dana. Antibiotike sam pila od 16 tjedna do 37 tjedna - stalno, a kada nisu djelovali a CRP divljao (bilo je čak jednom 70) završila na infuziji (antibiotika jer tada ni tablete ne djeluju)..

Uvjerena sam da nisam imala doktora koji je to moje kliconoštvo (domaćin) ozbiljno shvatio i stalno me slao na CRP i na briseve i na antibiotike i na infuzije - nebi bilo moje bebice (ja sam znala popiti Novocef 500 i to dnevnu dozu od 2x500 svakih 12 sati - to je u 24 sata 2000 jedinica - to je strašno puno)

[mačkulina]

malana, a što se tiče tvoje rečenice nikad ne možeš biti siguran do kraja - istina, apsolutna istina, mene nije strah malih trudnoća, mene je strah 3 tromjesječja.. kad sve odahnu nakon prvih 12 tjedana moji demoni se u trećem tromjesječju bude i kako je trudnoća veće postaju sve jači od mene i ubijaju me psihički.
I sretan si ako to prepozna tvoj liječnik (jer smo mi sve mame anđele potencionalni psihički problemi i dijagnoze), i ako te ne gleda kao broj, ako te ne samo SLUŠA već i ČUJE... na konju si.

jer sve mi imamo neki instinkt, samo što te svi iz okoline uvjeravaju... ma biće sve dobro, sve je to normalno

[madona]

....i opet sam izgubila trudnocu, u 10tj ....kako dalje ....odakle da crpim snagu ?
ne vidim izlaza u ovome svemu ....

Draga, žao mi je jako, jako dobro znam kako ti je suosjećam s tobom, šaljem ti veliki zagrljaj i rame za plakanje. Jer riječi te sada ne mogu utješiti, ali znaj uz tebe sam barem u mislima.

[tikica_69]

....i opet sam izgubila trudnocu, u 10tj ....kako dalje ....odakle da crpim snagu ?
ne vidim izlaza u ovome svemu ....

O Bože, tak sada ovo vidim
Grlim te draga, jako, jako
Ako štogod trebaš, javi mi se

[crvenkapica77]

tikice 69 pun ti je inbox

[tikica_69]

evo, čistim ga...

[carmina burana]

Crvenkapice

[hope123]

Iskreno mi je žao!Imaj snage i vjere mila

[malaana]

mačkulina meni ni to nije pomoglo, CRP su mi vadili 2 puta tjedno, od 14. tj na antibioticima, 3x dnevno venozno... čim prođe pauza, cca 1 tj CRP počne rasti... bilo je situacija kad me nisu imali više kud piknut, pa sam znala dva-tri dana dobivati u guzu, da vene malo naiđu... paničarila na najmanju sitnicu, i dr je imao razumijevanja... rekao mi je bolje da 10 puta alarmiram uzalud, nego da jednom šutim, a ne bude dobro... nitko me nije dirao, vaginalni pregled niti jedan (samo brisevi)... cerviks se mjerio uzv-om i to je bio sav kontakt dole, s tim da je uzv sonda išla milimetar unutra... ali eto.... nije se znalo o kojoj se bakteriji radi i nije dobro završilo...

[malaana]

malana, a što se tiče tvoje rečenice nikad ne možeš biti siguran do kraja - istina, apsolutna istina, mene nije strah malih trudnoća, mene je strah 3 tromjesječja.. kad sve odahnu nakon prvih 12 tjedana moji demoni se u trećem tromjesječju bude i kako je trudnoća veće postaju sve jači od mene i ubijaju me psihički.
I sretan si ako to prepozna tvoj liječnik (jer smo mi sve mame anđele potencionalni psihički problemi i dijagnoze), i ako te ne gleda kao broj, ako te ne samo SLUŠA već i ČUJE... na konju si.

jer sve mi imamo neki instinkt, samo što te svi iz okoline uvjeravaju... ma biće sve dobro, sve je to normalno

i ja sam bila skroz mirna prvo tromjesječje... uopće se nisam opterečivala... ali već kasnije... napadi panike, svaka sitnica je za uzbunu... strah je neopisiv, ali do zadnjeg trena sam bila optimistična i nadala se čudu...

ne znam kako ću preživjet sljedeću trudnoću, definitivno uz psihološku pomoć, jer imam napade tjeskobe i borim se sama sa sobom, znam u ponoć izaći iz stana i otići u šetnju da se ispušem, jer imam osjećaj da će mi puknuti koža na meni...

