Razrednik mu je rekao da je on u sukobu s trojicom na koje sam se ja potužila dan ranije na događaje od početka škg. Od te trojice jedan ga je mlatnuo koljenom u trbuh, drugi ga je ošamario, a treći mu je izgleda krao stvari (nije dokazano niti sam ja to tvrdila). Inače, ja sam u školi redovito, svaka 2 tjedna i do sad sam imala koliko toliko dobar odnos sa školskim osobljem, iako me smatraju napornom jer se ne ustručavam reći što mislim.
Moje dijete se inače ne žali i kao i drugi smatra to normalnim ponašanjem, ali meni je puknuo film nakon toliko vremena. Stalno dolazi doma s potrganom torbom (jer to se nabacuje, gura nogama, istresaju se stvari i slično), otimaju se kape i šalovi, a krađa je bilo od prvog razreda, bolje da ne nabrajam.
Uostalom, nije ta škola po ničem posebna, ni po dobrom ni po lošem. Obična prosječna škola. Ali od prvog dana imam dojam da bi oni najradije da se mi roditelji tamo ukazujemo samo kad oni to žele, a ne kad mi smatramo da treba. Ali ja ne mislim svoje dijete ostaviti da samo rješava ono što nije mogla riješiti ni stručna služba.