Kosjenka, istina je da su oni mali i da se da utjecat na njih, u idealnom svijetu, da ne kažem, kad bi se lagalo...
Ako njihovi roditelji žele utjecati na njih, učinit će to, odmah. Ako ne žele, onda je doista najjednostavnije djecu razdvojiti.
Kosjenka, istina je da su oni mali i da se da utjecat na njih, u idealnom svijetu, da ne kažem, kad bi se lagalo...
Ako njihovi roditelji žele utjecati na njih, učinit će to, odmah. Ako ne žele, onda je doista najjednostavnije djecu razdvojiti.
Može sa curama doma, pa nek smišlja spačke s njima.
Vidjet ćemo.
Kažem u pon ih je u školi ignorirao, a kući je došao samnom.
Sad je na bolovanju.
On što sigurno ne moraju a i neće tako skoro pa sve da postanu i najdivniji na svijetu je igrati se u slbodno vrijeme, odlaziti doma jedni kod drugih.
trebam savjet....
pisala sam o curici kojoj su u razredu nadjenuli ruzan nadimak i kako sam s L. imala ozbiljan razgovor da uvidi kako je to ruzno i da se ispricala sto ju je i ona tako zvala.
kasnije mi je ispricala da joj je jedna iz razreda rekla kako je ta mala zlocesta i da joj se L. usprotivila i rekla kako nije (mala je predivna djevojcica) i bila sam ponosna na nju.
pisala sam kako je dobila ceduljicu od trece cure kako ovu treba gurnuti i kako mi se pojadala za to. rekla je da je ova prva kojoj je kontrirala znala naguravati je.
danas sam cula od svoje mame za incident koji je vidjela u skoli kad je dosla po moju. ova prva je maloj skinula naocale, nije joj ih dala i gazila joj noge i ruke na podu. tu je moja stara reagirala. uciteljica je, kaze, pricala s nekim roditeljem, nije ni skuzila sta se dogadja.
al to nije sve, sad mi kcer veli da ta ista ovoj stalno stisce glavu. ova vice nemoj, prestani, nemoj, a ova joj stisce glavu.
i sad, ja ne znam da li ta djevojcica govori doma sta joj se dogadja u skoli, inace je povucena, ili ne.
uciteljice nemaju pojma.
nesto u meni ne dopusta mi da to samo pustim, iako se ne radi o mojoj djeci. ali ne mogu takav buling samo pustiti da prodje.
a ne znam sta uciniti?
rekla sam L. da trazi zlostavljanu curicu broj telefona od njene mame da je nazovem. a s druge strane ne znam jel se petljam di mi nije mjesto.
help!
Posljednje uređivanje od leonisa : 09.11.2013. at 22:30
kojoj?
ovu iz boravka (naime samo nju vidjam)
a ovo se dogadja i za vrijeme nastave i boravka.
I prvoj i drugoj. Valjda ides na informacije.![]()
Ja bi kontaktirala mamu. Pa radiš to iz dobre namjere, ne treba ti biti bed. Da sam ja ta mama, htjela bi da mi kažeš. Djeca nekad prešute neke stvari iz samo njima jasnih razloga.
znala sam da ces se ti smijati.
i sad cu morat na jos jedne informacije, vec nakon mjesec dana, i ispast ce da sam kontrolfrik
reci cu uciteljicama i nadat se da cu sresti mamu.
ma zbog mog statusa na fejsu nakon prvih informacija, da sam odradila svoje i jos samo jedne za zakonsi minimum.
to sam planirala tamo na kraju polugodista.
pa se smiej jer smo pricale koliko ko ide na informacije.
i da se borim s porivom da sam na svakim :D
i ja bih to rekla učiteljicama. i jednoj i drugoj. eto savršenog razloga da odeš opet na informacije![]()
ja bih isto rekla učiteljicama
ne bi kopala ničije brojeve telefona, ovo mi je neki redovni put
ajde me prosvijetlile eto što znače vaši avatari? leonisa i cvijeta
flopica, da će na referendumu glasati "protiv". i ja bih primijenila avatar, ali se bojim da mi ne nestane ovaj moj šupljoglavi oblak.
nisam baš vična tim namještanjima avatara, pa sam stavila potpis.