[mačkulina]

mačkulina meni ni to nije pomoglo, CRP su mi vadili 2 puta tjedno, od 14. tj na antibioticima, 3x dnevno venozno... čim prođe pauza, cca 1 tj CRP počne rasti... bilo je situacija kad me nisu imali više kud piknut, pa sam znala dva-tri dana dobivati u guzu, da vene malo naiđu... paničarila na najmanju sitnicu, i dr je imao razumijevanja... rekao mi je bolje da 10 puta alarmiram uzalud, nego da jednom šutim, a ne bude dobro... nitko me nije dirao, vaginalni pregled niti jedan (samo brisevi)... cerviks se mjerio uzv-om i to je bio sav kontakt dole, s tim da je uzv sonda išla milimetar unutra... ali eto.... nije se znalo o kojoj se bakteriji radi i nije dobro završilo...

ajme užasa ... da nisu znali o kojoj je bakteriji riječ pa nisu valjda znali prilagoditi terapiju... ma užasno je sve to .. bar si u cijeloj toj tužnoj priči ti mirna jer si sve učinila najbolje i kako si znala i reagirala na najmanju sitnicu... savjest ti je barem mirna.
meni nije bila, meni je instinkt govorio da nešto ne štima u prvoj trudnoći ali me svi uvjeravali ma daj molim te ne paničari, i onda sam ja počela ignorirati znakove koje mi je tijelo slalo i ja se osjećam i dan danas kao suodgovorna i možda najviše kriva jer sam samo mazila trbuh, uživala u trudnoći i brijala think pink stvari a nisam uopće željela vjerovati da bi nešto moglo poći po zlu.
Za mene u mom slučaju samo da se je izvadila jebena krv (CRP) i da me je netko deteljno pogledao na UZV (a ja išla na crvenu uputnicu u dežurnu ambulantu umjesto da sam platila i otišla privatniku koji bi me detaljno pregledao i vidio da bebica zaostaje u razvoju) i da me se je poslije toga stavilo na 2-3 dex-a i dao heparin - sve bi dobro završilo.

i ja sam bila skroz mirna prvo tromjesječje... uopće se nisam opterečivala... ali već kasnije... napadi panike, svaka sitnica je za uzbunu... strah je neopisiv, ali do zadnjeg trena sam bila optimistična i nadala se čudu...

ne znam kako ću preživjet sljedeću trudnoću, definitivno uz psihološku pomoć, jer imam napade tjeskobe i borim se sama sa sobom, znam u ponoć izaći iz stana i otići u šetnju da se ispušem, jer imam osjećaj da će mi puknuti koža na meni...

sve smo drugačije, psiha je kod svakog drugačija ovismo koliko duboko su te gubitci djece načeli. Ja sam u svakoj slijedećoj trudnoći bila zrela za Vrapče... ti napadaji panike, taj strah i buđenje u sitni noćni sat i tjeranje muža da me vodi na hitnu - ja nikom ni ne pričam (znam sama kako mi je bilo)
Nikada više mirne trudnoće - barem u mom slučaju
Čak sam kupila baby watcher i na njemu bila po 2-3 puta dnevno, vadila krv stalno (uzela pvt osiguranje i plaćala policu), kao luđakinju su me svi tretirali - ali bolila me je briga.
Nisam išla jednom doktoru jer nikome više nisam vjerovala, već sam išla kod 2 doktora i uspoređivala nalaze.... sve je to suludo sa perspektive normalne i zdrave trudnice - ali tako sam ja pronalazila neki svoj mir.
Tako ćeš i ti, ne odustaji nikada i nikako... samo si napravi plan kako ćeš i živi svoju trudnoću na način kako će tebi biti lakše ma što god tko mislio o tome..

ja se ježim trećeg tromjesječja... u oba slučaja poslije sam u 35 tjednu došla doktoru, klekla pred njega doslovno, sklopila ruke i rekla.. ' vadite ju van molim vas'.
Svaki put bi me pitao zašto mama? a ja bih rekla.. imam osjećaj da ću ju opet ubiti u sebi - ja to ne mogu podnjeti stoga molim vas vadite ju van... i oba puta su bebice bile izvađena CR u 37 tjednu.

