a cuj, moj otac je imao cilj ne odredjenu diplomu, i ostvario ga je.![]()
a cuj, moj otac je imao cilj ne odredjenu diplomu, i ostvario ga je.![]()
i moj je cilj jednak i jako, jako ću s truditi da ga ostvarim
ono što kaže sasa
a što se tiče mog projekta
idemo sad pješice doma iz gš i vidimo radnike na cesti, kopaju
mrak je, oni kopaju, neki sa strane sjede i jedu sendviče, ono kvarat kile kruha i dvaest deka jeftine salame
i kažem ja mojoj kćeri, opalim monolog kog se ne bi postidio ni otac Bane Bumbara:
vidiš kako je njima teško
danas je super vrijeme, nije im ni hladno, ni vruće, nit im išta pada za vrat
ali oni će to raditi i na +40 i -15 i kad bude padala i kiša i snijeg
moraš se, kćeri, truditi učiti
da imaš dobro ocjene (nisam zaboravila ni znanje)
da završiš neku dobru školu, da se ne moraš u životu tako mučiti
a kaže meni moja pametnica:
znači da imam neki posao na kom ću zimi imati grijanje, ljeti klimu![]()
Moram priznati da si me baš iznenadila ovim monologom tj razmišljanjem.
Meni je inače nevjerojatno koliko je obrnuto proporcionalan trud i trajanje obrazovanja liječnika s uvjetima u kojima oni rade. I to po svim aspektima od zaštite na radu, funkcionalnosti, ergonomije do estetskog uređenja. I nekako se uzima zdravo za gotovo da svaka trgovkinja u parfumeriji (nemam ništa protiv trgovaca) radi u ljepše i ugodnije uređenom prostoru od liječnika koji je godine i godine ulupao u učenje.
Moja liječnica npr ima ordinaciju i njena sestra sobu da je se ne bi postidila niti TNT grupa. Čekaonica je negdje iz doba Gruntovčana.
I nisam baš sigurna da je takvo stanje samo radi nedostatka novaca....