AM hvala
i sinulo mi je da ima veze s referendumom
nakon što sam postavila pitanje, jel![]()
evo ne znam dal pitanje spada točno tu, al ovo je zadnja aktualna tema koja mi se čini primjerena za situaciju.
dakle, pretjerujem li ako štitim (tu i tamo suptilno interveniram) kada moje 22mjesečno dijete član obitelji naziva plačkom ili sličnim imenima kada padne i udari se, ili kada ta ista osoba manipulira njime pomoću slatkiša (dijete ne želi tu osobu poljubiti, reći joj da je voli, ili otići s njom u šetnju pa mu kaže da zato više neće dobiti čokoladicu i da nije dobar).
prvo što mi mi je užas što se većina tog njihovog odnosa temelji na tome. drugo, ne želim da mi dijete tako funkcionira i da ga se "kupuje" slatkišima.
ježim se na inzistiranje na poljubcu ili bilo koje drugo iznuđivanju izljeva ljubavi
a i nadjevanje etiketa mi je isto mrsko
rekla bi da ne pretjeruješ
Jeste vidjele ovaj video http://dnevno.hr/magazin/lifestyle/1...e-vidjeli.html
(zanemarite portal, taj mi je prvi naletio)
Definitivno nekad treba uskočiti...
i ja se ježim kad to vidim, mali tu osobu ne ferma previše ako slatkiša nema, pa čak ni onda.
znala sam mu u toj situaciji (pred tom osobom) reći da ne mora nikoga ljubiti ako on to ne želi, i, makar on to možda ne razumije (i makar je istina suprotna) da će mu ta osoba dati ili neć dati čokoladicu jer ga voli, a ne kao kaznu/nagradu za to što je "sluša" (sluša-čitaj upravo to da poljubi ili kaže da najviše voli tu osobu i slično). ne znam kako drugačije reagirati.
uf link je, ja u školi nisam imala takvih iskustava na poslu je nas par imalo s jednom kolegicom koja nas je na svoj način htjela "naučiti poslu.
zato mislim da treba rano početi usađivati djetetu osjećaj samopouzdanja i vjere u sebe i svoju vrijednost.
Ufff, s grčem u želucu podižem ovu temu - danas se spremam na razgovor u školu. Moj šestaš je opet jučer dobio koljenom u glavu i u želudac. Čak i ne zamjeram toliko djeci koliko stručnoj službi i osoblju škole što me nisu zvali (a dijete se požalilo gdje je trebalo i nije na nasilje odgovorilo nasiljem). Pitam se da li svoju djecu odgajam kako treba jer očito je da se na fini i kulturan način ne mogu obraniti.
Uh, grozno. Peterlin, znas li kako inace "dise" strucna sluzba u vasoj skoli? Da li rade svoj posao kako treba ili samo "rade"? Ako samo "rade" onda je vrlo mala vjerojatnost da ces pristojnim razgovorom nesto rijesiti.
ja sam sokirana nakon sastanka.
saznala sam da se u muskom wcu dogadjaju strahote.
od prijetnji, fizickih i verbalnih okrsaja, maltretiranja pa i pokusaja fotografiranja golih klinaca (onih mladjih) od strane starijih, a da ucitelji u wc ne smiju ulaziti. i to je balon zlostavljanja.
za sada se zna da se to dogadja u muskom wcu i da imam musko dijete, rekla bi da pisa u zardinjeru!
uzas, uzas!
Stravane bi se smjelo na tome ostati! Nažalost jedino što mogu smisliti je dati to u novine. Ili reći svoj djeci da zbilja pišaju u žardinjere
ne mogu vjerovati da se može samo tako priznati poraz pred nasiljem. Ne bih pristala otići sa sastanka na kojem mi netko kaže da se to događa u našoj školi i da se tu ništa ne može.
Što se tiče početka teme, ja isto kao i Cvijeta mislim da je u redu reagirati i kad nasilje provode tuđa djeca. Kako bih se osjećala da prođem kraj djeteta koje je napadnuto a ja nisam učinila ništa? Kakvu poruku bih poslala svom djetetu, ako je uz mene i to gleda? Ako naletim na takvu situaciju, pokušavam se obratiti djetetu koje napada isto kao što bih se obratila svojem. Zasad sam imala posla samo s prvašićima pa mi je prošlo![]()
ne pali uvijek altruizam...ja sam prema grubima gruba. Male bulije treba u korijenu srezat.. probala sam zamoliti klince (6, 7 razred) da ne gnjave malce s uzimanjem lopte i gurkanjem štapovima pa sam dobila od...bi
A onda sam rekla da ću mu tak štap zabiti pogodite gdje i njegovom tati također, kojeg eto smije odmah pozvati. zaprijetila udarcem (kojeg ne bi dobio, ali on to ne zna) i više se u tom parku nisu pojavili. Recite vi štro hoćete, i da svjesna sam na kakvom forumu pišem :D, ali drastične stvari zahtijevaju drastične metode. moja su djeca naučena da se brane
magriz, i u nase vrijeme je bilo bulinga, pa i ne samo u wcu, ali ne osmasi-sedmasi prvasice jer su oni bili fizicki odvojeni.