Nekome možda dramatiziram, ali ja znam da sam u prvu trudnoću ušla puna srca, ljubavi i u ružičastom balonu sa rečenicom ma trudnoća nije bolest, sve će biti dobro i gladila trbuh, radila do zadnjeg dana jer sam se dobro osjećala i taj moj ružičasti balon je samo puknuo ja redovitom UZV pregledu sa rečenicom - beba je mrtva. Rađala sam ju 3 dana, bila je čak popreko, okretali ju u meni ručno, i znam kao i vi cure što sam proživjela

[naniluc]

u oba slučaja poslije sam u 35 tjednu došla doktoru, klekla pred njega doslovno, sklopila ruke i rekla.. ' vadite ju van molim vas'.
Svaki put bi me pitao zašto mama? a ja bih rekla.. imam osjećaj da ću ju opet ubiti u sebi - ja to ne mogu podnjeti stoga molim vas vadite ju van... i oba puta su bebice bile izvađena CR u 37 tjednu.

Upada ovdje ko padobranac i ispričavam se zbog toga, ali zanima me, mačkulina, tebi su na zahtjev napravili carski rez (2 puta ) ili sam ja to krivo shvatila. Zanima me to zato jer sam takav osjećaj imala ja u zadnjoj trudnoći i ja sam htjela moliti za carski rez, ali mislim da bi me moj doktor proglasio

[mačkulina]

ne, meni je u obe trudnoće bio indiciran CR odprije (odmah su mi rekli da ću ići na CR zbog mojih zdravstvenih tegoba) a tjedne sam ja više forsirala. bebica je narasla do 35 tjedna toliko koliko jest i onda je stala, dobijala je malo na težini, ja dobila dexove i to je bilo to - po njima besmisleno ju je bilo držati u meni jer nije uopće napredovala a i protoci su bili lošiji.
možda bi oni čekali 38 ili 39 tjedan ali ja sam molila ranije

[hedoniza]

Drage moje hvala vam zbilja na ovakvim rijećima utjehe, sve se razumijemo i sve ce nadam se biti u redu. Draga Mury vidim da si ti prosla put od trnja iz potpisa, ja nemogu reci da sam sve to prosla, meni je ivf uspio iz drugog puta. Cure moje neznate koliko ste mi pomogle bar rijecima utjehe.. Izvinite ako malo pisem zbrda s dola, jer sva sam izvan sebe. Svima saljem

[hedoniza]

Cure imam jos jedno pitanje, dali vam se dogodilo nakon pobačaja da su vam grudi nakon nekoliko dana otekle i da su sve u kvrgama bile i bolne?

[Mury]

Cure imam jos jedno pitanje, dali vam se dogodilo nakon pobačaja da su vam grudi nakon nekoliko dana otekle i da su sve u kvrgama bile i bolne?

hedoniza, meni je čak i mlijeko bilo nadošlo (ali porod bio sa puna 22TT), pa sam stavljala na grudi listove svježeg kupusa kojeg sma prije toga natukla čekićem za meso, to me spasilo, pa probaj i ti. Žao mi je što nakon svega moraš još i to prolaziti, ali nažalost i kod tebe su hormoni učinili svoje i grudi se počele pripremati za dojenje.
Drži se!

[kaina]

Pozz drage mame anđela, evo na žalost i ja sam sad jedna od vas. U 35. tjednu trudnoće mojoj bebici je stalo srčekoi morala sam ju roditi i porod je bio užasno bolan... Kako dalje, ne znam, kljukaju me svim mogućimljekovima i još sam tupa, a plakalabih ko slon, a ne mogu jer sam previše nadrogirana...

[tua]

draga, moja najiskrenija sucut <3

[mačkulina]

krescenija i hedonizija moja iskrena sućut

[Mury]

krescencija, jako mi je žao

[Beti3]

Pozz drage mame anđela, evo na žalost i ja sam sad jedna od vas. U 35. tjednu trudnoće mojoj bebici je stalo srčekoi morala sam ju roditi i porod je bio užasno bolan... Kako dalje, ne znam, kljukaju me svim mogućimljekovima i još sam tupa, a plakalabih ko slon, a ne mogu jer sam previše nadrogirana...

O, Bože, ne mogu vjerovati. O, kresencija! O, tugo. I još si mi zahvalila za pelene. Plačem i ne vjerujem. Zašto, o zašto? Drži se, znam kako ti je, što da ti napišem?

[naniluc]

Pozz drage mame anđela, evo na žalost i ja sam sad jedna od vas. U 35. tjednu trudnoće mojoj bebici je stalo srčekoi morala sam ju roditi i porod je bio užasno bolan... Kako dalje, ne znam, kljukaju me svim mogućimljekovima i još sam tupa, a plakalabih ko slon, a ne mogu jer sam previše nadrogirana...

