ponavljam tema mi je došla kao naručena samo ne mogu reći je li mi melem na ranu jer vidim da nisam jedina
ili mi je sol na ranu jer ne vidim neko rješenje
osnovni problem mi je s V naj frendicom koja čija je mama moja frendica
i tu mi je jako teško jer ja volim i to dijete i njenu mamu
i znam da mi nešto treba da se njoj mogu uvjek obratiti i da će mi pomoći
ali tu se razilazimo, oko djece, i bojim se da je prijateljstvo ozbiljno narušeno
ali sada još neću o tome
nego bih ispričala drugu situaciju (iako je i ta povezana s ovom prvom, jer sam se godinama u ovoj prvoj
postavljala da je dijete treba samo riještiti, da ne smije biti cendrava, a to je sve bio stav mame te curice koji sam ja progutala kao štuka)

mi na ulazu u zgradu imamo portafon sa šifrom za ulaz
i jedan dječak je saznao tu šifru
kako, ne znam, moja V kaže da mu nije rekla, da je on vidio kada je ona ukucavala
nebitno
i od proljeća taj mali svako malo otvara naš ulaz sa šifrom i ulazi u zgradu
uvodi i drugu djecu, oni trče po hodnicima
susjedi su ga pitali što traži, kaže da je došao V
i više puta su se nama susjedi obraćali da to nije u redu da tuđa djeca divljaju po našoj zgradi, tko će odgovarati ako naprave štetu...
(to su penzići uglavnom)
ja ne mislim da će mali nešto napraviti, ali me nervira kada mi zazvoni da je netko otvorio vrata na našu šifru, pogotovo kada znam da V treba doći kući
i onda stojim na vratima i čekam, a nema nikoga
ili kada svako toliko dolje zvrca
e tu smo mi napravili grešku (više MM, da opravdam sebe)
pod pritiskom susjeda on je rekao V da kako je mogla malome dati šifru, da to je kao da mu je dala ključ od stana
da što ako se nešto dogodi
i to je V počelo mučiti
ali dijete šuti
i dođem na informacije, učiteljica mi kaže da su imali situaciju ka je čula kako v govori tom malom da neka više ne otvara vrata
da ga moli da to ne radi, da se tata ljuti na nju
mali se smije njoj u lice
i kaže učiteljica da se nastoji ne mješati u dječje stvari, ali tu se umješala
ne direktno malom, pitala je V o čemu se radi, ona je rekla i ona je učiteljica na sro pričala kako tako nešto nije u redu
da ne treba iskorištavati povjeriljive podatke.....
da bi nakon tog sata mali izjurio na hodnik i na sav glas vikao našu šifru
i učiteljica me zamolila, sramote da ona mene moli za moje dijete, da ne radimo pritisak na V radi toga, da ona stvarno nije kriva
da je ona pokušavala to s malim rještiti, ali nije išlo
mi smo rekli V da se više na to ne obazire, nećemo ni mi, nije kriva
ona je htjela da ja razgovaram s njegovim roditeljima, ali ja nisam htjela
mali je nastavio zvoniti, jedno popodne V i MM upravo izlaze iz zgrade kada vide malog da zvoni
MM mu kaže da to ne radi, mali se odmakne na 20 m i cereka se
ja gledam s prozora
oni sjednu u auto i odu, mali opet počne dolje zvoniti
ja se spustim i kažem mu da to niej lijepo, da nas ometa, on se smije
s njim jedan drugi dječa iz susjednog razreda, mali se sav ukmusio mada se njemu ne obraćam
i on meni "gospođo oprostite molim Vas zbog ove situacije"

bio mi je tako simpa, a to i pokazuje da s nekom djecom možeš razgovarati i da će shvatiti, kod neke ćeš naići na zid i ne možeš ništa