Kod nas učitelji normalno smiju u wc, kako kod vas ne?
pedofilija. strah od, mogucnost, potencijal, zakon, apsurd i paradoks.
I od sada prvasici idu na wc par minuta prije zvona a ne pod odmorom ...
mi smo stalno u bitkama, hoces neces unutra si i ti . samo se mijenja nacin maltretiranja i perfidnost vrijedanja . ponekad mi je zao sto sam odgojala tako kulturnu djecu![]()
Eh, cuj... nisam ja nezadovoljna s tim sto skola poduzima, ali to precesto nije dovoljno, jer su potrebe u toj skoli (pogotovo u nekim razredima) kronicno vece od mogucnosti. Bila sam jucer na razgovoru i dogovorili smo neke stvari, ali ja razumijem da ne mogu oni puno.
Zdravoseljacki - nezaposlenost, siromastvo, agresivnost i gomila drugih problema i frustracija pretace se u skolu jer osnovna skola je zakonska obveza za sve klince bez iznimke. Sve sto ja mogu je ukazivati na neke stvari i gnjaviti da se rijesi. Mi ne vidimo bas neke pomake, ali sam se i prije vise puta uvjerila da skolsko osoblje radi, ali kao sto rekoh - potrebe su vece od njihovih mogucnosti. Za sada smo dogovorili sto dalje. Ja samo zelim da moje dijete osjeti da nije prepusten sam sebi, nego da ce mu netko drzati stranu. I tako... umjesto da u skoli u miru uce, djeca uce kako se obraniti od nasilnika. A nauce i to da im roditelji (a cesto i skolsko osoblje) ne mogu uvijek pomoci. Tja, nije mi prvi put. Bojim se da nije ni zadnji. Vec smo 100 puta pomislili i na promjenu sredine, ali to je batina s 2 kraja - nikad ne znas hoce li u novoj skoli biti bolje ili cak i gore nego ovdje gdje vec otprilike znas na cemu si...![]()
Htjedoh jos ovo napomenuti - te stvari i skolski sukobi cesto teze padaju meni nego klincima. Oni su na to navikli i smatraju nasilje sastavnim dijelom svoje svakodnevice, a to JA nikako ne mogu probaviti. Oni nazalost zive s tim.
pa meni je upravo to najstrasnije od svega, peterlin.
Slazem se. Zato me vjerojatno u skoli smatraju dosadnom i napornom, ali i osoblje skole zivi s tim. Oni rjesavaju sto mogu, ali uzroci najmanje polovice sranja nisu u samoj skoli nego izvan nje. Skola nam je ogledalo drustva, onako precizno i ogoljeno. TO je najstrasnije od svega.
ok, i što se dogodilo s tim curama, kakve su bile sankcije?
Neka mi samo nitko ne kaže da je nemoguće to riješiti. Shvaćam jedino ako će mi reći da se za tu plaću učitelji ne žele još i s time natezati. Ne da opravdavam ali shvaćam.
Što se tiče ulaska u WC, pa nisu WC-i labirinti, dovoljno je da učitelji s vrata provjere situaciju. Premda jasno je da neće stalno visiti tamo. Ali ovo nije opravdanje za dozvoljavanje nasilja.
nije mi jasno to sa zabranom stručnog osoblja u wc, pa ne moraju ulaziti u pojedinačne kabine, nego onaj prostor ispred, čim se čuje da je netko odrasli tu, smanjuje se količina problematičnih ponašanja.
ne znam je li to neko pravilo na razini škole, jer mislim da nije na razini države, jedna frendica radi u stručnoj službi OŠ i znam da su imali intervencije u wcu, i to vrlo opravdane, svašta se tamo zbiva.
ma koje su to gluposti da ne smiju ulaziti u wc. notorne gluposti. naši ustrašeni učitelji u strahu da ih se ne optuži za pedofiliju. pa šta da mu i dođe neki glupi roditelj s takvom spikom? koliko ima tih optužbi pa oni ne mogu noćima spavati radi njih?
mah. odmah se iznerviram.
i stvarno mi ide na živce to izvlačenje - mi ništa ne možemo.
ne možemo ni zagrmiti ispred vrata wc-a da se svi maknu iz wc-a jer ćemo dobiti doživotan zatvor kao pedofili.
sačuvajme bože.
kad je riječ o ozbiljnim problemima nasilne djece, ozbiljnoj problematičnoj djeci - e tu se slažem da je to težak problem, da se malo toga efikasnog može postići.