[hope123]

Draga hedoniza primi moju iskrenu sućut,jako mi je žao!Ja sam imala porod sa 24tt i cice su bubrile unatoč bromergonu,nisam ih smjela dodirnuti al ipak nakon nekih 2-3tj vratile su se skroz u normalu.Probaj sa kupusom kao što Mury kaže, to svi preporučuju!Strašno je to,priroda radi svoje a uzalud Drži se mila

[hope123]

Krescenija mila,najiskrenija sućut!O Bože zašto dopuštaš toliku patnju jednoj majci?!

[tikica_69]

Mene duša boli kad vidim koliko nas se ovdje skuplja iz dana u dan. Gdje je tome kraj?

[ZO]

krescenija i hedonizija moja iskrena sućut

[hedoniza]

Pozz drage mame anđela, evo na žalost i ja sam sad jedna od vas. U 35. tjednu trudnoće mojoj bebici je stalo srčekoi morala sam ju roditi i porod je bio užasno bolan... Kako dalje, ne znam, kljukaju me svim mogućimljekovima i još sam tupa, a plakalabih ko slon, a ne mogu jer sam previše nadrogirana...

Draga moja zbilja mi je zao, suosjecam se s tobom. Vjerujem da ti je teze nego meni. Imaj vjere i nadu da cemo i mi biti blagoslovljeni. Valjda je to taj put koji moramo proc..

[kaina]

Draga moja zbilja mi je zao, suosjecam se s tobom. Vjerujem da ti je teze nego meni. Imaj vjere i nadu da cemo i mi biti blagoslovljeni. Valjda je to taj put koji moramo proc..

Valjda... žao mi je što se i tebi to dogodilo. Ne znam kaj bi rekla, prazna sam skroz...... Nadam se da s vremenom postaje lakše.

[anđeo26012013]

žao mi je što se i tebi to dogodilo

[nina70]

krescenija, moja sućut

[crvenkapica77]

Drage moje cure evo da vam se izjadam, grozno se osjecam. Prije 4 dana u 13 tj sam izgubila svoje blizance. Ovo mi je drugi spontani pobcaj. Prvi je bio prije 6g u 6tj i bila je kiretaza. Inace imam 26g. Nadam se da me razumijete kad tako mlada osoba dozivi ovako nesto, kako imati vise povjerenja u sebe. Ovaj drugi me je kompletno slomio. Vise nisam sigurna u sebe dali ja uopce mogu iznjeti trudnoću do kraja. Radila sam prije mpo sve zive pretrage i sve je u najboljem redu. Inace ova dva pobaacaja, jedan je bio sa bivsim momkom, a jedan mi je sad sa suprugom. Svako jutro kad se probudim imam zelju da vise ne zivim. Pala sam u uzasnu depresiju, toliko boli i gorcine nosim u srcu. Odmakal sam se od svih, ne zelim da mi se nitko priblizava. Cure moje molim vas za savjet, molim vas da me bar malo utjesite. Sta dalje?

a joj draga zao mi je

isto pitanje i ja sebi postavljam, dali ja mogu iznijeti trudnocu uopce do kraja ....ali ne smijemo tako razmisljat
isto sam se osjecala , skroz te razumijem....pusti da vrijeme malo lijeci , bit ce bolje jer mora....meni je bilo 2mj prvi put uzasno tesko ,onda sam pocela dolazit k sebi..ovaj drugi put mi je bilo lakse , otisla sam na more 7 dana psihicki se odmorila koliko se to moze,
nije lako ali bit ce ti bolje, smijem li ti reci onu glupu recenicu da si mlada draga moja , nemoj potonut
gle starija sam od tebe 10 godina

pusaa velika

[crvenkapica77]

krescencija, jako mi je žao
o Boze zasto zena mora osjetiti takvu bol ?'

[strategija]

Hedoniza, krescenija primite moju iskrenu sućut. Žao mi je što nas je ovdje sve više i više, koja tuga

[hedoniza]

a joj draga zao mi je

isto pitanje i ja sebi postavljam, dali ja mogu iznijeti trudnocu uopce do kraja ....ali ne smijemo tako razmisljat
isto sam se osjecala , skroz te razumijem....pusti da vrijeme malo lijeci , bit ce bolje jer mora....meni je bilo 2mj prvi put uzasno tesko ,onda sam pocela dolazit k sebi..ovaj drugi put mi je bilo lakse , otisla sam na more 7 dana psihicki se odmorila koliko se to moze,
nije lako ali bit ce ti bolje, smijem li ti reci onu glupu recenicu da si mlada draga moja , nemoj potonut
gle starija sam od tebe 10 godina

pusaa velika

Draga moja Crvenkapice vidim da si i ti si isto imala ovo najgore, sto je najgore, ja i ti smo bile u Cita u 1 dan razlike.. Sva sam uzasna i psihicki nestabIlna, ocito nam nije bilo sudeno.Drzim se uvjerenja kako ce biti bolje i kako ce djeca doci. Moramo sad izdrzati uspone i padove i drzati se sretnij misli, koliko god to bilo tesko, moramo biti jake. Meni je dr.Š rekao da mu dodem za 2 mj na razgovor a na pregled iza prve mjesecnice.

