 |
|||
Mi zivimo u zgradi sa 17 katova i ne bas dobre izolacije ali je mir da cujem i pticice kako pjevaju pa se cudim kakvi su to vasi susjedi i sto rade da stalno buce. Nasa zgrada nije blizu glavne ceste pa nema ni buke od promete a susjede se ne sjecam kad sam zadnji put cula.Mima prvotno napisa
Mitovski draga i ja čujem ptičice dok nitko ne bora
Susjedi su mi zlatni, nitko se ne žali na ništa, evo preko 10 godina, nema zle krvi između nikoga, ali vole ljudi renovirati ili moraju jer zaborave zatvorit prozore na -15. Budi sretna, to je tvoja situacija, ali to ne znači da je svugdje na svijetu baš tako.
Zanimljivo stivo o susjedskim odnosima: Susjedi iz pakla
Mi smo zivjeli u neboderu, bilo je koma - garsonijera, a ispod nas covjek s psihickim problemima, koji vice, place i narice cijelu noc kad zaboravi popiti lijekove. Prvi put smo mislili da se radi o nekakvom obiteljskom nasilju pa smo zvali policiju... a poslije se naviknuli.
A iznad nas starija gospodja koja cijelu noc hoda u klompama i pusta vodu.
Muz i ja radimo svaki po dva posla i oboje studiramo. Bili smo k'o zombiji, ali ne znas sto bi ljudima rekao: ovaj dolje je bolestan, a ova gore je stara k'o Biblija i sto ces s njom...
Sad smo u kuci s 12 stanova, iznad nas slabostojeca obitelj, majka ovisnica, pas koji dan i noc grebe po linoleumu i laje, sin koji cijele dane pjeva na sav glas... A prije je tu bio i muz (sad bivsi) i jos dvoje djece, svadjali su se dan i noc, bas kad je N. bila beba. S muzem se rastala, dvoje starijih otislo, tako da mozda ima nade.
Ispod 3 studenta, koji pocinju zivjeti iza 21h, najglasniji je, naravno, u sobi ispod N-ine.
Dodje mi da pobjegnem glavom bez obzira. Mozda kad otplatim kredit, za jedno 25 g.
Posljednje uređivanje od Sandee : 25.09.2013. at 23:52
nikad neću zaboraviti kako mi je jedna krasna susjeda, kad sam joj prijavljivala da ću imati tulum i da ćemo biti bučni, rekla: tko hoće stalni mir, neka živi na salašu
i, koliko god se ja ljutila na bušenja zidova, bučne veš mašine, šivaće mašine ili igranja kauboja i indijanaca... to je istina.
ima nas svakakvih, sa svakakvim potrebama.
ima i bolesnih ljudi.
Mi smo zivjeli u zgradi od 40 stanova , a sad zivimo u kuci koja je jednom stranom naslonjena na susjeda.
Moram reci da uz svu buku i prigovore od nase buke , susjedi u zgradi u imali puno vise razumjevanja , obzira i podrske nego sto dozivljavamo danas u kuci ( trenutno mjenjamo kroviste na kuci pa sam pod dojmom. Obzirom da smo u bivsem stanu radili kompletnu adaptaciju , stvarno mogu biti prilicno realna . ).
mitovski, to je super, ali moglo je biti i drugačije.
Možda vam je zgrada u takvom životnom ciklusu.
Zanimljivo je promatrati npr. zgradu u kojoj živi moja mama - kad smo uselili zgrada je bila puna male djece, i naravno da je bilo bučno.
Onda su krenuli tulumi, a kad su mladi odselili u zgradi su ostali uglavnom penzići i zavladao je mir.
Onda su neki penzići prolupalipa je opet bilo problema. Sad ih je nekoliko umrlo, stanovi su prodani i opet su uselili mladi ljudi, i sad mama neprestano ima buku od preuređivanja stanova.
Ja sam prije pet godina uselila u potpuno novo, prenapučeno naselje, puno mladih ljudi, mladih parova, djece, pasa, i naravno da je bučno.
Mi smo imali i topic o našem naselju na webu, i meni je bilo potpuno nevjerojatno što sve ljudima smeta i na što se žale.