ali to je koliko učenika po generaciji?
koliko za boga miloga?
mi ovdje govorimo o prosječno neodgojenoj ili odgojenoj djeci koja rade lakše ili nešto manje lakše prekršaje.
koji većinom prestaju kad, kako kaže tangerina, čuju da je netko od odraslih tu.
pa i moje je dijete sudjelovalo u jednoj gluposti. svi oni mogu sudjelovati u takvim glupostima. pa i ozbiljnijim glupostima.
potukli se dvojica ispred škole, njih sto ih je okružilo i vikalo što se sad već viče u takvim situacijama, a moj j je uzeo mob i, budala, kad moram tako reći, vikao da snima i da će staviti na youtube. a nije uopće snimao. nego se folirao.
čim je došao razrednik, koga su zvali da dođe, svi su se razbježali.
ostali su jedino po kazni ova dvojica boksača i j.
na razgovor, na pranje mozga, poziv roditeljima u školu.
nikome nije bilo svejedno. bilo je i suza i plača.
i, dok je došlo do toga da ja s njim razgovaram (a jesam, razgovarala sam), vjerujte, radi dobro odrađenog posla razrednika, više i nije bilo potrebe za tim razgovorom.
da ništa ne mogu. mogu, mogu itekako, samo je lakše ne miješati se u ništa, pustiti djecu da se poubijaju poslije škole, ili u wc-u, nek se tuku, mlate, snimaju, ionako ništa od njih kad imaju grozne roditelje.
Evo samo da čujete kako je završila priča s mojim sinom - danas je propustio 3 nastvna sata jer je bio na razgovorima kod stručne službe i razrednika. Ispada da je on izazivač nevolja, a ne onaj koji trpi nasilje. Mislim, čut će me još.
Danas sam rekla sinu da se više ne mora obazirati na moje govorancije "ne šakom" i ako ga nema tko obraniti nek se obrani kako god zna i umije. Znam da to nije sretno rješenje, ali je nekakvo rješenje. A ovo što škola radi je kontraproduktivno. Znam ja da je to džungla i ludnica i da su, kako cvijeta kaže, roditelji sve krivi, ali stvarno se lakše izvlačiti i razgovarati s nama koji dolazimo u školu nego potražiti stvarno problematične, potruditi se da se to barem krene rješavati i poduzeti bilo konkretno.
Bojim se da sam svojim priprdavanjem u školi samo navukla sinu probleme na vrat, ali opet - šutnja nije rješenje.
Trudim se razumjeti i školu i svoje dijete, ali kako to pomiriti?
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.12.2013. at 16:24
Vertex, vjerojatno u smislu "izazvao ga je pogledom".
Peterlin, ja sam također sinu navukla neke probleme nekim svojim reakcijama u školi. Prvo mi je bilo žao, kasnije sam shvatila da mi nema zašto biti. Netko je jednostavno morao neke stvari reći.
Razrednik mu je rekao da je on u sukobu s trojicom na koje sam se ja potužila dan ranije na događaje od početka škg. Od te trojice jedan ga je mlatnuo koljenom u trbuh, drugi ga je ošamario, a treći mu je izgleda krao stvari (nije dokazano niti sam ja to tvrdila). Inače, ja sam u školi redovito, svaka 2 tjedna i do sad sam imala koliko toliko dobar odnos sa školskim osobljem, iako me smatraju napornom jer se ne ustručavam reći što mislim.
Moje dijete se inače ne žali i kao i drugi smatra to normalnim ponašanjem, ali meni je puknuo film nakon toliko vremena. Stalno dolazi doma s potrganom torbom (jer to se nabacuje, gura nogama, istresaju se stvari i slično), otimaju se kape i šalovi, a krađa je bilo od prvog razreda, bolje da ne nabrajam.
Uostalom, nije ta škola po ničem posebna, ni po dobrom ni po lošem. Obična prosječna škola. Ali od prvog dana imam dojam da bi oni najradije da se mi roditelji tamo ukazujemo samo kad oni to žele, a ne kad mi smatramo da treba. Ali ja ne mislim svoje dijete ostaviti da samo rješava ono što nije mogla riješiti ni stručna služba.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.12.2013. at 10:59
To sam i pretpostavila, ali ipak postoji mogućnost da nam djeca rade neke stvari koje mi ne znamo.
Iako, već sam pisala, period sumnje i propitkivanja onoga što nam A. govori o školi je bio čisti gubitak vremena - sve što je on tvrdio, i sami smo zaključili s godinu i po zakašnjenja.