preteška tema za mene...

oduvijek sam se pitala odakle biološkim roditeljima univerzalno pravo na sve i svašta...
dok, oni koji to nisu moraju zadovoljiti posebne uvjete da bi ostvarili neka prava...

što po tom pitanju napraviti...pojma nemam.
samo znam da je ono što osjećam suviše ekstremno. al opet...mislim da sam otvorenog uma, i da ono što ne razumijem, ne osuđujem. trudim se razumijeti.
i zato...tko sam ja da sudim.
ljudi se mijenjaju...konstantno. nikad ne znaš kad će se taj trenutak pokrenuti. u nekima nikad.

kad se osvrnem na svoj život...većina mog života obojana je roditeljskim dijagnozama. al ja ne bi mijenjala to što sam proživjela, zgog ovoga što sada jesam. i zbog ovoga što sada mogu dati....i razumijeti.
ja sam odlučila vjerovati da ništa nije slučajno...i da moramo igrati s kartama koje su nam podijeljene. netko će odustati na prvu...netko će izvući asa iz rukava...a netko...
u svakom slučaju mislim da u većini slučajeva biramo kako igramo.

možda je zbog toga i moje mišljenje o dijagnozama ekstremno