Usele u takvo naselje i onda se čude što se djeca igraju na parkiralištu, što ljudi glasno pričaju ili puštaju muziku, što se stanovi uređuju i preuređuju, što psi laju, što se u stanovima tulumari.
Naravno, uvijek ima ekstrema i luđaka.
ja imam krasnu susjedu. moja djeca su glasnija od njenih, a ona ih ima vise. ona ima njezniji i tisi glas od mene, jer ja uralam. ona uvijek ima osmijeh, a teze joj je nego meni.
posramim se cesto kad cujem kako joj djete nece zaspati, a moji na srecu spavaju. ne smeta mi to, jer to djete mi je jako drago, a ona opet sutra osmijeh na licu ima, a znam kakva joj je vesela noc bila.
ja cak u svom vrtu nemam ni puzeva zahvaljujuci njoj. sve u svemu ja imam srecu sa susjedom.
ovo sam napisala jer u uvodnom postu pise da mozemo se i pohvaliti.
kad se već hvalimo - ja sam imala divnu susjedu koja je nažalost odselila. Baš je bila super i za čavrlajnje i plakanje na ramenu i posuđivanje mlijeka u 10 navečer
U maloj smo zgradi i nema nekih problema. Izolacija je ok, ljeti se čuju svi okolni susjedi i psi, ali meni to ne smeta. Mi smo dovoljno glasni
Mo nema problema s bukom. Kad je imala pola godine, srušena je susjedna kuća i izgrađena zgrada posve naslonjena na našu, točnije na zid njene sobe. U to doba ionako nije spavala ako nije bila prištekana na cicu, pa je onda cica služila i kao zvučna izolacija
Iksic!U to doba ionako nije spavala ako nije bila prištekana na cicu, pa je onda cica služila i kao zvučna izolacija
Mrzim ljeto !!! Želim noću otvoriti prozore u sobi da ulazi svjež zrak, a onda počinje show. Susjedi pored nas non stop viču, svađaju se, znam točno tko je zaboravio usisati, a tko oprati prozore, tko je kome oteo igračku, ako je mir i sloga onda puštaju cajke i Thompsona, pjevaju uglas.... Sljedeće ljeto zovem policiju, ozbiljno ! Razumijem kad netko ima party, kad mora renovirati stan, ne smeta mi kad netko pila drva u susjedstvu... Ali svaku večer slušati nečije svađe, dovikivanja, zavijanje na Thompsona... To više neće ići ! Ako čitavo susjedstvo može biti tiho i pristojno u ta doba, bit će i oni !
mi nismo imali susjede koji buce, ili ih nismo culi od buke s ceste
Na susjede se ne mogu požaliti, uglavnom ne čujemo ništa (osim tu i tamo nekakvih šumova). Zato se tim više pitam jesmo li mi njima preglasni (kad krene loptanje po sobi, stolni tenis u dnevnom boravku, ili sviranje
Samo jednom je bio period kad su susjedi ispod nas tulumarili uz cajke iza 22 h - tada sam otišla dolje, lijepo ih zamolila da stišaju, oni su stišali i više nije bilo problema.
Iza 22:00 sata se mora poštovati javni red i mir. Imate pravo zvati policiju.
joj, s tom policijom...
kad imaš, kao zuska npr, bebu koja se budi na svaki šum, sve ti smeta. i psi i djeca i tulumi i auti i sve. i ljeto, kako kaže rehab.
sve mrziš.
a inače...što je 22 sata ljeti? život u 22 sata ljeti tek kreće.
ne govorim o ekstremima, naravno. i nekim luđacima koji svaku noć puštaju cajke do jutra. ili svaku noć ruše zidove i buše rupe.
al ljeti, u naselju, zgradi - sve se čuje.
moj primjer. imamo park u naselju.
dječji park.
ako je dječji park, tko u tom parku treba biti?
djeca.
imamo i susjede, bračni par bez djece, koji su kupili stan, na 1. katu zgrade uz park, s prozorima koji gledaju na park.