[crvenkapica77]

i ja planiram na uzv u cita kad dođe menga, jos nije dosla a 4j je proslo od kiretaze
onda bi isla na 3d da se bolje pogleda maternica ( ja sam htjela ici i ranije ali mi dr. radoncic veli da je bolje da menga dođe i onda negdje sredinom ciklusa ,a prije se nista ne vidi jer je sluznica tanka )

drzi se draga , zar smo bile isto trudne , cek meni bi sada bilo 14tj cca
pa da

[hedoniza]

Ja neznam sta cu meni su svi nalazi u najboljem redu, a evo drugo spontani pobajcaj. Sad cu vidit sta cu i kako dalje sta jos od pretraga napravit, jedino kariogram.. Neki tvrde da nakon 3 spontanog ides na sve te dodatne prettrage. Neznam.. Nazalost kad vidim da sve moram ispocetka odmah mi lose dode od svega toga.

[crvenkapica77]

i meni je ostao jos jedino kariogram za napraviti , ali vjerujem da je u redu jer mi je beba bila zdrava

[Lica]

Crvenkapice, Hedoniza, Krescenija, strašno mi je žao što kroz ovo prolazite i što nas je na ovom forumu sve više. Svaki put se iznova rastužim. Nažalost, ne mogu vam pom pomoći i nemam prave riječi da vas utješim. Ni sama sebe ne znam utješiti. Valjda ćemo se s vremenom naučiti živjeti s tom boli. Grlim vas jako i držite se

[s_iva]

Cure

Nadam se da će i nama doći sretniji dani..........

[carmina burana]

Danas 4 mj kako nema moje mrvice...

[nina70]

Draga camina burana meni je prošlo već godina i četiri mjeseca ali još jako boli....ponekad ne vjerujem da se to dogodilo. Trenutno sam u fazi kad ne želim na groblje, a onda me nešto ždere iznutra i neda mira dok ne odem. Nakon toga ne znam da li sam bolje ili gore. Kakav užasan križ nosimo

[milena]

Sine moj, sutra je tvoj dan! Sutra si trebao slaviti 5. rođendan. Mama bi ti sad završavala veliku, šarenu tortu... pozivnice za proslavu već bi podijelili a ti bi mi pričao kakve ćeš poklone dobiti. Naravno mamin i tatin poklon bio bi već upakiran u šareni papir, ukrašen balonima i ujutro kad bi se probudio cijeli stan bi zvonio od tvoga osmjeha..
Mili moj, ti si na nebu sa svojim bracom i sekom, nema torte, nema poklona, nema balona, nema osmjeha, još uvijek je u stanu tišina... Ali svejedno je sutra tvoj dan, mama će cijeli dan misliti i biti dušom s tobom. A ti sa svojim bracom i sekom pjevaj , pleši i pošaljite mi snagu za dalje, jer znate da mam neće odustati. Jednog dana pravit će tortu, okitiiti stan balonima i svakako uvijek upaliti i još tri male svijećice. Mama vas nikad neće zaboraviti. Volim vas kao i prvog dana kad sam saznala da vaše srce kuca ispod moga. Dragi moji anđeli, svaki dan mislim na vas i tražim vas u pogledima druge dječice!!!!

[renchy]

Joj Milena tuzno...zelim ti svu srecu da ti se snovi ostvare.

[nina70]

Milena

Renchy, kako si ti?

[kaina]

milena uff

Meni je sutra bio dan predviđen kao termin poroda... osječam se grozno, prazno,glupo, ulovim se kak mazim trbuh pa krenu suze pa... uhh teško je... Prije sam čitala teme na roditelji anđela, ali nisam baš pisala jer ne znaš kaj napistai da netko to krivo ne shvati... a sad sam i sama tu... ne vjerujem još uvijek nevjerujem da mi se to dogodilo da moje bebice nema... ulovim se kak pričam s njom ko da sam još trudna...