ja znam da su se oni kod kupnje stana vodili onom da su današnja djeca pred kompjuterima i da parkovi zjape prazni.
ali, to u našem parku nije tako.
park je pun djece, prvo one malene do nekih 20 sati, onda ostaju oni malo veći, koji ostaju i do 22 sata ljeti, e, a kad i oni odu doma, onda dolaze tinejđeri koji ostaju do ponoć, jedan.
uglavnom, ti susjedi vode rat protiv naše djece.
prvo su zvali policiju, pa kad to nije uspjelo, onda su zvali mjerače buke u stan. da provjere koja je razina buke kad djeca viču, psi laju, a ljuljačke škripe. pa ni to nije uspjelo, onda su zvali grad, komunalno redarstvo, you name it.
onda kad ni to nije pomoglo, počeli su presretati djecu i vrijeđati ih - da nisu djeca, nego stoka, da svi imaju psihološke poremećaje jer nije normalno da djeca urlaju i vrište jer je to kratka faza u razvoju djece koja prođe, a ako ne prođe onda moraju ići kod psihijatra, i nije normalno da im je jedini doseg u životu nabijanje lopte i roditelji su im stoka itd itd.
i tako. nimalo ugodno. visokoobrazovani, fini ljudi inače.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 26.09.2013. at 12:47
kužim, cvijeto.
ipak, ja bih bila u stanju "pretrpjeti" svašta ako bih znala do kada moram trpjeti.. do 23h, do ponoći?
a onda da bude dosta. tako da svi imamo komadić svoje sreće.
Pitanje je što je to svašta i kolika je to stvarno buka.
Ispred mog starog stana tj. ispred zgrade je bila livadica, klupice, kafić, cijeli dan se tu igrala gomila djece.
Navečer se opet sjedilo u kafiću i po tim klupicama.
Ja ništa od toga uopće nisam registrirala, bilo mi je normalno.
Kad je u kafiću bačena bomba - e, to je bila buka.
ma kad biraš stan, moraš uzeti u obzir i lokaciju, a ne samo raspored prostorija u stanu.
gle, ljeto je, di da idu ta djeca koja im najviše smetaju.
zato što ovu mulariju koja tulumari u parku policija i rastjera, dođe na njihov poziv, i rastjera.
ali djecu koja se igraju ne može potjerati.
znam da nisu svi kao ja, meni je to gušt, najozbiljnije, širom otvoriti vrata balkona (isto sam u prvom redu do tog istog parka) i u pozadini slušati zvukove dječje igre. mene ti glasovi - opuštaju. ali stvarno vjerujem da njih to bjesomučno nervira, samo ona ljuljačka kad škripi im škripi u mozak.
što je to svašta? pa to, kada bombe padaju
joooj, ajme što sam se nasmijala
E, pa ovo je po meni too much, sori.
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.09.2013. at 13:51
Mislim, neka stoje, ali neka ne buče, iza 22 h bi trebalo stišat aktivnosti, nije cijelo ljeto radnim ljudima ferragosto.
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.09.2013. at 13:54
Ma nek se druze i vesele, i buce, koliko treba... ili nek se ljube u tisini
Dok to rade u intimi četiri zida svojih mame i tate, na način da ne ometaju susjede, ili neka im mama i tata financiraju izlazak na za to predviđena mjesta - mallove i kafiće - a ne da "bučno paradiraju okolo" - meni OKMa nek se druze i vesele, i buce, koliko treba... ili nek se ljube u tisini
pa na kraju ih policija i potjera, jer uvijek neko zove. ali nije to takva buka. možda 1-2 puta tijekom ljeta, i to vikendom.
a inače pričaju.
jednom su igrali košarku. bilo je oko pola noći.
u isto vrijeme, ja si mislim, ajme što ih je lijepo slušati, kako su super klinci (bilo je i cura i dečki, super su se zezali, baš ih je gušt bio slušati), a drugi zovu policiju. i stvarno je policija i došla za par minuta i potjerala ih.
joj, ina, kakve mallove. ježim se tih mallova kao mjesta za izlazak. po ljeti. parkić, plaža, bambus iz plastične boce koka kole i gitara. a ne mallovi.
Ajde, nije loše onda. A propos policije i mularije, mislim da je bitno kod mularije stvorit naviku da je neko okružje off limits u smislu noćnne buke, ako je stambeno naselje, s time da je vikend-tolerancija veća od radnog tjedna, iako ima dosta i ljudi koji vikendom rade (vjeroajtno više u turističkim mjestima). Tako da... neko tko npr. radi vikendom ziher ima manju toleranciju od tebe, a sigurno je to i karakterno. Predmnijevam da mene, npr., ne bi zabavljalo slušat super zekanje mularije
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.09.2013. at 14:08
ma ja se odmah svog j sjetim. kako je stariji, to su bliži i vječni roditeljski strahovi, a što kad počne izlaziti...
tako da slušati 16-17 godišnjake kako se zabavljaju uz košarku, bez cuge i bez droge i bez ludih vožnji autima je, vejruj mi, milina za uši
Ma, samo order-structure-discipline! Zezam se ja, meni je još to tako daleko, pa mi nema te pozitivne konotacije. I super da su se tako zabavljali, vjerojatno sport jest put (ali bez onog đira prenaprezanja i natjecanja)... ali.. ovima iz perspektive "bebe", a i meni, daleko to, iako možda dođe i bliže nego što mislimo.ma ja se odmah svog j sjetim. kako je stariji, to su bliži i vječni roditeljski strahovi, a što kad počne izlaziti...
tako da slušati 16-17 godišnjake kako se zabavljaju uz košarku, bez cuge i bez droge i bez ludih vožnji autima je, vejruj mi, milina za uši
kupite im WD pa neka podmažu ljuljačku
Cvijeto, naravno da se neću žaliti na buku iz dječjeg parka ili kafića. Čujem ja i glazbu kad su ljetni koncerti, samo imam taj peh da su ti koncerti redovno cajkaški. Što je, tu je, ljudi imaju pravo održavati koncerte i slušati glazbu koju žele. Ali, mislim da ne moram slušati viku i dreku iz nečije privatne kuće do 2 - 3 ujutro. Pa tko se normalan svađa u ponoć je li kuća usisana ili nije, i tjera djecu da idu usisavati ?? Ako cijelo susjedstvo s hrpom male djece može biti tiho i pristojno u ta doba, valjda mogu biti i oni
Cvijeto, naravno da se neću žaliti na buku iz dječjeg parka ili kafića. Čujem ja i glazbu kad su ljetni koncerti, samo imam taj peh da su ti koncerti redovno cajkaški. Što je, tu je, ljudi imaju pravo održavati koncerte i slušati glazbu koju žele. Ali, mislim da ne moram slušati viku i dreku iz nečije privatne kuće do 2 - 3 ujutro. Pa tko se normalan svađa u ponoć je li kuća usisana ili nije, i tjera djecu da idu usisavati ?? Ako cijelo susjedstvo s hrpom male djece može biti tiho i pristojno u ta doba, valjda mogu biti i oni
Po meni, ti si sto posto u pravu. Moja jedna poznanica je zvala policiju u pol bijela dana za pijance koji su bučili ispred samoposluge, oni su došli, to su riješili, i na njene dileme da li ima pravo tražiti da ne buče toliko s obzirom da je bijeli dan (žena radi od doma, što je.... rastući trend u tom "vrlom novom svijetu"), i rekli su joj da ima apsolutno pravo za to.
Ja sam na katu, ne čujem ništa. Izvanka pogotovo jer imam pvc stolariju i zvučna izolacija je super. Ali vjerojatno moja svekrva pati
X!ma ja se odmah svog j sjetim. kako je stariji, to su bliži i vječni roditeljski strahovi, a što kad počne izlaziti...
tako da slušati 16-17 godišnjake kako se zabavljaju uz košarku, bez cuge i bez droge i bez ludih vožnji autima je, vejruj mi, milina za uši
A ina me blago šokirala, da predlaže kafić i šoping centar umjesto zafrkancije u kvartu...
kupite im WD pa neka podmažu ljuljačku
Ma ja bi sama tamo otišla i podmazala tu vražju ljuljačku da me tolko smeta, ajme ludog li naroda.
Inače slažem se to oko tinejđera, kamo sreće da se zabavljaju tako kao nekad, iako priznajem skrušeno, s obzirom na trenutno stanje mojih stanjenih živaca, išli bi mi na živce i oni sigurno.
odrasla u neboderu od 16 katova i u potpunosti te razumijem....dođem iz noćne a upravo netko preuređuje stan i nemreš spavat,hodam ko luda da vidim tko je i da ga molim da 4 sata miruje da odspavam
ja sam obolila na živce od života u stanu u centru grada
pa smo napravili kuću u mirnom kvartu
i ima životinja, bleje, kukuriču, rokću
ali me to odmara i ne živcira
spasila se
Nisam spomenula da s jedne strane stan gleda na prilicno bucnu dvosmjernu ulicu, u neposrednoj blizini je i tramvaj, da nemamo PVC stolariju, ne bismo sami sebe culi.
S druge strane je raspored zgrada tipa atrij, tako da kad netko 3 zgrade dalje prica na balkonu, cujem ga kao da mi je u stanu.
A atrij je na neki nacin 'zatvoren' neboderom od 14 katova, a svaki kat ima jedno 5 klima. Pa kad ih po ljeti navecer upale, imam osjecaj da polijecem space shuttleom na Mars.
Ima jos toga (nagluha susjeda s Dnevnikom na maksimalno, zvukovi iz obliznjeg parkica cijelu noc od travnja do studenoga...).
I sve to zadovoljstvo za takvu ratu kredita da ti pamet stane.
Veci dio dana nas nema doma, i u 21h kod nas vec svira povecerje, ni mis se ne cuje jer N. spava.
Mislim da ne trazim previse ako bih za tih 2-3 h sto sam efektivno u stanu + 7 h spavanja htjela koliko-toliko mira.
A ne volim interakciju sa susjedima, prijetnje, policiju, lupanja po vratima u slafroku u ponoc i sl.
Pa trpim, i sanjam svoju kucu na osami.
Nekad, kad smo kupovali stan i bili bez djeteta i nismo bili toliko strgani od posla i umora, nisu me te stvari smetale.
Ali s vremenom se zivot mijenja, prioriteti preslaguju, i sad me to sve stvarno smeta.
I nekad sam nabila masku na oci, silikonske cepice u usi, i bolila me briga.
A sad se budim na svaki sum (posljedice nespavalackog ptsp-a).
Tako cu i ja jednom.
Jedino sto me ne smeta (a druge smeta
A to, recimo, sve druge smeta.
Sto ljudi, sto cudi...
Ja imam dva harmonikaša, kaj misliš kak je našim susjedima? Ali nismo baš čuli neke pritužbe, jedino je susjed (i sam glazbenik) davao pohvale. Tja, navikli smo odavno jedni na druge, čak nije da imamo razumijevanja nego nas uopće ne smeta, a vodi se računa da ne bučiš u nedoba...Tako cu i ja jednom.
Jedino sto me ne smeta (a druge smeta
A to, recimo, sve druge smeta.
Sto ljudi, sto cudi...
Nacelno mi instrumenti ne smetaju, dapace, lijepo mi je kad netko svira i vjezba.
A harmonikasima bih jos i zataknula koju paru medju tipke, kad zavrse s klasicnim programom, da mi zasviraju nesto za dusu
I sama sam svirala klavir 10 g. i vjezbala i po 5 sati dnevno, ali u razumno vrijeme.
Srecom, konstelacija stanara bila je takva da nije imalo kome smetati (iznad odvjetnicki ured, preko puta gluha bakica, ispod pijanci koji se svadjaju i mlate).
Kad smo poceli zivjeti skupa, MM i ja smo prodali svaki svoj klavir i kupili clavinovu - lijepo stavimo slusalice na usi i navalimo. Ne bih se nikad vise vratila na klasican, 'analogni' klavir u stanu. Imat cu ga kad se preselim u sanjanu kucicu na osami, u sklopu glazbene sobe. Jednom.
Jedino sto se cuje kuckanje noktiju po tipkama, sto zna biti dosta iritantno za ukucane
Joj nemojte o instrumentima, nije to baš tako, smeta to itekako, pogotovo djeca koja vježbaju i pogotovo u zgradi koja ima lošiju zvučnu izolaciju.
Znate kako zvuči akustični klavir? E pa čuje se od prizemlja do gornjeg kata i tako svaki dan po cirka 2 sata vježbanja djeteta, koje više pila po njemu nego stvarno lijepo svira, jer vježba naravno.
Zvuk je prestrašan i stravično prodoran, vibrira cijela zgrada. Akustični klaviri nisu za zgradu, kalvir kao instrument u biti nije za žitelj skromnijih financijskih mogućnosti. To je instrument za kuću prije svega. Nažalost, ali je tako.
Od naših poznanika mala, žive tu u susjedstvu, ima taj problem . Inaće jako kulturni, krasni ljudi, obitelj, godinama isto tu žive, svi znaju njih, oni znaju sve, ali unazad 2 godine kako kćer svira imaju velikih problema sa čitavom zgradom.
Ne čudim se, bila sam, čula, jezivo se čuje, da mi živi u ulazu iskreno sam joj rekla, draga bila bi mi neprijatelj broj jedan s obzirom na moje male klince i na moje kronično neispavano stanje. Ona to shvaća, naravno, i u biti jako im je teško trenutno, ne znaju točno što će poduzet.
Ali njena stara gospođa učiteljica nije htjela ni čudi za digitalni piano (na njemu se možesmanjivati i pojačati izlazni zvuk kao i na radiu slikovito, iako kad govorimo o pravom sviranju klavira to naravno nije to, ali mogu se staviti slušalice za potrebe vježbe), morao je biti akustični, ima naravno to svojih razloga, akustični je ipak akustični, otpor tipki, zvuk, ton itd..Mala ima strašnu volju, izgleda i talent, alli njeni roditelji na žalost nemaju para preseliti se u kuću, jedva su kupili i ovaj klavir na kredit koji je došao 10 soma eura.
Mi imamo pak digitalni, ali onaj niže klase, ne najniže, ali skoro. Učitelj kod kojeg mala ide već godinu dana na muzičku grupu je mlađa generacija učitelja, otvoreniji, moderniji i s obzirom na našu situaciju, prostor, zgradu, rekao je ok, ona je još mala, nije ovaj digitalno uopće toliko veliki problem za početak, a onda ćemo vidjeti kako će se stvar razvijati. Ukoliko se dijete pokaže kao neki iznimni talent to se vidii na digitalnom i uvijek za prvo vrijeme je ponudio da je možemo voditi kod njega na vježbanje, ne živimo daleko, veliki je entuzijasta, hvala mu na tome stvarno. A onda ćemo vidjeti. A tu je još mali, možda ako ne ona, možda on, a možda i oboje, a možda ni jedno, vidjet ćemo, makar oboje smo muzikalni, pa vjerojatnost je prilična, pa se pripremamo već sada, prokleti novac. Ni mi sigurno nikad nećemo imati za kuću ovdje gdje živimo, pre pre skupe su čak i za unajmiti, ali valjda ćemo se kvragu kroz dogledno neko vrijeme preseliti u neki već stan, pa ćemo jednom kupiti na neki kredit (doživotni vjerojatno) digitalni za doma, ali onaj visoke klase, cijene su im ono lagano 10 somića eura pa naviše, ali opet i ti sami akustični ima ih od 10 soma pa do 200 soma eura, pa koliko ljudi si to može priuštiti, pa ipak sviraju klavire, ali puno jeftinije od toga, ono, sve u svemu hebeno skup "sport". U biti danas i nema više razlike između takvih jakih digitalnih marki i akustičnih i to je recimo sreća za ljude čiji klinci naginju tom instrumentu, a nisu bogati, tipke su od punog drva kao i kod akustičnih, mehanizam po kojem se očituje i otpor tipki prilikom sviranja i zvuk, topliji, hladniji itd.. itd.., osim što se može smanjti zvuk i isto vježbati sa slušalicama pa barem ponekad da ne izludimo susjedstvo.
E sad ja sam se raspisala i otišla malo i van teme, mislim da se vidi da me ovo dosta opterećuje, ali bavimo se time već dvije godine i skupljamo iskustva i informacije jer ipak, pustimo mi to ali da mi netko godinama iznad ili ispod glave dere po akustičnom klaviru svakodnevno po sat, dva, tri, pa mislim da bi ja prva skrenula s pameću, a pogotovo sad kad imam malu djecu, tj. bebu.
meni nije jasno, zivite u zgradi, imate malo djete i smeta vas niz "bucnih" stvari?
pa dobro da li ste bili svjesni sta ste kupovali kad se kupovali, ili ste bili mladi ludi i potrosili lovu koju izdvajate i dalje svaki mjesec?
postoje stvari koje su zbilja za ne tolerirati, ali pustaju vodu u WC, djeca se igraju ljeti vani, a moje najdraze i najmilije spava, ghrrrrrrrrrr, sviraju djeca instrument..................
ma dajte molim vas. kad vasi prvonsljednici krenu u skolu i kad pocnete razmisljati o upisu u srednju skolu i koji bodovi se dobiju na osnovu te muzicke ice i vasi i guditi po ko zna kojem instrumentu da bi stekli ili bodove ili radne navike, ali realno samo mali dio djece su talenti. tad vas to nece smetati. i recimo ne znam kako bi neko djete koje svira violinu moglo prikljuciti se digitalno, mozda na Wii i smisle do tad
doce i vasa djeca u neko doba pa nece spamvati snom pravednika u 21 sat, vec ce tulumariti vani, i sta tad? ma ne znam, cini mi se kad predjemo iz jednog zivotnog perioda u drugi u glavnom sebe stavljamo u prvi plan.
zivot u zgradi je zivot koji nosi svoje. onom kome smeta lijepo ko flopica, prodajte i kupite kucu. ako ne zelite ili niste u mogucnosti, prilagodite se. jer zivic u bitni za vas nastavak zivota u toj zgradi.
potpisujem cvijetu, mimu i zusku cini mi se.
x na spajalicu.
Evo moj muž je profesionalni glazbenik, violinist, i naravno da mora vježbati instrument kod kuće.
Vježba u pristojna vremena i koristi sordinu koja stišava zvuk, ali opet smo u staroj zgradi imali problema, neki ljudi su nam lupali, jednom me jedan susjed i zvao telefonom. Napominjem da je stan bio jednosobni, dakle ja sam boravila u prostoriji u kojoj je on vježbao, i to zaista nije buka. Čuje se, naravno, ali nema govora o buci. Inače, moj muž ima dva brata i dve sestre i svi su kao djeca svirali, pa kad vam smeta nečije vježbanje sjetite se kako je bilo njihovim susjedima
Otkad smo u novoj zgradi nije bilo problema, jedino se jedna cura na onom internetskom topicu žalila kako MM sigurno misli da je hoch i nobl što svira violinu pa vježba sa otvorenim prozorom i to se sve čuje na cestu! Njoj je dakle smetalo što čuje zvuk violine kad je prolazila pokraj naše zgrade!
Načelno se slažem, samo što se zvuk, i osim toga vibracije jedne violine i jednog akustičnog klavira ne da usporediti nipošto.
Osim toga nismo svi isti, to što tebe to sve ne smeta, ili mene, dozvoljavam da druge ipak smeta iz ovih ili onih razloga, životnih okolnosti i slično. Ja svakako ne bi priuštila svojoj bolesnoj susjedi ispod mene tako nešto, to mi je egoistično i neljudski.
Mima, daj link na taj topic
Onaj koga svašta smeta nije za život u zgradi sa puno ljudi.
Da, najbolje da ode onda negdje pod most jer si više od stana u zgradi nemre priuštiti
X
Mene puno više od buke smeta nered i prljavština (pa ti od susjeda dolazi smrad, a ponekad i žohari - imala sam takve situacije dok sam živjela u N.Zagrebu redovno, a sad se dogode sporadično, ali nije prečesto pa se mirimo s tim).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom